Šef kompanije Apple je za to okrivio Kinu i jeftine usluge izmjene baterija svojim korisnicima

Appleove dionice pale su nakon što je izvršni direktor Tim Cook objavio da proizvođač telefona iPhone očekuje pad prihoda od čak 9 milijardi dolara u odnosu na studeni.

On krivi za to pristupačne zamjenske baterija, među ostalim razlozima.

Apple je izjavio da sada očekuje prihod od oko 84 milijarde dolara u prvom tromjesečju 2019. godine, u odnosu na prethodnu procjenu od 89 milijardi dolara sve do 93 milijarde dolara. Tržišta su brzo reagirala na ovu vijesti, te poslalo Appleove dionice u minus 7,5 posto.

Objašnjavajući uzroke revizije i pada, Cook je okrivio gospodarsko usporavanje kontinentalne Kine, koje je ključno tržište za prodaju Appleovih pametnih telefona.

“Iako smo očekivali neke izazove na ključnim tržištima u nastajanju, nismo predvidjeli veličinu gospodarskog usporavanja, osobito u Velikoj Kini – napisao je Cook, ističući da “velikom djelu pada naših prihoda nedostaju naše smjernice, a svake godine u svijetu dolazi do pada pada prihoda kompanije Apple.

Daleko najveća zarada je bila u prodaji telefona iPhone, koji su, prema Cookovom priznanju, odgovorni “za sve manjke u prihodima u našim smjernicama i za mnogo više od cijelog našeg godišnjeg pada prihoda”.

U stvari, prihodi od prodaje proizvoda bez telefona iPhone zapravo su pridonijeli rastu profita od 19%, osim u Kini, gdje se prema Cooku, gospodarstvo ohladilo na sve vrste Appleovih proizvoda (ali ipak, iPhone je bio daleko najgori).

Nastavak trgovinske razmjene između SAD-a i Kine također je odigrao svoju ulogu u smanjenju prodaje Apple-ovih proizvoda u zemlji, izjavio je Cook, navodeći “klimu rastuće neizvjesnosti” između Washingtona i Pekinga.

Ako Apple zaradi 84 milijarde dolara do kraja prvog tromjesečja, to će biti smanjenje više od 4 milijarde dolara u odnosu na isto razdoblje prošle godine, kada je kompanija zaradila 88,3 milijarde dolara.

Duboko u Cookovom priznanju se nalazi činjenica da su neki od obožavatelja Applea koji su svake godine kupovali nove uređaje sada “iskorištavali znatno smanjene cijene da zamjene baterije za iPhone”.

Nakon masivnog skandala namjernog usporavanja starijih iPhonea od strane kompanije, Apple je smanjio cijenu zamjene baterija, naplaćujući 29 dolara umjesto 79 dolara u 2018. godini. Program je bio završen do kraja godine.

Korisnici Twittera su se susreli sa Appleovim problemima kroz podsmijeh, a mnogi su istaknuli da su novi modeli masovno precijenjeni, i jedva da imaju bilo kakav tehnološki napredak.

Drugi su savjetovali Cooku da prestane upirati prst na Kinu i umjesto toga popravi nedostatke u Appleovim uslugama i radi na novim proizvodima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Udruženim zajedničkim interesima, sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća smišljena je jedna od najvećih svjetskih zavjera

Američki pamučni lobi, kemijska industrija, farmaceuti, međunarodni bankari, naftne korporacije, korumpirani političari i mediji započeli su rat do istrebljenja konoplje. A od konoplje se može napraviti gotovo sve…

Prvi pisani tragovi o proizvodnji konoplje datiraju još od prije 5000 godina. Prvenstveno se uzgajala zbog vlakana, a u antičkoj Kini od nje su pravljeni odjeća, papir i konopci.

Gotovo svi značajni povijesni dokumenti i knjige, od prve Biblije, stare geografske mape, zastave bili su na papiru ili platnu od konoplje.

Na platnima od konoplje slikali su i Rembrant, Vincent van Gogh i mnogi drugi poznati slikari.

Širom svijeta, a naročito u Americi, prerada i uzgajanje industrijske konoplje nekada je bio jedan od najunosnijih poslova. Konoplja je nazivana „usjev od milijardu dolara“, jer se u to vrijeme od jedne žetve mogao zaraditi ogroman prihod.

Od 1631. do 1800. zakonsko sredstvo plaćanja poreza u Americi bila je isporuka konoplje, a uzgajali su je i američki predsjednici George Washington, Thomas Jefferson i ostali njihovi nasljednici. Benjamin Franklin je bio vlasnik jedne od prvih tvornica za preradu konoplje u Americi.

