Iako je ne tako davno predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama izjavio da noga američkog vojnika neće kročiti na tlo Sirije, iz Washingtona sada najavljuju mogućnost kopnene intervencije protiv ISIS-a u Siriji i Iraku

Intervencije za koje je najčešći izgovor bio “uspostavljanje demokracije” ili “humanitarni razlozi”, postale su maniri Sjedinjenih Država od Drugog svjetskog rata naovamo. Pritom, za takve operacije rijetko su imale mandate Ujedinjenih naroda. Prvi put poslije Drugog svjetskog rata ratovale su u Koreji, gdje je od 1950-1953. poginulo skoro 37.000 američkih vojnika.

Godine 1956. Šesta flota vrši evakuaciju oko 2.500 američkih građana iz područja Sueskog kanala, a dvije godine kasnije na teritoriju Libanona iskrcalo se 3.200 američkih marinaca, kako bi “pomogli libanonskoj vladi”.

Godine 1961. CIA je u Zaljevu svinja na Kubi pokrenula tajnu operaciju, čiji je cilj bio svrgavanje komunističkog režima Fidela Castra, koja je umalo izazvala nuklearni rat između SAD i SSSR-a. Operacija nije bila uspješna.

Vijetnam

Rat u Vijetnamu (1955-1975) vodio se između Sjevernog Vijetnama, čiji su saveznici bili Sovjetski Savez, Kina i ostale komunističke države s jedne, i vlade Južnog Vijetnama, koju su podržavale SAD i druge antikomunističke države, s druge strane. Prema različitim procjenama, broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće se između 800.000 i 3.100.000. Poginulo je i oko 58.000 Amerikanaca, a ostalo je i na tisuće invalida.

Grenada

Vojnom akcijom u jesen 1983. američke oružane snage su, uz simbolično sudjelovanje nekoliko karipskih otočnih država, zauzele otočnu državu Grenadu i tako svrgnule prosovjetski režim generala Hudsona Austina.

Panama

Operacija “Pravedni cilj” ili Američka invazija na Panamu – rat je počeo napadom Amerike na Panamu 20. prosinca 1989. godine, a završio se 31. siječnja 1990. godine, pobjedom SAD.

U invaziji je sudjelovalo više od 24.000 američkih vojnika, dok je na strani Paname sudjelovalo otprilike 12.500 vojnika, ali je samo oko 4.000 njih bilo obučeno za borbu. UN su najoštrije osudile američku intervenciju u Panami, ali nikome ništa.

Zaljevski rat

Nakon operacije “Pustinjski štit” 1990. godine, pokrenute da bi se, kako je tvrdio Washington, spriječila iračka invazija na Saudijsku Arabiju, SAD kreću u “pustinjska oluja”, predvodeći koaliciju 34 države pod mandatom UN sa ciljem da protjeraju iračke snage koje su okupirale Kuvajt.

Kopnene i zračne bitke su vođene u Kuvajtu, Iraku i u graničnim dijelovima Saudijske Arabije. Broj žrtava Zaljevskog rata je kontroverzan. Procjenjuje se da je na strani iračkog naroda, vojnika i civila stradalo između 25.000 i 100.000 ljudi.

Somalija

U operaciji “Obnovljena nada” 9. prosinca 1992., Amerika šalje više od 28.000 svojih marinaca, sa željom da se zaustave unutarnji nemiri i svrgne general Muhamed Farah Aid. Bitka za Mogadishu i smrt 18 američkih vojnika koji su upali zasjedu, ovjekovječeni su u filmu “Pad crnog jastreba”.

Svrgavanje Aida nije uspjelo, a poražene SAD su se povukle iz Somalije. Godine 1995. američke snage su se privremeno rasporedile u Mogadišu kako bi osigurale povlačenje oko 8.000 “plavih šljemova”.

Haiti

Ujedinjeni narodi su 1994. odobrile međunarodnu intervenciju pod vodstvom 15.000 američkih vojnika na Haitiju, gdje je vojska tri godine ranije svrgla predsjednika Jean-Bertranda Aristidea.

Irak

Rat u Iraku, poznat i kao Drugi zaljevski rat (2003-2010) predstavljao je seriju vojnih intervencija u svrhu okupacije Iraka od strane koalicije 48 zemalja, koju su predvodile SAD. Povod za rat bilo je, navodno, oružje za masovno uništenje koje je, navodno, imao irački diktator Sadam Husein.

Kasnije se ispostavilo da za to nije bilo dokaza. Prema ocjenama analitičara, stvarni razlog bila je želja Amerike uspostaviti kontrolu nad bogatim izvorima nafte u Iraku. Koalicija koja je okupirala Irak, svrgnula je Sadama Huseina 2003. godine, koji je potom i pogubljen. Procjenjuje se da je u operacijama u Iraku stradalo više od 100.000 civila i skoro 5.000 američkih vojnika.

Afganistan

Vojni sukob između koalicije zemalja predvođene SAD i Britanijom počeo je 7. listopada 2001. kao odgovor na napade 11. rujna 2001. godine na New York i Washington. Cilj invazije bio je pronaći Osama bin Ladena, da se uništi Al Kaida i ukloni talibanski režim koji joj je pružao utočište.

Prema podacima Misije pomoći UN u Afganistanu, 2009. je stradalo 2.412 civila, 2010. godine 2.790 civila, a tijekom 2011. godine ubijeno je 3.021 civila. Rat je imao manje uspjeha u sprečavanju aktivnosti Al Kaide nego što se očekivalo.

Od 2006. stabilnost Afganistana su ugrozili pojačana aktivnost talibanskih pobunjenika, rekordno visoku razinu ilegalne proizvodnje droge i labava vlada koja ima ograničenu kontrolu u područjima izvan Kabula.

Libija

NATO snage predvođene Sjedinjenim Državama uz odobrenje SB UN poduzimaju ožujka 2011. zračne napade na Libiju. Intervencija je doprinijela svrgavanju libijskog lidera Muamera Gadafija. Od tada u zemlji vlada neviđeni kaos, kriminal i kriza.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Nije tajna kako je Središnja obavještajna agencija SAD-a puna tajni koje javnost nikada nije smjela doznati

Opasni eksperimenti, tajne operacija, lažiranja, podmetanja i razna druga tajna djelovanja sastavni su dio funkcioniranja CIA-e. 

YouTube kanal All Time 10′s napravio je listu deset najpoznatijih tajnih činjenica o CIA-i koje su zauvijek trebale ostati skrivene. 

1. Operacija “Northwoods”

CIA je planirala izvršiti lažne terorističke napade na SAD kako bi zadobila potporu za rat protiv Kube. Ekspolozija vojnog broda, potapanje broda s izbjeglicama iz Kube, otmice aviona i usmrćivanje američkih građana na ulicama američkih gradova bile su dio tog plana. Lažnim dokazima za sve bi se okrivilo Fidela Castra i to bi bio povod za pokretanje rata. 

2. Operacija “Paperclip”

Procjenjuje se kako je 700 znanstvenika iz nacističke Njemačke “uvezeno” u SAD nakon završetka 2. svjetskog rata kako bi se osigurao tehnološki napredak. Predsjednik Truman naredio je da se ne dovode znanstvenici koji su otvoreno podupirali nacistički režim ili bili članovi Hitlerove stranke, ali time bi Amerika zgubila neke od vodećih znanstvenika koji su im bili iznimno važni. Zbog toga su znanstvenicima prije regrutacije u redove SAD-a “očistili” imidž, stvarale su se lažne biografije i uništavali dosjei koji su ih na bilo koji način povezivali s nacizmom. 

