Hoće li se ubrzati put balkanskih zemalja pod okrilje Europske unije

Strateški je interes Europske unije da se proširi na zapadni Balkan ili će na tom području utjecaj steći Kina i Rusija.

Riječi su to njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa izrečene u ponedjeljak na susretu s njegovim albanskim kolegom Ditmirom Bushatijem.

Do sada slabije eksponirani Maas rekao je da je uvjeren kako narodi zapadnog Balkana žele živjeti onako kako se danas živi u Europi, a ne onako kako se živi u Kini ili Rusiji.

Jako smo pozitivni prema proširenju Europske unije na zapadni Balkan jer smo čvrsto uvjereni da je to strateški interes slobodne Europe – rekao je Maas koji je Bushatiju obećao pomoć u reformama nužnim za ulazak u EU.

Ugledni The Economist u nedavnoj analizi stanja na zapadnom Balkanu uz Rusiju i Kinu spominje još jednu državu koja je vrlo zainteresirana za to područje – Tursku.

Johannes Hahn, europski povjerenik za proširenje, u nedavnom je intervjuu naglasio da se hladi raspoloženje Turske prema ulasku u EU, pogotovo nakon posljednjih izbora na kojima je Erdoğan ponovo pobijedio.

Sve države članice dijele mišljenje da se Turska posljednjih godina odmiče sve dalje od EU i njezinih standarda. Zato su države članice i potvrdile na posljednjem sastanku Vijeća da je pristupni proces zastao te se zasad ne mogu otvarati nova ili zatvarati postojeća poglavlja. Na moju inicijativu, prilagođeni su i pretpristupni fondovi, odnosno srezani su za nekoliko stotina milijuna eura u razdoblju od sljedećih nekoliko godina – rekao je Hahn, ali i istaknuo da je stajalište većine država članica kako ima smisla nastaviti dijalog s Turskom jer je ona, geopolitički gledano, važan susjed.

Pogotovo je to važno, naglasio je, kad se govori o imigrantima jer je sporazum između EU i Turske donio rezultate objema stranama, koje se dogovorenoga i pridržavaju.

Ono važnije je da se razmišlja o novim formatima uz pregovore o pristupanju čije neke uvjete Turska ne može ili ne želi ispuniti.

Sve je, dakle, jasno. Uz smanjen interes SAD-a za zapadni Balkan, borba se za utjecaj vodi između Europske unije i tri bliske velike sile s istoka koje na to područje gledaju kao na ulaz na veliko i bogato tržište EU.

Kako je u spomenutom intervjuu rekao i Hahn, strategija je proširenja Unije na zapadni Balkan osim novca i “izvoz stabilnosti umjesto uvoza nestabilnosti”.

Hrvatska premalo uključena

Zapadni Balkan okružen je zemljama EU i pripada Europi geografski, povijesno i kulturno. U najboljem je interesu EU osiguranje stabilnosti i napretka u svojem susjedstvu. To znači da je integracija zapadnog Balkana u EU investicija u sigurnost i stabilnost bloka.

Ne smijemo zaboraviti geostrateško gledište, ne bi bilo mudro ostaviti iza sebe vakuum koji će iskoristiti drugi međunarodni igrači, s vrijednostima drukčijim od naših – rekao je Hahn. Očito je da je zapadni Balkan, pod kojim se podrazumijevaju entiteti koji još nisu dio EU – BiH, Srbija, C. Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija – u fokusu međunarodne politike. No, sada glavni igrači zainteresirani za utjecaj na tom području znaju što žele, iako možda ne uvijek i kako to ostvariti

Prije svega treba postaviti pitanje zašto se Hrvatska ne bavi zapadnim Balkanom onoliko koliko bi trebala. Prevladava mišljenje da mi nismo dio tog prostora pa se njime ne trebamo ni baviti. Ali to je zaista potrebno i od izravnog nam je interesa, pogotovo zbog pitanja BiH. Kad govorimo o BiH, SAD je jedini u stanju ondje učiniti nešto konkretno, no više ga to ne zanima. Prilika je bila za EU prije nekoliko godina da se, prema prijedlogu Vesne Pusić, BiH postupno pridruži EU, ali nije učinjeno ništa. Danas se hrvatska politika više ne bavi s BiH nego samo s Hercegovinom, a zbog izmjene nekoliko strelica s Vučićem propustili smo priliku za ostvarenje većeg utjecaja na tom području – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

Kako piše “The Economist”, zapadni Balkan područje je visokog geopolitičkog rizika i prepun problema, među kojima se ističu “bilateralni sporovi, trajni animoziteti proizašli iz ratova 1990-ih godina te prijetnja islamskog fundamentalizma”.