Koliko je konoplja bila važna, svjedoče i tvrdnje pojedinih publicista da je i rat 1812. godine vođen zbog konoplje, jer je Napoleon želio presjeći izvoz konoplje iz Rusije u Englesku.

Sve do 20. stoljeća, bila je najisplativija biljka na tržištu.

I u Jugoslaviji se masovno uzgajala, pa je ovom biljkom nekada u Jugoslaviji bilo prekriveno 50.000 hektara.

A onda se promijenilo sve…
 

 

Pod svaku cijenu istrijebiti konoplju

Udruženi zajedničkim interesima, sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća smišljena je jedna od najvećih svjetskih zavjera. Američki pamučni lobi, kemijska industrija, farmaceuti, međunarodni bankari, naftne korporacije, korumpirani političari i mediji započeli su rat do istrebljenja konoplje.

Konoplja je svima zasmetala: proizvođačima drvne celuloze, plastike, naftašima zbog jeftinog biodizela od konoplje, farmaceutima zbog prodaje skupih lijekova, i započela je medijska ofenziva sa namjerom da se proizvodnja ove biljke stavi van zakona.

Tendenciozno je apostrofirana samo jedna vrsta konoplje sa visokim udjelom THC-a, izabran je naziv marihuana i u orkestriranoj kampanji lobisti su izjednačili marihuanu i industrijsku konoplju i uvjerili javno mnijenje da je konoplja opasna i da je hitno treba zabraniti.

Već krajem tridesetih godina za uzgajanje konoplje uvedena je petogodišnja kazna zatvora ili novčana od 2000 dolara.

#Vremenom, industrijska konoplja u potpunosti je iščeznula sa njiva, uprkos činjenici da od ove biljke koja se uzgaja bez ikakvih pesticida i koja čisti zemljište od radioaktivnosti i teških metala, može nastati više od 20.000 proizvoda.

Tihi povratak na svjetska tržišta

„Bivša Jugoslavija je bila jedna od vodećih proizvođača industrijske konoplje u Europi, a u Vojvodini se uzgajalo na više od 40.000 hektara.

“Širom Vojvodine bile su stotine kudeljara koje su je prerađivale, a danas ne postoji niti jedna“ – ističe u razgovoru za Sputnjik predsjednica udruženja prerađivača i proizvođača alternativnih vrsta konoplje Maja Timotijević.

Ona ističe da se od prije 15 godina konoplja polako počinje vraćati na tržište Europe, a u posljednjih godinu dana i Amerike, te da u ovom trenutku samo četiri države u SAD zabranjuju industrijsku konoplju.

Jedna biljka stvorena za sve…

Uzgajanje je jako isplativo, ali se ograničava proizvođače. U Europi je inače dozvoljeno uzgajanje čak 46 sorti konoplje.

Inače, baš svaki dio konoplje može da se iskoristi, sjeme, cvijet i stabiljka.

„Kažu da je Bog stvorio jednu biljku za sve i uvjerena sam da je to konoplja, jer od se nje možete i hraniti i liječiti i obući se i napraviti kuću… Oko 80 posto stvari koje vidimo oko sebe mogu se napraviti od konoplje“.

Uzgajanje industrijske konoplje ne zahtijeva upotrebu pesticida i herbicida, to je ekološka biljka, biljka budućnosti. Ne prska se, ne napadaju je insekti, tako da namirnice i bilo koji predmet koji se pravi od nje ne sadrži baš nikakve štetne tvari.

Konoplja pored svega toga čisti zemljište od zagađenja. Zato su u Černobilu posijali ogromne količine zemljišta pod konopljom jer čisti zemljište koje je bilo izloženo radioaktivnom zračenju. Isto tako, u okolci rudnika, gde se skladišti ruda, čisti zemlju od teških metala.

Od stabljike se dobivaju vlakna, a od njih se prave tkanine, papir, blokovi za izgradnju kuća, obloge za izolaciju itd.

Od sjemena se dobija ulje, a od prerade ulja mnoštvo kozmetičkih proizvoda.

Ulje industrijske konoplje djelotvorno za autoimune bolesti

Koristi se u farmaceutske svrhe jer se od cvijeta dobija CBD ulje koje je bogato kanabidiolima koji djeluju na imunološki sustav ljudi i životinja.

Od konoplje se pravi i biorazgradiva plastika i od nje se može napraviti više od 20.000 proizvoda.

I industrijska konoplja može da se koristi u medicinske svrhe, a najnovija istraživanja su pokazala da je ona mnogo bogatija kanabidiolima ili CBD-om od marihuane.