3. Sabotiranje sibirskog cjevovoda

2004. godine pojavili su se dokumenti prema kojima je vidljivo kako je CIA zaslužna za eksploziju u sibirskom cjevovodu koja se dogodila 1982. godine. CIA je saznala kako KGB namjerava ukrasti kanadski software za kontrolu cjevovoda i pobrinula se da SSSR dobije software s greškom koja je uzrokovala masivnu eksploziju. 

4. Operacija “Mongoose”

Nakon neuspjele invazije u Zaljevu svinja 1961. godine koja nije rezultirala zbacivanjem Fidela Castra s vlasti, CIA se na drugi način pokušala riješiti komunističkog vođe. Namjeravali su kontaminirati njegovu odjeću sa supstancama od kojih bi mu ispala brada, posprejati televizijski studio halucinogenim sprejevima prije njegovih govora i u javnost izbaciti fotografije na kojima bi ga predstavili kao morbidno debelu osobu. Najekstremniji planovi uključivali su trovanje njegovog ronilačkog odijela, omiljenih cigara i postavljane eksploziva u školjkama na mjestima gdje je volio roniti. 

5. Operacija “Acoustic Kitty” 

CIA je namjeravala ugrađivati mikrofone u mačje uši i odašiljače radio signala u njihova tijela, i zadužiti ih za “misiju” prisluškivanja komunista. Tijekom prvog i zadnjeg testa CIA je odvela mačku u park kako bi prisluškivala razgovor dvojice muškaraca u parku, ali nestašna mačka ubrzo se našla pod kotačima taksija. 

6. Operacija “Gold”
CIA je u suradnji s britanskom tajnom službom odlučile špijunirati stožer Sovjetske Armije u Berlinu i hakirati njihove telefone. Za tu potrebu izgradili su tunel dugačak 450 metara. Sovjeti su za njihov plan saznali zahvaljujući svom špijunu i godinu dana hranili CIA lažnim informacijama. 

7. Sukarno

Još jedan komunistički vođa koji je došao na pik CIA-e bio je Sukarno, prvi predsjednik Indonezije. Kako bi ga diskreditirali i tako pokušali svrgnuti s vlasti, napravili su lažni porno film u kojem je glumio Sukarnov dvojnik. Suprotno njihovim očekivanjima, film uopće nije naštetio Sukarnovom ugledu u Indoneziji. 

8. Tehnike mučenja

Poznato je kako je CIA tehnike mučenja razvijala uz pomoć psihologa i drugih stručnjaka. Lišavanje mogućnosti sna, hipotermija, waterboarding tj. polijevanja vodom kojim se simulira utapanje samo su neke od tehnika koje su se koristile. Zanimljivo je kako su ispitanike mučili i naslovnom temom serije “Sesame Street”. 

9. Projekt “MKUltra”

U ovom kontroverznom projektu CIA je eksperimentirala i manipulirala mentalnim stanjima ljudi. Na razne načine pokušalo se promijeniti funkcioniranje ljudskog mozga i kontrolirati ljudski um. Projekt se provodio i u javnim institucijama poput fakulteta, bolnica i zatvora. Eksperiment je uključivao i davanje LSD-a ljudima bez njihovog znanja i pristanka što je uzrokovalo nekoliko smrti. Istraživač i biokemičar Frank Olson navodno je počinio samoubojstvo pod utjecajem ove halucinogene droge, a njegova obitelj je tvrdila kako je ubijen. 

10. Nanda Devi

1965. godine CIA je na indijsku planinu Nanda Devi željela postaviti uređaj na nuklearni pogon koji će presretati signale kineskih raketnih testiranja. Uređaj je uništila lavina i njegovi opasni ostaci nikada nisu pronađeni.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube.com/preveo:NSP)

Na jesen 1963. godine, mržnja je dostigla svoj vrhunac. Sve tri strane – CIA, kubanski izgnanici i mafija – imalu su istu agendu i preklapajuće ciljeve

Prava uloga Lee Harvey Oswalda u ubojstvu Johna F. Kennedyja je istodobno i jednostavna i složena.

Jednostavna je zato što je Oswald u stvari bio vrlo mlad i jednostavan momak kojeg su vlada, policija i mediji pogrešno predstavili.

Složena je zato što je zbog neobično uklopljenog seta slučajnosti dospio u kombinaciju zamršenih konflikata i kompliciranih osveta.

“Nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno”, izreka je koja u potpunosti opisuje priču Lee Oswalda.

Njegov naivan pristup životu gotovo da mu je osigurao okršaj u kojem se našao 24. studenog 1963. godine.

Što god da ste čuli o Lee Harvey Oswaldu je najvjerojatnije poteklo od ultra tajnog CIA-inog tima koji je nadgledao svaki aspekt ubojstva predsjednika Kennedyja.

Točnije, poteklo je od njihove propagande i gomile dezinformacija koje su raširili u cilju zataškavanja ubojstva Johna F. Kennedyja.

Dakle, prije nego što počnete čitati ovaj članak, zaboravite na predrasude i sve što ste do sada čuli o Lee Harvey Oswaldu. Svi dokazi i svjedočenja na koje ćete naići u ovom članku su izvedeni iz činjenica i pružaju direktan uvid u modus operandi tipičnog CIA-inog ubojstva i operacije False flag.

Zahvaljujući internetu, danas postoji čitavo bogatstvo informacija i podataka koji se tiču ​​ubojstva Johna Kennedyja i njegovog zataškavanja.

Događaje i sastanke su potvrdile javne bilješke. Datume i vremena su potvrdili autentični novinski izvještaji. Ključni pojedinci su identificirani informacijama iz prve ruke, pri čemu su potvrđeni i njihovi suučesnici.

Ključne veze i zavjere su također potkrijepljene činjenicama.

Lee Harvey Oswald će ostati zapamćen kao neopjevani junak kome su CIA, FBI i policijska služba Dallasa sasvim pedantno smjestili. Smjestili su mu zato što je CIA znala za njegov blizak odnos s braćom Kennedy, a John Kennedy je bio poznat po svom nezadovoljstvu CIA-inom zloupotrebom moći.

I John i Robert su imali namjeru da eliminiraju sve tajne operacije koje je CIA provodila u suradnji s mafijom i prognanicima sa Kube koji su željeli vidjeti Fidel Castra mrtvog. Tek nakon fijaska s Zaljevom svinja, John F. Kennedy je postao odlučan u svojoj namjeri da obuzda CIA-u, ako ne i da je zaustavi jednom zauvijek.

Posljedična svađa na vlasti odvijala se u isto vrijeme kada je Bobby Kennedy objavio rat protiv organiziranog zločina, posebno protiv talijanskih mafijaških obitelji u New York Cityju, Chicagu i New Orleansu.

Jedan od članova mafije, Carlos Marchelo – “Kum” mafije New Orleansa – postao je glavna meta pravnog odjela policije.

Upravo zbog izravnog dosluha CIA-e s mafijskom osobnošću i klikom kubanskih prognanika, čiji je cilj bio zbaciti Castrov režim, Oswald je naloženo od strane Roberta Kennedyja da se infiltrira u tu opasnu operaciju.

Ubojstvo još jednog šefa države – Fidel Castra, bila je posljednja stvar sa kojom su braća Kennedy željela imati veze.

Neuspjeh ubojstva Castra je izgleda samo pojačao predanost kubanskih prognanika koji su željeli svoju državu natrag po bilo koju cijenu.

CIA je također unajmila još neke plaćene ubojice – fanatike, koji će obaviti njihov prljav posao.

