Ima nekoliko bitnijih stvari koje se vode kao kontroverzne i tabu, kao što je koncept anarhije. On uvijek ostavlja loš okus u ustima ljudi zbog u velikoj mjeri psihološkog uvjetovanja, rasuđivanja unatrag, dimne zavjese i zrcaljenja političke propagande.

No, što je Voltaire genijalno predložio “Da biste saznali tko vlada nad vama, jednostavno saznajte koga se ne smije kritizirati.”

Objašnjavajući što je uistinu anarhija, možemo posredno završiti u kritiziranju snagu vlasti, otkrivajući da car nije samo gol, već nesiguran i slab prema terminu slobode muškaraca i žena. Ovdje su četiri stvari koje ne žele da znate o anarhiji.

# 1. Anarhija ≠ kaos

“Anarhija ne znači izvan kontrole; ona znači izvan njihove kontrole” – Jim Dodge

Anarhija nije jednaka kaosu. Anarhija je prirodni redoslijed ljudskih bića od pamtivijeka. Postoji razlog zašto su plemenska i prirodno temeljena društva preživjela u kušnjama i nevoljama milijuna godina evolucije, jer su bila upravljana na zdrav način: kroz prirodnu anarhiju. To su zapravo hijerarhijska i državom-vođena društva koja su bila u uređenju jednakom kaosu. Sve se svodi na pitanje moći.

Evo kako. Hijerarhijska i državom upravljana društva su centralizirane institucije koje imaju monopol na uporabu nasilja. Ova velika koncentracija moći privlači određenu vrstu lidera: političare koje žude za moći. A budući da je “vlast sklona korumpiranoj i apsolutnoj moći koja kvari apsolutno”, onda takva vlast gotovo uvijek dovodi do rata. Takvi ratovi, naravno, dovode do više snage, i tako se začarani krug nastavlja, održavajući snagu Vlasti kontinuirano na vlasti.

To ne znači da su anarhična društva nemaju hijerarhiju, oni jednostavno imaju znatno manju hijerarhiju. No, čak i anarhična društva s hijerarhijama su manje vjerojatna da će monopolizirati moć, jer su projektirana na takav način da nikada skupina ne dođe do točke koncentriranih centara moći. Ona su projektirana tako da divljaci, ili čak skupine divljaka, se ne mogu popeti na vlast. Provjere i stanja svojstvena unutar anarhičnih sustava, uz polarizirajući učinak samouprave, održava zdravu ravnotežu unutar društva.

Kada dođe do toga, anarhisti su miroljubivi ljudi koji samo žele da sami upravljaju. Anarhizam ne podrazumijeva nihilizam. Anarhizam podrazumijeva samo pridržavanje i poštivanje, prirodnog poredetka stvari: zdravo poštovanje prema nepredvidljivostima i vjerojatnostima u svemiru, povezanosti prirode i goleme raznolikosti biosfere, te holističko uključivanje čovječanstva kao društvenog bića s velikim ovlastima koje, time, zahtijeva još veću količinu odgovornost. Reći da je anarhija jedina koja dovodi do kaosa nije samo neznanje o prirodnom svijetu, već i nepoznavanje prirode i ljudskog stanja kao takvog.

# 2. Anarhija = Sloboda

“Vi ne postajete u potpunosti slobodni izbjegavajući biti kao rob; također vam je potrebno izbjeći postati gospodar” – Naseem Nicholas Taleb

Jednostavno rečeno, anarhija preferira opasnu slobodu tijekom mirnog ropstva. Ona voli neugodnu istinu preko udobnih laži. Ona više voli bol znanja nad blaženstvom neznanja.

Kao što je napisao  Bhagavadgita:

“Bolje živjeti na prosjakovom kruhu s onima koji vole živjeti. Nego kušati njihovu krv u bogatim gozbama i osjećajem krivnje preživjeti.”

Čest argument protiv anarhije je da nema vlast. No, društvo bez vlade nije nužno društva bez vlasti. Stvarno, ne postoji takva stvar kao društvo bez vlasti. Društvo bez osjećaja za red je oksimoronsko, to nije “društvo” uopće. Društvo (grupa ljudi koji se slažu da žive međusobno) koje omogućava svojim ljudima da sami upravljaju – je anarhističko društvo.

