Od početka devedesetih godina broj kaznenih djela u Americi se prepolovio, ali se broj osuđenika na izdržavanju kazne – udvostučio, radi PROFITA!

Trenutno je više od dva milijuna i dvjesto tisuća Amerikanaca u zatvorima, što znači da je u toj zemlji oko 760 stanovnika na svakih 100.000 “u ćuzi”. Globalni prosjek je 150, europski – 133,5.

Američko Ministarstvo pravosuđa nedavno je objavilo zabrinjavajući izvještaj o radu takozvanih “privatnih zatvora” na teritoriju Sjedinjenih Država.

U pitanju su zatvori koje su, zbog ogromnog broja zatvorenika u državnim ustanovama, otvorile velike privatne američke korporacije, a potom sklopile ugovore s federalnim vlastima da u njima, za račun države, provode kaznene mjere protiv takozvanih “lakših” osuđenika – najčešće sudionika u prometnim nesrećama, počinitelja blažih kaznenih djela, ili onih koji su prekršili imigracijske zakone.

Međutim, unatoč tome što se u njima nalaze uglavnom manje rizični zatvorenici, analitičari su u izvještaju uočili brojne sigurnosne i druge propuste u privatnim zatvorima koji ih, kako se navodi u zaključku, čine znatno manje sigurnim od državnih.

Mjere koje se provode prema zatvorenicima su često oštrije nego što je potrebno, a boravak u zatvorima je samim tim manje siguran – kako za osuđenike, koji trpe nasilje, tako i za čuvare, koji se suočavaju s otporom. S izuzetkom činjenice da u privatnim zatvorima ima manje droge i seksualnih prijestupa, oni redovito bilježe i veći broj incidenata nego u državnim ustanovama.

Zanimljiv i podatak da se od početka devedesetih godina broj kaznenih djela u Americi prepolovio, ali da se broj osuđenika na izdržavanu kazne – udvostručio. Trenutno je više od dva milijuna i dvjesto tisuća Amerikanaca u zatvorima, što, kaže statistika, znači da je u toj zemlji oko 760 stanovnika na svakih 100.000 “u ćuzi”. Globalni prosjek je 150, europski – 133,5.

Ili, da pojednostavimo: u SAD, državi s oko 320 milijuna stanovnika, živi manje od 5 posto svjetske populacije, ali i 25 posto svjetske zatvorske populacije.

Margaret Winter iz Američke unije za građanska prava, koja se zalaže za reformu zatvorskog sustava u SAD, kaže da je najveći problem s takozvanim “zatvorima pod ugovorom” to što su u pitanju institucije koje trebaju obavljati važan posao za državu, ali istovremeno i da svojim vlasnicima zarađuju novac.

“Glavni razlog zbog kojeg ovi privatni zatvori postoje je profit. A jedini način da takva institucija uopće napravi neki profit jeste sniziti kvalitetu usluga koje pruža zatvorenicima. Osnovni posao zatvora je da osuđenike drži na sigurnom u odnosu na vanjski svijet, ali je u obvezi da im osigura osnovne uvjete za život. Međutim, pogoršanje tih uvjeta je ono što donosi zaradu – na taj način se smanjuju troškovi vlasnika zatvora. Najveće probleme smo uočili u domeni medicinskih usluga za osuđenike, ali i osobne sigurnosti zatvorenika i čuvara “, kaže ona.

Na pitanje da li ugovori koje američke federalne vlasti sklapaju s tvrtkama – vlasnicima privatnih zatvora sadrže neke posebne odredbe kojima se štite prava zatvorenika, Margaret Winter razočarano odgovara:

“Ne, naravno da ne – i pouzdano znam da baš tu činjenicu tri ogromne korporacije, koje rukovode privatnim zatvorima, koriste kao izgovor kad ih pitamo zašto ne poboljšaju uvjete za život. Oni su vrlo lukavi – ugovorima im je dozvoljeno dozvoljeno birati tko će doći na izdržavanje kazne – recimo, uvijek biraju najmanje rizične osuđenike, one koji zahtijevaju najniže mjere sigurnosti, ali i one koji su uglavnom zdravi i ne zahtijevaju posebnu medicinku njegu.

Samim tim, takvi osuđenici su ‘lakši za održavanje’, da se tako izrazim, oko njih ima manje posla – ali čak ni oni ne dobivaju adekvatan tretman!

