Migrant, koji izvršava zatvorsku kaznu u zatvoru Hall u Švedskoj, jednom od švedskih zatvora visoke sigurnosti, zaključao je vrata sobe koja služi kao prostor duhovnog vodstva, napao je žensku zatvorsku svećenicu i silovao je

Sada mu se kazna produžava tri godine. Nakon toga bit će protjeran iz Švedske na deset godina.

Silovanje iza zidova zatvora Hall dogodilo se u prosincu prošle godine, ali suđenje je održano tek u lipnju, javlja Aftonbladet.

Ženska svećenica je rekla da je zatvorenik prvo zaključao vrata sobe u kojoj ona provodi duhovnu obnovu i pomaže zatvorenicima.

Zatim je postavio stolicu ispod kvake na vratima kako bi osigurao da nitko ne može ući. Tada ju je napao.

Dobio je samo tri godine zatvora za silovanje plus deportacija na deset godina, a do tada švedski porezni obveznici moraju plaćati smještaj u najčuvanijem zatvoru u zemlji, koji sigurno nije jeftin.

Svećenica, koja je izjavila da je bila u apsolutnom šoku, nije mogla vrištati i previše se bojala zvoniti sigurnosnim zvonom koje se nalazilo u sobi.

Zločin je tek prijavila dva dana kasnije.

Sada je osuđenik, koji je već izdržavao kaznu zatvora za napad i drogu, osuđen je još na tri godine zatvora, nakon čega će biti protjeran iz Švedske na 10 godina.

Aftonbladet ne izvještava o porijeklu muškarca, ali švedski državljani ne mogu biti deportirani iz zemlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Julian Assange će najvjerojatnije biti podvrgnut mučenju ako bude izručen SAD-u, upozorio je specijalni izvjestitelj UN-a za mučenje, otkrivajući Assangeove trenutne životne uvjete

Posebni izvjestitelj UN-a za mučenje, Nils Melzer, posjetio je Assangea u zatvoru Belmarsh u Londonu u svibnju s dva medicinska stručnjaka kako bi utvrdio opseg zlostavljanja, kojem je osnivač WikiLeaksa podvrgnut tijekom godina.

Nakon ispitivanja, Melzer je pisao pisma američkoj, britanskoj, ekvadorskoj i švedskoj vladi iznoseći njegove zaključke.

U pismima, objavljenim tijekom vikenda, Melzer je apelirao na vlade Velike Britanije i Švedske da ne predaju Assangea američkom pravosudnom sustavu, gdje će 48-godišnjak vjerojatno biti “mučen”. U isto vrijeme, on traži pošteno suđenje za Assangea od SAD-a.

“S obzirom na snažno uočljive javne i službene predrasude vezane za gospodina Assangea u Sjedinjenim Državama, postoje ozbiljni razlozi za sumnju da će on dobiti pošteno suđenje pred nepristranim pravosudnim tijelom kako to zahtijeva zakon o ljudskim pravima” – napisao je Melzer.

“Naglašavam svoju najozbiljniju zabrinutost ako bi gospodin Assange bio izručen ili na neki drugi način predan Sjedinjenim Državama … bio bi izložen stvarnom riziku od mučenja ili drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne.”

U svojim pismima Melzer je također razotkrio Assangeove zatvorske uvjete.

Prema njegovim opažanjima, novinara drže u ćeliji od 2 X 3 metra, gdje je zatvoren oko 20 sati dnevno. Provodi 30-60 minuta u dvorištu vani, a ostatak vremena (3-4 sata) mu je dopušteno da komunicira s ostalim zatvorenicima.

Assangeu je također onemogućen pristup zatvorskoj biblioteci i teretani, kao i pristup računalu, što “ozbiljno ometa njegovu sposobnost da se adekvatno pripremi za višestruke i složene pravne postupke koji se vode protiv njega.”

Dužnosnik UN-a također je potvrdio pogoršavajuće fizičko i psihičko zdravlje novinara, koji je pokazao “sve simptome tipične za dugotrajno i trajno izlaganje teškom psihološkom stresu, tjeskobi i povezanim mentalnim i emocionalnim patnjama u okruženju koje pogoduju velikim depresivnim i post-traumatičnim situacijama (PTSP).”

