Proizvedena je krajem 1890-ih, a 1920. pao je dogovor da žarulje sa žarnom niti traju samo 1000 sati

U potrošačkom društvu 21. stoljeća volimo ponavljati mantru da su tehnologije koje nam pomažu u svakodnevnom životu prije stotinjak godina bile nezamislive. No, bilo koji kućanski aparat koji danas kupimo, ima garanciju na dvije godine i nakon toga, uz ponešto sreće, životni će mu vijek biti još desetak godina.

Kad su u pitanju žarulje, one sa žarnom niti imaju najkraći rok trajanja – oko 1000 sati. Fluorescentne cijevi traju maksimalno 30.000 sati, a LED su najizdržljivije. Gore između 50.000 i 100.000 sati.

No, jedna mala žarulja u vatrogasnoj postaji u Livermoreu, u Kaliforniji, gori neprekidno još od 1901. godine. Jedan jedini put je isključena na 22 minute, i to 1976 godine kad se vatrogasna postaja selila na drugu adresu.

Odakle je došla tako nevjerojatna žarulja i zašto tako dugo gori?

Proizvedena je u Shelbyju u Ohiou u tvrtki Shelby Electric Company krajem 1890-ih. Prvi put je upaljena u Livermoreu 1901., a kupio ju je Dennis Bernal, vlasnik tvrtke Powermore i vodovodne tvrtke Livermore. Kada je iste godine prodao tvrtku, Bernal je poklonio žarulju lokalnoj vatrogasnoj postaji.

Najprije je gorjela u kolima koja su vozila vatrogasno crijevo, a zatim su ju koristili u garaži, pa u gradskoj vijećnici. Na kraju je završila u vatrogasnoj postaji broj 6 i tu gori već 118 godina, odnosno više od milijun sati. Ušla je i u knjigu Guinnessovih rekorda već 1972. Ljudi ju mogu gledati u realnom vremenu preko web kamere.

Vjeruje se da se ne razlikuje mnogo od bilo koje druge žarulje koju je proizvela tvrtka Shelby Electric u vrijeme njezina stvaranja. Inače, proizvedena je mnogo prije no što je njihov životni vijek postavila sama tvrtka 20-ih godina prošlog stoljeća.

Tada su se u Švedskoj okupili čelnici najvećih svjetskih proizvođača žarulja, a to su bili Philips, Osram i General Electric. Formirali su kartek Phoebus. Odmah su se dogovorili da moraju postaviti životni vijek žarulja koji je bio 1.000 sati. Naravno, skratili su vijek trajanja da bi zgrnuli kapital.

Markus Krajewski, profesor medijskih studija na Sveučilištu u Baselu, u Švicarskoj, koji je istraživao Phoebus, kaže: “Izričiti cilj kartela bio je smanjiti životni vijek svjetiljki kako bi se povećala prodaja.”

Phoebusov kartel raspao se samo nekoliko godina kasnije, ali industrijski standardi koje je stvorio živjeli su dalje, kao i njegov model „planiranog zastarijevanja“, u kojem su proizvodi osmišljeni tako da imaju umjetno kratak životni vijek, tako da tvrtke mogu generirati veću prodaju.

Ovaj model poslovanja ušao je u modu za vrijeme Velike depresije, nedugo nakon stvaranja ovog kartela, kao način povećanja tvorničkih poslova kroz veći obrt proizvoda i naravno povećanje profita.

Danas je praksa planiranog zastarivanja uobičajena pojava. Mnoge tvrtke koje koriste tehnologije i uređaje, na primjer, stvaraju softver i hardver koji je teško popraviti i dizajniran je da se pokvari ili postane nekompatibilan s proizvodima koji se naknadno izbacuju na tržište.

To prisiljava potrošače da svoje uređaje češće mijenjaju za nove. Tim Cooper, profesor dizajna koji je na čelu istraživačke skupine za održivu potrošnju na Sveučilištu Nottingham Trent, smatra da je jedini način da se taj problem riješi kroz djelovanje vlada.

On smatra da je potrebno uspostaviti minimalne standarde roka trajanja, popravljivosti i nadogradivosti proizvoda, te da bi smanjenje poreza na rad i povećanje poreza na energiju i sirovine bio jedini način da se toj praksi stane na kraj.

No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme i teško da ćemo uskoro na tržištu imati žarulju koja može gorjeti 100 godina.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

Airtasker, web stranica koja privlači kupce koje interesiraju kućanski poslovi, provela je anketu među mladim ljudima starosti 18-24 godine

Rezultati su bili šokantni. Velika većina (84 posto) mladih ispitanika priznaje da ne zna kako promijeniti žarulju. Dok je većina od približno 75 posto koja ima visoke računalne i tehničke vještine, priznala da ne zna odmrznuti zamrzivač u kuhinji, a 67 posto nema pojma o postavljanje police.

To je ista nadolazeća generacija koja misli da demokratski socijalizam može spasiti svjetsku ekonomiju. Iako je dobro vidjeti mlada i svježa lica u američkoj vladi, poput kongresnice Alexandria Ocasio-Cortez koja predstavlja pokret mladih ljudi, njima nedostaju stvarne životne vještine i misle da mogu dobiti ono što žele, uzimanjem od drugih.

Nadolazeća generacija koja želi doći na vlst, želi vladu koja će zadovoljiti svaku njihovu želju, ali to je činjenica života: Bogatstvo ne stvara vlada. Bogatstvo preuzima vlada i troši na ono što najviše želi. U demokratskom socijalizmu većina dobiva ono što želi, uzimajući od bogatstva drugih.

