Irska neovisna političarka Clare Daly pokazala je svoju potporu zatočenom osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu tijekom prebrojavanja glasova za europske izbore u ponedjeljak u Dublinu, nakon kojih je osvojila mjesto u Europskom parlamentu

Daly je nosila majicu s natpisom ‘Free Assange’ dok je čekala da se glasovi prebroje, a nakon završetka izbora prvi put je pobijedila kao irska zastupnica u Europskom parlamentu.

Daly je pokazao i u prošlosti pokazivala svoju potporu Assangeu i nosila istu majicu kampanji prije izbora za EU parlament.

Daly se također sastala s Assangeom 2013. godine dok je on bio u azilu u ekvadorskoj ambasadi u Londonu.

On je tamo boravio sedam godina prije nego što ga je uhitila britanska policija i zatvorila ga u travnju ove godine.

On sada očekuje izručenje u SAD, gdje se sučeljava sa optužbama, uključujući kršenje Zakona o špijunaži, zbog njegove uloge u objavljivanju tajnih vojnih dokumenata, vladinih dokumenata i drugih informacija.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*


Novi-Svjetski-Poredak.com

Europska šefica za pitanja pravosuđa, potrošača i rodne ravnopravnosti Vera Jurova je tijekom svog izlaganja u Pragu na konferenciji „Europski izazovi“ pozvala Češku da bude aktivnija u okviru EU

Jurova, inače Čehinja, apelirala je na svoje sunarodnjake da se ne solidariziraju sa Poljskom i Mađarskom, jer će se Europa oslobađati takvih individualista kao „vreća sa pijeskom“.

Komentirajući riječi europske šefice, Petar Hajek, koji je svojevremeno bio savjetnik drugog predsjednika Češke Vaclava Klausa, u izjavi je konstatirao da ne bi imao ništa protiv ako bi EU izbacila Češku iz svojih redova kao „vreću sa pjeskom“.

„Gledao sam jednu večer intervju sa gospođom Jurovom, koja je naša predstavnica u Bruxellesu. Nisam mogao ne primjetiti vrlo bitan moment: šefica, inače Čehinja, tijekom intervjua nije se mogla sjetiti kako se kažu određene riječi, pa su joj pomogli urednik i voditelj. Znate, to je više nego veliki pokazatelj da je ona sama postala dio bruxelleskog establišmenta, a da na svoju domovinu i jezik gleda kao na nešto strano i tuđe“, ističe Hajek.

Sugovornik ne krije da bi i sam volio da se ovakav scenario obistini i da EU počne odbacivati one države „koje joj nisu po volji“.

„Ništa bolje nam se ne bi moglo dogoditi. Ne bih imao ništa protiv kada bi EU jednostavno iščezla. Ali plašim se da je ovo što sad spominje Jurova samo naznaka da će doći do gašenja ’Višegradske grupe‘. To je klasični oblik starog pravila svih imperija ’zavadi, pa vladaj‘, kojim se kolonije drže pod kontrolom. Drugim riječima, ne vidim ništa novo u riječima gospođe Jurove koja se otuđila od vlastitog naroda i zemlje iz koje potječe.“

Na pitanje koga zapravo vidi kao krivca za nastale nesuglasice između država Istočne Europe i zvaničnog Bruxellesa, Hajek navodi nekoliko faktora.

„Prije svega, nama se praktično prijeti sa više instance. To je primjena ugovora ’Dublin IV‘, kojim bi Češka trebalo otvoriti granice za migrante sa kojim čitav niz drugih država ne zna što će, uključujući tu Nemačku i Francusku. Ima tu još drugih momenata, ali ovo sa migrantima je ključno i mislim da su sa ovom problematikom povezani svi ostali savjeti čije bi ispunjavanje trebalo dovesti do toga da postanemo ’briselska elita‘“, objašnjava češki stručnjak.

Hajek navodi da odlično razumije zašto je Češka, odnosno europska šefica, upotrijebila baš izraz „vreće sa pjeskom“.

„Službenici EU dobijaju ogromne plaće, a do kraja života su osigurani astronomskim penzijama, pa se onda od pojedinih očekuje da povremeno kažu ponešto protiv svoje države. Gospođa Jurova je očigledan primjer nekoga tko je postao proizvod briselske elite. Naša sunarodnjakinja očigledno više radi za dobrobit EU, nego za svoju domovinu — Češku Republiku“, zaključuje Hajek.
 