Spomenuti entiteti koji čine područje zapadnog Balkana imaju i ponešto zajedničkog.

Građani su, stoji u spomenutoj analizi, nezadovoljni postkomunističkom tranzicijom nakon 1989. godine i imaju nisko povjerenje u političke institucije, vladajuća garnitura djeluje kroz neformalne strukture moći, politička pokroviteljstva i kontrolu medija, regionalne politike karakterizirane su slabom ravnotežom moći te politiziranim pravosuđem.

“Stranke čiji je uspon često datiran još u rat 1992.-1995. uživaju dominaciju kroz mrežu etničkih političkih feuda gdje sadašnji lideri opstaju u nišama formiranima unutar zemljina kompleksnog sustava slabe vlasti”, stoji u analizi.

Crna Gora i Makedonija opisane su kao zemlje koje su praktično sve donedavno imale jednostranački sustav te se njima vlada kroz izborne manipulacije i neformalne klijentelističke i pokroviteljske mreže.

U Srbiji je, pak, Aleksandar Vučić konsolidirao svoju vlast tako da je praktično stalno u nekoj izbornoj kampanji, a kontrolira i medije.

Za Kosovo se kaže da najvećim političkim strankama vladaju elite koje ponajviše čine ratni vođe gerilskog rata protiv srbijanske vlasti 1998.-1999. koji izbornim manipulacijama ostaju na vlasti.

Svoj toj problematici pridonosi i ekonomska stagnacija prouzročena i propašću reformi koje je uvjetovala Europska unija te nedostatkom jasnog europskog vodstva.

Predviđeni gospodarski rast od 3,2 posto još je ispod razine prije krize 2008. godine te se smatra nedovoljnim da se uhvati korak s razvijenom Europom. Masovna je emigracija poseban problem jer se ni za jednu zemlju ne predviđaju pozitivna kretanja.

“Antidemokratski trendovi u toj regiji pojačani su zbog politike EU koji se oslanja na snažno liderstvo, pri čemu je ostvario jake veze s liderima koje se smatra pouzdanima ili barem sklonima dogovoru, vjerodostojnim sugovornicima, što je ojačalo pojedince za račun predstavničke demokracije”, ističe u analizi “The Economist”. Zaključak je da je stoga nužno da i EU učini zaokret. Jer Rusija nije odustala.

Mark Galeotti, britanski geopolitički stručnjak posebno zainteresiran za Rusiju, suradnik dvaju trustova mozgova – Europskog vijeća za međunarodne odnose te praškog Instituta za međunarodne odnose – u nedavnoj analizi naglasio je da sve veći niz ruskih pritisaka na Balkanu i prisutnost na tom području tajnika ruskog Savjeta sigurnosti Nikolaja Patruševa koji je prihvatio posebnu odgovornost za tu regiju, sugerira da ćemo do kraja godine gledati obnovljenu rusku kampanju na Balkanu.

“Rusija gleda na Balkan kao na bojište u svojem političkom ratu, dijelom kako bi kompenzirala mješovit uspjeh postignut svojim ‘aktivnim mjerama’ u Europi.

Rusija ne radi to toliko da bi ostvarila kontrolu u regiji koliko da zauzda i pojača postojeće tenzije. Za Ruse, pristup Europske unije prema zapadnom Balkanu niti je ozbiljan niti sistematičan”, tumači Galeotti.

Prema mišljenju Galeottija, Rusija podupire širenje EU jer na to gleda kao na širenje tržišta u kojem i sama aktivno sudjeluje, poglavito s energentima. Srbiju i njezina nastojanja pristupanju EU vidi čak i kao potencijalnog trojanskog konja ako uspije, a ako ne kao jasnu poruku aspirantima poput Ukrajine ili Gruzije kako s EU i nije baš sve tako sjajno.