Dok za neke bolesti bolje djeluje kanabisovio ulje, na mnogo više bolesti, a pogotovo bolesti autoimunog sustava, mnogo bolje djeluje upravo ulje iz industrijske konoplje.

Jedna država u Americi koja je prije dvije godine dozvolila uzgajanje industrijske konoplje ostvarila je više stotina miliona profita u proračun.

A sjeme industrijske konoplje je izuzetno bogato proteinima i to visoko kvalitetnim proteinima koji u sebi sadrže sve esencijalne masne kiseline.

Sjeme industrijske konoplje sadrži protein edestin koji je veoma lako probavljiv i omega masne kiseline tri i šest u idealnom odnosu. I po tome je jedinstvena na svijetu.
 
(sputniknews.com)

U njemačkom Montabauru živi Sirijac koji ima 4 žene i čak 23 djece. Prema procjeni financijskih stručnjaka on bi za njih od njemačkog Ureda za socijalnu pomoć trebao primati oko 30.030 eura mjesečno!

Hubert Königstein je diplomirani financijski stručnjak koji je napravio procjenu primitka socijalne pomoći te obitelji, te je usporedio s godišnjom zaradom u Njemačkoj najslabije i srednje plaćenih zanimanja i ustvrdio kako jedna njemačka obitelj s tolikim brojem djece ne bi mogla bez pomoći države opstati.

”Zanimljivo je kako možete imati tako veliku obitelj u Siriji u kojoj nemate pomoć. U Njemačkoj bi to bilo nemoguće”, kaže Königstein.

On je izračuno kako jedan prosječni radnik u Njemačkoj mjesečno prima brutto 2,461 eura. U Njemačkoj se oporezivanje dohotka određuje prema klasama koje uključuju bračni status, djecu, visinu primanja bračnog partnera, te ako ste samac.

Naime, prema Klasi 1 (samac) bez supruge i djece, to iznosi 314,33 eura poreza dohodak, što znači da bi u Njemačkoj 95,5 radnika radilo samo za tu obitelj.

Zanimljiv je način na koji možete imati tako veliku obitelj u Siriji, bez državne pomoći – dok model 4 žene i 23 djece u Njemačkoj donosi 30.030 eura/mjesečno = (360.360 eura u godini).

“Oni bi radili čak tri dana mjesečno samo za tu jednu obitelj” pojasnio je Königstein.

On tvrdi kako Njemačka svojim zakonom o socijalnoj pomoći ljudima, ne samo izbjeglicama i doseljenicima već i samim Nijemcima daje do znanja da je bolje širiti obitelj, odnosno imati što više djece i primati pomoć, nego se zaposliti i raditi.

Ti ljudi, kaže Königstein, koji bi radili za pomoć jednoj sirijskoj obitelji preživljavaju od svojih mjesečnih plaća dok izbjegličke obitelji uživaju u njemačkoj socijalnoj pomoći.

Savez njemačkih sindikata koji je ovu analizu objavio na svojim stranicama ne želi ukinuti pomoć izbjeglicama i onima koji je trebaju, već dati pravo radnicima u Njemačkoj da sami odlučuju kome će ići porez od njihovih plaća.

Pošto poligamija u Njemačkoj nije legalna, u izbeglickom centru je Sirijcu kojeg u medijima nazivaju Gazija A. bilo predloženo da izabere jednu ženu kao “glavnu”, dok su ostale bile u dokumentima nazvane “prijateljicama”.

Kako piše “San”, došavši u Njemačku 2015. godine, Gazija A. nije radio ni dana.

“Kako naša vjera propovijeda, ja sam obvezan posjećivati svaku ženu iz svoje obitelji. Zato skoro sve vrijeme provodim s njima”, naveo je on, dodavši da je bio sretan zbog mogućnosti da se zaposli.

Prije nego što je počeo građanski rat u Siriji, poligamist je imao garažu i servis za popravak automobila. No sada je naveliko profitirao.
 

 

 
(Fenix-magazin.de, sputniknews.com)

Od početka devedesetih godina broj kaznenih djela u Americi se prepolovio, ali se broj osuđenika na izdržavanju kazne – udvostučio, radi PROFITA!

Trenutno je više od dva milijuna i dvjesto tisuća Amerikanaca u zatvorima, što znači da je u toj zemlji oko 760 stanovnika na svakih 100.000 “u ćuzi”. Globalni prosjek je 150, europski – 133,5.

Američko Ministarstvo pravosuđa nedavno je objavilo zabrinjavajući izvještaj o radu takozvanih “privatnih zatvora” na teritoriju Sjedinjenih Država.