Ako Assange ne dobije pristup psihijatru, njegovo se psihičko zdravlje moglo dodatno pogoršati, upozorio je Melzer, naglašavajući da su “Assangeovo zdravstveno stanje i kognitivna i senzorna sposobnost još uvijek značajno narušeni”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rezultat neučinkovite deportacije i migrantske politike Angele Merkel postaje sve vidljiviji

Bivši izbjeglica iz kurdskog dijela Iraka Ail B. osuđen je u srijedu u Wiesbadenu na doživotnu kaznu zatvora zbog silovanja i ubojstva 14-godišnje Susanne F., koje se dogodilo prošle godine.

„Okrivljeni tijekom suđenja nije pokazivao ni žaljenje ni kajanje. Priznanje ne bi promijenilo činjenicu da Susanne više nije živa, ali bi njezinoj majci možda pomoglo da dođe do novog početka u svom životu bez kćeri“, rekao je sudac pokrajinskog suda u Wiesbadenu Juergen Bonk obrazlažući presudu.

Bonk je zaključio da je Ali B. djelovao hladnokrvno i da ne želi ili možda nije u stanju pokazati suosjećanje ili kajanje za ono što je počinio.

Posebna težina djela

Sud je odredio i posebnu težinu počinjenog djela tako da je otpuštanje nakon 15 godina, koje se prakticira kod doživotnih zatvorskih kazni, u slučaju 22-godišnjeg Alija B. gotovo isključeno.

Kurd iz Iraka je u srpnju prošle godine silovao i usmrtio 14-godišnju Susanne F. iz Wiesbadena te ju pokopao pored jednog željezničkog kolosijeka.

Nakon počinjenog djela kompletna obitelj Alija B. je pobjegla u kurdski dio Iraka, gdje je Ali nekoliko dana kasnije uhićen i predan njemačkim specijalnim postrojbama.

Ovaj slučaj je izazvao ogorčenje dijela javnosti zbog činjenica da su u trenutku kaznenog djela Aliju B. i njegovoj obitelji odavno bili odbijeni zahtjevi za azil te da se oni nisu smjeli nalaziti na području Njemačke, ali iz nepoznatog razloga nisu bili protjerani.

Aliju B. se paralelno sudi u još jednom procesu zbog sumnje da je silovao i 11-godišnjakinju koja je živjela u istom izbjegličkom smještaju u kojem je boravila i obitelj Alija B.

(index.hr)

Ljudi koji pred ratnim razaranjima bježe u Europu više u Europi nisu dobrodošli

Trend kriminalizacije humanitarnih udruga ili običnih građana koji pokazuju svoju ljudskost tako da onima koji bježe pred nesrećama nude pomoć, hranu, vodu i smještaj sve je uočljiviji, no i te udruge krše sve moguće zakone koje država propisuje.

Prije 20 godina Riace, slikoviti gradić u Kalabriji, bio je grad duhova. U njemu je živjelo oko 1600 stanovnika, mlađi su se iseljavali u potrazi za poslom u druge dijelove Italije ili u Europu, a većina stanova i kuća zjapila je prazna i napuštena.

A onda se 1998. sve promijenilo. U Riace stigli su prvi kurdski izbjeglice, a Domenico Mimma Lucano, u to vrijeme učitelj, a kasnije gradonačelnik Riacea, u dolasku izbjeglih Kurda vidio je priliku za inkluzivnost, ali i poboljšanje uvjeta života u samom gradu.

Lucano je shvatio da bi izbjeglice svojim doseljavanjem mogli poboljšati demografsku i ekonomsku sliku grada pa je predložio da ih se smjesti u napuštene kuće i stanove, nađe im se posao i uključi ih se u lokalni život.

Odličan potez

To se ubrzo pokazalo kao odličan potez jer je grad koji je početkom 2000-ih imao 1600 stanovnika, potkraj 2018. imao oko 2300 stanovnika. Riace je često bio i tema svjetskih medija kao primjer inkluzivnosti i prihvata izbjeglica. Lucana je magazin Fortune 2016. uvrstio na listu 40 najvećih svjetskih lidera. No onda su se stvari promijenile.

U Italiji je na vlast došla koalicijska vlada koju čine populistički pokret Pet zvijezda i antiimigrantski raspoložena Liga, čija je prva violina Matteo Salvini.

Salvini je talijanski ministar unutarnjih poslova, koji se, među ostalim, zalaže za segregaciju useljenika i Talijana u putničkim vlakovima te počesto zastupa profašističke stavove.

Uz to, ima žestoke antiimigrantske stavove, pa nikoga u Italiji, ali i šire, nije začudilo kada je džonom krenuo na Riace i Lucana. Njega je koncem prošle godine dao uhititi i staviti u kućni pritvor jer je, navodno, poticao brakove iz koristi, a 450 imigranata koji su živjeli, radili i išli u školu u Riaceu, dao je raseliti.