EU ne može ostvariti efikasnu politiku na zapadnom Balkanu upravo zbog Kosova jer ga nisu priznale četiri njegove članice, pa onda ni EU ne može bezuvjetno od Srbije tražiti da prizna Kosovo. Uvijek treba znati da je vanjska politika samo produžetak one unutrašnje, pa tako u navodno zajedničkoj politici EU imamo interese Njemačke, Francuske pa onda i drugih članica te je jasno da to otežava ostvarenje utjecaja EU.

Kako sada stvari stoje, prva će u EU ući Crna Gora. S kojom i mi imamo najbolje odnose, što i nije pretjerano teško s obzirom na najmanje problema između tih dviju država – objašnjava profesor Puhovski.
 
(vecernji.hr)

Nedavno je portal Radio Slobodna Europa objavio članak pod naslovom “Infrastrukturni projekti za Zapadni Balkan” u kojem autorica članka Gordana Sandić-Hadžihasanović razgovara s Nenadom Šebekom, glasnogovornikom Regionalnog vijeća za suradnju i člana ekspertne skupine Foruma civilnog društva Zapadnog Balkana

Najavljujući drugu po redu “Konferenciju država Zapadnog Balkana” koja se održala 27. kolovoza prošle godine u Beču, gospodin Nenad Šebek ne spominje konkretno niti jedan infrastrukturni projekt, iako tvrdi da je ovo najvažniji regionalni događaj na kojem će biti predstavljeni infrastrukturni projekti za ovo područje. Za informaciju o kojim je projektima riječ je trebalo posjetiti stranice Europske komisije, gdje se može naći zajednička izjava šest premijera zemalja regije u kojoj se govori o novim cestama, željeznicama, plovnim putovima i lukama. Naglašavaju se i plinovodni projekti koji moraju biti dizajnirani tako da se drže odredbi “Projekata od zajedničkih energetskih interesa” (PECI) koji su usuglašeni 2013. godine u Beogradu.

Ako bolje pogleda lista energetskih projekata koje želi Europska komisija i koja, što se plinovoda tiče, favorizira Jonsko-jadranski plinovod i Transjadranski plinovod, te nadogradnju i rekonstrukciju naftovoda Janaf, jasno je da europska komisija cijelu regiju želi povezati i umrežiti na način da ovisi o zajedničkim energetskim projektima, odnosno da sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno sudjeluju u proizvodnji i distribuciji električne energije i da budu povezane plinovodima i naftovodima koji neće ovisiti o Rusiji. Tako se predlaže povezivanje Hrvatske i Srbije, Makedonije, Srbije i Rumunjske, Srbije i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, BiH i Albanije, itd., itd… Vrlo zanimljiva lista projekata koji bi, jednom izgrađeni, bili gotovo preslika bivše Jugoslavije.

Vraćajući se na drugu “Konferenciju država Zapadnog Balkana” i infrastrukturne projekte, iako je članak tako naslovljen, Radio Slobodna Europa uopće ne govori o čemu je riječ, ali zato oduševljeno naglašava “kako je ovo prva konferencija na kojoj će sudjelovati predstavnici civilnog društva koji će liderima šest zemalja iznijeti svoje gledanje na ključne probleme u regiji.

“Kada je riječ o infrastrukturnim projektima, to je, znači, nešto konkretno”.

Nešto što će građani zemalja naše regije moći opipati, osjetiti, vidjeti određeni boljitak. Znači, ne radi se tu samo o tome da ćemo se, kada je riječ o infrastrukturnim projektima, o putovima, recimo, prekosutra moći voziti udobnije, bolje, brže, lakše, nego je riječ o tome da će u međuvremenu biti otvorena radna mjesta, biti je potaknuta proizvodnja, od proizvodnje asfalta, šljunka, cementa, sve što je potrebno za izgradnju infrastrukture. Znači, tu se otvaraju radna mjesta, stvara se i bolji prosperitet u našoj regiji. Prema tome, ovo je od izuzetnog značaja”, za RSE govori Nenad Šebek, iako nije posve jasno tko će te infrastrukturne projekti graditi ili će to po običaju biti zapadne kompanije, anama će ostaviti da se bavimo asfaltom, šljunkom i cementom.

