Helenca Pirnat Dragičević kaže da svako zanemarivanje skrbi o zdravlju djeteta, uključujući uskraćivanje cijepljenja za koje ne postoje kontraindikacije, treba tretirati kao kazneno djelo

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević od Ministarstva pravosuđa zatražila je znatne izmjene Kaznenog zakona.

Među izmjenama koje je predložila nalazi se i uvrštavanje djela grubog zanemarivanja brige o djetetovu zdravlju, u što ubraja i necijepljenje.

Upozorava da roditelji sve češće odbijaju preventivne i dijagnostičke postupke te liječenje djeteta koje liječnici smatraju nužnim, čime je dovedeno u pitanje ostvarivanje zdravstvenih prava djeteta.

“Kako u takvim slučajevima nerijetko druge metode uvjeravanja i prisile roditelja ne daju rezultate, prijetnja kaznenim progonom ponekad predstavlja jedini put da se osigura pravo djeteta na zdravstvenu uslugu koja mu je potrebna kako bi se djetetu pružilo pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja”, objasnila je pravobraniteljica i predložila izmjene članka 177., koji propisuje kaznu do tri godine zatvora za roditelje koji grubo zanemaruju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta tako da se tu izrijekom navede i grubo zanemarivanje brige o zdravlju djeteta.

Kaže da kao kazneno djelo treba tretirati “svako zanemarivanje skrbi o zdravlju djeteta, uključujući uskraćivanje cijepljenja za koje ne postoje kontraindikacije”. Necijepljenje je sada prekršaj, a kazne su maksimalno 2000 kuna.

Spomenuti članak zakona sada propisuje kazneni progon roditelja koji grubo zanemaruju svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta.

“U praksi se kazneni postupci ne pokreću zbog dosljednog tumačenja odredbe čl. 177. u kojem se izričito ne navodi zanemarivanje brige o zdravlju djeteta kao povreda djetetovih prava. Stoga predlažemo da se u tom smjeru izmijeni ova odredba kako bi se izbjegle nedoumice u tumačenju propisa”, objašnjava.

Zabrana rada za opće dobro seksualnim zlostavljačima djece

Pravobraniteljica predlaže i zabranu izricanja rada za opće dobro osuđenim seksualnim zlostavljačima djece, automatsko izricanje zabrane rada s djecom uz pravomoćnu presudu za seksualno zlostavljanje ili iskorištavanje djece, zaštitni nadzor nad osuđenicima nakon što napuste zatvor, gonjenje zbog spolnog uznemiravanja djece po službenoj dužnosti.

“Svjedoci smo sudske prakse da se za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču vrlo blage kazne, kao i da se izrečene kazne zatvora zamjenjuju radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom. Sudska praksa pokazuje da se vrlo rijetko izriču sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima se dolazi u redoviti kontakt s djecom te zaštitni nadzor nakon izvršenja kazne zatvora”, piše pravobraniteljica i navodi da je, sukladno izvješću Državnog odvjetništva za 2018., lani čak 12,5 posto osuđenika kažnjeno samo radom za opće dobro, a samo jedan od njih 88 dobio je i zabranu rada s djecom, piše Jutarnji.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da još nije vidio pravobraniteljičine prijedloge, ali da mu “na prvu” zvuče logično, piše Jutarnji.

(dnevnik.hr)

Globalistički milijarder George Soros upozorio je kako se njegov projekt EU raspada i obećao je učiniti sve što je u njegovoj moći da ga spasi – čak i ako to znači započinjanje nove financijske krize

Veliki pad američkog dolara dovest će do još jedne “velike” financijske krize, kazao je Soros ministrima EU u utorak.

Govoreći u utorak u Parizu na sastanku kojeg je organiziralo europsko vijeće za vanjske poslove, rekao je kako se Europska unija suočava sa neposrednom egzistencijalnom prijetnjom.

“Sve što bi moglo poći po zlu, pošlo je”, rekao je, dodavši: “Više nije figurativan govor kada se kaže da je Europa u egzistencijalnoj opasnosti; to je surova stvarnost.”