Porast popularnosti demokratskog socijalizma ističe sve veću stvarnost da mnogi mladi ljudi danas nemaju istinski karakter, radnu etiku, samopouzdanje i praktično iskustvo.

Milenijsko razmišljanje vas neće odvesti daleko u životu i pokvarit će vam karakter

Mnogi mladi ljudi danas ovise o roditeljima, pa misle da bi im vlada trebala odriješiti svoju kesu. Ti isti ljudi misle da bi život trebao biti pošteniji.

Kada su mladi ljudi prije samo dva desetljeća išli raditi u dobi od 18 godina, namjerno su bili plaćeni manje po satu nego drugi. Njihov poslovođa je te iste mlade tjerao namjerno da obavljaju najprljavije i najteže poslove.

Kada su ti mladi ljudi prešli na bolje mjesto, ponekad se sjećaju odakle su došli i zahvalni su tim poslovođama što su im bili veliki životni učitelji.

Mnogi mladi danas smatraju da će njihovi roditelji i vlada preuzeti punu odgovornost za njihove postupke i preuzeti na sebe sve njihove probleme i neugodnosti. Kada je većina mladih ljudi previše nesposobna da promijeni žarulju, kako će zemlja izgledati za deset, dvadeset i trideset godina?

Mladi nasljednici i predstavnici budućih vlada vjerojatno će pokvariti sve što je ostalo. Što će biti s budućim liječnicima, odvjetnicima i arhitektima, koji su ovisili o svojim roditeljima i očekivali da će se svi pobrinuti za njihov životni stil?

Što se dešava kada se nasljednici “pokvarene generacije” prisiljeni suočiti s nevoljama? Hoće li odrasti i učiti, ili će se žaliti na svoj stres? Hoće li odbaciti napetosti i urlati: “To mi se ne bi smjelo događati!”

Kako se društvo polako raspada, dok se resursi polako troše, i dok ovlašteni političari polako uništavaju gospodarstvo, tko će sve to vratiti u budućnosti?

Za one koji ne mogu pročitati dijagram i nešto popraviti, za one koji ne znaju promijeniti automobilsku gumu – možda je sada vrijeme da zaprljate ruke.

Okolnosti vam neće uvijek ići u korist. Milenijalci, ili “pahuljice” kako ih zovu, postaju ugrožena generacija bez praktičnih vještina poput tempirane bombe koja prijeti da će uništiti zemlju, kulturu i civilizaciju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Početkom rujna na snagu stupa europska direktiva prema kojoj prestaje proizvodnja halogenih žarulja, a zamijenit će ih LED rasvjeta

Od kada je Thomas Alva Edison patentirao prvu komercijalnu žarulju, prije više od 120 godina, žarna nit je ostala jedna od osnovnih komponenti proizvodnje umjetnog svjetla.

Nakon prvih eksperimenata s različitim materijalima, od ugljene niti, grafitne niti, čak i vlakana životinjskog i biljnog podrijetla, proizvođači ovog tipa žarulja su se odlučili za volframovu nit. Volfram je metal koji je bio dostupan uz sposobnost visokog odolijevanja temperaturama pa je time bio najpogodniji.

Klasična žarulja dakle ima volframovu nit u staklenom balonu koji je u vakumskoj atmosferi, što znači bez ikakvih plinova. Time se produljilo trajanje volframove niti. Ipak, činjenica je da se preko 90% ukupno privedene energije pretvara u infracrveni dio spektra a tek oko 8% u vidljivi dio spektra, dakle svjetlo.

Ta činjenica je klasičnu (inkandescentnu) žarulju svrstala u ne-efikasne izvore svjetla. U biti se govori o grijaćem tijelu koje proizvodi i nešto svjetla! Poradi tih argumenata, klasična (inkandescentna) žarulja je stavljena van uporabe, a naslijedila ju je efikasnija, halogena žarulja.

Princip fukcioniranja je sličan uz razliku što atmosferu unutar staklenog balona čine halogeni plinovi (jod, brom). Kombinacija tungstenove niti (još otpornije od volframove) s halogenim plinovima stvaraju tzv. Halogeni ciklus tijekom kojega se ispareni tungsten ponovno deponira na nit, produljujući vijek trajanja te zadržavajući prozirnost balona.

Zbog tih pojava, halogena žarulja funkcionira na dosta višim temperaturama od klasične žarulje, dajući više svjetla kao i nešto višu temperaturu bijelog svjetla, uz produljeni vijek trajanja.

Direktiva je trebalo biti uvedena još prije dvije godine, ali je zbog visoke cijene LED rasvjete to odloženo.

Moderna LED žarulja efikasnija je od halogenih i potrebno joj je manje energije za pokretanje, prenose mediji.

Tipična halogena žarulja ima vijek od 2.000 do 8.000 radnih sati, a za LED žarulja se očekuje da traje između 30.000 i 50.000 radnih sati.

Viša cijena LED žarulja naspram halogenih opravdava se smanjenjem troškova energije tijekom vijeka trajanja.

Europska unija ranije je zabranila klasične žarulje sa žarnom niti.
 
(sputniknews.com)

Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili…

Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“.

Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray.

Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta.

Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju.

Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova.

Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija

Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama.

Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život.

Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta.

Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik.

Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu.

Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju.

Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove.

Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike

Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda.

Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute.

Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima.

Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja.

Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”.

Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja.

Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu

No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu.

Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja.

S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum.

Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije.

Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke

Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih.

U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana.

1938. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci.

Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata

Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine.

John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden.

Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”.

Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet.

1976. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe.

Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti?

S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe.

Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije.

Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

Pokus na terenu bez strujnih vodova

Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju.

Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila.

»Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Bloomberg Danas nam je donio izvješće koje detaljizira kako naizgled bezazleni električni uređaji, kao što su kuhala riže  i hladnjaci (i ostali kućanski aparati) sada su proizvedeni s Googleovim operativnim sustavom Android i imaju internet priključak.

Naravno, članak sugerira ovo je dobru stvar, korisnu, kao inovativni tehnološki skok. Istina je međutim, da su aparati sada postali alati za špijuniranje vas u vašem vlastitom domu.

George Orwell je samo zagrebao površinu na televizijskom ekranu – domovi 21. stoljeća kao nadzorno središte će nadmašiti sve što ste pročitali o 1984. Od perilica do žarulja, takozvane “pametne kuće” omogućit će industriji i vladi da izvidi posvuda svaki aspekt vašeg postojanja.

Google je odavno najavio da će koristiti ambijentalnu buku vašeg osobnog okruženja, putem vašeg mobitela ili mikrofona računala, da izvidi vaše aktivnosti kako bi usmjeriti ciljano oglašavanje na vas. Sve od X-Box konzole do Verizon TV kutije koja također ima istu tehnologiju, omogućujući industriji da doslovno zuri i motri u vaš ​​dom i analizira vaše postupke, razgovore i odnose.
 

 
Osim toga, CIA direktor David Petraeus je rekao da porast upotrebe novih “pametnih” naprava znači da Amerikanci učinkovito “ozvučuju” svoje vlastite domove, štedeći posao američke špijunske agencije kada se želi identificirati bilo koja “osoba od interesa”.

Govoreći na summitu prošle godine za In-Q-Tel, ulaganja CIA-e u operativnu tehnologiju, Petraeus je izjavio u raspravi o novim tehnologijama kojima je cilj dodati procesor i internet vezu za razliku od prethodnih “glupih” kućanskih aparata kao što su hladnjaci, štednjaci i rasvjetni sustavi .

Wired je izvijestio pojedinosti putem svog bloga Danger Room :

“Transformacijski” je prenapuhana riječ, ali vjerujem da se pravilno odnosi na ovu tehnologiju” Petraeus oduševljeno kaže, “posebno njihov utjecaj na skrivenu misiju koju provode”.

“Proizvod od interesa će biti smješten, identificiran, nadziran, i daljinski kontroliran putem tehnologija kao što su radio-frekvencijska identifikacija, senzorska mreža, ugrađenih sićušnih servera i sakupljači energije  – sve spojeno na sljedeću generaciju interneta pomoću izobilja jeftinih uređaja i snažnih kompjutera”, rekao je Petraeus.

“Potonji sada ide u komputerski oblak, u mnogim područjima sve većih i većih računala i u konačnici, kretajući se prema kvantnom računanju”, dodao je šef CIA-e.

Petraeus je također izjavio da će takvi uređaji u kući “promijeniti našu predodžbu o tajnosti”.

Petraeusovi komentari dolaze u istom tjednu kad je jedan od najvećih tvrtki mikročipova u svijetu, ARM, predstavio nove procesore koji su dizajnirani da daju praktički svakom kućanskom aparati internetsku vezu, kako bi se oni mogli biti daljinski upravljani i djelovati u tandemu s aplikacijama.

ARM opisuje koncept kao “internet pun stvari”.

Gdje će sve informacije iz takvih uređaja biti poslane i analizirane? To ne može biti slučajnost da NSA trenutno gradi strogo čuvan monolit, 2 milijarde dolara vrijedan objekt duboko u pustinju Utah, okružen planinama. Objekt će biti spreman i pušten u rad u rujnu ove godine 2013.

“Utah podatkovni centar je središnji dio Globalne Informacijske Mreže, vojni projekt koji će se nositi sa yottabajtovima podataka, iznos tako veliki da nema drugih podataka jedinica nakon njega.” prenosi Gizmodo.

“Ovaj centar sa svakim mjestom špijuniranja u vašoj kući, špijunskim satelitima i NSA Informacijskim Centrom spojenim na njega, učinit će da će NSA postati najmoćnijia špijunska agencija na svijetu.”

Bivši obavještajni analitičar trenutno najprodavaniji autor James Bamford, je napisao poduži članak o NSA objektima, te upozorava: “To je, u određenoj mjeri, realizacija “ukupne informacijske svijesti” programa kojeg su stvorili tijekom prvog polugodišta Bushove administracije – napor koji je odbijen od strane Kongresa u 2003. godini nakon što je izazvalo negodovanje nad potencijalom za invaziju na privatnost Amerikanaca”.

Budući da je većina ljudi već donijela odluku da žrtvuje svoju privatnost za praktičnost, uz pomoć tzv. pametnih naprava koje će se koristiti da špijunira pojedince i skuplja podatake koji će potom biti prodani velikim korporacijama. Veliku većinu ljudi to jednostavno ne zanima. Oni cijene novost da hladnjak bude u mogućnosti da vam kaže kada ste kratki sa mlijekom i automatski naruči novo mlijeko putem interneta. Glupani će masovno donositi ove uređaje u kuću, i ako znaju šta se krije iza njih, puštati da ih se špijunira i ne poduzimati ništa. Jer oni žele biti U TRENDU.