Mislim da je to bio i razlog da američko Ministarstvo pravde objavi ovaj, za mene veoma uznemirujući izvještaj. A pored svega toga, treba obavezno spomenuti i činjenicu da najopasniji osuđenici, kao i bolesni među njima, ostaju u državnim zatvorima – što znači da država snosi najveće troškove, dok privatne korporacije zarađuju ogroman novac. U pitanju je, na neki način, trgovina ljudskom nesrećom radi profita”.

Na naše pitanje kakav je stav američkih poreznih obveznika – da li su suglasni s tim da posao države, odnosno “pravosudne korektivne institucije”, obavljaju privatne tvrtke, Margaret Winter kaže da ima dojam da se tek sada, u tekućoj predizbornoj kampanji, Amerikanci polako “bude”.

“Mislim da ljudima ta tema dosad nije bila osobito bliska. U pitanju je doslovno zasebna industrija unutar pravosudnog sustava, a mnogi nisu bili ni svjesni činjenice da to što su zatvori privatni i što moraju praviti profit zapravo u krajnjem ishodu utječe na povećanje broja zatvorenika u zemlji.

Savezne države su u obvezi osigurati ovim tvrtkama takozvani minimum procesa rada da bi opstale, pa suci izriču mnogo više kaznenih mjera, jer ujedno znaju da će zatvorenike imati gdje smjestiti – a zatvori su i dalje pretrpani, jer ta industrija želi uvećavati svoj profit. Mislim da se čitav taj uvrnuti koncept – da jednu od osnovnih funkcija države prepustite privatnoj tvrtki – kosi s temeljnim načelima američkog sustava vrijednosti.

Srećom, čini mi se da ljudi polako počinju shvaćati do koje mjere je ova ideja neetička”, kaže Margaret Winter.

Zarađivati ​​na sudbini onih koji žive u američkim zatvorima suprotno je osnovnim moralnim načelima, dodaje ona, i naglašava da bi federalne vlasti trebali ozbiljno razmotriti mogućnost da u najskorijem roku prestanu se oslanjati na privatne zatvore i počnu prave planove za okončanje ovog, kako kaže, “neuspjelog pravosudnog eksperimenta”.

Privatni zatvori su prepuni zatvorenika sa manjim prekršajim, puput posjedovanja droge. Znači privatnim zatvorima često pomaže i policija koja namjerno pritišće građane da naprave kazneno djelo, time pogodujući privatnim vlasnicima zatvora. Sve u svemu, kapitalizam je posao TRUL, iznutra!

 
(sputniknews.com)

Skupina ruskih hakera pod nazivom Cyber ​​Berkut je objavila snimak koji prikazuje izrežirano obezglavljivanje zatočenika od strane borca ​​ISIS-a, hakirana iz elektroničkog uređaja od jedog čovjeka iz osoblja američkog senatora John McCaina

Snimka je preuzeta tijekom jedne hakerske akcije sa elektroničkog uređaja jednog od zaposlenih kod američkog senatora Johna McCaina, piše veteranstoday.com

Izgleda da je lažno pogubljenje snimljeno u filmskom studiju i prikazuje “zatvorenika” (koga igra glumac) koji prolazi kroz “pogubljenje” pred filmskim kamerama.

Drugi glumac odjeven u crno kao pogubitelj u službi Islamske države stavlja nož na grlo zatvorenika i oponaša pokrete presijecanja grla zatvorenika.

Sjetimo se samo da su od kolovoza 2014. godine teroristi Islamske države objavili brojne snimke pogubljenja.

Njihove žrtve su čudnovato mirne, izgovorile su svoje posljednje riječi i umrle u rukama terorista. Mnogi korisnici interneta koji su vidjeli ove snimke smatraju da su isti namješteni, prije svega zbog reakcija žrtava i kvalitete snimaka.

Amerikanci su u više navrata optuženi da su pravili ove snimke za pripadnike Islamske države.

S tim u vezi, studentica sa Sveučilišta u Nevadi Ivi Zidrih je poručila Jeb Bushu da je njegov brat, bivši predsjednik SAD-a George Bush, stvorio organizaciju ISIS.