Izbjeglice, teritorijalno raspadanje i politika štednje tri su glavna izazova za EU, prema Sorosu.

“Ovisnost štednje” od strane Europske unije oštetila je euro i pogoršavala europsku krizu, kazao je.

Milijunaš je dodao da “ukidanje” nuklearnog ugovora s Iranom i “uništavanje” transatlantskog saveza između EU i SAD-a “mora imati negativan učinak na europsko gospodarstvo i moglo bi uzrokovati ostale dislokacije”, uključujući devalvaciju na tržištima valutama u nastajanju. “Možda ulazimo već sada u drugu veliku financijsku krizu”.

EU se “mora pretvoriti u asocijaciju kojoj bi se zemlje poput Britanije htjele pridružiti, kako bi ojačale svoj politički slučaj” – rekao je ovaj poslovni čovjek.

To bi se moglo postići ukoliko postoji jasna diferencijacija između EU i eurozone, istaknuo je Soros, dodajući kako bi Unija trebala prepoznati da postoje određeni problemi sa eurom.

Također bi trebalo ukinuti “zastarjelo” zakonodavstvo i da se zemlje izvan eurozone ne osjećaju inferiorno.

Investitor je predložio da Marshallov plan za Afriku, kojeg financira EU, vrijedan oko 30 milijardi dolara godišnje, mogao biti lijek za neke od bolesti sa kojima se Europa suočava, dok olakšava migracijske pritiske na kontinent.

Soros je također predložio radikalnu preobrazbu EU, uključujući napuštanje klauzule koja prisiljava svoje države članice da se priključe jedinstvenoj valuti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Martin Schulz, njemački političar, predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, dugogodišnji zastupnik i bivši predsjednik Europskog parlamenta želi radikalno promijeniti ustroj Europske unije

Predsjednik njemačke Socijaldemokratske partije (SDP) želi redizajnirati EU u „Sjedinjene Europske Države” do kraja 2025. godine, pod jednim ustavnim ugovorom. Oni koji se ne slažu sa saveznim ustavom koji će biti napravljen prema prijedlogu Martin Schulza, automatski će morati napustiti EU

Europske nade za stvaranjem konsolidiranog ustava su propale u 2005. godini, kada Nizozemci i Francuzi nisu uspjeli ratificirati „Ugovor Ustava za Europu” koji je potpisan u Rimu 29. listopada 2004. godine.

Tekst ima za cilj zamijeniti postojeće ugovore Europske unije (EU) s jednim tekstom. Nakon tri godine razmišljanja, članice EU su potpisale Lisabonski ugovor, koji je konsolidirao europske institucije bez gubitka povlastica suvereniteta zemalja članica.

Schulz sada želi uskrsnuti višedesetljetnu ideju federalne Europe. On misli da će se do 2025. godine EU konsolidirati s ciljem rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočavaju zemlje članice, uključujući, domaću i stranu sigurnost, azil i monetarne poslove.

„Želim provesti europski Ustavni ugovor koji stvara federalnu Europu”, rekao je Schulz na stranačkom kongresu SPD-a u Berlinu. On je objasnio da se samo odlučna Europske unija može učinkovito boriti protiv klimatskih promjena, uhvatiti u koštac sa izazovom migracije, boriti se protiv utaje poreza i pritisnuti internetske divove da poštuju prava građana EU-a, kao i za suzbijanje desnog ekstremizma u Europi.

„Europa je naša životno osiguranje”, rekao je Schulz. „To je jedina šansa i moramo držati korak sa ostalim velikim dijelovima svijeta.”

Političar predviđa da bi europski Ustavni ugovor trebao bio sastavljen od ustavnih konvencija koje bi uključivale organizacije civilnog društva i obične građane.

„Ovaj Ustav onda moraju biti predstavljen u svim državama članicama i onih koji se ne slažu će morati automatski napustiti EU”, njemački mediji su citirali bivšeg predsjednika Europskog parlamenta (2012-2017).