Ova suradnja između tri skupine je ključna za razumijevanje čitavog događaja. Svi su oni imali isti cilj: da povrate Kubu. Na kraju krajeva, Havana je postala pravo utočište za međunarodnu skupinu kockara i trgovaca iz raznih branši, osobito oružja.

Kada je Castro konačno preuzeo Kubu 1959. godine, nastao je veliki kaos. Do tada je Kuba ubrzano postajala glavna karika u rastućoj međunarodnoj ilegalnoj trgovini drogom. Kada je Castro zatvorio svaki mogući kasino u Havani, on je također zaustavio ilegalnu trgovinu droge, što je posljedično utjecalo na profitabilno kubansko tržište.

Ta 1959. godina očito nije bila dobra godina za Kubu. Kapitalistički “san” se pretvorio u komunističku “noćnu moru” s gerilskom revolucijom koja je zbacila prekomjerno korumpirani režim Fulgencija Batiste.

Ove sumnjive aktivnosti – međunarodna ilegalna trgovina drogom – bile su središnji biznis koji je povezivao CIA-u, Kubance i mafiju. Njihovi prihodi od prodaje droge su bili toliko profitabilni da su bili spremni učiniti SVE da ih povrate.

Tvrdoglavi kubanski kapitalisti se nisu namjeravali suočavati sa Kastrovim streljačkim vodom, pa su kao izgnanici prebjegli u Miami i New Orleans.

New Orleans je zatim postao magnet za fanatike koji će sudjelovati u bilo kakvoj zavjeri koja bi im omogućila da povrate kubanski raj.

Ponajviše ih je ujedinila mržnja prema Fidel Castru.

Kada je Kennedijeva administracija odbila podržati ovaj pokret, kubanski izgnanici su usmjerili svoju mržnju ka predsjedniku, umješavši mafijska obitelji i CIA-u.

Na jesen 1963. godine, mržnja je dostigla svoj ​​vrhunac. Sve tri strane – CIA, kubanski izgnanici i mafija – imalu su istu agendu i preklapajuće ciljeve.

Svi su se osjećali kao da su ih Kennedyjevi izdali, dok je administracija isto mislila za njih.

Sav bijes se nagomilavali u smjeru predsjednika Johna Kennedyja.

Oformljena je skupina s ciljem da preuzme kontrolu nad Kubom, koja je uključivala ultra-tajni tim CIA-e, mobiliziran radi smaknuća šefa države, političara, vojnih časnika i svih ostalih koji su stajali na putu promjeni režima.

Robert F. Kennedy je znao da se spremaju zavjere koje će ga smaknuti. On je bio pun života, za razliku od svog starijeg brata koji je često išao na medicinske preglede.

Njegovi instinkti za preživljavanje su se iz tih razloga prilično pooštrili, okrenuo se svom bratu kao mogućem nasljedniku, dok je njemu bilo svejedno jer je znao da može okončati svakog momenta.

Kao državni tužitelj, Bobby je bio svjesniji toga što se događa na ulicama, pogotovo u Miamiju i New Orleansu. Također je dobivao informacije iz prve ruke o organiziranom anti-Castro pokretu.

Upravo saznanja do kojeg je došao Robertov istražni aparat o anti-Castro aktivnostima, koje je financirala CIA, trebalo su kasnije biti iskorištena za gašenje CIA-e.

Alen Dals, prvi civilni direktor CIA-e, bio je duboko umiješan u promjene režima diljem svijeta.

Nakon neuspjeha u Kubi, Dals i njegovi suradnici bili su primorani da daju otkaz, što je dodatno potpalio kubanski problem.

Također se priča da su u anti-Castro pokret bili umiješani George H.W. Bush, Richard Nixon, Barry Goldwater, Edgar Hoover, Lyndon B. Johnson, ali i mnogi moćni biznismeni.

Bilo bi prilično nezgodno da se jedna komunistička država nalazi u dvorištu Amerike, a pogotovo da ista utječe na komercijalne interese u Srednjoj i Južnoj Americi.

CIA, fanatični kubanci i mafijaši su zapravo bili samo alati rata koji je bjesnio između kapitalizma i komunizma.

Međutim, povijest je bila na strani zagovarača rata, a ne mira, što je uspjeh tragičnih ubojstava šezdesetih godina i dokazao.

Kako je došla 1963. godina, sav novac i resursi, vrijeme i energija, osoblje i trening, koji su bili usmjeravani na Fidel Castra prosto su se preusmjerili na predsjednika Kennedyja.

Iz ovih, ali i drugih razloga, Bobby Kennedy je odabrao Lee Harvey Oswalda – ultra-tajnog špijuna koji je trebao infiltrirati u pokret CIA-e, kubanaca i mafije. Oswald je tako zapravo sam po sebi predstavljao protuobavjestajne operaciju.

On je rođen u New Orleansu pa se zato tamo dobro i snalazio. Također je živio i u Dallasu kada se vratio iz SSSR. Ipak, ono što ga je učinilo najpogodnijim za tu ulogu jeste njegov životni afinitet prema socijalizmu i komunizmu.

Pošto se Oswald prilično interesirao za komunizam, on je prebjegao u SSSR kao vrlo mlad, prije nego što je napunio 20 godina.

Robert F. Kennedy je znao da će Oswald biti odličan za tu ulogu i da će biti dovoljno hrabar da uskoči među tri vatre u New Orleansu.

Također je znao da može imati povjerenja u Oswalda jer je znao da će Lee Harvey Oswald biti voljan žrtvovati svoj život radi višeg cilja, što je i učinio.

Iako se nikad nije odrekao američkog državljanstva, Oswald se bez problema vratio u SAD sa svih ruskom ženom i djetetom. Smatra se da je tako nešto mogao omogućiti samo državni tužitelj SAD.

Još jedna neobična stvar je što Oswaldov povratak u SAD nije popraćen medijskom pažnjom, na njegovo razočarenje. Zaista, građanin SAD koji se ponovno doseljava iz SSSR sa svojom obitelji, kako je moguće da su mediji to propustili?

Upravo zato što je Robert Kennedy namjeravao iskoristiti Oswalda, mediji nisu smjeli biti umiješani.

Lee Harvey Oswald je bio čovjek koji je očajnički tražio svoju ulogu u životu i smatra se da je baš tada doveden u službu Robert Kennedyja.

Na Oswaldovu žalost, CIA je znala točno kome je on odan. Zamka za njega se spremala još od prvog trenutka kada se pojavio u New Orleansu.

Oswald je nakon infiltracije ubrzo postao svjestan zavjera i intriga koje su dopirale sa svih strana. Međutim, tek je u Dallasu u listopadu 1963. postao svjestan zavjere da se ubije predsjednik.

Misleći da je svojim njuškanjem došao do otkrića ovih zavjera, Oswald je ušetao ravno u zamku isplaniranu u Dallasu.

Prava ironija jest što je upravo Oswald spriječio ubojstvo Johna Kennedyja tri tjedna ranije u Chicagu, zapečativši tako svoju sudbinu.

Ne samo da Oswald nije imao ništa s ubojstvom John Kennedyja, već je zapravo radio na tome da spriječi ubojstvo Robert Kennedyja.

Nakon što je saznao za plan ubojstva u Chicagu, Oswald je dojavio FBI-u da upozori Johna Kennedyja da ne putuje u Chicago 2. studenog 1963. godine.

Tako je Kenedijevo ubojstvo nakratko odgođeno.

Upravo zbog neuspjeha ovog planiranog ubojstva, braća Kennedy su spustila gard, smatrajući da su sigurni.

Pošto ih je Oswald obavijestio o zavjeri, vjerovali su da će ih i ubuduće obavještavati o sličnim planovima.