U svakom slučaju, kompletna lista predviđenih željeznica, autocesta i plovnih putova, koju je objavila Europska komisija, govori, kao što je slučaj i s energetskom infrastrukturom, da će se prostor bivše Jugoslavije i Albanije umrežiti kao nikad prije i da su svi šefovi vlada i država suglasni s time, a čak se dodao i aneks kojim se Kosovu daje pravo da u svemu sudjeluje kao neovisna a država. Naime, kako se ne bi ljutili ni u Beogradu ni u Prištini, u svim dokumentima u dnu stoji “kako dokument ne prejudicira stajalište o statusu Kosova i da je u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji neovisnosti Kosova”.

Nenad Šebek za RSE dalje govori “kako našoj regiji pomažu i Sjedinjene Američke Države i da su, bez obzira što im je fokus na Bliskom i Dalekim istoku, one su još uvijek veoma prisutne na Zapadnom Balkanu”.

“Europska unija, kroz proces pridruživanja, također je izuzetno važna, a također pojedine zemlje, govorim sad konkretno o Berlinskom procesu, znači Njemačka, Austrija, Francuska, pridružit će se poslije, ako se ne varam, i Italija, koje su također veoma važni partneri. To su istovremeno i najveći investitori u našoj regiji. Da se razumijemo, to su zemlje koje i inače imaju ponajviše investicija, najviše svojih kompanija koje posluju ovdje i to su također zemlje u kojima i mi imamo brojnu dijasporu i iz kojih stižu i doznake naših radnika koji žive tamo”, kaže Nenad Šebek, glasnogovornikom Regionalnog vijeća za suradnju i člana ekspertne skupine Foruma civilnog društva Zapadnog Balkana.

Na “Konferenciji država Zapadnog Balkana” u Beču će novina biti i sudjelovanje udruga civilnog društva čiji će predstavnici imati priliku da liderima šest zemalja Zapadnog Balkana predstave svoje viđenje ključnih problema, kaže novinarka Gordana Sandić-Hadžihasanović koje trenutno uređuje emisiju “Na vratima Evrope”, posvećenu europskim integracijama i obavezama BiH na europskom putu.

Nenad Šebek joj odgovara je ovo zaista prva prilika da se na jednom ovako impozantnom skupu lidera zemalja Zapadnog Balkana čuje, i to organizirano, glas civilnog društva.

“To je djelomice inicijativa “Berlinskog procesa” i veoma smo zahvalni zemljama koje taj proces vode. Prošle godine je to bio Berlin, ove godine summit u Beču, dogodine će biti u Parizu, a svi su insistirali na tome da se čuje glas civilnog društva. Civilno društvo ne treba da bude neki izuzetak, ne treba da bude bilo kakva opozicija koja se pojavljuje ovamo ili onamo. Civilno društvo treba postati zaista integralni dio, integralna komponenta našeg puta ka Europskoj uniji, našeg puta u jedno bolje društvo. U razvijenim demokracijama civilno društvo je jedan od regulatora tog društva, dio sistema, jedan dio mehanizma koji kontrolira vlast. Nadamo se da će ovo zaista biti ulazak na velika zvona i kada je riječ o zemljama naše regije”, zaključuje Nenad Šebek.

Angela Merkel je odlučila: “Natrag u Jugoslaviju ma kako se ona zvala!”

Kako je započeo takozvani Berlinski proces? Naime, uglavnom se u komentarima po društvenim mrežama može čuti tvrdnja “kako je to maslo Velike Britanije, koja nikada nije prežalila raspad bivše države i da London sve radi kako bi opet uskrsnula”. Te su tvrdnje potpuno netočne i konkretne korake u povezivanju zemlja bivše Jugoslavije i Albanije čine Berlin i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Prošle godine u Berlinu, na prvoj “Konferenciji država Zapadnog Balkana” na kojoj su sudjelovali predstavnici Europske unije, Njemačke i Austrije pokrenut je “Berlinski proces” u kojem, osim navedenih sponzora, sudjeluju Hrvatska, Srbija, Slovenija, Albanija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Ove godine će krajem kolovoza na “Bečkom kongresu” iz regije sudjelovati iste zemlje kao i na prošlogodišnjem “Berlinskom kongresu”, ali će se europskim sponzorima regionalnih integracija pridružiti Francuska i Italija.