Dok je navodio hrabre ambicije, Schulz je uspio skicirati kako točno planira prikupiti potporu za svoju pomalo utopijsku ideju, u trenutku kada se EU suočava sa brojnim krizama, u rasponu od mjera štednje i tekućih terorističkih prijetnji, Brexita i secesionističkih pokretima u Škotskoj i Katalonija.

U stvari, sama Njemačka se sada našla u središtu vlastite krize, nakon što nije uspjela formirati koalicijsku vladu u Bundestagu naakon izbora u rujnu. Frustracija građana migracijskom politikom Angele Merkel je drastično smanjila popularnost njezine stranke. U isto vrijeme potpora za anti-imigrantsku Alternativu za Njemačku (AFD) je skočila, što im je omogućilo da uđu u parlament po prvi put.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Riječ je o sankciji koja dosad nije nikad bila primijenjena

Četiri kontroverzna zakona o pravosuđu, koje poljska vlada proteklih dana ubrzano gura kroz parlament, izvela su tisuće prosvjednika na ulice Varšave, a jučer su i natjerali i europske povjerenike da uime EU zaprijete Poljskoj aktiviranjem zloglasnog članka europskog ugovora koji se smatra “nuklearnom opcijom” i nikad dosad nije aktiviran protiv ijedne države članice.

Zloglasni članak 7.

S obzirom na posljednje događaje, jako se približavamo aktiviranju članka 7. – rekao je potpredsjednik EK Frans Timmermans nakon rasprave na kolegiju europskih povjerenika, gdje je izražena “ozbiljna zabrinutost” zbog četiriju zakona koji bi imali “znatan negativan učinak na neovisnost pravosuđa” i “povećali bi sistemsku opasnost za vladavinu prava u Poljskoj”.

Članak 7. Ugovora o funkcioniranju EU dopušta, kao krajnju mjeru kažnjavanja, privremeno oduzimanje prava glasa nekoj državi članici unutar Vijeća EU. Komisija je jučer samo zaprijetila, iako je to učinila najotvorenije dosad, ali ako se zaista odluči pokrenuti članak 7., to će značiti da traži izjašnjavanje Vijeća EU.

A to onda znači da bi se na testu našlo i novopečeno svrstavanje Hrvatske uz Poljsku kroz inicijativu Tri mora: u tom bi slučaju Vlada, koja zastupa Hrvatsku u Vijeću EU, morala odlučiti je li joj važnije svrstavanje uz Poljsku kroz inicijativu koju gura predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović ili zaštita vladavine prava u EU na način na koji bi to shvaćale Europska komisija i države članice predvođene Njemačkom.

Dođe li do odlučivanja o sankcijama protiv Poljske, za odluku će biti dovoljna kvalificirana većina, što znači da se može izglasati i uz protivljenje Poljske ili njezine saveznice i suputnice na putu prema neliberalnoj demokraciji, Mađarske. Poljska je na putu koji EU ocjenjuje kao narušavanje vladavine prava još otkako je euroskeptična stranka Pravo i pravda ostvarila apsolutnu pobjedu na parlamentarnim izborima krajem 2015. godine.

No, dok je Bruxelles u početku pokušavao riješiti nesuglasice kroz tihu diplomaciju i dijalog, poljska je vlada nastavila s mjerama usmjerenim protiv neovisnosti pravosuđa i medija, a sve je eskaliralo ovih dana zbog zakonskih promjena koje bi omogućile vladi da politički imenuje i kontrolira suce Vrhovnog suda.

Sporni paket zakona

Sporan je paket od četiri zakona, od kojih su tri već prošla parlament, jedan je stupio na snagu, dva čekaju potpis predsjednika Andrzeja Dude, a o jednom parlament još raspravlja. Od nedjelje traju prosvjedi tisuća Poljaka na ulicama protiv mjera koje doživljavaju kao “uvođenje diktature”, “raspuštanje” vladavine prava i brisanje podjele između izvršne i sudske vlasti.
 