Međutim, izgleda da je neuspjeli pokušaj ubojstva 2. studenog zapravo bio isceniran baš s tim ciljem, da Kennedija da osjećaj lažne sigurnosti.

Moguće je da je Oswald, ne znajući, iskorišten u tom događaju dostavljanja pouzdane informacije koja je bila integralni dio zavjere o ubojstvu u Dallasu.

Istovremeno, tim CIA-e se spremao za javno smaknuće u Dallasu, postavljajući pritom zamku Osvaldo, zaposlivši ga u zgradi za pohranu knjiga Teksaške škole.

Razumijevanje tradicionalne strukture i načina djelovanja CIA-inih tajnih operacija je ključno za shvaćanje načina na koji je Lee Oswald izigran.

Prvo, sve tajne operacije CIA-e su podijeljene tako da svaki pojedinačni sudionik zna samo ono što je ključno za njegovo djelovanje. Drugo, za svaku komponentu i fazu operacije bira se što je manje moguće sudionika.

Treće, postoji minimalan kontakt između plaćenih ubojica i njihovih naručitelja, između donositelja odluka i planera, između sponzora i kurira.

Zbog toga je Oswald znao samo ono što mu je rečeno povodom nadolazeće zavjere u Dallasu.

Prema raznim tvrdnjama, Oswaldov naručitelj je bio David Atlee Phillips koji je rođen u Dallasu i koji je dobro povezan s međunarodnom obavještajnom zajednicom. Njegova veza s Alfa 66 – organiizacijom anti-Castro Kubanaca – bila je trn u oku braće Kennedy.

Zbog svog ograničenog pristupa pravim CIA-inim pravilima igre, Oswald je posjedovao nepotpune i / ili lažne informacije o zavjeri koja je planirana za 22. studenog u Dallasu.

Štoviše, Oswaldov nadzornik u teksaškoj školi je pozvao policiju Dallasa da pretraži zgradu zbog “navodnog” ubojice odmah nakon što se dogodilo ubojstvo. Oswald je za to vrijeme sjedio sa šefom u sobi za stanku ne znajući da se ubojstvo uopće dogodilo.

Tada je Lee Oswald počeo paničariti. Nije mogao suočiti s gomilom događaja koji su se odjednom obmotavali oko njega. Tada je počeo shvaćati da mu je namješteno.

Upravo ta panika, koja je oslikavala njegov očaj, doprinijela je slici krivnje koju su federalci htjeli izazvati kod javnosti.

Međutim, kada je Lee Oswald na nacionalnoj televiziji rekao kako je nevin i kako ne zna ništa o zavjeri o ubojstvu, CIA-in tim za zataškavanje se našao u ozbiljnom problemu.

Zapravo, Oswald je imao toliko moćnih veza sa skupinama u New Orleansu da bi njegovo suđenje moglo izazvati katastrofu.

Lee Oswald je mogao razotkriti razne zavjere usmjerene na rušenje Kennedyjeve administracije i zbacivanje stranih vlasti.

Osvaldov svjedočenje je, međutim, moglo biti i iskorišteno od strane CIA-e protiv Roberta Kennedyja, kao navodnog suučesnika u samom ubojstvu.

Ipak, jedina sigurna opcija bila je da Lee Oswald bude ubijen, što se i dogodilo u trenutku kada je prebacivan pod policijskom zaštitom i pod svjetlima medija uživo.

Počinitelji su mislili da će eliminacija Lee Oswalda zaustaviti dalje priče i teorije o zavjerama, pri čemu je sve prosto pripisano Lee Harvey Oswald.

Međutim, afera o Oswaldovom ubojici, Jack Leon Rubyu, pokrenula je niz mogućnosti, koje su podrazumijevale i njegovu uključenost u zavjeru.

To znači da je Ruby dobio zapovijed od nekoga iznad njega i tako se cijela shema sustavno odmotavala, dio po dio, osoba po osoba, počinitelj po počinitelj. Vrh se počeo plašiti da će biti identificiran.

Naprosto je nevjerojatna činjenica koliko je ljudi poginulo ili umrlo prije vremena nakon ubojstva Johna Kennedyja. Na toj gotovo beskonačnoj listi nalazi se gomila samoubojstava, čudnih nesreća i ubojstava.

Jasno je da Lee Harvey Oswald nije poznavao sve te ljude, ali postojao je niz ljudi koji su znali točno što će se dogoditi tog sudbonosnog studenog dana.

Na njegovu nesreću, Lee Oswald je bio jedan od malobrojnih koji nisu znali da će John F. Kennedy biti ubijen u Dallasu 22. studenog 1963. godine.

Interesantno je koliko je ova priča neuništiva. To je jedina priča pored 11. rujna koja je izazvala toliko pažnje, istraživanja i energije.

Međutim, lažne operacije se danas razotkrivaju jedna za drugom, kao i žrtveni jarci upotrijebljeni za njihovo ostvarivanje.

Sada je ustanovljeno da Sirhan Sirhan nije ubio Bobby Robert Kennedyja, isto kao što James Earl Ray nije imao ništa s ubojstvom Martina Luthera Kinga. Čak je i obitelj Martina Luthera Kinga to potvrdila.

Isto tako je i Timothy McQuay namješteno bombardiranje Oklahoma Cityja.

Slično tome, sve je više dokaza i svjedočenja koji dokazuju da 19 muslimanskih terorista nije imalo veze s lažnom operacijom 11. rujna koju je implementirala federalna vlast SAD.

Očito je da je upotreba Lee Harvey Oswalda kao žrtvenog jarca postavila predložak koji se zatim ponovio nebrojeno puta u proteklih 50 godina. Kažemo nebrojeno zato što većina tih zločina koji su zahtijevali žrtvenog jarca nisu objavljeni u mainstream medijima.

Zaista, da su građani SAD zahtijevali stvarno objektivnu, nepristranu, znanstvenu istragu Lee Harvey Oswalda, dokazalo bi se da je bio nevin. Sve to zatim nameće pitanje: “Tko je kriv?” I što je još važnije “Zašto je to učinjeno?”.

Ne možemo, opet, da se ne zapitamo što je to Bobby Kennedy znao o Le Oswaldu da je mogao povjeriti ultra-tajnu i osjetljivu operaciju. Možda je to činjenica da je Oswalda službeno trenirala CIA i da je radio za Pomorsku obavještajnu ured (Office of Naval Intelligence)?

U pismu Johna McCona, direktora CIA-e, upućenom James G. Raulu, šefu Tajne službe SAD, potvrđen je važan dio Oswaldovog rezimea.

Kao bivši marinac, Oswald je posjedovao neophodne kvalifikacije koje su Kennedyjevi zahtijevali za ovu opasnu misiju.

Kao netko tko je žrtvovao svoj život za državnog tužitelja SAD i predsjednika SAD, Oswald bi se trebao posthumno odlikovati Medaljom časti i Predsjedničkom medaljom slobode.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

Nije tajna kako je Središnja obavještajna agencija SAD-a puna tajni koje javnost nikada nije smjela doznati.

Međunarodne okolnosti nakon Drugoga svjetskog rata su uvjetovale da su tajne akcije (covert actions) postale značajan instrument američke vanjske politike. Za njihovu provedbu zadužena je Središšnja obavješštajna agencija (CIA), koja je zbog realizacije tajnih akcija i uspješšnog ostvarenja američkih nacionalnih interesa postala ne samo bitan akter američke vanjske politike, već i subjekt međunarodnih odnosa. Iako vrlo efikasno sredstvo za ostvarenje nacionalnih interesa, tajne akcije su u svojoj biti intervencionistički mehanizam i gotovo sva djelovanja CIA-e iz tog spektra su protuzakonita.