Bilo ćemo početi se brinuti o tome kako emitiramo sve o našim privatnim životima i dopuštajući vladi i korporacijama skupljanje tih podataka kada zapravo počinje njihovo razotkrivanje na negativne načine, ostaje za vidjeti. Činjenica da neki poslodavci sada čak traže Facebook lozinke svog osoblja, je možda prvi znak da bi se sve to moglo srušiti.
 
 
(infowars.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12427"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kako se već godinama aktivno raspravlja o srljanju svjetske politike prema totalitarnom projektu, željeli smo provjeriti i naglasiti dokaze najpopularnijih teoretičara o ‘Novom svjetskom poretku’, da bismo uvidjeli ima li konkretnih temelja iza tako smjelih tvrdnji

Prihvaćanje ili odbijanje navoda ovdje je prepušteno subjektivnoj prosudbi. Tako u sljedećim redovima pročitajte kojih je to deset nepobitnih i najbitnijih dokaza da se nešto sumnjivo događa na globalnom geopolitičkom planu.

1. Bespilotne letjelice svuda oko nas

Nedavno smo pisali o novoj inicijativi američke vlasti. Redarstvene snage, među kojima je i policija, šokirale su javnost s najavom da će u Kaliforniji do 2025. umjesto vozila uvesti bespilotne letjelice, tzv. dronove, radi ‘nadzora i lakše provedbe zakona’, prenosi RT. Vodeći policijski službenici u tim saveznim državama već tjednima lobiraju i javno komentiraju potrebu za ‘nadzornim dronovima’ koji bi ‘preduhitrili zločine’. FAA (Federal Aviation Administration) bi do 2025. po takvim planovima uvela oko 30.000 bespilotnih policijskih letjelica u zračni prostor SAD-a. Konkurenti za gotov proizvod su BMW (‘ePatrol’), Honda i Subaru (SHARC).

Također, SAD je već 36 puta stupio i bombardirao suvereni teritorij Pakistana bez objave rata uz 261 poginulu osobu, a sličnu praksu prezentiraju u Jemenu. Pojedini analitičari tvrde kako će upravo ovakve bespilotne letjelice upravljanje ‘joystickom’ iz baze biti budućnost ratovanja dok će žrtve sve češće biti civili, pod opaskom ‘terorističke prijetnje’.

2. Neispitana tehnologija na tržištu (GMO, trajni kruh, aditivi…)

Kada se priča o GMO-u i sličnim iznimno kontroverznim pitanjima pravo pitanje nije je li to štetan element nego kako je tako bitna tehnologija uopće završila na tržištu ukoliko danas i njezini najjači proizvođači, kao i sudovi, priznaju da postoje manjkavosti u znanstvenim studijama prilikom izlaska na tržište – te manjkavosti su sukobi interesa, subjektivni znanstvenici prilikom testiranja i ‘lobiranje’ (korumpiranje) političkog miljea. Iako su ovakve tehnologije na tržištu pod opaskom ‘ljudskih prava i borbe protiv gladi u svijetu’, svakom je jasno da služe isključivo stjecanju financijske dobiti.

Osnovni problem s kritičkim znanstvenim studijama vezanim uz GMO nastaje kada WHO ne želi priznati ta istraživanja, a za vlastita dopušta Monsantu unajmljivanje stručnjaka i nadzor nad projektom. Kod nas postoji sličan problem – Vlada donosi uredbe o GMO-u bez kvalitetne i dobro prezentirane javne rasprave, unatoč tome što je po anketama čak 80% Hrvata protiv GMO-a, uz 18 županija i Odbor za zaštitu okoliša u sklopu Sabora. Kontroverze vezane uz GMO nastaju još kod čuvenog eksperimenta instituta Ruske akademije znanosti iz 90-tih gdje su u jednoj od rijetkih studija nefinanciranih od strane GMO industrije ruski znanstvenici dokazali kako hrčci hranjeni GMO hranom nakon četvrtke reprodukcije potomaka ostaju sterilni. Monsanto je na sve reagirao izjavom da je to ‘možda istinita, no nebitna nuspojava koja je nedokazana kod ljudi’. Ignatio Chapela je 2001. proveo istraživanje na životinjama koje se hrane GMO-om te je ustvrdio kako je zabilježen ‘transgenetski defekt koji je uzrokovao usporen rast, degeneraciju organizma, mortalitet potomstva’. O GM komarcima i njihovom učinku na bioraznolikost riječi ne treba ni trošiti, a već su ‘vani’.

Čuli smo i za izum ‘trajnog kruha‘. Microzap, američka tvrtka iz Texasa, razvila je mikrovalnu tehnologiju pomoću koje mogu napraviti kruh s dvomjesečnim rokom trajanja – Problem s kruhom je riješen na način da se sprječava ulazak plijesni Rhizopus stolonofiner u okruženje, i to na puna dva mjeseca. Kritičari sumnjaju u problem da sve postaje komercijalno daleko prije nego što su tehnologija i njezini produkti znanstveno ispitani, kao i njihov učinak na konzumente. Ništa bolja situacija nije viđena niti u prošlosti, a najbolji primjeri su floriranje vode (koje se prvotno koristilo u zatvorima, zbog ‘primirivanja robijaša’), umjetni zaslađivači (poput bojnog otrova aspartama i kancerogenog Acesulfam K) dok o aditivima najbolje govori stajalište prve korporacije koja je počela s njihovom primjenom u prehrani – ‘Nisu aditivi krivi za nuspojave koje uzrokuju, nego loša prirodna obrana čovjekovog mehanizma protiv njih’.