Na kraju je Lucana i 26 njegovih suradnika optužio za poticanje na ilegalne migracije, nelegitimno davanje ugovora za odvoz otpada migrantskoj udruzi… Lucano je zanijekao sve za što ga se tereti.

“Pokušao sam vratiti život u grad. Spašavao sam ljude s ulice, čineći ono što čine gradonačelnici diljem svijeta. Ako sam samo jednoj osobi omogućio da živi normalan život, učinio sam dovoljno za cijeli svoj život. Dao sam posao ljudima u njihovim najtežim životnim trenucima, a neki od njih bili su i stranci” – kazao je.

Zbog njegova uhićenja i stavljanja u kućni pritvor, kao i suspenzije s mjesta gradonačelnika, protestiralo se diljem Italije, a u njegovu obranu stao je i Roberto Saviano, istraživački novinar i autor “Gomore” koji je kazao da je jedini Lucanov grijeh što se u Riaceu ponovo čuje plač djece.

Stoga nije čudo da postupak protiv Lucana mnogi u Italiji, ali i šire, doživljavaju kao promjenu političke paradigme, u kojoj izbjeglice i migranti, koji pred ratnim razaranjima bježe u Europu, više u Europi nisu dobrodošli.

Naime, trend kriminalizacije humanitarnih udruga ili običnih ljudi koji pokazuju svoju ljudskost tako da onima koji bježe pred nesrećama koje su ih zadesile nude pomoć, hranu, vodu i smještaj, sve je uočljiviji.

Kažnjena i pravobraniteljica

Prema podacima britanskog The Institute of Race Relations (IRR), od 2015., kada je počeo izbjeglički val, diljem Europe oko 250 osoba kazneno je prijavljeno, neke su osuđene, a neke čekaju suđenje zbog pružanja pomoći migrantima.

Analizirajući podatke do kojih su došli, u IRR-u navode da ne postoji tzv. tipični profil tih “prekršitelja”. Najmlađa prijavljena osoba zbog pomaganja migrantima imala je 24, a najstarija 70 godina.

Među njima je bilo pripadnika raznih nevladinih organizacija, humanitaraca, volontera, ali i novinara, studenata, policajaca, svećenika, vatrogasaca te čak i bivša danska pravobraniteljica za djecu.

Grijeh svih njih, prema zakonima njihovih domicilnih zemalja, bio je što su pokušali biti humani, pomažući onima kojima je pomoć potrebna, no to nije shvaćeno kao humano, već kao kazneno djelo. Ti ljudi završavali su na sudu jer su migrantima ostavljali hranu, pružali im medicinsku pomoć, utočište ili zato što su ih prevezli od točke A do točke B.

Ovo posljednje, policije u pravilu shvaćaju kao krijumčarenje ljudi, pa je tako 2015. u Danskoj uhićeno više ljudi koji su se odazvali na javno upućen poziv preko TV-a te su prevezli migrante preko mosta koji povezuje Kopenhagen i Malmo.

Među njima bili su i Lisbeth Zornig Andersen, danska pravobraniteljica za djecu, i njezin suprug. Da stvar bude još bolja, gledajući rijeke izbjeglica kako pješače od trajektnog terminala do Kopenhagena, što je udaljenost od 160 kilometara, Andersen je zvala policiju i pitala bi li prevoženje tih ljudi bilo kazneno djelo.

Policija je rekla da ne zna, a Andersen i njezin suprug odlučili su pomoći ljudima tako da ih prevezu od jednog do drugog mjesta. Njihov primjer slijedile su stotine drugih Danaca, a sljedeći dan policija je promijenila stav. Kazali su da prevoženje migranata nije “samo po sebi kazneno djelo, no da se tim činom građani približavaju granici kršenja zakona”.

U konačnici, Andersen i njezin suprug zbog svoje humane geste kažnjeni su s ukupno 5700 funti novčane kazne.

Zbog istog čina, uhićeno je i optuženo još 297 osoba, a jedan od zastupnika u danskom parlamentu tada se zapitao zašto se zbog navodnog krijumčarenja ljudi uhićuju i kažnjavaju pojedinci, a ne i željeznička tvrtka čiji su vlakovi prevezli tisuće izbjeglica kojima pri tome nisu naplatili kartu?