U posthladnoratovskim uvjetima sadržžaj tajnih akcija nije promijenjen. No, u određenoj mjeri promijenjena je njihova uloga i značaj u okviru instrumenata za ostvarenje ciljeva iz spektra američke nacionalne sigurnosti. U posthladnoratovskim uvjetima, nastojeći ojačati svoju poziciju jedine sile (unipolarni svijet),

Amerikanci su promijenili pristup u ostvarenju vanjskopolitičkih ciljeva. Tajne operacije su i dalje značajan instrument za ostvarenje ciljeva. ŠŠtovišše, potrebe za njima su nakon 1990. sve višše rasle, no za razliku od rašnijeg razdoblja, one nisu višše jedino i najefikasnije sredstvo, već su bitna i vojna djelovanja koja su postala dominantna onda kada su u pitanju najvažžniji američki strategijski ciljevi.

Opasni eksperimenti, tajne operacija, lažiranja, podmetanja i razna druga tajna djelovanja sastavni su dio funkcioniranja CIA-e. YouTube kanal All Time 10′s napravio je listu deset najpoznatijih tajnih činjenica o CIA-i koje su zauvijek trebale ostati skrivene.

1. Operacija “Northwoods”

CIA je planirala izvršiti lažne terorističke napade na SAD kako bi zadobila potporu za rat protiv Kube. Ekspolozija vojnog broda, potapanje broda s izbjeglicama iz Kube, otmice aviona i usmrćivanje američkih građana na ulicama američkih gradova bile su dio tog plana. Lažnim dokazima za sve bi se okrivilo Fidela Castra i to bi bio povod za pokretanje rata.

2. Operacija “Spajalica”

Procjenjuje se kako je 700 znanstvenika iz nacističke Njemačke “uvezeno” u SAD nakon završetka 2. svjetskog rata kako bi se osigurao tehnološki napredak. Predsjednik Truman naredio je da se ne dovode znanstvenici koji su otvoreno podupirali nacistički režim ili bili članovi Hitlerove stranke, ali time bi Amerika zgubila neke od vodećih znanstvenika koji su im bili iznimno važni. Zbog toga su znanstvenicima prije regrutacije u redove SAD-a “očistili” imidž, stvarale su se lažne biografije i uništavali dosjei koji su ih na bilo koji način povezivali s nacizmom.

3. Sabotiranje sibirskog cjevovoda

2004. godine pojavili su se dokumenti prema kojima je vidljivo kako je CIA zaslužna za eksploziju u sibirskom cjevovodu koja se dogodila 1982. godine. CIA je saznala kako KGB namjerava ukrasti kanadski software za kontrolu cjevovoda i pobrinula se da SSSR dobije software s greškom koja je uzrokovala masivnu eksploziju.

4. Operacija “Mongoose”

Nakon neuspjele invazije u Zaljevu svinja 1961. godine koja nije rezultirala zbacivanjem Fidela Castra s vlasti, CIA se na drugi način pokušala riješiti komunističkog vođe. Namjeravali su kontaminirati njegovu odjeću sa supstancama od kojih bi mu ispala brada, posprejati televizijski studio halucinogenim sprejevima prije njegovih govora i u javnost izbaciti fotografije na kojima bi ga predstavili kao morbidno debelu osobu. Najekstremniji planovi uključivali su trovanje njegovog ronilačkog odijela, omiljenih cigara i postavljane eksploziva u školjkama na mjestima gdje je volio roniti.

5. Operacija “Akustična mačkica”

CIA je namjeravala ugrađivati mikrofone u mačje uši i odašiljače radio signala u njihova tijela, i zadužiti ih za “misiju” prisluškivanja komunista. Tijekom prvog i zadnjeg testa CIA je odvela mačku u park kako bi prisluškivala razgovor dvojice muškaraca u parku, ali nestašna mačka ubrzo se našla pod kotačima taksija.

6. Operacija “Gold”

CIA je u suradnji s britanskom tajnom službom odlučile špijunirati stožer Sovjetske Armije u Berlinu i hakirati njihove telefone. Za tu potrebu izgradili su tunel dugačak 450 metara. Sovjeti su za njihov plan saznali zahvaljujući svom špijunu i godinu dana hranili CIA lažnim informacijama.

7. Sukarno

Još jedan komunistički vođa koji je došao na pik CIA-e bio je Sukarno, prvi predsjednik Indonezije. Kako bi ga diskreditirali i tako pokušali svrgnuti s vlasti, napravili su lažni porno film u kojem je glumio Sukarnov dvojnik. Suprotno njihovim očekivanjima, film uopće nije naštetio Sukarnovom ugledu u Indoneziji.

8. Tehnike mučenja

Poznato je kako je CIA tehnike mučenja razvijala uz pomoć psihologa i drugih stručnjaka. Lišavanje mogućnosti sna, hipotermija, waterboarding tj. polijevanja vodom kojim se simulira utapanje samo su neke od tehnika koje su se koristile. Zanimljivo je kako su ispitanike mučili i naslovnom temom serije “Sesame Street”.

9. Projekt “MKUltra”

U ovom kontroverznom projektu CIA je eksperimentirala i manipulirala mentalnim stanjima ljudi. Na razne načine pokušalo se promijeniti funkcioniranje ljudskog mozga i kontrolirati ljudski um. Projekt se provodio i u javnim institucijama poput fakulteta, bolnica i zatvora. Eksperiment je uključivao i davanje LSD-a ljudima bez njihovog znanja i pristanka što je uzrokovalo nekoliko smrti. Istraživač i biokemičar Frank Olson navodno je počinio samoubojstvo pod utjecajem ove halucinogene droge, a njegova obitelj je tvrdila kako je ubijen.

10. Nanda Devi

1965. godine CIA je na indijsku planinu Nanda Devi željela postaviti uređaj na nuklearni pogon koji će presretati signale kineskih raketnih testiranja. Uređaj je uništila lavina i njegovi opasni ostaci nikada nisu pronađeni.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr, youtube.com/uredio: nsp)

Mnogi povijesni događaji su promijenjeni zbog tajnih misija koje je provodila vojska ili obavještajne službe na čelu sa svojim vladama.

Rezultat ovih razotkrivenih aktivnosti su: učinjene nepravde, razotkrivene zavjere, ubojstva, i promjene vlada kako bi se sve zadržalo u tajnosti.

Vojna operacija je usklađeno vojno djelovanje kao odgovor na razvoj određene situacije. To djelovanje je vojni plan kako razriješiti nastalu situaciju u korist države. Operacije mogu biti ratne ili neratne i dodjeljuje im se kodni naziv iz sigurnosnih razloga. Vojne operacije su često poznatije po tom kodnom nazivu nego po svojim stvarnim operativnim ciljevima. Vojne operacije se najčešće dijele po stupnju i razmjeru uporabe snaga i njihovom utjecaju na širi sukob, a mogu se voditi na strateškoj, operativnoj i taktičkoj razini.

Međunarodne okolnosti nakon Drugoga svjetskog rata su uvjetovale da su tajne akcije (covert actions) postale značajan instrument američke vanjske politike. Za njihovu provedbu zadužena je Središnja obavještajna agencija (ClA), koja je zbog realizacije tajnih akcija i uspješnog ostvarenja američkih nacionalnih interesa postala ne samo bitan akter američke vanjske politike, već i subjekt međunarodnih odnosa, lako vrlo efikasno sredstvo za ostvarenje nacionalnih interesa, tajne akcije su u svojoj biti intervencionistički mehanizam i gotovo sva djelovanja CIA-e iz tog spektra su protuzakonita.