(sputniknews.com)

Guardian je objavio komentar o tajnovitom TTIP-u kojeg potpisuje Molly Scott Cato, britanska zastupnica u europskom parlamentu iz kluba zelenih:

“Kao parlamentarna zastupnica ja sam upoznata s unutarnjim mehanizmom trgovinskog sporazuma. Ja sam obvezana na diskreciju, ali ovoliko mogu reći: TTIP nije demokratski.

Čini se da, iako sam navršila 50-u, još uvijek imam priliku postati špijun. To je zato što sam, kao zastupnica, imala privilegirani pristup sobi za čitanje u Europskom parlamentu gdje sam istraživala dokumente o Transatlantskom sporazumu o trgovini i investicijama (TTIP).

No, prije nego što sam stekla pravo da vidim te ‘strogo povjerljive’ spise morala sam potpisati dokument od kakvih 14 stranica koje me podsjećaju da su ‘europske institucije vrijedna meta’ i upozoravaju na opasnosti špijunaže. Ključno, morala sam se složiti da ništa od sadržaja neću podijeliti s onima koje predstavljam.

Ljupko osoblje parlamenta je zatražilo da u ormarić zaključam svaki, pa i najmanji osobni predmet, dok su me podsjećali na sićušne kamere kakve koristimo ovih dana. Onda su me, kao u sceni iz filma o Jamesu Bondu, odveli kroz sigurnosna vrata u sobu s osiguranim ormarićima u kojima su pohranjeni dokumenti. Niti u jednom trenutku nisam bila sama.

Ovog se tjedna na stotine prosvjednika protiv TTIP-a slilo pred Europski parlament. Oni su opravdano zabrinuti zbog prijetnji koje sporazum predstavlja sposobnosti britanske vlade da poslove vodi u vlastitom interesu.

Postoji široka paleta pitanja; od sigurnosti hrane, do javnih servisa i financijske regulacije postoji duboka zabrinutost da harmonizacija standarda preko Atlantika zapravo znači smanjenje standarda za obje strane.

Ali kako možemo biti sigurni u to? Sve rasprave o TTIP-u su hipotetske, pošto se pregovori vode u tajnosti. Da bih pročitala samo kratke bilješke o onom o čemu se razgovara ja sam morala dobiti podsjetnik na moju dužnost da ne špijuniram za strane sile.

“Zeleni” su zahvaljujući ponavljanju pritužbi dobili pristup sobi za čitanje, ali još uvijek nismo u mogućnosti podijeliti što smo otkrili s ljudima koje predstavljamo ili novinarima. Ono što znamo je da 92 % posto onih koji su uključeni u konzultacije pripada korporativnom lobiju. Od 560 susreta s lobijima koje je imala komisija, 520 se odnosilo na korporacije, a samo 26 (4.6%) na grupe s javnim interesom.

Ono što ja mogu otkriti nakon posjeta knjižnici je da sam iz nje izašla bez ikakvog osjećaja sigurnosti da je riječ o demokratskom procesu ili da pregovarači djeluju u interesu građana.

Čitav postupak, od implicitne optužbe o industrijskoj špijunaži, do prepoznavanja tko je zapravo uključen u pregovore, jasno otkriva da je riječ o korporativnoj, a ne demokratskoj raspravi. Ja zamišljam sobu punu birokrata koji pokušavaju pronaći načine kako da usluže najmoćnije kompanije na svijetu, od kojih mnoge imaju prihode veće od cjelokupnih ekonomija pojedinih članica EU.

Zašto bi itko želio svijet koji sadrži divovsko područje trgovine od Aljaske do Crnog mora? Ja mislim da se vizija uzdiže iz osjećaja potrebe za redom i kontrolom; osjećaja da je uniformiranost jednaka sigurnosti.

Očito je da odluke o tome kako bi taj uniformirani sustav normi i trgovine trebao izgledati donose korporacije u čijoj je DNK profit i koje su zakonom obvezane da služe dioničarima na račun svih ostalih.

Kulturološki, kao pripadnica zelenih, ja sam se uvijek suprotstavljala ovoj viziji pa tako i ovom sporazumu. Ipak, gledajući dobronamjerno na nagon za stvaranjem takve standardizacije, ja pokušavam zamisliti pravila koja bi ja rado vidjela: visoki standardi u uzgoju životinja, zabrana opasnih pesticida, financijska regulativa dizajnirana za postizanje stabilnosti, da spomenem nekolicinu.