Andersen i ostalih 297 danskih državljana zbog svoje humane geste mogli su biti uhićeni, optuženi i kažnjeni zato što danski zakon ne prepoznaje humanost kao motiv za pružanje pomoći izbjeglicama nakon što su ilegalno ušle u zemlju, pa čak ni kada se radi o davanju hrane, vode i skloništa iznurenim ljudima.

Ništa bolje nije ni u drugim zemljama, u kojima je primjetna kriminalizacija humanosti, pri čemu ni Hrvatska nije izuzetak. Zašto se kriminaliziraju humane geste, pokušala je pojasniti Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije (CMS).

“Tendencija kriminalizacije humanosti u porastu je svuda u svijetu, pri čemu se kriminaliziraju i pripadnici humanitarnih udruga i obični građani. Ima toga i u Hrvatskoj, no još nije dosegnulo takve kritične razmjere. Problem je u širokom tumačenju zakona, odnosno onog što spada pod humanitarnu pomoć. Kada se 2016. radio novi prijedlog Zakona o strancima, jako smo se borili da se humanitarna pomoć ne kriminalizira. Formalno nije kriminalizirana, ali na primjeru volontera iz Are You Syrious, koji je nepravomoćno osuđen, vidjeli smo da se to što jest, a što nije humanitarna pomoć jako široko tumači” – kaže S. Kekuš.

Opasna tendencija

Prema našem zakonu, zabranjeno je pomaganje i pokušaj pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku državne granice te u tranzitu preko državnog teritorija ako je državljanin treće zemlje u zemlju ušao ilegalno.

No naš zakon poznaje i iznimke pa se ilegalnom imigrantu možete pomoći ako mu spašavate život, sprječavate da se ozljedi ili mu pružate medicinsku ili humanitarnu pomoć.

Ilegalcu u nezakonitom boravku možete pomoći i iz humanitarnih razloga, a u Hrvatskoj je pomaganje imigrantima prekršaj, a ne kazneno djelo, kao što je to u nekim drugim zemljama.

No je li neka gesta prema ilegalnom migrantu u kojoj vas je policija uhvatila, humano ili kazneno djelo, ne ovisi o zakonu već o njegovu tumačenju.

“S terena dobivamo informacije da policija ljudima koji žive u krajevima kroz koje izbjeglice prolaze sugerira da im ne pomažu, da im ne ostavljaju vodu i hranu, što su prije mnogi činili. To je opasna tendencija, jer se na ljude radi pritisak da ne pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Migranti uglavnom nemaju vize i putovnice, a dokumentirani migranti mogu postati samo ako traže azil, a to im se onemogućava.

Cijela priča još je gora zna li se da je puno europskih naroda u svojoj povijesti prošlo kroz ratovanje i izbjeglištvo. Ovo što se sada događa ide lagano prema fašizmu, no to nije samo europski već globalni problem. Slične se stvari događaju i u SAD-u na granici s Meksikom.

Problem je i što unutar EU vlade ne shvaćaju da pitanje migracija nije nacionalni već europski problem za koji se mora naći solidarno rješenje. Kada bi se našlo solidarno rješenje, broj ljudi koji se sada nalaze na vanjskim granicama EU ne bi bio problem.

A da ne govorimo da EU ima prste u svemu što se događa na Bliskom istoku, no pravi se da je se to ne tiče. Migracija je uvijek bilo i uvijek će ih biti” – kaže S. Kekuš.

A kakve razmjere poprima kriminalizacija humanosti svjedoči i posljednji primjer njemačke biologinje Pie Klemp koja u Italiji čeka početak suđenja jer je kao kapetanica broda nevladine organizacije Sea Watch iz mora od utapanja spasila 6000 ljudi. Sada joj u Salvinijevoj Italiji i svjetonazorski nehumano sličnoj Europi zbog te humanosti prijeti 20 godina zatvora. Pametniji i stariji Europljani od ovih današnjih na to bi samo rekli: O tempora, o mores!

(vecernji.hr)

ISIS-ovi teroristi koji borave u Americi ili u Britaniji, dijelili su odrubljivanje glava na Bliskom Istoku, pa nitko nije uhićen, pa čak ni ti računi društvenih mreža nisu ukinuti

Poduzetnik iz Christchurcha koji je podijelio live streaming masakra u novozelandskim džamijama, osuđen je u utorak na zatvorsku kaznu u trajanju od 21 mjesec, javlja CBS News.

Philip Neville Arps se na okružnom sudu u Christchurchu na Novom Zelandu izjasnio krivim po dvije točke optužnice za dijeljenje videozapisa, koji je na Facebooku uživo prenosio napadač koji je 15. ožujka ubio 51 osobu u dvije džamije.