(vecernji.hr)

Da li je moguće da je NASA bombardirala mjesec kako bi uništla vanzemaljsku bazu? Prema mnogim ljudima diljem svijeta, odgovor je veliko DA

Postoje brojne fotografije i izvještaji koji pokazuju da postoje izvanzemaljske strukture na Mjesecu i da je NASA lansirala kinetičko oružje kako bi ih uništila, iako međunarodno pravo to jasno zabranjuje.

Opće je prihvaćena teorija da na Mjesecu ima vanzemaljskih baza i da vlade i NASA prikrivaju tu informaciju. Međutim, malo ljudi zna da je NASA bombardirala površinu Mjeseca iz “znanstvenih” razloga.

Ona je lansirala kinetičko oružje na Mjesec iako postoje brojni sporazumi i zakoni koji zabranjuju tako nešto:

1.) Sporazum iz 1967. godine zabranjuje korištenje bilo kakvog oružja masovnog uništenja na nebeskim tijelima.

2.) Sporazum o antibalističkim projektilima iz 1972. godine između SAD i SSSR zabranjuje razvoj, testiranje i primjenu antibalističkih projektila u svemiru.

3) Konvencija o registraciji (1974) zahtijeva da sve strane održavaju registar objekata lansiranih u svemir i izvještavaju orbitalne parametre i opće funkcije tih objekata UN-u.

4) I što je najvažnije, Konvencija o promjeni okoline potpisana 1980. godine koja zabranjuje neprijateljsko korištenje promjene okoline.

No, uprkos brojnim sporazumima i zakonima, NASA je ipak lansirala svoje kinetičko oružje i stvorila krater širok 7 kilometara.

Prema zvaničnoj priči, cilj misije LCROSS je bio da se otkrije ima li zaleđene vode u kraterima Mjeseca, a misija je pokrenuta 18. juna 2009. godine.

Prema riječima mnogih NLO stručnjaka, NASA je imala vojne razloge da provede misiju na Mjesecu, a ne znanstvene. Mnogi vjeruju da je kinetičko oružje od 2 tone imalo za cilj uništiti vanzemaljsku bazu koja se nalazi na Mjesecu.

Bombardiranje ove baze i prisustvo nekih drugih baza su možda razlozi zašto ljudi u skorije vrijeme nisu posjetili Mjesec.

Mi znamo da je to mjesto možda ispunjeno s mineralima, ima vodu, no da li je zaista potrebno bombardirati i saznati?.

No svrha velike tajne, zašto je NASA odlučila prekršiti međunarodne zakone i doslovno bombardirati mjesec za navodne znanstvene svrhe, možda nikada nećemo saznati.

Pogledajmo video bombardiranja:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NSP)

Ovo su dani kaosa u Njemačkoj. Prošlog ljeta počeli smo eksperimentirati i sada smo svjedoci prave vulkanske erupcije u izbjegličkoj politici, piše Volker Wagene za DW

Sve je duži popis grijeha njemačke izbjegličke politike. Ako početak prihvaćanja izbjeglica prošlog ljeta, zasnovan na moralnom načelu da se ljudima čini dobro, u sebi imao nešto plemenito, u političkom Berlinu sada vlada panika.

Sve stranke u Bundestagu, pa tako i Zeleni, unisono traže “oštar odgovor pravne države”, govore o progonu napadača i pooštravanju zakona.

Osnovni problem je to što je njemačka vlada odustala od kontrole njemačkih granica.

I dalje svakoga dana nekoliko tisuća ljudi ulazi u zemlju, a da ih nitko ne registrira, niti pita odakle zapravo dolaze.

Uz to, njemačka vlada očito potpuno zatvara oči pred pitanjem bi li među više od milijun pridošlica mogli biti i teroristi. Mi ne znamo koga sve imamo u našoj zemlji.

Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja – i to vrlo brzo. Osjećaj da su prevareni, truje ionako nimalo dobro raspoloženje ljudi na ulicama, u gradskim upravama i zvaničnom Berlinu.

Odavno je jasno da nešto mora dogoditi. Ministar Miller iznosi srednjoročne prognoze o dolasku osam do deset milijuna izbjeglica. On to dobro zna jer on je na čelu Ministarstva za razvoj i ima u vidu ljude iz Afrike i Azije koje sjede na već spakiranim koferima i samo čekaju da dođu.