Pregovori oko TTIP-a uzimaju jako puno vremena u trenutku kad se europski projekt nalazi okružen prijetnjama: dužnička kriza, klimatske promjene, rat u Ukrajini… Ja bih propitkivala investiranje sredstava i vremena u sporazum koji se čini osuđenim da nikad ne osigura političku podršku koja mu je potrebna.

Pitanje troškova povezanih s TTIP sam postavila komisiji, i to je nešto što sam slobodna podijeliti. Od srpnja 2013., bilo je sedam rundi pregovora na relaciji Brussels-Washington. Troškovi po sastanku u Brusselsu su oko 60.000, a u Washingtonu oko 180.000 eura.

Moj posjet parlamentarnoj knjižnici bio je interesantan podsjetnik na ograničenu demokratsku odgovornost u globaliziranom korporativno svijetu 2015. godine u kojem su građani marginalizirani. Moja uloga se svodi na to da budem konzultirana, iako sam predstavnica pet milijuna ljudi.

Mi čujemo puno kritike o ‘državama dadiljama’, ali svijet prema TTIP-u je više kao Big Brother korporacija u kojoj su osobne želje i potrebe pometene u stranu uslijed kontinuiranog marša prema redu i napretku.

To je onaj uznemirujući pogled na svijet kakvog je David Korten uprizorio u knjizi iz 1995. ‘Kad korporacije vladaju svijetom’. U to vrijeme naslov se činio retoričkim; čak neobičnim. Takvim se ne čini i danas.”
 
‘Kad korporacije vladaju svijetom’ – *stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

I Hrvati se uključili u borbu protiv TTIP-a, “nove ACTA-e” za koju navijaju velike korporacije

ZAHVALJUJUĆI curenju informacija i izostanku transparentnosti Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama (Transatlantic Trade and Investment Partnership, TTIP) već mjesecima izaziva preventivnu kritiku javnosti i zastupnika u Europskom parlamentu.

U borbu protiv TTIP-a sada su se uključili i Hrvati. Pokrenuta je Facebook stranica “Zaustavimo TTIP”, na kojoj je moguće potpisati peticiju protiv ovog kontroverznog zakonskog prijedloga.

Europska komisija navija za TTIP

S jedne strane imamo Europsku komisiju koja tvrdi da bi sporazum europskim ekonomijama mogao donijeti 120 milijardi eura, što odgovara 0,5 posto BDP-a EU, s druge javnost i brojne organizacije koje upozoravaju da je riječ o pregovorima koji pogoduju korporacijama te manje ili više direktno utječu na živote svih ljudi.

Prije listopada ove godine, većina dostupnih informacija o TTIP-u do javnosti je stizala putem zviždača, među kojima su Wikileaks, ali i takve organizacije kakva je Electronic Frontier Foundation (EFF) koji brine o slobodi interneta.

Političari koji su upoznati sa sadržajem ili vode pregovore, ističu kako je njihova tajnovitost uvriježena praksa, što potkrepljuju tvrdnjom da bi objavljivanje sadržaja razgovora i popratnih dokumenata utjecalo na pregovore te ih učinilo težima za sve umiješane stranke.

Velika većina europskih zastupnika, nevladinih udruga i aktivističkih organizacija odbacuje takav stav i traži da se o “zatvorenim pregovorima koji privilegiraju korporativne lobije” povede otvorena rasprava u američkom Kongresu, europskom i nacionalnim parlamentima. Prema njima, najzainteresiranija stranka su građani SAD-a i EU, i kao takvi moraju sudjelovati u pregovorima. Riječ je dakle o situaciji koja donekle odgovara onoj u Hrvatskoj, barem kada govorimo o monetizaciji autocesta.

Između ostalog, u TTIP je ponovno umotana ACTA

EFF TTIP uspoređuje sa zloglasnim Trgovinskim sporazumom protiv krivotvorenja (ACTA) kojeg je 4. srpnja 2012. Europski parlament odbacio uz lavinu negodovanja. Prema većini organizacija koje traže potpunu transparentnost pregovora, TTIP je još jedan u nizu pokušaj da se kontroverzne stavke iz ACTE proguraju u novom paketu.

Pritisak u traženju transparentnosti oko pregovora je kulminirao 9. listopada ove godina kad je Europska komisija odgovorila na zahtjev europske pučke pravobraniteljice Emily O’Reilly i skinula oznaku tajnosti sa ključnog dokumenta u kojem se nalaze smjernice (mandat) za pregovore.