Nakon prošlogodišnjeg kongresa je njemačka kancelarka Angela Merkel bila izuzetno ponosna, a “Njemačka akademija znanosti” piše “kako je prošlogodišnja konferencija početak šire inicijative potvrde europske predanosti Zapadnog Balkanu i da se njome konsolidiraju različiti napori da se regija integrira u Europsku uniju”.

Osim toga, nakon pokretanja političkog inicijative, u dogovoru s njemačkom saveznom vladom “Njemačka nacionalna akademija znanosti Leopoldina” preuzima inicijativu u području obrazovanja, znanosti, istraživanja i društvenog dijaloga.

Na prvoj zajedničkoj konferenciji znanosti pod pokroviteljstvom Njemačke će sudjelovati Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Italija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Slovenija. Okupit će se predstavnici nacionalnih akademija, rektorskih konferencija, Europske komisije, veleposlanstava zemalja Zapadnog Balkana u Njemačkoj i njemačke savezne vlade. Brojni ugledni znanstvenici s Balkana i EU će biti pozvani osobno, a rezultati konferencije će biti dio konzultacija o političkom procesu.

Dakle, u cijeli proces se uključuju i Njemačka akademija znanosti, ali i sve akademije zemalja koje sudjeluju u “Berlinskom procesu”. Iz navedenog se da zaključiti da je njemačka kancelarka pokrenula vrlo ozbiljnu inicijativu koja se dotiče svih ključnih točaka. Povezivanje prometne i energetske infrastrukture i suradnja na najvišoj razini nacionalnih akademija znanosti, potom i sudjelovanje udruga civilnog društva pod zajedničkim nazivnikom može značiti samo jednu stvar, a to je što veća integracija nekima tako mrskog Zapadnog Balkana, kojeg u “Berlinskom procesu” čine sve zemlje, priznate i nepriznate, bivše Jugoslavije i Albanija.

Nakon prošlogodišnjeg kongresa u Berlinu je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila “kako planira blisko surađivati sa zemljama Zapadnog Balkana kako bi ih približila EU”.

“Svih sedam država sljednica bivše Jugoslavije, kao i Albanija, imaju europsku perspektivu, 28. kolovoza na mnogo očekivanoj Konferenciji država Zapadnog Balkana koja je završila s optimizmom u integraciju regije u EU je izjavila njemačka kancelarka Angela Merkel”, prenosi Euractiv.

Konferencija u Berlinu u stvari bila nastavak tzv. summitu “Procesa Brdo-Brijuni” koji je inicijativa iz 2013. godine bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Summit Brdo-Brijuni se prvi put održao na Brdu kod Kranja u srpnju 2013., prošle godine u srpnju se održao u Dubrovniku, a ove godine u Budvi u Crnoj Gori. Treba reći da su svi lideri zemalja i ministri zemalja Zapadnog Balkana koji su sudjelovali u radu ova tri skupa na sastancima predano radili na jačanju regionalnih integracija i to bez obzir na političku pripadnost, pa tako i aktualna hrvatska predsjednica Kolinda Grabara Kitarović koja je u javnim istupima ogorčeni protivnik termina “regija” i “Zapadni Balkan” i Hrvatsku vidi u “uspravnici Baltik-Jadran”.

Zanimljivo, kada je riječ o inicijativi njemačke kancelarke Merkel i “Berlinskom procesu” ne čuju se riječi protivljenja i svi su suglasni “kako je potrebno jačati suradnju u regiji i razmotriti perspektive država za ulazak u EU”.

Na konferenciji za novinare je tadašnji predsjednik Europske komisije Barroso rekao “kako je zajednički cilj je jasan i da svi žele vidjeti zemlje Zapadnog Balkana u Europskoj uniji”.