Philip je jedna od šest osoba koje su optužene za distribuciju snimke.

Sudac Stephen O’Driscoll je izjavio da Arps prilikom ispitivanja nije pokazao nikakvu empatiju prema žrtvama te da se njegovi pogledi na muslimansku zajednicu mogu usporediti s onima nacističkog vođe Adolfa Hitlera.

Arps je podijelio sporni video sa svojih 30 suradnika.

Sudac Stephen O’Driscoll je izjavio: “Vaš čin glorificira i ohrabruje masovno ubojstvo izvršeno pod izgovorom vjerske i rasne mržnje.”

Arpsov odvjetnik Anselm Williams smatra da njegov klijent ne treba ići u zatvor. On je podnio žalbu na kaznu Visokom sudu i odbio je davati daljnje komentare.

Arpsova presuda dolazi nekoliko dana nakon što se osumnjičeni napadač, 28-godišnji Brenton Tarrant, izjasnio da nije kriv za 92 optužbe vezane za masovnu pucnjavu.

Ako Tarrant ne promijeni svoje izjašnjavanje o krivnji, njegovo suđenje treba početi u svibnju 2020. Njegovo sljedeće ročište bit će 15. kolovoza.

(index.hr)

Sudjelovala je u spašavanju više od 6000 ljudi koji su se mediteranskim putem pokušali dokopati europskog tla, a sada joj prijeti 20 godina zatvora

Njeno ime je Pia Klemp, dolazi iz Bonna, ima 35 godina, biologinja je po obrazovanju i kapetanica broda Iuventus nevladine organizacije Sea Watch, kojeg je prije dvije godine zaplijenila talijanska vlast.

Danas je simbol kriminalizacije solidarnosti i dok čeka suđenje, čiji datum još nije poznat, gotovo stotinu tisuća ljudi potpisalo je peticiju za njeno oslobođenje.

Klemp je jedna od devet ljudi, piše The Guardian koji su u Italiji optuženi zbog pomaganja i poticanja ilegalnih migracija te suradnje s krijumčarima, kako tamošnje vlasti shvaćaju njihove napore u pokušajima spašavanja ljudi koji iz Libije prelaze mediteranskim putem u Europu.

Za The Guardian je rekla kako se spremaju na dugogodišnju i iscrpnu pravnu bitku nakon što su nedavno saznali da optužbe protiv nje i kolega neće biti odbačene te da ih čeka skoro suđenje.

Talijanske vlasti optužile posadu nevladine organizacije za pomaganje krijumčarima

Naime, prije dvije godine talijanske vlasti zaplijenile su brod Iuventa nevladine organizacije Sea Watch, kojim je tada upravljala Klemp. Jedan je to od brodova Sea Watcha pomoću kojih u Mediteranu ova nevladina organizacija spašava migrante i izbjeglice od smrti na nesigurnim brodovima u vlasništvu krijumčara.

“Nema šanse da ću otići u zatvor zbog spašavanja ljudi u nevolji. To je smiješno na svim razinama. I neću prihvatiti ništa osim oslobađajuće presude”, rekla je za The Guardian ova biologinja koja je prije negoli se priključila Sea Watchu sudjelovala u akcijama Sea Sheparda, organizacije poznate po tome što napada i oštećuje brodove i ilegalnih ribokradica.

Talijanske vlasti u početku su surađivale s nevladinim organizacijama

Što se pak njenog angažmana u Sea Watchu tiče, Klemp je tijekom 2017. godine bila kapetanica Iuvente. Procjenjuje se da je pomoću tog nekadašnjeg ribarskog broda spašeno oko 14.000 ljudi. Posada ovog broda u prošlosti blisko je surađivala s talijanskim pomorskim centrom za potragu i spašavanje. Kada bi pronašli brodove krijumčara, proslijedili bi ih talijanskoj obalnoj straži.

Klemp je upravljala brodom tijekom dvije misije u ljeto 2017. godine, kad je samo u jednom danu s krijumčarskih brodova spašeno 3800 ljudi.

No s vremenom, talijanske vlasti pobunile su se zbog nedostatka potpore ostatka EU i zaoštrile su svoje politike prema primanju migranata. Stoga je EU sklopila dogovor s libijskom obalnom stražom. EU će im financirati operacije povratka migranata koje nađu na mediteranskom moru u Libiju.