U pitanju su zatvori koje su, zbog ogromnog broja zatvorenika u državnim ustanovama, otvorile velike privatne američke korporacije, a potom sklopile ugovore s federalnim vlastima da u njima, za račun države, provode kaznene mjere protiv takozvanih “lakših” osuđenika – najčešće sudionika u prometnim nesrećama, počinitelja blažih kaznenih djela, ili onih koji su prekršili imigracijske zakone.

Međutim, unatoč tome što se u njima nalaze uglavnom manje rizični zatvorenici, analitičari su u izvještaju uočili brojne sigurnosne i druge propuste u privatnim zatvorima koji ih, kako se navodi u zaključku, čine znatno manje sigurnim od državnih.

Mjere koje se provode prema zatvorenicima su često oštrije nego što je potrebno, a boravak u zatvorima je samim tim manje siguran – kako za osuđenike, koji trpe nasilje, tako i za čuvare, koji se suočavaju s otporom. S izuzetkom činjenice da u privatnim zatvorima ima manje droge i seksualnih prijestupa, oni redovito bilježe i veći broj incidenata nego u državnim ustanovama.

Zanimljiv i podatak da se od početka devedesetih godina broj kaznenih djela u Americi prepolovio, ali da se broj osuđenika na izdržavanu kazne – udvostručio. Trenutno je više od dva milijuna i dvjesto tisuća Amerikanaca u zatvorima, što, kaže statistika, znači da je u toj zemlji oko 760 stanovnika na svakih 100.000 “u ćuzi”. Globalni prosjek je 150, europski – 133,5.

Ili, da pojednostavimo: u SAD, državi s oko 320 milijuna stanovnika, živi manje od 5 posto svjetske populacije, ali i 25 posto svjetske zatvorske populacije.

Margaret Winter iz Američke unije za građanska prava, koja se zalaže za reformu zatvorskog sustava u SAD, kaže da je najveći problem s takozvanim “zatvorima pod ugovorom” to što su u pitanju institucije koje trebaju obavljati važan posao za državu, ali istovremeno i da svojim vlasnicima zarađuju novac.

“Glavni razlog zbog kojeg ovi privatni zatvori postoje je profit. A jedini način da takva institucija uopće napravi neki profit jeste sniziti kvalitetu usluga koje pruža zatvorenicima. Osnovni posao zatvora je da osuđenike drži na sigurnom u odnosu na vanjski svijet, ali je u obvezi da im osigura osnovne uvjete za život. Međutim, pogoršanje tih uvjeta je ono što donosi zaradu – na taj način se smanjuju troškovi vlasnika zatvora. Najveće probleme smo uočili u domeni medicinskih usluga za osuđenike, ali i osobne sigurnosti zatvorenika i čuvara “, kaže ona.

Na pitanje da li ugovori koje američke federalne vlasti sklapaju s tvrtkama – vlasnicima privatnih zatvora sadrže neke posebne odredbe kojima se štite prava zatvorenika, Margaret Winter razočarano odgovara:

“Ne, naravno da ne – i pouzdano znam da baš tu činjenicu tri ogromne korporacije, koje rukovode privatnim zatvorima, koriste kao izgovor kad ih pitamo zašto ne poboljšaju uvjete za život. Oni su vrlo lukavi – ugovorima im je dozvoljeno dozvoljeno birati tko će doći na izdržavanje kazne – recimo, uvijek biraju najmanje rizične osuđenike, one koji zahtijevaju najniže mjere sigurnosti, ali i one koji su uglavnom zdravi i ne zahtijevaju posebnu medicinku njegu.

Samim tim, takvi osuđenici su ‘lakši za održavanje’, da se tako izrazim, oko njih ima manje posla – ali čak ni oni ne dobivaju adekvatan tretman!

Mislim da je to bio i razlog da američko Ministarstvo pravde objavi ovaj, za mene veoma uznemirujući izvještaj. A pored svega toga, treba obavezno spomenuti i činjenicu da najopasniji osuđenici, kao i bolesni među njima, ostaju u državnim zatvorima – što znači da država snosi najveće troškove, dok privatne korporacije zarađuju ogroman novac. U pitanju je, na neki način, trgovina ljudskom nesrećom radi profita”.

Na naše pitanje kakav je stav američkih poreznih obveznika – da li su suglasni s tim da posao države, odnosno “pravosudne korektivne institucije”, obavljaju privatne tvrtke, Margaret Winter kaže da ima dojam da se tek sada, u tekućoj predizbornoj kampanji, Amerikanci polako “bude”.

“Mislim da ljudima ta tema dosad nije bila osobito bliska. U pitanju je doslovno zasebna industrija unutar pravosudnog sustava, a mnogi nisu bili ni svjesni činjenice da to što su zatvori privatni i što moraju praviti profit zapravo u krajnjem ishodu utječe na povećanje broja zatvorenika u zemlji.