Ovim se pokazalo da amerikanci ne samo da varaju čitav svijet, već i na tome grade svoju reputaciju kao veliki “branitelji” svijeta od terorizma! Puno nezavisnih stručnjaka je van sebe jer su im je ova snimka uštedjela jako puno vremena u istraživanju tko i što se krije iza organizacije ISIS!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
HILLARY CLINTON: “Mi smo stvorili teroriste i Al-Qaedu!”
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(yournewswire.com,leaksource.info/uredio:nsp)

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Ali, da li je to tako …?

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

On je 1961., u svojim dvadesetim, prekinuo fakultetske studije da bi služio u marincima.

Nakon završene dvije godine staža u marincima, prijavio se u mornaričku školu. Tamo je, vrlo brzo, postao kardiovaskularni tehničar. Kasnije je postao jedan od rukovoditelja medicinskog tima za skrb presedniku Lindonu Johnson-u, nakon njegove operacije, 1966. godine.

Za svoje usluge u timu, koga je napustio 1967. Bijela kuća mu je dodijelila tri pisma pohvale. Nakon napuštanja službe, Wright je završio svoju posljednju godinu koledža, a zatim se zaredio i na kraju postao pastor jedne crkve.

Za više od dva desetljeća, naširoko je pisano o “AIDS-u” kao umjetnoj bolesti i vješto prikrivenom genocidnom programu.

“AIDS” je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, koje je nastavljeno u još mnogim gradovima, sve do 1981. godine, kada je i “službeno” nastala epidemija “AIDS-a”.

Temelj za eksperiment je nastao 1973., kada je zdravstveni projekt za gej muškarce na Manhattanu pravio uzorke krvi za testiranje hepatitisa B, u “New York City krvnom centru”.

Rezultati su bili zapanjujući. Jedan, na svaka dva gay uzorka krvi, su bili pozitivni. Nasuprot tome, samo 5% od uzoraka krvi kod “strejt” muškaraca su bili pozitivni.

Razvijena na Institutu za terapijska istraživanja “Merk” u West Point-u, Pennsylvania, prvo sirovo eksperimentalno cjepivo testirano na čimpanzama, jedinoj životinji osjetljivoj na ljudski virus, hepatitis B. Kasnije, cjepivo je isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva.

***

Kao glavnorukovodeći u “NY Blood Center-u” postavljen je Wolf Zmunes. Zadužen je za sve što je vezano za hepatitis B cjepivo.

Zmunes je židov rođen u Poljskoj 1919 godine. Bio je mladi student medicine u istočnoj Poljskoj, kada su nacisti napali zemlju u ljeto 1939. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Njegova cijela obitelj je ubijena od strane nacista u holokaustu. Njegove godine u egzilu u Sibiru, bile su, kako on kaže, dug i taman period, o kojem je on nerado govorio.

Tijekom zatočeništva u Sibiru, više puta su ga ispitivali i tukli agenti KGB-a, jer je odbijao surađivati ​​zbog radi špijunskih aktivnosti. Nakon puštanja iz pritvora 1946., dozvoljeno mu je da završi medicinski studij u središnjoj Rusiji.

Kao student, oženio se jednom Ruskinjom. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti jetre. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri, da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog u zdravstvenom odjelu.

Prema Erin Kellner-u, osnivaču “NY Blood Center”, komunisti dopuštaju Zmunesu i njegovoj obitelji da prisustvuje znanstvenom skupu u Italiji 1969. godine, godine, gdje je on iskoristio priliku i prebjegao na Zapad.

Intervencijom Walsh Mekdermot-a, profesora javnog zdravlja pri New York-škoj bolnici, Zmunes je dobio poziciju laboratorijskog tehničara u “NY Blood Center-u”. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu .

Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis, kada je bio spreman za svoju najvažniju misiju u životu.

Počeo se polako upoznavati sa gay zajednicom. Dodao je homoseksualne liječnike i aktiviste kao njegovo osoblje. Odvođen je i u gay geto, gdje je pregledao javne WC, barove i diskoteke, izučavajući njihove navike. Promiskuitetni homoseksualci postati će savršeni zamorci.

Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.

Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

Želio je osobe koje su mlade, zdrave, odgovorne i inteligentne, a po mogućnosti bijele. Također, morali su imati adresu i broj telefona, i biti spremni osigurati uzorke krvi tijekom dugog vremenskog perioda. Ovaj eksperiment je bio veoma skup, a Zmunes nije želio nikakvu nekooperativnost.