Politički koncept za rješenje izbjegličkog pitanja na razini Europske unije je nezamisliv. Tu vlada princip zatvorenih vrata. Nitko nam neće pomoći, bez obzira da li je to Poljska, Velika Britanija, Francuska ili Mađarska.

Sa izbjeglicama ćemo mi sami morati izaći na kraj, a to počinje tako što ćemo konačno morati biti iskreni jedni prema drugima. Mi ne možemo izaći na kraj s tim, ako ne zakočimo vlak.

Moramo odlučiti da li želimo spasiti Schengen kao princip otvorenih granica, ili želimo uvesti naš, njemački, individualni, do sada nikada u praksi primjenjeni princip dobivanja azila. Jedno i drugo – ne ide.
 
(dw.com,vestionline/uredio:NSP)

Kako je nastao i što u praksi znači Schengenski prostor te tko je u njemu

Schengenski prostor je područje slobodnog kretanja gdje su ukinute kontrole granica za putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Upravo ta mogućnost je jedna od najkonkretniijh tekovina Europske unije. Od provedbe schengenskog sporazuma granični prijelazi među zemljama potpisnicama su zatvoreni, a mnogi su čak i potpuno uklonjeni.

Zbog velikog ulaska izbjeglica u Njemačku preko Austrije, njemačke su vlasti odlučile privremeno ukinuti pravila schengenskog sporazuma. Od nedjelje popodne ponovno su uveli granične kontrole. Donosimo pregled najbitnijih činjenica o nastanku i pravilima Schengenske zone.

1. Tko sve čini Schengenski prostor?

Zona sada obuhvaća 26 europskih zemalja, od kojih su 22 članice Europske unije i četiri nečlanice: Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska. Velika Britanija i Irska nisu htjele prihvatiti potpuno ukidanje graničnih kontrola na ulasku u svoje zemlje pa su se definitivno odjavile od provođenja sporazuma. Četiri novije članice – Bugarska, Rumunjska, Cipar, Hrvatska – dužne su s vremenom pridružiti se Schengenskom prostoru.

2. Kada je nastao Schengen?

Obuhvat tog prostora postupno se širio od 1985. godine kada je, 14. lipnja, potpisan sporazum između pet europskih vlada u gradu Schengenu u Luksemburgu. Prve potpisnice Schengenskog sporazuma, od tada ukupno deset zemalja Europske unije, bile su: Belgija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Luksemburg.

3. Koje su obveze članica Schengenskog prostora?

Schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Svaka zemlja zasebno dužna je samostalno osigurati potpunu zaštitu u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

4. Kakva pravila vrijede u Schengenskom prostoru?

Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile nadzor vanjskih granica. Unutar tog područja građani Europske unije, kao i državljani trećih zemalja, mogu se slobodno kretati bez kontrola na granicama. Ali na letu unutar EU koji povezuje jednu državu članicu Schengenskog prostora i drugu izvan njega, potrebne su kontrole na granicama.

5. Što sve podrazumijeva takvo ujedinjenje?

Posljedica brisanja unutrašnjih granica je pojačanje vanjskih granica Schengenskog prostora. Zemlje članice koje se nalaze na granicama su odgovorne za organiziranje strogih kontrola tih granica i za izdavanje viza za kratki boravak osobama koje ulaze u prostor. Pripadnost Schengenskom prostoru uključuje i policijsku suradnju između svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

6. Kada može doći do iznimaka i uvođenja kontrola?

Iako unutrašnje granice ne bi trebale više postojati osim na papiru, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola. One moraju biti opravdane teškom prijetnjom za sigurnost ili teškim propustom na vanjskim granicama, koji mogu izložiti opasnosti globalno funkcioniranje Schengenskog prostora, prema jednom dokumentu Europske komisije.