Savezne države su u obvezi osigurati ovim tvrtkama takozvani minimum procesa rada da bi opstale, pa suci izriču mnogo više kaznenih mjera, jer ujedno znaju da će zatvorenike imati gdje smjestiti – a zatvori su i dalje pretrpani, jer ta industrija želi uvećavati svoj profit. Mislim da se čitav taj uvrnuti koncept – da jednu od osnovnih funkcija države prepustite privatnoj tvrtki – kosi s temeljnim načelima američkog sustava vrijednosti.

Srećom, čini mi se da ljudi polako počinju shvaćati do koje mjere je ova ideja neetička”, kaže Margaret Winter.

Zarađivati ​​na sudbini onih koji žive u američkim zatvorima suprotno je osnovnim moralnim načelima, dodaje ona, i naglašava da bi federalne vlasti trebali ozbiljno razmotriti mogućnost da u najskorijem roku prestanu se oslanjati na privatne zatvore i počnu prave planove za okončanje ovog, kako kaže, “neuspjelog pravosudnog eksperimenta”.

Privatni zatvori su prepuni zatvorenika sa manjim prekršajim, puput posjedovanja droge. Znači privatnim zatvorima često pomaže i policija koja namjerno pritišće građane da naprave kazneno djelo, time pogodujući privatnim vlasnicima zatvora. Sve u svemu, kapitalizam je posao TRUL, iznutra!

 
(sputniknews.com)

Na ovogodišnjem Europskom prvenstvu, devet od dvadeset četiri reprezentacije, nosile su opremu ovog njemačkog proizvođača

Od početka godine, cijena dionice Adidasa narasla je za cca 38 posto.

Prema najnovijim prognozama tvrtke, ove godine, prodaja kopački, majica, lopti i ostale opreme za nogomet, trebala bi dostići 2.5 milijardi eura i time nadmaštii prošlogodišnjih 2.2 milijarde ali i 2.1 milijardu eura prihoda u 2014. godini, kada je Njemački tim, čiji je Adidas bio sponzor, osvojio svjetsko prvenstvo.

Adidas je i ove godine nastavio preko 20 godina dugu tradiciju opremanja sportskih klubova opremom na turnirima. Na ovogodišnjem Europskom prvenstvu, devet od dvadeset četiri reprezentacije, nosile su opremu ovog njemačkog proizvođača.

Očekuje se da, upravo zbog europskog prvenstva koje se ove godine održava u Francuskoj, kao i vrlo efektivnog marketinga, prodaja nogometne opreme dostigne rekordno visoku vrijednost.

Pored toga, Adidas će nastaviti sponzorstvo Njemačkog nogometnog saveza sa 65-70 milijuna eura godišnje. Adidas svjetskog prvaka trenutno sponzorira s 25 milijuna eura, ali se u bitku oko ugovora o sponzorstvu uključio i američki Nike. Ipak, prema najnovijem ugovoru, Adidas će biti taj koji će nastaviti opremati nacionalne timove Njemačke.

Europsko nogometno prvenstvo počelo je prije tri tjedna i trajat će do 10. srpnja. Upravo zbog njega, ovo ljeto je postalo ključna sezona za prodaju opreme, kako Adidasa tako i njegovih konkurenata.
 

 
(index.hr)

Kineske UnionPay kartice priznaje više od 300 banaka u 150 zemalja diljem svijeta

Kineski globalni platni sustav UnionPay počeo je raditi na Krimu, ona bi trebao zamijeniti na tom poluotoku MasterCard i Visa koji su otišli, priopćila je banka BajkalBank, koja je prva pristupila izdavanju i “acquring” kartica nacionalnog kineskog platnog sustava.

Prije oko godinu dana zbog američkih ekonomskih sankcija na Krimu su prestali raditi veliki međunarodni platni sustavi Visa i MasterCard. Sa krimskog tržišta su otišli i mnogi Međunarodna operateri koji vrše transfer novca.

“Bajkal Bank je već počeo izdaje platne kartice na poluotoku, od kojih se većina izdaje u okviru projekata vezanih isplatu zarada.

Infrastruktura pružanja usluga klijentima s karticama UnionPay brzo se širi i već obuhvaća šest gradova u Krim: Simferopol, Sevastopolj, Jaltu, Jevpatoriju, Saki i Kerč “- navodi se u priopćenju.

U banci podsjećaju da UnionPay uspješno djeluje u Rusiji od 2013. godine i ne podržava međunarodne ekonomske sankcije, zbog kojih na Krimu ne mogu slobodno posluju MasterCard i Visa.