3. Nadzor stanovništva (kamere, mikročipovi, mobiteli…)

Koncept iz Orwellove 1984. zvan ‘Big Brother‘ sve nam je bliži. Od postupnih primjena nadzora (poput rukavice na djeci u vrtićima i praćenja žena u Saudijskoj Arabiji) podobnih tradiciji pa sve do sofisticiranog nadgledanja, trenutak u kojem će se znati gdje je svatko na bilo kojem kutku planete nevjerojatno je blizu. FBI je već zatražio od velikih kompanija poput Facebooka, Googlea, Microsofta i Yahooa da se ne protive prijedlogu zakona koji bi im omogućio nadzor nad njihovim korisnicima jer bi suprotno ‘povećalo opasnost za nacionalnu i javnu sigurnost’, prenosi Dnevnik.

INDECT je pak složenica nastala od rečenice ‘Inteligentni sustav informacija za podršku promatranja, pretraživanja i pronalaženja vezan uz sigurnost građana u urbanim područjima’. EU ga je sa 15-tak milijuna eura potpomogla još 2009. kao primjerni program za ovakav tip nadzora, a projekt su pripremila i realizirala brojna sveučilišta diljem Europe u suradnji i pod koordinatorskom palicom Sveučilišta u Krakovu. Zanimljiva je i činjenica da su političari u Europskom parlamentu, da bi ‘stali na kraj teorijama zavjere’, željeli potpunu objavu svih dijelova projekta. EU ipak nije pristala iz nepoznatih razloga te je oformila etičko povjerenstvo koje je, tajeći pojedine paragrafe projekta, zaključilo kako ‘ne postoje manjkavosti u etici projekta’. Izuzev već poznatih nadzornih elemenata naveli su i vrlo dobro poznat način maskiranja nadzora i kontrole građana – ‘Povećavanje sigurnosti’. Možemo sve sažeti u tri temeljna stupa – nadzor građana i okoline radi ‘potrage za prijetnjama’, nadzor interneta zbog istog razloga i zaštita prikupljenih podataka. Pravno je zanimljiva i formulacija da INDECT razvija platformu za sprječavanje ‘terorističkih prijetnji, ozbiljnijih zločina, nasilja i abnormalnog ponašanja’. Moramo pojasniti činjenicu kako je EU pravno poznata po tome da sve voli definirati i formulirati, po mogućnosti bez slobodnih sudačkih odluka i procjena. No, kako onda definirati riječ ‘abnormalno ponašanje’ u ovom slučaju? Vjerovali ili ne, EU je tu riječ definirala kao ‘utrke, predugo sjedenje na jednom mjestu, sastanci sa više osoba, vikanje, sjedenje na podu u javnom prijevozu’.

FDA je pak i službeno odobrila čipiranje ljudi, odnosno upotrebu čipiranih lijekova koje koriste ljudi, a koji se u američki zdravstveni sustav uvode pod izlikom da će omogućiti bolje praćenje zdravstvenog stanja svakog pojedinca, no koji mogu služiti i za daljinsko praćenje, kontroliranje i upravljanje svakim tko u sebe unese takav lijek, objavili su samo rijetki mediji, izvijestili smo prije par mjeseci. ‘Kad vidim što sve farmaceutske industrije rade, stidim se što sam bio farmaceut i biokemičar. Oni, naime, ugrađivanjem čipova u tablete, pa onda i u ljude, provode podmukli genocid o kojem sam u više navrata govorio, a u isto vrijeme uvode opću kontrolu nad svakim pojedincem u svijetu. Kao farmaceut i biokemičar koji je godinama radio u Znanstveno-istraživalačkom institutu Novartisa znam da se svaki serum ispituje i proizvodi desetak godina, što znači da u normalnim uvjetima nije moguće odmah proizvesti cjepivo za novu vrstu gripe, već se očito radi o tome da novi oblik gripe posiju tek nakon što priprave serum, kako bi na cjepivu mogli bogato zaraditi’, ističe mr. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, te ugledni farmaceut i kreator brojnih novih lijekova. ‘Elita koja upravlja može na daljinski prebaciti program čovjeka u svakom trenutku i u svakom smjeru. Znanost je danas toliko uznapredovala da se zna koji dio mozga za što služi, koji dio i na koji način se može aktivirati, što znači da se pomoću čipova u nečijem tijelu može upravljati ljudima, njihovim emocijama, a može ih se vrlo lako isključiti, odnosno ubiti. Na daljinu se može izazvati srčani ili moždani udar, što svakome može izgledati kao prirodna smrt’, napominje dr. Josip Jurčević.

4. Bizarni zakoni (Codex Alimentarius, CIT, internet zakoni…)

Codex Alimentarius je nedvojbeno zakon koji podsjeća na diktaturu – zabranom svih ljekovitih biljki, čajeva i meda bez EU certifikata, za koji je potrebna višegodišnja studija te ulaganja koja nadmašuju 100.000€, potaknuo se korporativni sektor dok su općepoznate dobrobiti prirode dobile potrebu za licenciranjem. Kritičari su posprdno konstatirali kako će kroz dvadesetak godina izvorska voda trebati markicu potvrde da je zdrava za ispijanje. ‘Ovo je udarac na prirodnu medicinu i ustupak farmaceutskim kompanijama koje ulažu milijune u sintetičke lijekove. To znači kraj travara i medara. Budući da je Hrvatska odavno uvrstila Codex Alimentarius u svoju pravnu legislativu, može se očekivati da će se brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC, koja oduzima pravo na alternativno liječenje. To je ideja farmaceutskih multikompanija koje žele uništiti konkurenciju’, izjavila je Vlasta Toth, supredsjednica Zelene liste za jutarnji.