“To je u našem zajedničkom političkom, gospodarskom i geostrateškom interesu. Ovo je pravi način da se brani dugoročni prosperitet svih građana u našoj europskoj obitelji i obrani europska stabilnost”, prije godinu dana je izjavio Jose Manuel Barroso.

Angela Merkel je istaknula da se ljudi najviše od svega nadaju “ekonomskom napretku i rješavanju problema nezaposlenosti”.

Službeno je “Berlinski proces” posvećen ulasku zemalja u regiji u Europsku uniju, što nužno ne mora značiti ništa loše, ali u trenutku kada je proces proširenja prilično upitan, postavlja se pitanje iz kojeg razloga njemačka kancelarka Angela Merkel insistira na regionalnim integracijama u energetici, prometnoj infrastrukturi, a “Njemačka akademija znanosti” je na sebe preuzela zadaću za suradnju nacionalnih akademskih zajednica i rektorskih konferencija? Vjerovati u veliku ljubav Berlina prema narodima bivše Jugoslavije i Albanije je više nego infantilno. Konačno, Njemačka nikada ništa i nije radila ako to nije bilo iz interesa, što je razumljivo.

Stvara li to Njemačka okvir za neku novu zajednicu naroda, naravno, ne pod imenom Jugoslavija, ali nešto po uzoru na Benelux, Baltik ili Skandinaviju? Ako je tako, a sve govori da jest, onda naši lokalnu despoti ne bi trebali od termina Zapadni Balkan bježati kao vrag od tamjana i trebali bi ovaj “Berlinski proces”, koji je već u tijeku, predstaviti narodima u regiji kako bi iz njega izvukli najveću moguću korist.

Potencijal kojeg ima ova inicijativa će u protivnom iskoristiti Berlin, a nama će europski sponzori ostaviti da se svađamo oko tema tko je u Drugom svjetskom ratu bio “na pravoj strani” ili “tko je počeo rat ’90-ih”. S druge strane će nam se naši predsjednici, premijeri i ministri sočno smijati u lice i koristiti se pogodnostima koje su zaslužili za dobro odrađeni posao. Konačno, spisak projekata koji su dio zajedničke izjave šest premijera Zapadnog Balkana usvojene u Bruxellesu 21. travnja ove godine, o kojima će se raspravljati krajem ovog mjeseca u Beču, lista “Projekata zajedničkog energetskog interesa” (PECI) i akademska suradnja pod patronatom Njemačke ukazuje na činjenicu da ćemo se, htjeli to ili ne, govorilo se o tome ili ne, na kraju ipak naći u regionalnoj zajednici naroda. Pitanje je tko će od svega imati koristi?
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Ovaj prijedlog se već duže vrijeme pojavljuje u medijima, a kako nije imao odjeka, predsjednica KGK se odlučila objelodaniti ga na društvenim mrežama, što je naišlo na svesrdno odobravanje njenih obožavatelja

Iako je neprimjereno na državni praznik kritizirati “kraljicu svih Hrvata”, kako joj u komentarima na službenoj Facebook stranici tepa oduševljeno biračko tijelo, upada u oči status kojega je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović objavila je nedavno u kojem obećava kako će se tijekom svog mandata “zalagati za uspostavljanje je uspravnice Jadran-Baltik”. (Ispričavam se čitateljima zbog riječi “uspravnica”, iako je vjerojatno riječ o vertikali.)

“JADRAN-BALTIK KGK – Jedan od mojih prioriteta uspostavljanje je uspravnice Jadran-Baltik, koju vidim kao jednog od pokretača daljnjeg osnaživanja europskog projekta. Jačanje suradnje na ovoj uspravnici, kako na političkom i sigurnosnom planu, tako i na gospodarskom te energetskom, od zajedničkog je interesa svim zemljama od Baltika do Jadrana. Hrvatska sa svojim položajem i mogućnostima u tom projektu može biti jedno od sidrišta”, poruka je na stranici predsjednice KGK, usput rečeno, popraćena nimalo maštovitom skraćenicom inicijala imena i prezimena koju su znali koristiti pri spominjanju John Fitzgerald Kennedya.