U posthladnoratovskim uvjetima sadržaj tajnih akcija nije promijenjen. No, u određenoj mjeri promijenjena je njihova uloga i značaj u okviru instrumenata za ostvarenje ciljeva iz spektra američke nacionalne sigurnosti. U posthladnoratovskim uvjetima, nastojeći ojačati svoju poziciju jedine sile (unipolarni svijet), Amerikanci su promijenili pristup u ostvarenju vanjskopolitičkih ciljeva.

Tajne operacije su i dalje značajan instrument za ostvarenje ciljeva. Štoviše, potrebe za njima su nakon 1990. sve više rasle, no za razliku od prijašnjeg razdoblja, one nisu više jedino i najefikasnije sredstvo, već su bitna i vojna djelovanja koja su postala dominantna onda kada su u pitanju najvažniji američki strategijski ciljevi.

Ovo su najveće tajne vojne operacije u povijesti:

Operacija “Paperclip” (Spajalica)

Pokrenuli su je američki obavještajci poslije Drugog svjetskog rata kao prikriveni pokušaj da regrutirati nacističke znanstvenike za rad u SAD. Ispostavilo se da je misija bila vrlo uspješna.

Projekt MKULTRA

je tajni naziv istraživačkog rada vlade SAD na eksperimentima o ljudskom ponašanju (kontrola uma) uz pomoć znanstvenika obavještajne službe.

Koristeći nesvjesne građane SAD i Kanade ovaj projekt je uključivao korištenje lijekova (najviše LSD) i drugih kemikalija, hipnoza, lišavanja čula osjećaja, izolaciju, fizičko i seksualno zlostavljanje i razne oblike torture.

Operacija “Antropoide”

je šifriran naziv pokušaja atentata nacističkog časnika Reinhard Heydrich-a. Operacija je izvedena u Pragu 27. svibnja 1942. godine od strane Britanske specijalne izvršne jedinice uz suglasnost Čehoslovačke vlade u izbjeglištvu.

Iako je u napadu samo ranjen, Heydrich je umro od zadobijenih ozlijeda 04.lipnja 1942. godine.

Njegova smrt je dovela do valova nemilosrdnih odmazdi, uključujući uništavanje sela i ubijanje civila.

Invazija na Zaljev svinja

Neuspješan pokušaj vojne invazije na Kubu od strane paravojne brigade 2506 17. travnja 1961. godine.

Kontra-revolucionarna vojska obučena i financirana od strane vlade SAD i središnje obavještajne agencije CIA, bila je poražena u pokušaju invazije od strane kubanskih oružanih snaga kojim je zapovijedao premijer Fidel Castro u roku od tri dana.

Operacija “Gnjev Božji”

Tijekom Olimpijskih igara u Münchenu 1972.godine 11 članova izraelskog olimpijskog tima su ubijeni, što je potaknulo ubojstva diljem Europe.

Operacija “Gnjev Božji” koju je pokrenula izraelska premijerka Golda Meir, je isplanirana i izvršena od strane Mosada (izraelske specijalne jedinice), je uključivala sustavno istrebljenje jednog dijela članova palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), za koje se sumnjalo da su sudjelovali u ubojstvima …

Operacija Neptunovo koplje

Pokrenuta u okviru odmazde američke vlade protiv terorističkog napada 9. studenog uključujući Al-Qaidu, operacija Neptunovo koplje je jasna akcija hvatanja ili ubijanja Osame Bin Ladena.

Nakon više od deset godina akcija je bila uspješna.

Operacija Valkyrie

Operacija Valkyrie (Valkira) tjedna Drugog Svjetskog Rata je bio plan izadaje njemačkih časnika i preuzimanje kontrole nad civilima.

Oficiri njemačke vojske general Friedrich Olbricht, general-major Henning von Tresckow i pukovnik Claus von Stauffenberg su izmijenili plan i pokušali preuzeti kontrolu nad njemačkim gradovima, razoružaju SS i uhapsiti nacističko rukovodstvo kad bi Hitler bio ubijen u zavjeri 20. lipnja.

Hitlerova smrt (ne njegovo uhićenje) je bila neophodna da bi njemačke vojnike oslobodila zakletve koju su mu dali. Nakon duže pripreme zavjera je provedena 1944. godine, ali nije uspjela.

Operacija KAOS

Bila je šifra za operaciju domaće špijunaže od strane CIA pod predsjednikom Lyndon Johnson. Cilj operacije je razotkrivanje mogućeg stranog utjecaja na studentski anti-ratni program.

Projekt 404

Je šifriran naziv za tajne operacije američke avijacije u kasnijim godinama rata u Vijetnamu. Cilj je bio opskrba i obučavanje Kraljevske Laoske avijacije.

Projekt “Azorian”

Vlada SAD-a je potrošila preko 800 milijuna dolara kako bi završila ovaj projekt, koji je uključivao popravak K-129, sovjetske podmornice potonule 1968. godine.

Misija je poduzeta u nadi da će se popraviti sve na podmornici uključujući nuklearne rakete, dokumente i tajnu opremu. “Hug Glomar Istraživač” je bio brod koji je specijalno napravljen kao glavno sredstvo za provođenja misije.

Akustična maca

CIA projekt pokrenut od strane direkcije za znanost i tehnologiju koji je imao za cilj iskorištavanje mačaka za špijunuranje Kremlja i Sovjetskih ambasada.

Baterije i mikrofoni su ugrađivani u mačke, a antene u rep. To bi omogućilo da mačka snima i prenosi zvuk iz svoje okoline. Zbog problema s odvačenjem pažnje, osjećaja gladi kod mačaka se morao obraditi u drugoj operaciji.

Zarobljavanje Abu Omara

17. veljače 2013.godine, CIA je zarobila Milanskog imama, Abu Omara, i prevezla ga u Egipat. Prema izvorima Abu Omar je mučen zbog navodnih veza s islamistima.

Nakon gnjeva javnosti, talijanski sudovi su gonili preko 26 agenata CIA i mnoge druge zbog ovog događaja.

Projekt “Fubelt”

Američka vlada predsjednika Richarda Nixon-a uz pomoć CIA-e je bio pokušaj manipuliranja čileanskom vladom s ciljrm da se spriječi jačanje Salvadora Allendea.

Projekt je uključivao atentat i vojni udar kojim bi se učvrstio položaj čileanskog predsjednika Eduardo Frei Montalva.

Operacija “Zlato”

1950. godine, američka CIA i britanska obavještajna služba se udružuju u misiji slamanja obrane sovjetske armije prisluškivanjem u njihovim redovima ne bi li došli do informacije koja bi odredila pravac njihovog djelovanja.

Ovo je omogućila “Operacija Zlato” u kojoj su prokopali tunel ispod sovjetske uprave u Berlinu pomoću koga su presretali zemaljske komunikacije. Međutim prije nego što je misija i počela, špijunska krtica George Blake je otkrio tunel i osujetio misiju.

Operacija “Merlin”

Cilj operacije je bio stvoriti lažan i manjkav nuklearni plan i da se predstavi irancima kako bio se odložilo stvaranje njihovog nuklearnog oružja.

Mada je djelovalo da sve ide prema planu, misija nije uspjela kada je ruski znanstvenik koji je predstavio plan bio previše pametan i pogrešno istaknuo nedostatke neprijatelju i tako još više ubrzao program.

Projekt “MKNaomi”

To je šifrirano ime za CIA istraživački projekt od 1950 do 1970-ih godina. Informacije koje povezuju ovaj projekt sa specijalnim operacijama su oskudne. One nas izvještavaju da je ovo nasljednik projekta MKDelta i da je fokusiran na biološke projekte i ratove, na čuvanje tvari i spojeva koje bi mogle onesposobiti ili ubiti testirani subjekt i razvijanje uređaja koji bi mogli širiti takve tvari.