CIT je pak projekt kojeg je pokrenuo ‘Program prevencije i borbe protiv kriminala pri Europskoj komisiji’, a podršku uživa u Njemačkoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Belgiji, od početka uzrokuje sumnje u skriveni nadzor interneta pod opaskom sigurnosti. Glavni cilj je ‘razvoj nelegislativnog okvira koji se sastoji od osnovnih točki i najboljih praktičnih iskustava’ radi bolje povezanosti javnog i privatnog sektora. Kao osnovni objekt rada spominje se ‘rješavanje neidentificiranih online terorista i filtriranje prijetnji pomoću novih tehnologija’. Pravnici su odmah uočili boljku ‘nemogućnosti definiranja problema i nejasnost rješavanja istog’ što bi u konačnici moglo rezultirati filtriranjem cijelog interneta.

Ovakav oblik suradnje javnog i privatnog sektora će omogućiti raznim korporacijama i tvrtkama da ‘obavljaju nadzor, blokadu i filtriranje’ kao i prokazivanje određenih ‘nepoćudnih elemenata na internetu’. Plastičan i komičan primjer je zabrana objavljivanja slike Paška Patka jer ‘ne nosi gaće’ što je jednoj tvrtki dalo zeleno svijetlo da korisnike s takvom profilnom slikom okarakterizira kao ‘možebitne teroriste’. Isto će, ističu stručnjaci, omogućiti potpuni nadzor internet veze zaposlenika, uklanjanje ‘osjetljivih’ sadržaja s weba bez zakonske podrške, osobe koje dijele ‘teroristički’ sadržaj poput torrenata proglasiti ‘suradnicima’, zabraniti anonimne postove, Vladama osigurati slobodan pristup korisničkim podacima bez naloga i još desetke sličnih implikacija. U svakom slučaju, ovo poprilično podsjeća na neke totalitarističke mjere već viđene u prošlosti.

Svi smo čitali o zabrani proizvodnje žarulja čime EU želi ‘smanjiti potrošnju električne energije za 1%’. Kao zamjenu preporučuju svjetlosne diode i štedne žarulje. Prve koštaju preko 20€, a druge su kancerogene, štede struju jedino višesatnom primjenom i iznimno su opasne ukoliko se razbiju zbog koncentracije žive. Ostali nadomjesci su pak loši zbog slabe svjetlosti koja šteti vidu. Slične bizarne zabrane ćemo vidjeti i u bliskoj budućnosti kada će biti zabranjene sve neteflonske tave. Iako je Sveučilište u Koelnu kroz studije ukazalo na kancerogeno zračenje, isto ne sprječava EU da bi zabranili ‘obične’ tave zbog ‘prekomjerne potrošnje električne energije’. Slična inicijativa je bila preuzeta iz Hrvatske kada je EU razmatrala gašenje javne rasvjete iza 23:00 sata zbog uštede. Srećom, taj plan nije prošao.

CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement between Canada and the European Union – Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između Kanade i EU) objašnjen je u kružnom e-mailu kojeg je poslalo Vijeće EU tajništvima država članica. U njemu piše da je ovo ‘modelirana ACTA s istim sankcijama’. Nakon presretanja maila hakeri su odlučili ‘ukrasti’ cijeli sporazum koji je u posljednjih par dana procurio i na internet. Europski parlament je odbio ACTA-u zbog ovlasti koje su dobili privatni internet provajderi (ISPs) uz potpuni nadzor i kontrolu nad korisnicima, CETA primjenjuje gotovo identične odredbe, no ovaj puta – bez transparentnosti i javne rasprave. Sporazum je namijenjen užoj suradnji između Kanade i EU putem trgovine i ulaganja. Problem su ‘copy-paste’ rečenice preuzete iz ranijih inačica kontroverznih internet regulacija. Kritičari CETA-e ističu kako je čak 92% EU parlamenta glasalo protiv ACTA-e što je demonstriralo volju političara i građana.

5. Transformacija medija u propagandno-indoktrinacijski alat

Mediji u bilo kojem obliku većinu svog rada usmjeravaju ka promoviranju nebitnih vrijednosti, indoktrinaciji, propagandi (sve manje i reklami) i skrivanju činjenica. Svima je vrlo dobro poznata činjenica kako svega par magnata drži sve medije u SAD-u, a sličnu situaciju vidimo i u regiji. Rupert Murdoch je već započeo s naplatom internet sadržaja, a njegov medij svojedobno je zatvoren zbog ‘špijunaže i nadzora’. Newsweek i The New York Times nakon velikih problema su parcijalno ili u potpunosti djelatnost prebacili na internet, a slična praksa vodi i ostale medije ka očito jedinom području koje ljudi prepoznaju kao poligon za ‘ne-mainstream vijesti’. Kod nas smo primjer novinarskog neprofesionalizma vidjeli kada je objavljen PR članak u jednom dnevnom glasilu kao intervju s Ivom Sanaderom, da bi se na kraju ispostavilo kako je u pitanju lažna vijest.