“U ovom trenutku UnionPay je prvi veliki međunarodni platni sustav koji će normalno funkcionirati u Krim” – kaže šef krimske podružnice banke Bajkal Bank Olesja Burdukovskaja.

Po njezinim riječima, karticom UPI mogu se plaćaju robe i usluge i podigne gotovina u 150 zemalja svijeta, zato će ona biti korisna i klijentima koji putuju u inozemstvo. Sa UnionPay surađuje više od 300 banaka u cijelom svijetu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

VUK S WALL STREETA prikazuje bijesanog, šmrkača kokaina, seksualnog ovisnika sa Wall Streeta, foliranta bezvrijednim obveznicama koji prevarom gradi svoj put prema ogromnim profitima, seksi ženama i životu ekstremnog materijalističkog luksuza.

Briljantno je ulogu odigrao Leonardo DiCaprio – koji je još jednom dokazuje da je jedan od najdarovitijih glumaca Hollywooda – glavni lik u filmu odražava želju za materijalističkim viškom koji vreba u srcima većine muškaraca (i većine žena, što se toga tiče).

Seks, novac, droga i moć … sve na trošak nečijeg tuđeg gubitka. Materijalna bogatstva stečena od strane filmskog lika koji se zove Wolf, nečasno su stječena prijevarom javnost i njihovog teško zarađenog novca kroz penny dionice (bezvrijedne dionice) i operacije “napumpaj i odbaci”. Na ovaj način, Vuk s Wall Streeta odražava stvarnost u društvu u kojem, čini se da svatko pokušava muljati svakoga.

Bivši Wall Street broker: ‘Vuk S Wall Streeta’ nije pogriješio u svezi kokaina, striptizeta i prostitutki

Da li film “Wolf of Wall Street” prikazuje ono što se Wall Street-u stvarno sviđa? Bivši trgovac dionicama i broker Raj Mahal nudi svoj osvrt na film – i neke stvarne priče o tome kako je divlje bilo:

Mislim da je “Vuk s Wall Streeta” najbolji film Martin Scorsese-a još od filma “Dobri momci” – iako sam vjerojatno malo pristran. Ja sam radio kao trgovac dionicama na etaži trgovine dionicama od sredine 90-ih, postao sam direktor u dobi od 28 godina, a često i kolovođa zabava na katu trgovanja, tako da sam vidio puno stvari. Ja bih organizirao natjecanja na svojem katu koja nisu bila različita od onih kao u filmu. Bilo je zabavno i na žalost se nikada neće ponoviti na Wall Streetu.

Prva scena filma uključuje natjecanje bacanja patuljka u metu, unutar Jordan Belfortove (glumi DiCaprio) firme, Leonardo DiCaprio koji igra Belforta, šmrče kokain sa kurve, dok natjecanje teče.

“Film prikazuje kokain i prosititutke kao svakodnevnu pojavu. Ne kažem da koksa i kurve ne postoje na Wall Streetu, ali to je samo na stvarno posebnim prigodama. Kao i utorkom. I srijedom. I četvrtkom. Ali nikad ne nedjeljom. Vidite Wall Streeteri su poput Boga. Sedmog dana, odmaramo.”

U svoj ozbiljnosti, imao sam prijatelja koji je bio legenda u poslovanju. Nazovimo ga “Ivan”. Ja sam tada imao 24-godišnje dijete koje nikad nije vidjelo kokain. Ivan je imao šank u svojoj kuhinji oko 50-metara dug. Jednom sam ga gledao kako je rastegnuo nekoliko grama kokaina cijelom dužinom šanka – i ušmrkao je bez da se diže po zrak. John je bio barem 20 godina stariji od mene, a njegova prekrasna djevojka je bila s Harvarda – tako je barem rekla.

Sjećam se da me jednom priupitala “Da li želiš vidjeti dijamantne naušnice koje mi je John kupio?”. Rekao sam, “Da”. Ona je bila tako ušmrkana kokainom da je nakon par minuta izašla gola, pokazivajući na svoje uši. Rekao sam joj da na ušima nema naušnica. Ona je kompletno bila svjesna da je gola, ali je poludila zbog naušnica i počela je razbacivati stvari po sobi.

Jedan od likova u filmu je bio veoma točan stvarnoj osobi. Lik u filmu imenom Donnie Azoff, je fascinantan Wall Street lik i kojeg trgovci s Wall Streeta znaju kao osobu koju 100% amerikanaca mrzi. On je debeo, grub i gnjusan. On je gubitnik, ali postavši najbolji prijatelj Vuka s Wall Streeta, postao je bogat. On je usred zabave izvadio penis kad je vidio prelijepu ženu. On maltretira gay batlera. On se ponaša prema ljudima kao prema bezvrijednom mulju. On je u filmu osramotio brokera pred svima i pojeo njegovu zlatnu ribicu.