Operacija “Ptica Rugalica”

Tajna kampanja CIA-e utjecati na medije koja je otpočela 1950. godine.

Operacija “Kufire”

Program koji nastoji identificirati i prati sve članove komunističke partije, koji su nagrnuli u Gvatemalu tijekom Arbenzovog režima.

Preko Kufire, CIA je bilježila sve njihove pokrete. Ova operacija je uključivala i pokret Ernesta Che Guevare.

Operacija “MAIS”

CIA je pokrenula ovu operaciju kako bi kupila natrag rakete Stinger koje su date mudžahedinima kako bi se Afganistanci borili protiv sovjetske vojske.

Na neki način ovaj projekt je stvoren kako bi očistio nered koji je napravila druga misija, Operacija Ciklon, kojom je financiran sovjetsko-afganistanski rat.

Sve u svemu, pored potrebe američke vlade da potroši 65 milijuna dolara da povrati sve projektile, on je proglašen za neuspješan zbog pratećih problema.

Operacija “Washtub”

CIA je organizirala ovu operaciju da bi lažno optužila Gvatemalu kao bliskog saveznika Moskve izgradnjom lažnog sovjetskog skladišta naoružanja u Nikaragvi, koja ako se dokaže, može zbaciti s vlasti predsjednika Gvatemale Jakob Arbenz Guzmana.

Misija je smatrana uspješnom, mada nije ispunila izvorne ciljeve. Predsjednik je svrgnut uz pomoć lažne sovjetske podmornice.

Operacija “Feniks”

CIA, američka specijalna jedinica, australski vojni tim za obučavanje i snage sigurnosti Južnog Vijetnama se udružuju u ispunjenju programa Phoenix, čiji je cilj neutraliziranje Viète-Konga.

Ali umjesto napada vojnika program je bio usmjeren na otmicu civila i prikupljanje informacija od njih. Većina civila posebno oni koji su bili osumnjičeni Vijetkongovci su otimani, mučeni i ubijani.

Projekt “MKOften”

Ministarstvo obrane i CIA se udružuju u ovoj misiji i testiraju razne lijekove na ljudima i životinjama, i provjerama utjecajnosti lijekova na ponašanje i utjecaj na toksikološki sastav žrtava.

Projekt “OTPORNOST”

Ovaj projekt je kooperacija između DOD i CIA-e koji je imao za cilj prikupiti informacije o skupinama diljem SAD koji bi mogle ugroziti objekte i ljudstvo CIA-e.

Projekt “Zvjezdana vrata”

Šifrirane ime za nekoliko podprojekata američke vlade koji se bave istraživanjem psihihičkih fenomena s vojnim i domaćim aplikacijama, posebice “daljinsko gledanje”: navodna sposobnost da se “psihički” vide događaji, područja, ili informacije s velike udaljenosti.

Operacija “Ivy Bells” 

Da bi stekle prednost u hladnom ratu, vojska SAD, NSA i CIA su radile zajedno na prisluškivanju sovjetske komunikacije radi saznavanja novih informacija o raketnoj tehnologiji, podmorničkim inovacijama i ostalih vrhunskih tajni.

Ohotsko more ima duge komunikacijske linije ispod svojih valova i otkriveno je da su povezane baze Petropavlovsk i Vladivostok.
 

 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Do terorističkog napada 11. rujna 2001 godine, ubojstvo Johna Fitzgeralda Kennedyja (46) bilo je jedan od najtraumatičnijih događaja koji su potresli SAD.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Njegov mandat obilježila je napeta situacija oko Kube zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena tako što su Kennedy i Hruščov postigli sporazum.

S druge stane, šuškalo se o njegovim brojnim aferama. Ona s Marilyn Monroe bila je javna tajna, ali za mnoge druge vjeruje se da su bile izmišljene. Iako se pričalo da je bio playboy i tabletoman, ispostavilo se da je cijeli život bolovao od Addisonove bolesti. Liječnik mu je davao Novokain, kokain i još neke lijekove pa je ponekad bio nafiksan do euforičnosti. Kako ne bi izgledao bolesno, stalno su ga sunčali pa otuda njegov šarmantno preplanuli ten koji je više podsjećao na holivudsku zvijezdu nego na političara.

Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald, ili nije?

Kobnog 22. studenog 1963. godine JFK posjetio je Dallas u sklopu predizborne kampanje za izbore 1964. godine. S njim u automobilu je bila supruga Jacqueline i teksaški guverner John Connally.

Lee Harvey Oswald ispalio je dva metka u Kennedyja (46) sa šestog kata zgrade. Treći metak ranio je Connallyja. Kennedy, koji se vozio u kabrioletu, pogođen je u glavu i vrat. Iako su ga odmah prevezli u obližnju bolnicu, umro je pola sata nakon atentata. Nije ni dolazio k svijesti.

Okolnosti ubojstva nikada nisu razjašnjene, a prema nekim teorijama Oswald nije ubojica već su postojala dva ili čak tri snajperista. Rodile su se brojne teorije zavjere prema kojima su krivci Kennedyjev potpredsjednik Johnson, CIA, republikanci, mafija, Fidel Castro, KGB…

Lee Harvey Oswald uhićen je nekoliko sati nakon atentata. Tvrdio je da je nedužan, ali nikada nije imao priliku braniti se pred sudom. Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezan s organiziranim kriminalom, ubio ga je dva dana kasnije u policijskom postaji i to, začudo, pred TV kamerama.

Za ubojstvo omiljenog predsjednika odgovoran njegov zamjenik?

Ruby je iz zatvora dao intervju za dokumentarni film o ubojstvu JFK-a. Novinarka ga je pitala što misli o atentatu.

Da je zamjenik predsjednika Kennedyja bio netko drugi, a ne trenutni čovjek na tom položaju, Kennedy bi i danas bio živ – rekao je Ruby.

Nekoliko dana kasnije je umro, službeno od raka. Prije toga o bolesti nije bilo riječi. Novinarka se nedugo zatim ubila. U prve tri godine nakon Kennedyjevog ubojstva umrlo je ili je ubijeno 18 ključnih svjedoka.

Joachim Joesten u svojoj knjizi 1968. godine iznio je sumnje o upetljanosti Kennedyjevog potpredsjednika Lyndona B. Johnsona u atentat. Navodno se bojao kako ga neće odabrati za zamjenika u sljedećem mandatu. Mrzio je Kennedyja.

Povezao se s CIA-om, FBI-jem i Tajnom službom. Prema drugoj teoriji udružio se s naftnim magnatima koji su platili ubojstvo jer je Kennedy htio promijeniti Zakon od naftnom poslovanju. Johnson za vrijeme svoje vladavine nije promijenio Zakon pa su naftne kompanije zaradile stotine milijuna dolara.

Čak je i Johnsonova ljubavnica Madeleine Brown ispričala kako je večer prije atentata došao kod nje nakon sastanka s FBI-om, mafijom, čak i Nixonom, te rekao kako ga Kennedy nikada više neće osramotiti: ‘To nije prijetnja, to je obećanje!’.

Najdugovječniji i najzloglasniji direktor FBI-ja J. Edgar Hoover imao je zalihu kompromitirajućeg sadržaja o predsjedniku koji je bio slab na žene. Kennedy mu nije mogao ništa, a neki su uvjereni da upravo on stoji iza atentata.

Warrenova komisija odbacila je brojne dokaze

Johnson, koji je postao predsjednik nakon atentata, odobrio je rad specijalnog tijela Warrenove komisije čiji je zadatak bio rasvijetliti okolnosti atentata.