Iako su zastupnici i EK pozdravili objavljivanje dokumenta, Komisija je ranije u rujnu odbacila građansku inicijativu prema kojoj bi se o TTIP-u morala provesti široka javna i parlamentarna rasprava.

Zahvaljujući tajnovitosti TTIP izaziva različite interpretacije. Tako se nagađa da će sporazum dovesti do “utrke prema dnu” u kojoj će najviše dobiti korporacije a izgubiti obični građani, no postoje i puno konkretnije i realne prijetnje koje su u javnoj sferi završile zahvaljujući zviždačima. Primjerice, nedavno je objavljen dio sporazuma prema kojem su predmet pregovora i nacionalna zakonodavstva, odnosno mogućnost korporativnih subjekata da gubitke nastale zbog “neusklađenih zakona” naplate od države.

Europljani se s pravom pribojavaju i da će sporazum, ukoliko bude utemeljen na najnižim a ne najvišim standardima, EU otvoriti proizvodima i uslugama koje su u pravilu puno liberalnije, odnosno lošije kontrolirane i regulirane u Americi nego što je to slučaj na starom kontinentu.

Većina zemalja EU budnim okom pazi na tijek događaja, a zreloj demokratskoj većini koja je zastupljena unutar i izvan Europskog parlamenta ovih se dana priključila i Hrvatska koja ima vlastitu Facebook stranicu na kojoj možete pratiti odmjeravanje korporativnih lobija i javnosti u realnom vremenu i tako utjecati na konačan ishod ili zaustavljanje transatlantskih pregovora.

Dosta je šutnje!

Facebook profil hrvatske inicijative za zaustavljanje TTIP-a koja je proizašla iz rada nekolicine članova Radničke fronte i koja je otvorena svim zainteresiranima donosi čitav niz detalja o sporazumu za kojeg kažu da kao cilj ima “ukloniti regulatorne barijere profitu multinacionalnih kompanija s obje strane Atlantika.”

Autori stranice ističu sljedeće “klasične barijere” koje su “meta sporazuma”:
- radnička prava poput kolektivnog pregovaranja

- regulative o zaštiti okoliša poput zabrane korištenja hidrauličnog razbijanja ili restrikcija pri upotrebi otrovnih spojeva

- regulative vezane uz sigurnost hrane poput restrikcija za GMO proizvode ili hormonski tretirane govedine

Osnivači uz to pišu da je jedan od “ključnih ciljeva sporazuma dodatno otvaranje novih tržišta unutar zemalja potpisnica, odnosno daljnja privatizacija javnih dobara i usluga, poput zdravstva i školstva.”

Inicijativa navodi i glavne mehanizme korporativnog utjecaja:
“Glavni mehanizam pomoću kojega bi korporacije vršile utjecaj na države potpisnice sporazuma odnosno njihove građane jesu ad hoc uspostavljeni sudovi za arbitražu između investitora i država (ISDS).

Iako se sudstva s obje strane Atlantika smatraju neovisnima, krupni kapital kao i velike odvjetničke tvrtke preferiraju da se o sporovima odlučuje na malim, tajnim, specijaliziranim “offshore” sudovima.

Već postojeći primjeri tužbi korporacija protiv država kroz ISDS sudske procese slikovito prikazuju kako je planirano da glavni mehanizam TTIP-a djeluje.

Navest ćemo samo tri:
- Slovačka 2007. godine odlučuje zaustaviti privatizaciju zdravstvenog sektora, zbog čega osiguravajuće društvo Achmea (Eureko) tuži Slovačku i dobiva 29.5 milijuna eura odštete, što je iznos jednogodišnjeg slovačkog proračunskog izdvajanja za zdravstvo (ista kompanija tuži i Poljsku 2009. i dobiva 1.85 milijardi eura odštete)

- Argentina, kao odgovor na financijsku krizu, 2001. zamrzava cijene struje i vode te devalvira valutu. Kao odgovor dobiva više od 40 tužbi internacionalnih korporacija te je osuđena, u slučajevima završenima do 2008., na isplatu ukupno 1.15 milijardi dolara odštete

- naftna i plinska kompanija Lone Pine tuži 2013. Kanadu za 250 milijuna dolara zbog zakonskog moratorija na devastirajuću metodu vađenja nafte i plina po okoliš – hidrauličnog razbijanja (fracking),” pišu inicijatori.
 
(index.hr,youtube.com/uredio:nsp)