Očigledno je da u posebno kriznim situacijama prilikom korupcijskih afera, nesposobne vlasti i sl., mediji počnu promovirati televizijski i ini program čija distrakcija pozitivno utječe na perfidne namjere interesnih skupina. Ulazak Hrvatske u EU također je dobar primjer – jedno dnevno glasilo prvi dan proziva ‘anti-EU’ novinare za pristranost i ‘uništavanje struke’ da bi sljedeći dan na naslovnici osvanulo ‘EU nema alternative’. To je naravno samo jedan od frapantnih primjera čiste manipulacije stanovništva u svojstvu propagande i indoktrinacije. Mogli bi kao primjere uzeti i afere Josipovića i Todorića, koje su obrađivali samo pojedini mediji dok su se ostali pravili kao da cijela situacija niti ne postoji.

6. Službe naroda postale alatke vlasti (policija, zakoni, sudovi)

Prve policijske snage nastale su u Kini te su imale limitirane ovlasti i zaposlenje, čisto da nikada ne bi prešle preko ideje na kojoj su nastale. U Grčkoj su državni robovi predstavljali redarstvenike i policiju dok su jedino građani imali pravo na istraživanje zločina. Prva prava pojava današnje policije, ona koja je u svemu slušala vlast, dogodila se u Rimu gdje je vojska služila i kao policija, i to ona koja se žestoko obračunavala s narodom. Što se tiče Španjolske tamošnja policija je radila u obliku ‘bratstva’ i bila je naprednija nego većina današnjih svjetskih policija – borila se i protiv plemstva koje više nije na vlasti ili je nekada kriminalno obavljalo dužnost. Koji su onda razlozi današnjeg djelovanja policije? Vrijedi izdvojiti četiri temeljne pretpostavke – slijedimo svjetske i EU trendove (premlaćivanje mirnih prosvjednika u Španjolskoj, napad na Wall Street šatore u SAD-u, žestok obračun policajca i paraplegičara u kolicima u Britaniji, iživljavanje na gay populaciji tijekom gay parade u Rusiji, krvave i poubijane prosvjednike u Siriji, Bahreinu i drugdje), vlast ucjenjuje policiju i drži ih pod kontrolom (administrativne snage hrvatske policije unatoč očiglednoj stranačkoj pripadnosti često ostaju na svojim pozicijama), policija se ‘okuražila’ zbog prevelike moći i slabo policijsko obrazovanje (osam mjeseci akademije za jedan od najosjetljivijih poslova u društvu).

Zakoni su također konstantno kreirani da bi pogodovali zakonodavcima. Argentinski ministar poljoprivrede je tako svojedobno legalizirao GMO da bi zatim istupio iz politike i postao monopolist GMO tehnologije u toj državi. Slične su odlike pojedini mediji davali predsjedniku Josipoviću u aferi Zamporion. No, čak i u državama gdje je zakon zbilja doveden na neutralnu i apolitičnu razinu, sudovi imaju mogućnost da svojom odlukom iskrive zakonske okvire. Sudska nepravda je često ponajveći temelj nezadovoljstva, a mediji i političari su postali iznimno bitan faktor pri donošenju presuda. Korumpirano pravosuđe temelj je ‘užeg zajedništva’ EU država, čime bi se navodno riješio problem po starom principu problem-reakcija-rješenje.

7. Manipulacija javnim mnijenjem (novogovor, PR, reklame)

Nakon nadzora, kontrola je sigurno drugi korak ka totalitarizmu kada je puk u pitanju. Promoviranje novih vrijednosti poput političke korektnosti (nije retardiran, nego ‘fizički onemogućen’ – nije kriminalac, nego ‘osoba koja se ogriješila o zakon’), spina (vojne akcije čišćenja zamijenile ‘ubijanje svih u okruženju’, a rat za mir došao umjesto ‘agresije na drugu suverenu državu’) i novogovora (‘Sloboda je ropstvo’, ‘neznanje je moć’) bitan je aspekt djelovanja menadžera za manipulaciju.

Izvrtanje tradicionalnih vrijednosti poradi lažnog ‘liberalizma’ vidjeli smo tijekom izglasavanja zakona o legalizaciji gay brakova u Francuskoj gdje će francuska država sa službenih dokumenata izbaciti riječi ‘otac’ i ‘majka’ sa zamjenom u riječ ‘roditelji’. Prijedlog zakona obitelj opisuje kao ‘bračnu zajednicu dvoje ljudi, različitog ili istog spola’ čime će se Vlada boriti protiv predrasuda. Slične slučajeve smo vidjeli u Britaniji s pričama za predškolsku djecu o životinjama homoseksualcima, gay prijateljima i obiteljima, kao i u Sloveniji gdje je slikovnica Alexandre Maxeine ‘Dugine obitelji’ pojasnila obitelj osoba istog spola za djecu u vrtićima što je naputak preuzet iz Njemačke. U Brazilu su pak otišli i korak dalje te su na jumbo plakatima prezentirali dva dječaka koji se ljube što je bila reklama prilično agresivnog projekta predstavljanja homoseksualnosti u školstvu. Na taj način se stvara suprotni učinak – djeca gay roditelja i ona feminiziranog izgleda odmah budu etiketirana i zlostavljana od strane ranije indoktriniranih vršnjaka. Posrijedi je očito namjerno lažno oglašavanje.