U preliminarnim eksperimentima, Zmunes je prvo testirao svoje prvo cjepivo na čimpanzama. Također, testirao je dvije stotine gay muškaraca, volontera. U mjesecima prije zvaničnog početka eksperimenta, nije bilo nikakvih problema sa čimpanzama ili volonterima. Sada je bio spreman da podesi datum za svoj konačni eksperiment … eksperiment koji će desetkovati gay zajednicu u New York-u, a zatim se proširiti diljem zemlje.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.

Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladiću iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”.

Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi … s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja .. sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu .. kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

1983. godine, objavljuje se detaljan izvještaj sa novim eksperimentima cjepiva “protiv” hepatitisa B, nazvan Kangvane program, nad crnom južnoafričkom djecom.

Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo.

Nakon smrti, Zmunes je ostao upamćen i poštovan od strane malog kruga “uglednih” američkih znanstvenika i međunarodnih medicinskih moćnika koji vode svjetsku medicinsku znanost, međusobno povezanih zajedničkim interesima.

Potom, 11. svibnja 1984., obilježen je sastanak koji je održan u glavnom gradu američke nacije u čast Volfa Zmunesa. Jedan od sudionika sastanka bio je i Dr. Robert Galo, koji je najavio otkriće AIDS-a tri tjedna ranije, prije nego što je i službeno otkriven.

Također, tu su bili i vrhunski vladini znanstvenici za sidu i rak, izumitelji AIDS virusa, šefovi najprestižnijih biomedicinskih ustanova u zemlji, i glavni rukovoditelji farmaceutskih kompanija indoktriniranih u genetski inženjering, proizvodnju cjepiva kao i u biološko ratovanje.

Zaista je čudna ta zlokobna veza između raka i AIDS-a, između eksperimentiranja nad životinjama i genetskog inženjeringa, između tehnologije biološkog ratovanja i farmaceutskih kompanija, između gay eksperimenata i HIV-a, programa cijepljenja i kontaminacije donacija ljudske krvi u zdravstvenim objektima.

Kako to da se misteriozna i neizlječiva bolest pojavi niotkuda, i da ciljano pogađa samo gay populaciju i manjine u jednoj društvenoj zajednici.

Čuveni redatelj Spike Lee, izjavio je da je AIDS bolest koju je projektirala američka vlada i da je namijenjena društvenim skupinama koje su predviđene za brisanje …

Prema najnovijim statističkim podacima objavljenim na internetu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta je umrlo od AIDS-a, a 40 milijuna ljudi je zaraženo HIV-om, a najviše u podsaharskoj Africi.

Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo, da je HIV virus zasijan u gay muškarce preko kontaminiranih cjepiva, kao dio hepatitis eksperimenata. Postoje milijuni bijelih ljudi u subsaharskoj Africi.

Ako je HIV bio prisutan desetljećima, kako neki znanstvenici tvrde, zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na “opću populaciju”, zbog njihovog izopačenog, tzv. života “visokog rizika”.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove politički “korektne” i znanstveno “ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.

Koliko je još smrti od HIV-a potrebno, prije nego što ljudi progovore protiv ovog tajnog genocida i očigledne povezanosti eksperimentalnog cjepiva i uvođenja smrtonosnih virusa kod “selektirane” populacije ..?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Vrhovni sud je donio odluku da policija može svakoga  skinuti do gole kože kako bi ga pretresla nakon uhićenja zbog bilo kojeg prekršaja, koliko god taj prekršaj bio beznačajan, i u bilo koje vrijeme. Ova strahota od zakona spaja dva prijašnja zakona: jedan koji dopušta bilo čije uhićenje uvijek u bilo koje vrijeme i drugi prema kojem je moguča desetogodišnja kazna zbog prosvjeda na prostoru koji je pod zaštitom tajne službe. Ova kriminalizacija ljudskosti slijedi mini-pobunu Occupy pokreta.

Je li američko pretraživanje golih osumnjičenika benigno? Čovjeku koji je podnio početnu tužbu, Albert Florens, rečeno je da se “okrene, čučne, zakašlje, raširi guzove”. Rekao je da se osjećao poniženo: “Nisam se osjećao kao ljudsko biće”.