Zaključak je bio da je Oswald radio na svoju ruku i ubio predsjednika iz nepoznatog razloga. Ispalio je tri metka u razmaku od 4,8 do sedam sekundi. Dva metka pogodila su predsjednika, a treći teksaškog guvernera Connollyja koji je i svjedočio pred komisijom da je u trenutku atentata bio uvjeren kako je bilo više strijelaca ili je pucano iz automatske puške.

Stanovnici Dallasa svjedočili su da su čuli više hitaca, a neki su vidjeli misterioznog čovjeka kraj drvene ograde Dealey Plaze. Mnogi su kasnije ‘uvjereni’ da promijene svoje iskaze.

Je li Oswald radio za CIA-u ili je CIA znala za napad?

Od čak 80 posto Amerikanaca koji ne vjeruju zaključku Komisije, najviše ih vjeruje u teoriju da je u atentat umiješana vlada i CIA. Navodno je Lee Harvey Oswald bio povezan s tom vladinom Agencijom, a Gaeton Fonzi, jedan od istražitelja ubojstva, tvrdi da nisu smjeli istraživati povezanost CIA-e i Oswalda.

Oswaldova supruga bila je Ruskinja i često su putovali u njezinu domovinu. Oswald se čak i u SAD-u nalazio sa sovjetskim diplomatima. Mnogi vjeruju kako iza napada stoji KGB, a postoje čak i teorije kako Oswald nije ni bio svjestan što čini već mu je bio ispran mozak.
 

 
Bivši agent CIA-e John M. Newman otkrio je 1995. godine kako je Agencija znala da Oswald planira napad, ali nisu ništa poduzimali.

Prema drugim teorijama, američke tajne službe žrtvovale su Oswalda, svog bivšeg agenta.

Iza atentata stoje Kubanci i Fidel Castro?

Navodno su FBI i CIA uništili većinu dokumenata nakon atentata. Za sve je bio odgovoran bivši direktor CIA-e Allen Dulles kojega je Kennedy otpustio nakon propale akcije iskrcavanja u Zaljevu svinja.

Kubanski iseljenici počeli su prijetiti Kennedyju nakon propasti te akcije. Naime, nadali su se kako će im pomoći u svrgavanju Castra s vlasti te da će se moći vratiti u domovinu. Međutim, Kennedyjeva popularnost na Kubi drastično je pala. Jedan od članova anti-Castro grupe, Nestor Castellanos zaprijetio je predsjedniku mjesec dana prije atentata. Rekao je kako ga očekuje pakao kada dođe u Dallas. Nekoliko dana prije atentata, navodno je drugi iseljenik unosio oružje u jedan hotel u Dallasu.

Warrenova komisija odbacila je ove tvrdnje.

Amerikanci su nekoliko puta pokušali ubiti Fidela Castra, a pošto nisu uspjeli okrenuli su se na financiranje anti-Castrovih grupa kako bi to oni učinili. Noć prije atentata na Kennedyja, supruga izdavača Henryja Lucea, Clare Boothe Luce dobila je dojavu čovjeka koji se predstavio kao Julio Fernández da se njegova skupina treba sastati s Oswaldom, koji im je ponudio pomoć u atentatu na Castra. Međutim, otkrili su da je komunist koji radi s kubanskim obavještajcima. Znali su da će napraviti nešto veliko, ali nisu znali što. Warrenova komisija odbacila je i te dokaze, a Castro je tvrdio da nema veze s atentatom jer je bio svjestan da bi to bilo političko samoubojstvo.

U to vrijeme vjerovalo se kako je CIA povezana s mafijom pa su navodno i preko njih pokušali ubiti Castra. Mafijašima se predsjednik zamjerio jer je zajedno s bratom najavljivao rat organiziranom kriminalu. To ih je posebno boljelo jer su s njegovim ocem Josephom Kennedyjem usko surađivali.

Rezultati obdukcije zataškani su zbog Kennedyjeve bolesti

Teoriju o postojanju više strijelaca potvrdile bi samo različite ulazne rane pa se zato rodila teorija da je Kennedyjevo tijelo zamijenjeno na letu prema Washingtonu. Stručnjaci su na tajnoj lokaciji sakrili dokaze o više strijelaca. Laboratorijski tehničar Paul K. O’Connor, koji je vidio tijelo, tvrdio je kako je predsjedniku bio izvađen mozak. Naravno, i u ovoj teoriji iza svega stoji američka vlada.

Istraživač David Wrone uvjerava kako je to nemoguće jer je lijes bio čvrsto vezan zbog turbulencija te da tijelo nitko nije mogao dirati. Međutim, na kraju se ispostavilo kako je njegov brat Robert zataškao obdukciju jer je JFK stalno bio na drogama zbog bolesti.

Nove tehnologije potvrdile – bila su četiri pucnja!

Dok je istraga Warrenove komisije 1964. zaključila da su ispaljena tri hica, istraga koju je 1979. naložio odbor američkog Kongresa, utvrdila je da je ispaljen i četvrti hitac, neposredno ispred predsjednika. No, stručnjaci Nacionalne akademije znanosti 1982. godine zaključili su da je to bio samo odjek pucnjeva koje je ispalio Oswald.

Međutim, kako je jedan policajac slučajno u blizini ostavio uključenu radio stanicu, nove tehnologije uspjele su odvojiti zvuk i potvrditi da su bila četiri pucnja. Istražitelj D. B. Thomas uvjeren je da je upravo taj četvrti hitac kriv za Kennedyjevu smrt.

James Douglass u knjizi ‘JFK and the Unspeakable: Why He Died and Why It Matters’ tvrdi kako je JFK ubijen jer je postao prijetnja vojno-industrijskom kompleksu jer je od vojnika postao mirotvorac. Atentat je isplanirala CIA koja se povezala s mafijom, a sve to je bilo kamuflirano u anti-Castrove grupe. CIA je znala da će propasti akcija invazije Kube, ali su pustili da za sve okrive JFK-a. Otpušteni direktor CIA-e kasnije je bio na čelu Warrenove komisije.

Marilyn Monroe je spavala s Johnom, ali je voljela Roberta

U braku Jackie i Johna nisu cvjetale ruže. Jackie je znala za njegove afere, ali ju je posebno smetala ona s Marilyn Monroe. Monroe se zadnji puta pojavila u javnosti na rođendanskom slavlju Kennedyja u svibnju 1962. godine. Uživo na TV-u otpjevala mu je Happy Birthday, Mr. President. Iako su je više puta upozoravali da dođe na vrijeme, zakasnila je. Zbog provokativne čestitke, predsjednik je i odlučio prekinuti vezu s njom. Poslao je svog brata Roberta da ‘odradi posao’, a tada je navodno počela aferu s njim.

JFK

Diplomiravši na Harvardu, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca, te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenom 1960. za predsjednika SAD.

Kennedy je jedini katolik te prvi Irski Amerikanac koji je postao predsjednik SAD-a. Ujedno je i jedini predsjednik SAD-a dobitnik Pulitzerove nagrade (godine 1957.).

Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa.

Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.

Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abraham Lincolna, što ga je stajalo života.

Postao je žrtvom atentata u Dallasu. Sa šestog kata zgrade ispaljena su dva hica i predsjednik je u otvorenim kolima klonuo, pogođen u glavu i vrat. Preminuo je u obližnjoj bolnici pola sata nakon atentata, ne došavši svijesti. Okolnosti njegova ubojstva nisu do danas razjašnjene.

Njegovom smrću umro je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u vidu oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva.
 

 
(24sata, wikipedia.org, youtube.com/ uredio: nsp)