Skupina ljudi koja smije sama upravljati sobom je slobodno društvo (anarhija). Skupina ljudi koja ne smije sama upravljati je neslobodnim društvo (tiranija). Pitanje je, koji tip društva je bolji: sloboda ili tiranija. Većina razumnih ljudi će izabrati slobodu. A sloboda je, po prirodi, bez reda. Kako je H.L.Mencken napisao:

“Ja vjerujem da bilo koji čovjek koji uzima slobodu drugoga u svoje okrilje je dužan da postane tiranin, a da bilo koji čovjek koji daje svoju slobodu, dakako u blagoj mjeri, je dužan da postane rob. “

# 3. Anarhija ≠ Ropstvo

Ljudi su pod lažnom idejom da je država benigna institucija koja zadovoljava njihove potrebe za vodstvom. Ali zapravo, država nije ništa više od maligne institucije prisilne vlasti koja zadovoljava svoju potrebu za moći. To je dominacija, a ne vodstvo.

Činjenica da građani-ovce glasaju i nešto s time postižu je samo dimna zavjesa i zrcalo, iluzija slobode, ali zapravo nije sama sloboda. Važno je imati na umu da anarhisti ne odbacuju sve ovlasti, samo ono što je nezdravo i nepravedno. Anarhisti nemaju problema s pravilima, već s vladarima. Kako je i Simone de Beauvoir napisala, “Sloboda koja je zainteresirana samo za negiranje slobode mora biti odbačena.”

Ako su ljudska bića najinteligentnije životinje na planeti zašto onda moramo plaćati druge ljude da misle za nas, dok oni robijaju za nas? Niti jedna druga životinja nije toliko glupa da to učini, vjerojatno zato što nema drugih životinja koje su toliko glupe da izmisle takva stvar kao novac. Stavimo to na stranu, ali trenutno ekonomsko ropstvo ovjekovječeno od strane države je bez presedana u povijesti čovječanstva.

Živimo u autoritarnom društvu kojeg većina od nas nije ni svjesna, jer smo bili uvjetovani da ga prihvatimo. Nama se svakodnevno propovijeda preko propagandiziranih reklama s jedne strane i polarizirne dvostranačke politike s druge: prilagodi se, kupite ovo, bojte se “drugih”, morate biti odobreni od strane drugih, budite manji nego što jeste. Ispada da su najbolji robovi oni koji ni ne znaju da su robovi. Kao što Naseem Nicholas Taleb piše:

“Oni koji ne misle da je zaposlenost sustavno ropstvo su ili slijepi ili su zaposleni.”

# 4. Anarhija = Harmonija

“Naši vrsta treba i zaslužuje građanstvo s budnim mislima i osnovno razumijevanje o tome kako svijet funkcionira.” – Carl Sagan

Kao što je Nietzsche je napisao, “Ubermensch je smisao na zemlji … Ja vas molim, braćo, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji vam govore o zagrobnoj nadi” – stoji da je anarhija način na koji zemlja sama vlada, onda je i način na koji čovječanstvo treba da se upravlja. To je moć Nietzscheovog Ubermensch-a: odgovornost za zemlju i prirodni poredak stvari. To bi trebalo biti dužnost jednog anarhista – da ograniči takvu moć. Jedino što spriječava anarhista i njegovu odgovornost je dimna zavjesa i ogledalo države.

Država perpetuira razdvajanje psihe i svemira. Ona diže na visinu čovječanstvo od same prirode. To nas odvaja od prirodnog poretka stvari, tako da država može održati svoju moć nad nama. Jedan od načina na koji država održava moć nad nama je tvrdnjom da je ljudska priroda sama po sebi korumpirana i stoga mora biti regulirana.