U bizarnom objašnjenju, sudac Anthony Kennedy objasnio je da je ovakva odluka potrebna zato što je bombaša iz slučaja od 11.septembra 2001. mogla zaustaviti policija zbog prekoračenja brzine. Kako bi pretraga gole osobe spriječila napad? Je li sudac Kennedy zamišljao da su planovi za rušenje ‘blizanaca’ skrivali u nekom od njegovih tjelesnih otvora? Prema bizarnoj ne-logici, odluka koju su donijeli on i ostali suci bazira se na zabrinutosti zbog oružja i krijumčarenja u zatvorskim sustavima. Ali ljudi koji su privedeni, dakle oni koji još nisu osuđeni, još nisu uvedeni u zatvorsko društvo.

Nadzorna država pokazuje priličnu odlučnost u uplitanje u seksualnost građana. Njemački “Spiegel” je pisao o tome da u zatvoru u Bagramu postoji spolno zlostavljanje i da bivši zatvorenici govore o slučajevima različitih vrsta spolnog ponižavanja. U nekim slučajevima ispitivač bi položio svoj penis duž lica pritvorenika dok bi ga ispitivao. Druge zatvorenike bi silovali štapovima ili bi im prijetili analnim seksom. Bradley Manning morao se potpuno skinuti u samici.

Taj propis dopušta genitalno pipkanje američkih putnika ili ih pak tjera na prolazak kroz aparat (koji je proizvela tvrtka Rapiscan, u vlasništvu terorističkog profitera Michael Chertoff-a) koji snima toliko stvarne fotografije da su ga nazvali “pornoskener”.

Vjerujte mi: ne želite da država ima moć da skine vašu odjeću. Povijest pokazuje da je upotreba prisilne nagosti od strane države koja tone u fašizam moćan način kontrole i podčinjavanja stanovništva.

Političko korištenje prisilne nagosti u anti-demokratskim režimima je odavno poznato. Prisiljavanje ljudi na skidanje odjeće prvi je korak u slamanju njihovog osjećaja za individualnost i ponos te za usađivanje osjećaja nemoći. Zarobljene žene prodavane su gole na američkom jugu, a mladi, muški robovi u adolescentskoj dobi služili su mladim, bijelim damama za stolom, također na jugu i također goli. Njihovo nevidljivo ponižavanje bilo je suštinsko za kastraciju njihove ljudskosti. Židovski zatvorenici odvođeni u koncentracione logore bili su svlačeni i fotografirani goli, i to je bio zaštitni znak holokausta.

Jedan od najstrašnijih trenutaka za mene bio je posjet zatvoru Guantanamo 2009. godine kada sam vidjela način na koji je arhitektura zgrade napravljena u odnosu na kabine za tuširanje sa staklenim prednjim zidom koji je namjerno postavljen nasuprot središnjem holu, a gdje su stajale mlade žene, čuvari, i stražari nad prisilnom nagošcu muslimanskih zatvorenika koji se nisu mogli sakriti. Zakoni i propisi poput ovih jasno su stvoreni kako bi se uvjeti iz Guantanama i zlostavljačkog pritvora prenijeli u Ameriku.

Gledala sam muške policajce i članove Uprave za sigurnost prometa kako stoje jedni do drugih i pohotno promatraju žene prepipavane u zračnim lukama. Doživjela sam čudno postavljenu, seksualno perverznu nametljivost države tijekom “pipkanja” u zračnoj luci, a koje je uvijek propraćeno riječima koje kao da su preuzete iz erotskog romana (“Imate li osjetljivih dijelova tijela? Stavicu svoje ruke pod vaše grudi ….”). Jedan od mojih komentatora na Facebooku izjavio je, i to čini mi se s pravom, da će sve više žena biti pod udarom uhićenja za sitne prekršaje (a što je strašno, Uprava za sigurnost prometa traži sve više žena službenica).

Intervjuirala sam radnicu britanskog ekvivalenta Uprave za sigurnost prometa i otkrila da je diranje genitalija koje je u SAD-u obavezno, u Britaniji zabranjeno. Vjerujem da je politika dodirivanja genitalija iu Americi stvorena kako bi psihološki navikla američke građane na uvjete u kojima ih država u bilo kojem trenutku može poniziti i uplesti se u njihovu seksualnost.