S takvom vrstom oglašavanja vrlo su dobro upoznate korporacije koje nerijetko koriste neispitane laži prilikom reklamiranja vlastitih proizvoda, koje nažalost često budu iz znanstvenog pravca. Nije im problem niti platiti znanstvenike i fabricirati rezultate istraživanja koji naravno njima idu u korist. Ako idemo još dublje u problem, sve veća je inflacija subliminalnih poruka koje na subjekta djeluju putem podsvijesti. Iako su zakonski zabranjene, posve se normalno koriste u suvremenom marketingu. Čak 70% ljudi podložno je takvoj manipulaciji pa nije nemoguće zamisliti kako upravo ovakve tehnike daju plodno tlo onima koji smatraju kako je ‘totalitarizam bolji od demokracije’.

8. Ratovi za mir

Sve je počelo u davnoj prošlosti, a danas je došlo do razine kada napad SAD-a na Irak nije ‘false flag‘ iako nikada nije potvrđeno ‘oružje za masovno uništenje’, a postoje i vrlo jasni dokazi kako je u pitanju lažno izvješće. U Velikoj Britaniji su ljudi iz Blairovog kabineta kasnije odgovarali za spin, no u Americi je mentalni sklop stanovnika i danas podložan tvrdnjama da je rat opravdan. Slično djelovanje vidjeli smo i u napadu na Afganistan, gdje su svi tražili bin Ladena iako su gotovo svi navedeni otmičari aviona imali državljanstvo Saudijske Arabije gdje su se i skrivali. Naravno, kasnije je otkriveno da je veći dio ‘otmičara’ živ, pa je izvješće FBI-ja proglašeno ‘manjkavim’ što nije spriječilo progon fantomskih samoubojica. Unatoč tome što je sam koncept ‘rata za mir’ nevjerojatno kontradiktoran i oksimoronski, svi ga vrlo rado spominju. Zanimljivo, službena definicija vojske je ‘stalna oružana snaga koja služi za osvajanje tuđih područja i zaštitu vlastite zemlje’ – no, što ukoliko postoji samo jedna svjetska država? Vjerojatno će ta prijetnja uvijek biti ‘unutarnja’, odnosno, vlastiti narod, a bez obzira na lobiranja za jednu svjetsku vojsku, sam naziv iste će u potpunosti izgubiti značenje koje je imao pri utemeljivanju.

9. Monetarno ropstvo

Začarani krug novac-banka-država-porezi-ljudi-novac stoljećima besprijekorno funkcionira uz protekcionizam političkih struja, a danas više nego ikada ljudi shvaćaju princip famozne ‘vladavine 1%’. Korporacije i banke preuzimaju interesnu sferu, a ljudi preko vlastitih leđa snose beskonačnu i sve težu krizu – upravo kako to i treba biti u jednoj ‘Orwellijanskoj’ državi. Tzv. ‘tent city’ tvorevine okružile su veće gradove diljem SAD-a, ljudi u Hrvatskoj nemaju čime platiti niti najosnovnije životne potrebe, ovrhama 10% ljudi ne može pristupiti računu, a sve Vlade i dalje pogoduju bankarskom sektoru. Problem protoka i regulacije novca došao je do točke usijanja, države nauštrb građana spašavaju banke koje su stvorile krizu dok je posve normalno da privatna banka tiska novac i zatim ga uz kamate posuđuje SAD-u i drugim državama. Bankari zauzimaju političke položaje tehnokratskim principom i bez demokratskih izbora, a profiti od ‘svega par milijardi godišnje’ postaju ‘nedovoljni’. Pojedinci poput Lloyda Blankfeina, tajkuna, predsjednika uprave i CEO Goldman Sachsa, izjavljuju da bi ‘ljudi trebaju raditi više i duže, uz manje plaće’, i sve se normalno prihvaća u medijima i mentalnom sklopu ljudi. Sada je jasno koliko nam je bliska izreka da su ‘najbolji robovi oni koji misle da su slobodni’.

10. Težnja ka federalizaciji kontinenata

Nekada su se skeptici podsmijavali ‘teoretičarima zavjere’ da bi svijet mogao postati jedna interesna sfera bez granica s jednom vojskom, vladom i vladarom. Jedan od argumenata bio je ‘prelijepa ideja koja stoji iza globalizacije’. Danas je poprilično jasno da uništavanje ‘pluća Zemlje’ – Amazone, iskorištavanje djece u ratovima i tvornicama, šovinizam prema ženama, rasama i narodima, kao i korporativno uništavanje malih trgovina i obrta zapravo ne predstavljaju taj lijepi globalizam nego nešto sasvim drugo. Stvaranje unija po svim kontinentima utrlo je put ‘totalitarističkom šuljanju’ – nitko ne bi pristao na prvotnu federaciju, no danas je ona puno prihvatljivija opcija. Nasmijani kritičari su do prije godinu dana tvrdili da je ‘apsolutno nemoguće da EU postaje federacija’, Ustav Hrvatske bi trebao braniti ulazak u nove SFRJ tvorevine, a mi opet svjedočimo tome da se ovako što zbilja događa. Jasno je da bi ovakvim ujedinjenjem kontinentalnih država uskoro mogli očekivati i potpuno brisanje suverenosti zbog još nepoznatog razloga, a za kojih 30-50 godina dočekat ćemo i jednu naprednu fašističku megadržavu, naravno – ukoliko se nešto radikalno ne promijeni.

Kao zaključak možemo navesti slaganje ili neslaganje s navedenim činjenicama i njihovom interpretacijom, a ukoliko zbilja želimo nešto i promijeniti, u ovom slučaju je potrebno slijediti riječi Mahatme Gandhija: ‘Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu’.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)