Ali ljudska priroda nije fiksna. Ona se mijenja u skladu sa svojom okolinom. Ideja da su ljudi prirodno zla i pohlepna stvorenja po defaultu je potpuna farsa. Ako živimo u okruženju u kojem se održava militarizacija, nasilje, pohlepa i glad za moći, onda ćemo se ponašati militarizirano, nasilno, pohlepno i gladno moći na razne načine. Ako živimo u okruženju suosjećanja, empatije, ljubavi i prestiža, onda ćemo se ponašati u suosjećajno, empatično, puno ljubavi. To je uistinu tako jednostavno. Dokazano je kroz vrijeme u svim kulturama svijeta koje su se temeljile na prirodi.

Najteži dio je gledati objektivno kroz sav taj nered. Biti istinski slobodan je i vrlo lako i vrlo teško. Ali, ako možemo zadržati naš moralni kompas usmjeren na načelima slobode, mira, ljubavi i etike uzajamnosti, onda će taj kompas pokazati put, pravi sjever, prema pravom slobodnom društvu. On će otkriti društvo koje čuva moralnu zlatnu sredinu i srednji put, za razliku od nemoralnog društva i državne politike koju guši pohlepa. Tada će se razotkriti društvo koje ilustrira zlatni rez u prirodi, za razliku od državnog izvlaštenja prirode i kulture.

10 koraka koji će od otvorenog društva napraviti zatvoreno

1. pozivati se na unutrašnju i vanjsku prijetnju

Ljudi u strahu su voljni raditi stvari koje inače ne bi radili

2.uspostaviti tajne (mnogobrojne) zatvore gdje će se vršiti mučenja

U tajnom sistemu, Vlast ne donosi dokaz o krivnji onih koji se optužuju, tako da može zatvoriti koga god hoće.

3. razviti paramilitarnu vojsku

Privatna vojna sila – ispod ekskluzivnog vodstva “zapovjednik u vođi” sa nikakvom odgovornošću prema Kongresu, sudstvu, ili javnosti – zamućuje liniju između civilne policijske sile i militarističke policijske države.

4. nadziranje običnih građana

Ljudi koji vjeruju da su nadzirani, manje vjerojatno da će sudjelovati u opoziciji vlasti. Da bi zastrašili populaciju i natjerali ih u šutnju, Vlast mora samo motriti par njih da bi većina bila u strahu od prećenja. Svako zatvoreno društvo se drži takozvane “liste” prema kojojj se nadziru nepodobni.

5. infiltrirati se u građanske grupe

Špijuni u aktivističkim grupama stavljaju psihološki pritisak na stvarne aktiviste, i na taj način potkopavajući njihovo međusobno povjerenje. Mogu isto tako potkopati legalne aktivnosti, smanjujući učinkovitost grupnih napora.

6. pritvarati i oslobađati obične građane

Zatvaranje uznemirava i psihološki oštećuje one koji su uhićeni i isto tako daje na znanje svima, da bilo tko može biti označen kao “neprijateljski terorista” i “nestali”

7. ciljati ključne osobe

Manje je vjerojatno da će ljudi pričati o onima koji su visoko vidljivi, kao što su novinari, naučnici, umjetnici ili poznate osobe, i koji su uznemiravani i kojima je život ugrožen. Ciljano ići na one koji su poznati i vidljivi manje je je vjerojatno da će se o njima pričati i da će pokrenuti opoziciju.

8. ograničiti pravo na slobodu govora

Manje je vjerojatno da će javnost saznati da Vlast radi štetu, ako Vlast može prijetiti ili progoniti one koji objavljuju ili izdaju izvještaje koji su presudni za Vlast.

9. prozvati kriticizam kao špijunažu i neslaganje koja je prijetnja

Ljudi koji protestiraju mogu biti optuženi za terorizam ili izdaju, kada se zakon bude kriminalizirao ili onemogućio slobodu govora, da bi se zaštitio

10. srušiti vladavinu prava (pravne države)

Nestankom mehanizma provjere i balansa, moguće je lakše deklarirati ratni zakon (martial law), posebno ako sudbena vlast nastavlja provoditi zakon nad osobama, ali nema autoriteta nad izvršnom vlasti.

Pretvara li se Amerika u Sj.Koreju?

Usporedite li situaciju u našoj zemlji, koje smo mi točke trenutno dostigli?
usporedno čitajte i na http://www.bilderberger.ch/?p=2309

 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6507"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]