Ova ideja nije nova i nju je prošle godine predlagala američka administracija kao obranu Europe od Putina, prenosi Jutarnji list, a hrvatskoj se predsjednici posebno svidio jer izbjegava izraz regija ili Zapadni Balkan.

“Hrvatska ima i svoje interese u jugoistočnom susjedstvu, one trajne stabilnosti i boljitka svih država, koje treba snažno podupirati na putu prema Briselu po EU i NATO kolosijeku”, kaže i dodaje kako izbjegava izraz regija ili Zapadni Balkan, jer drži da to pridonosi svojevrsnoj izolaciji dijela europskog kontinenta, prenosi T-portal.

Stav o Rusiji je KGK izgleda naslijedila iz sjedišta NATO saveza, gdje je godinama radila kao pomoćnica glavnog tajnika i raspolagala informacijama nad kojima se zgražavao, ponekad i smijao cijeli svijet, osim “međunarodne zajednice“ koju jedva da čine SAD, EU i anglosaksonske zemlje poput Australije.

“Smatram da ruski utjecaj raste u gospodarskom, sigurnosno-političkom i geopolitičkom smislu. Rusija odbacuje članstvo nekih država u NATO-u. Moramo paziti na to da svaka pojedina zemlja ima pravo sama odlučiti hoće li postati članica EU ili NATO-a. Moramo se držati toga načela. U slučaju Ukrajine ono je povrijeđeno”, rekla je Kolinda Grabar Kitarović u lipnju ove godine, uz tvrdnju da Hrvatska i njezino susjedstvo mogu postići trajni mir, stabilnost i napredak samo u okviru EU i NATO-a. To je osim toga, kako je rekla, “pravi okvir za rješavanje otvorenih pitanja”.

No vratimo se na “uspravnicu” Jadran-Baltik koju bi trebale činiti Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Austrija, Mađarska, Slovenija i Hrvatska. To bi trebao biti savez na političkom i sigurnosnom planu, ali i na gospodarskom i energetskom.

U političkom smislu Mađarsku odmah treba otpisati, barem dok njome vlada Viktor Orban, jer mađarski premijer gleda isključivo nacionalne interese i nema se namjeru sukobljavati s Rusijom zbog tuđih interesa.

Osim toga, mađarski MOL je bio na pragu prodaje hrvatske naftne kompanije INA ruskom Rosneftu, priča koja još nije završena, što znači da KGK ne može računati na mađarsku pomoć u ostvarenju “svog” sna, koji više liči na zapovijed Washingtona “kraljici svih Hrvata”.

U političkom smislu, jasno je da će Slovenija ovom trenutku minirati sve planove hrvatske predsjednice. Osim toga, 28. srpnja je tijekom posjete Ljubljani ruski premijer Dmitrij Medvedev pregovorima s Miroslavom Cerarom izjavio da ne isključuje mogućnost sudjelovanja Slovenije u projektu Turski tok, a premijeri Rusije i Slovenije isto su se izjasnili za odustajanje od obostrane sankcijske politike te za nastavak energetskog dijaloga, prenosi Ruski vjesnik.

U svom bijegu od “regije” i Zapadnog Balkana KGK računa na Poljsku. Istina, Poljaci su vjerni saveznici Washigntona, barem za sada, ali plinovodom Yamal, kojim ruski plin dobivaju preko Bjelorusije, sebi mogu dozvoliti raznorazne ispade. Energetska sigurnost im je zajamčena.

Na zapadnoj strani ove “uspravnice” ili “antiruskog europskog bedema” se nalaze zemlje poput Njemačke, što je posebno zanimljivo.

Naime, nakon izbora u Turskoj su se usporila stvari oko potpisivanja međuvladinog sporazuma između Moskve i Ankare oko izgradnje Turskog toka.

Rusija nije gubila vrijeme i sredinom lipnja, u vrijeme kada KGK govori o “ruskoj prijetnji, političkom, sigurnosnom i gospodarskom jedinstvu” ruski Gazprom sa zapadnim kompanijama E.ON, Shell i OMV postiže dogovor o proširenju plinovoda “Sjeverni tok” kojim se ruski plin kroz Baltičko more isporučuje izravno Njemačkoj.