Jedan od prvih poteza talijanske radikalno desne vlade, čiji je potpredsjednik i ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini, bila je zabrana uplovljavanja u talijanske luke brodova koji spašavaju migrante.

Brod zaplijenjen, a kompjuteri i telefoni oduzeti

Nakon što se promijenila politička klima, u kolovozu 2018. godine Iuventa je zaplijenjena u Lampedusi, a telefoni i kompjuteri posade su oduzeti. Kasnije se pokazalo i da je posada bila prisluškivana.

U službenim dokumentima o zaplijeni, stajalo je kako postoje dokazi da su spasioci surađivali s krijumčarima te da su im pomagali da nakon spašavanja svoje brodove odvezu natrag u Libiju. No Klemp i organizacija za koju je radila odbacuju te optužbe.

Matteo Salvini je jasno stavio do znanja da se zabrana zabrane prijevoza ilegalnih imigranata primjenjuje na sve organizacije koje financira Soros, Proactiva Open Arms, SOS Mediterranée, Sea-Watch i Sea-Ey koje se nalaze na moru ili u malteškim lukama. U međuvremenu, Salvini je govorio o financiranju brodova Georgea Sorosa.

(index.hr)

Ako mislite da je ekslirao napad na slobodu govora i Prvi amandman u Sjedinjenim Državama, razmislite o mnogo lošijoj situaciji u Kanadi, gdje je kršćanski pastor nedavno uhićen i optužen za “ometanje mira” jednostavno zbog propovijedanja Božje riječi na ulici

Prema izvješćima, skupina nasilnih prosvjednika LGBT-zajednice pristupila je i počela uznemiravati pastora Davida Lynna kada je policija stigla na mjesto događaja i krenula mu stavljati lisice, a ne prosvjednicima, prije nego što ga je odvela u policijski automobil.

Nasilna rulja koja je ostala, koja se otvoreno identificirala kao LGBT skupina, je vrištala, vikala i navijala kad je Lynna uhitila i uklonila lokalna policija. Video snimak incidenta kojeg je snimio jedan od policajaca dostupan je u nastavku, kao i na YouTubeu.

“Žalosno je da sam podvrgnut ovoj vrsti diskriminacije i nasilničkom ponašanju i marginalizaciji jednostavno zato što kažem da te Bog voli, da ima nade za tebe, da te prihvaćam i toleriram” – rekao je pastor Lynn u izjavi nakon uhićenja.

“Ne bih trebao biti u ovom položaju. Nisam učinio ništa protuzakonito” – dodao je.

Ako ste kršćanin, LGBTQP kult sada zahtijeva da “ostanete u ormaru” ako želite pričati o svojoj vjeri ili da idete u zatvor

Budući da ništa što je Lynn propovijedao nije imalo ništa posebno vezano uz grupu LGBTQP, jedini logičan zaključak je da je bijesna LGBTQP rulja koja mu se približila djelovala isključivo kroz anti-kršćansku mržnju.

Ti kršćanofobi su “imali događaj nakon čega su čekali da se ja pojavim”, rekao je Lynn medijima nakon incidenta, dodajući kako je ova LGBTQP gomila jasno “imala neku vrstu mržnje prema meni” i htjela je da moja propovijedanje “ostane u ormaru” vezano uz njegov kršćanski identitet.

Iako Lynn nije učinio apsolutno ništa loše, navodno mu je sada zabranjeno propovijedati bilo gdje u blizini ulica Bloor Street, Yonge Street, Carlton Street i Jarvis Street u području Church-Wellesley Village u Torontu kao i bilo gdje u blizini LGBTQP marša.

“Nisam znao da je to početak mjeseca kada se održava Parada ponosa” – izjavio je Lynn. – Nisam rekao ništa specifično za LGBTQ zajednicu. Sve je to bilo uživo na internetu.”

Dakle, u biti, sada je zločin biti kršćanin “izvan ormara” u Kanadi, gdje LGBTQP kult sada ima slobodnu vladavinu da progoni kršćane kao “kriminalce”. Drugim riječima, sada ono što uznemiri LGBTQP mafiju je sada kazneni „zločin“ u Kanadi.

“Kršćani su sada najviše progonjena vjera na planetu, uglavnom zbog toga kako ih tretiraju radikalni muslimani u trećem svijetu” – piše Shane Trejo za Big League Politics.

“Ali zemlje Trećeg svijeta dolaze sada na Zapad, a kršćani će zbog toga jako patiti” – dodaje on – kao i članovi LGBTQP kulta, koji su rutinski progonjeni i ubijani u muslimanskim zemljama.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com