Čini se da njemačka odluka da ponovo uvede kontrole na svojim granicama, posebice s Austrijom u odgovoru na masovni priljev migranata, odgovara tom propisu, oprezno je u nedjelju reagirala Komisija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Kako u Europi sve više jača migrantska kriza, mnogi ruski mediji podsjećaju na mračno proročanstvo pokojnog libijskog lidera Muamer Gadafija, koje je izrekao nekoliko mjeseci prije svoje nasilne smrti

“Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike ka Europi, i teroristima Al Qaide. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorjeti će u paklu zbog tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaidi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada”, napisao je Gadafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni Zavtra u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen.

Od početka godine 500.000 izbjeglica je stiglo u Europi, a migrantska kriza je postala prioritet broj jedan za zemlje EU, što je potvrdio i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svom godišnjem obraćanju Europskom parlamentu o stanju u Europskoj uniji.

“Europa danas predstavlja svjetionik nade, i utočište stabilnosti u očima žena i muškaraca Bliskog Istoka i Afrike. To je nešto na što trebamo biti ponosni, a ne nešto čega se trebamo plašiti”, rekao je Juncker.

Pitanje što je izazvalo krizu izaziva poplavu komentara. Stručnjaci smatraju da je Europa izgubila svoj ​​ugled najstabilnijeg mjesta na svijetu, uglavnom zbog toga što su vodeće europske zemlje i Sjedinjene Države rušile labave režime, upravo u onim zemljama čiji ljudi sada osvajaju željezničke postaje u EU.

“Jasno je golim okom da je izbjeglička kriza rezultat američko-europske politike”, kaže Boris Dolgov, viši istraživač Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti. “Uništavanje Iraka, uništenje Libije i pokušaj rušenja Bashara Assada u Siriji rukama islamskih radikala – to je politika EU i SAD, a stotine tisuća izbjeglica su rezultat te politike”, rekao je za rusku agenciju Tass.

“To je vrlo ozbiljan i višestruki problem”, kaže profesorica Irina Zvjagelskaja s Odjela za orijentalne studije na Državnom institutu za međunarodne odnose MGIMO u Moskvi. “Građanski rat u Siriji i napetosti u Iraku i Libiji stalno potiču protok migranata, ali to nije jedini razlog. Slažem se s onima koji vide aktualne događaje kao trend još jedne masovne seobe naroda, koji napuštaju slabije države sa neefikasnim gospodarstvima.

Postoje sistemski problemi koje uzrokuju da ljudi napuste svoje domove i da se otisnu na put. I liberalno europsko zakonodavstvo omogućuje mnogima od njih ne samo da ostanu u Europi, već i da tamo žive od socijalne pomoći, bez traženja zaposlenja “, kaže Zvjagelskaja.

“Ovi ljudi su iscrpljeni, ljuti i poniženi. Ne znaju ništa o europskim vrijednostima, načinu života i tradiciji, multikulturalnosti i toleranciji. Oni nikada neće pristati da se pridržavaju europskih zakona”, piše u svom blogu ruski pisac, dramaturg i redatelj Jevgenij Griškovec.

“Oni nikada neće osjećati zahvalnost prema onima u čije zemlje su uspjeli ući poslije toliko problema, jer su te iste države prve pokrenule krvoproliće u njihovim domovinama.”

“Angela Merkel obećava moderno njemačko društvo i Europu pripremljenu za probleme … To je laž i glupost! Siguran sam da mnogi od onih u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, koji glume suosjećanje i zbunjeno odmahuju glavama kada vide na vijestima da se još migranata utopilo ili umrlo od gušenja ili umora na putu, iskreno u sebi govore nešto poput ovoga: “Tako im i treba, to će i drugima biti lekcija”, piše Griškovec.

Politikolog Fjodor Lukjanov smatra da je kriza migranata samo vrh ledenog brijega, suština gomile problema koji su se taložili godinama.

“Postoji izravna veza između migrantske krize i posljednjih petnaest godina zapadne politike na Bliskom istoku”, kaže Lukjanov u provladine listu Rosijska Gazeta.