Obrat u plinskom ratu – Gazprom, E.ON, Shell i OMV dogovorili proširenje plinovoda “Sjevernog toka” za još dva kraka

Ne samo to, prije nekoliko dana je u igru ušla i njemačka kompanija Wintershall, koje je priopćila da se planira pridružiti novom projektu plinovoda na čelu s ruskim Gazpromom koji će isporučiti do 55 milijardi kubnih metara plina godišnje u Njemačku preko Baltičkog mora, prenosi RT.

Memorandum o razumijevanju su prije tjedan dana potpisali su BASF / Wintershall i ruski Gazprom.

“Uzimajući u obzir rastuću potražnju Europske unije, širenje plinske transportne infrastrukture koja povezuje plinska polja u Rusiji izravno s europskim tržištima, ovaj će projekt dodatno unaprijediti sigurnost opskrbe plinom europskog kontinenta”, kazao je zamjenik predsjednika Gazproma Aleksandar Medvedev.

E.ON, OMV i Royal Dutch Shell su već pristali na suradnju u proširenju “Sjevernog toka”, a sve kompanije su suglasnost o namjeri potpisale na Međunarodnom forumu u St. Petersburgu u lipnju.

Čelnik Gazproma, Aleksej Miller, izjavio je da će izgradnja dodatna dva kraka postojećeg plinovoda početi u rujnu ove godine, a plin će kroz njega poteći do kraja 2019. godine. Miller je rako da se konzorciju uskoro može pridružiti Engie Francuske (bivši GDF Suez). Gazprom će zadržati 51 posto udjela u projektu, dok će ostale dionice će biti podijeljene među stranim dioničarima.

Wintershall je potvrdio prognozu godišnjeg rasta od 0,8 posto potražnje za plinom u EU koja će se nastaviti do 2040., dok će proizvodnja plina u regiji pasti za 2 posto godišnje. To će Rusiji omogućiti da zadrži svoju poziciju glavnog dobavljača na tržištu, stoji u priopćenju njemačkog giganta BASF / Wintershall.

U svibnju 2015. je Njemačka kupila 68 posto više plina u odnosu na svibanj 2014. godine, izjavio je izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller.

“To ukazuje na činjenicu da potražnja za ruskim plinom raste i nema nikakve sumnje da su novi kontakti za dugoročne isporuke ruskog plina europskom tržištu na dnevnom redu razgovora s našim europskim partnerima”, rekao je Aleksej Miller.

Njemačka je najveći kupac plina od Gazproma i kupila je 38,7 milijardi kubnih metara u 2014. godini, što je otprilike trećina cjelokupnog izvoza Gazproma u zapadnu Europu.

Nijemci su zahvaljujući Baltičkom moru i izravnom vezom s Rusijom vješto izbjegli petljanje u političku, sigurnosnu i ekonomsku “uspravnicu” Kolinde Grabar Kitarović i razuman čovjek se ne može oteti dojmu da ćemo proći kao Bugari koji su vjerno izvršavali američke zapovijedi i sada mole za izgradnju ruskog plinskog čvorišta na svom teritoriju.

U snovima KGK se spominju i Austrija, baltičke zemlje, Češka i Slovačka, što ne treba posebno komentirati. Samo letimičan pogled na ovu kartu i potezi Njemačke i drugih zemalja Europske unije, koje su dio “uspravnice” ili zapadno od nje, ukazuju na činjenicu da se predsjednički ured na Pantovčaku ne vodi nacionalnim interesima i da je riječ o izvorno američkom planu koji je uspjeha imao samo kod bugarskog premijera Bojka Borisova.

Hoće li i Hrvatsku američka administracija i trećerazredni diplomat Amos Hochstein, podtajnik State Departmenta za energetiku zadužen za “uvjeravanje” lidera u regiji, dovesti u situaciju da se osjećamo prevareni kao Bugari, ostaje nam da vidimo. No, kako se čini KGK sve čini da do toga dođe, pa na kraju, iako žalosno, nade moramo polagati u Viktora Orbana, Sloveniju, Češku, Slovačku ili Austriju.

“Uspravnica” Jadran-Baltik kao jedan od prioritete vanjske politike KGK:

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)