Sve u svemu, ja sam stvarno uživao u filmu. Bilo je malo preko vrha, ali da nije bilo, ne bi bilo toliko zabavno. Svi ljudi s Wall Streeta, znam da su uživali – pogotovo jer se takve stvari nikada neće dogoditi opet. Zabava koja je preuzeta sa stvarnog Wall Streeta u nekim dijelovima ne postoji. Film je nostalgičan za mnoge od nas – brokere. Sve u svemu, treba gledati prema tih 1% posto, svatko tko mrzi tih 1% posto, a i svi koji žele biti u tih 1% posto.

Wolf of Wall Street kritiziran zbog ‘veličanja psihopatskog ponašanja’

Kći čovjeka povezanog s diskreditiranim financijskim shemama prikazanim u ovom remek djelu je napala redatelja filma Martin Scorsese-a, a njegovu zvijezdu Leonardo DiCaprio-a, zbog glamuroznog životnog stila “zabavnih sekskapada i epizoda kokainskog prejedanja”.

Christina McDowell, čiji je otac, Tom Prousalis, bio je poslovni suradnik Jordan Belfort-a, titular pokvarenog burzovniog mešetara kojeg je portretirao DiCapria u filmu, optužila je da film ima za cilj “pogoršati američku nacionalnu opsjednutost bogatstvom, statusom – veličanjem pohlepe i psihopatskog ponašanja” u otvorenom pismu objavljenom u LA Weekly.

McDowell, koji kaže da je bila prisiljena promijeniti svoje ime nakon što je otkriveno je njezin otac ukrao njezin identitet da bi ga upotrijebio za pranje novca prije njegovog eventualnog zatvora za financijske prijevare”, ona nastavlja, “film Vuk s Wall streeta je ponovni pokušaj da se nastavi prikazati da je takva vrsta sheme zabavna, čak i u zemlji  koja se oporavlja od još jednog ciklusa Wall Streeta skandala “.

Ona nastavlja: “Jeste li razmišljati o kulturnoj poruci koju ćete poslati kada napravite ovaj film? Uspješno ste uskladili vrsnog kriminalca, momak [Belfort] koji još uvijek nije nadoknadio štetu svojim žrtvama … I uopće ne razumijem neshvatljiv način na koji vaš film degradira žene, i poruki koju podržavaju na mlađe generacije muškaraca koji se pretvaraju u ženomrsce. “

“Wolfov efekt” danas živi u pohlepi i bahatosti mnogih

Biti osoba koja zna mnoge ljude na visokim razinama, uspješne ljude u različitim industrijama, vidio sam taj “vučji učinak” na poslu kod velikog broja ljudi. Čak i u prehrambenoj industriji, postoje puno “tipova Vukova”, ljudi koji su bjesni luđaci opsjednuti pohlepom i prijevarom, ali njihova javna persona se prikazuje kao neka vrsta vrlo duhovnog “gurua”.

Uzmite gotovo svakog čovjeka na ulici, dajte mu način da zaradi prekomjerno bogatstvo na račun tuđeg gubitka, 99% od tih ljudi će vrištati “Može, prijavi me!” Uklonite li sve granice nametnute malom plaćom, većina muškaraca je potpuno luda za seksom, materijalnim luksuzom, drogama i ovisnošću o moći. Vidio sam to iz prve ruke. Znam ljude koji su još uvijek uhvaćeni u to.

Umjetnici prijevare, sitni prevaranti i varljivi uvjerljivi izrabljivači su posvuda

Ako malo bolje pretražite internet, tu je veliki broj ljudi koji djeluju u ovom trenutku, koje treba uzeti u obzir da su umjetnici prijevare. Mnogi su postigli najviše pozicije mahnito prenoseći svoje pretjerane tvrdnje, svjesno izmišljajući lažne priče, gusareći rad drugih ljudi ili samo nasilnički se ponašavši prema ljudima oko njih kako bi došli na svoj put. Ovakav pristup dovodi do pojave kratkotrajnog uspjeha, ali to uvijek implodira, obično vrlo dramatično i naglo.

Prava mjera čovjeka je ono što ga ograničava kada nema financijskih ograničenja

Većini ljudi posve nedostaje zrelosti. Većina odraslih ljudi ima dječje umove u odraslim tijelima. Jedini razlog zbog kojeg oni ne konzumiraju totalno ludi seks sa prostitutkama, konzumiraju drogu i ovise o moći je zato što si oni ne mogu priuštiti sve te navike.