Najstrašniji izraz u odluci suca Kennedyja je njegovo upadljivo korištenje riječi logoraš za uhićene građane SAD-a. Neki članovi pokreta Occupy koji su bili uhićeni u Los Angelesu također su izjavili da su ih oslovljavali na taj način. Prosvjetljujuće je Kenedijeva nova upotreba te fraze koja se čini kao njena namjerna aktivacija.
Deset godina asocijacije učinilo je tu riječ u Americi sinonimom za one koji nemaju nikakvih prava, posebice u zatvoru. U Americi se dugo koristi, navikavamo se na povezivanje te riječi sa uvjetima u kojima bilo kojeg muslimana negdje daleko američka država može lišiti bilo kakvih prava. Sada se taj izraz, koji se povezuje s “onima kojima se može učiniti bilo što” sustavno postavlja u smjeru bilo kojeg američkog građanina.

Kuda smo to krenuli? Zašto? Ovi posljednji zakoni koji kriminaliziraju prosvjede i daju lokalnoj policiji – koja, prisjetite se, sada od Ministarstva nacionalne sigurnosti dobiva novac, hardver i radnike, moć da zastrašuje i traumatizuje ljude koji još nisu prošli obavezan proces suđenja te djeluju u suradnji s državom koja u svakom trenutku sve vidi i nadzire.

Nacionalna agencija za sigurnost u državi Yuta gradi sadržaje koji će nadgledati sve i to stalno, što uključuje milijarde sms poruka, telefonskih poziva i elektronsku poštu. Sličan se zakon nastoji progurati u Velikoj Britaniji.

S tim okom Velikog brata u suradnji s pregledavanjem ljudi koji se moraju skinuti do gole kože, uz pristup svim podacima dobivenim iz tehnologije kojom se svakodnevno služimo i zastrašujuće moći koju ima policija da vas spolno zlostavlja i ponižava kada poželi, nitko nece trebati formalni udar kako bi imao preplašeno i poslušno građanstvo. Ako kažete išta kontroverzno na internetu ili preko telefona, hocete li se suočiti s uhićenjem i spolnim poniženjem?

Prisjetite se, u Americi više ne morate napraviti ništa loše kako biste bili uhićeni. Mogu vas uhititi zbog šetnje psa bez uzice. Čovjek koji je bio prisiljen raširi guzove bio je zaustavljen zbog saobraćajnog prekršaja. Jedan narednik iz njujorške policije rekao mi je da zbog sigurnosnih razloga njujorška policija smije hapsiti po volji. Dakle, ne postoji prepreka da na tisuće prosvjednika iz pokreta Occupy – ako ih nakon ovog zakona još ostane – bude okruženo i skinuto pod zastrašujućim okolnostima.

Zašto se ovo događa? Nekada sam mislila da ove zakone provlače oni koji profitiraju od beskrajnog rata i nadzora. Ali sada mi se čini da tu ima nečeg više.

Kao što mi je jedan odvjetnik specijaliziran za internet rekao: “Događa se utrka s vremenom: shvatili su da je internet alat koji daje moći i koji će raditi protiv njihovih interesa te se moraju uključiti u utrku u kojoj bi učinili internet sredstvom kontrole.”

Kao što je Chris Hedges napisao u svom zanimljivom prikazu Zakona o ovlašćenjima nacionalne obrane:

“Prema članku Washington Posta iz 2010. postoji 1271 vladina agencija i 1931 privatna kompanija koje rade na programima vezanim za protuterorizam, nacionalnu sigurnost i obavještajne podatke na približno 10.000 lokacija diljem SAD-a. Pristup tajnim sigurnosnim odobrenjima ima 854 tisuća ljudi, a u Washingtonu, DC i okolici su 33 kompleksa zgrada za rad na tajnim obavještajnim podacima ili sagrađena ili još u izgradnji od rujna 2011. godine.”

U ovom ogromnom novom sektoru ekonomije postoje interesi vrijedni više milijardi dolara vezani uz osnivanje sustava koji bi služio za nadzor, fizičko zastrašivanje i vrebanje ostatka američkog društva.

Sada to mogu činiti preteći vam da će vas spolno poniziti, što je vrlo moćan alat u rukama bilo kojeg zlostavljača.
 
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)