Način da spoznamo pravu mjeru čovjeka je da se vidi što radi kad nema stvarne granice u materijalnom svijetu. Da li provodi svoje vrijeme šmrkajući koku i “bubajući” prostitutke? Ili on marljivo radi, služeći čovječanstvu na neki važan način?

Samo Bogatstvo je besmisleno! Osobni užitak je za hedoniste koji stvarno nisu bitni stvarnom životu. Pravi uspjeh znači poštivanje samog sebe, svojeg tijela, svojeg duha i svojeg svijeta. Pravi uspjeh se mjeri u broju života kojima ćete pomoći, a ne u broju grama kokaina kojeg ste šmrkali sa gole ženske guze (kao što je prikazano u filmu).

To je dijelom ono što mislim da ovaj film pokušava prikazati. Scenarij vrišti porukama koliko prazan i nesretan je čovjekov život, unatoč svim znakovima financijskog uspjeha kojima drugi ljudi mogu zavidjeti. To je uspjeh ovog filma, barem s moje točke gledišta: Film ne slavi ludi materijalizam, već pokazuje koliko je on prazan i besmislen.

Netko tko je manje zreo bi mogao pogriješno shvatiti poruku filma kao proslavu obilja i prijestupništva, ali poruka zapravo ide puno dalje od toga. Film je osuda ponašanja i poziv da se sjetite stvari koje stvarno vrijede u životu: integritet, obitelj, etika i moral.

“Vuk s Wall Streeta” je upozorenje cijene koju plaćaju svi koji hodaju stazom nemorale samozahvalnosti

U konačnici, to je film koji odražava najmračnije želje koje vrebaju u srcima svih ljudi koji žude za pohlepom, moći i slavom. Vidio sam bezbroj ljudi koji spadaju u ovu grupu samo-destruktivne spirale, gotovo uvijek s gledišta samozavaravanja o tome što se stvarno događa. To je slično kao u “Gospodaru prstenova”, gdje većina ljudi ne može odoljeti zavodljivoj snazi Prstena Moći. Oni nose prsten i postaju arogantni, ratoborni tirani koji provode vlast zrelošću jednog djeteta. No, oni zavaravaju sebe misleći da su na neki način dobre osoba, čak i kad su njihovih djela vrijedna prezira, pritajena ili štetna.

Moj je savjet svima da uvijek budeno vrlo skeptičan u svezi visoko karizmatičnih ljudi. To uključuje predsjednika Barack Obama-u, koji je i sam je majstor zavođenja koje djeluju u području politike. Čuvajte se ljudi koji koriste zavodljive riječi da bi zaobišli vaš razum. Zapitajte se s vremena na vrijeme: “Je li to stvarno istina?”

Shvatite da je svijet pun morskih pasa

Budite kritični mislilac i shvatite da živimo u svijetu punom morskih pasa, od kojih su mnogi igraju uloge gurua, ili duhovnih vođa, ili ponekad čak i domoljuba ili svećenika! Ljudi nose maske i uključuju se u raskošno kazalište da bi vas uvjerili da su nešto drugo od onoga što oni stvarno jesu. Istina, većina ljudi su vođeni pohlepom, prijezirom i strahom, ljutnjom, osvetom i drugim negativnim osobinama. Vrlo malo ljudi doista su vođeni suosjećanjem, ljubavi prema životu, u želji da se doprinese društvu.

Uredništvo www.Novi-Svjetski-Poredak.com se suosjeća sa ovakvim stavom i pokušava živjeti svaki dan s tim važnim načelima na umu. Dan proživljen u službi poboljšanja čovječanstva je dan vrijedan življenja. Dan proživljen u ljutnji, ili mržnji, ili pohlepi je izgubljeni dan.

Živjeli smo previše dana u ljutnji, i nećemo izgubiti još jedan dan na takve negativnosti. Ukupnost našeg života se nakuplja iz dana u dan, odlukom za odlukom, do dana kada ćemo napustiti ovaj život. Na taj dan, kad se osvrnete na život kojeg ste živjeli, to će biti život kojeg ste živjeli časno, ponizno i suosjećajno? Ili će to biti život pohlepe, prijevare i uništenja?

Na vama je izbor. Nitko drugi ne može birati umjesto vas. I bez obzira na maske koje nosite u javnosti, ili u društvu, ili profesionalno, umrijet ćete jednog dana i suočiti ćete se sa – pozitivanim ili negativnim životom kojeg ste izabrali živjeti.

Što se tiče filma “Vuka s Wall Streeta” on će otići, ali ako se odlučite pogledati ovaj film, učinite to iz perspektive gledajući čovjeka koji je uništio sve što je bitno.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)