“Nijedan pokušaj intervencije nije dao očekivane rezultate. Naprotiv, svaki takav potez je samo okrenuo stvari od lošeg ka gorem. Ali, čak i Sjedinjene Države i Europa budu prihvatile umjereniju liniju, erozija će se i dalje dešavati, mada slabijim tempom. Krajnji rezultat će, međutim, biti isti. Dok modeli 20. stoljeća postaju nefunkcionalni u novim uvjetima, neće biti mirne tranzicije ka sljedećoj fazi.”

Kolumnista i bloger Vitalij Tretjakov se pita zašto je Europska unija ušla u zamku iz koje nikada neće moći izaći.

“Razloga je mnogo, ali svi su oni temeljeni na aroganciji i pretjeranom samopouzdanju. U većini slučajeva osjećanje više vrijednosti se nikad ne izražava glasno, ali “Europljani” se uvijek osjećaju superiorno nad svima ostalima na svijetu.”

“Ostaje da se vidi hoće li Europska unija podleći pritiscima Washingtona ili će radije manifestirati solidarnost sa Sjedinjenim Američkim Državama, u odluci da se ubrza takozvani” proces demokratizacije “u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. U svakom slučaju, to je pomoglo da se otvori Pandorina kutija.

Sada je ogromni teritorij u vrtlogu građanskih ratova i oružanog kaosa, i milijuni izbjeglica su bili primorani pobjeći”, zaključuje Tretjakov.
 
(kurir.rs, izvor: TASS – priredio M.Đorđević)

Njemački građani se sve češće ne osjećaju sigurnima, imaju osjećaj da ih je policija ostavila na cjedilu. Stoga se građani organiziraju u brojnim gradovima organiziraju i sami se brinu za red i sigurnost.

U mnogim njemačkim saveznim pokrajinama policija mora štedjeti. Rutinske kontrole policijskih vozila mogu se najčešće još vidjeti samo u takozvanim “problematičnim” četvrtima. Gorivo je skupo, novca nema niti za popravak automobila, nedostatak osoblja kao i manjak opreme policijskih stanica – to je realnost.

A to potvrđuje i Reiner Wendt, predsjednik Saveza sindikata njemačke policije. „Kada smo prisiljeni na povlačenje s lica mjesta to ujedno slabi i autoritet države kao takve“, kaže on. Nedostatku financijskih sredstava moraju se dodati i razne strukturne reforme. Rezultat je da mnoge policijske postaje moraju zatvoriti svoja vrata; pogotovo one na ruralnim područjima. Međutim, štednju itekako osjećaju i stanice u gradovima. I njih se sve češće zatvara.

Međutim, problem je u tome što se prema statistikama broj kriminalnih djela povećava i sve je manje slučajeva u kojima se počinitelji pronađe i uhiti. Primjerice, u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji je tijekom 2013. godine od 58.000 provala u privatne stanove i kuće, razjašnjem tek svaki sedmi slučaj. Drugim riječima, u takvoj situaciji i ne čudi da se građani sve više osjećaju ostavljenima na cjedilu, nezaštićenima i ugroženima. I to su ujedno razlozi koji ih potiču na samoorganizaciju i razne vrste samozaštite.

Samoprozvani šerifi

Bez obzira je li riječ o Chemnitzu, Berlinu ili Mönchengladbachu, ovakvih samoinicijativa građana ima posvuda i sve više. U Mechernichu je primjerice nedavno osnovana udruga „Runolist Harzheim 1912“ upravo s ciljem obavljanja noćnih straža.

Sami kreću u akciju – građani u Radevormwaldeu

Članovi se ovdje mogu „naoružati“ džepnim svjetiljkama, dalekozorima i raznim telekomunikacijskim uređajima. U Essenu i u Ratingenu je oko 1.000 građana sakupilo novac kojim financiraju privatne tvrtke sigurnosti. Koliko u međuvremenu ima ovakvih i sličnih inicijativa i pokreta, za sada nije poznato.

Neki se organiziraju i putem društvenih mreža na internetu. Primjerice, u Redevormwaldu, gradiću u okolici Kölna i u kojem živi oko 22.000 stanovnika, građani su se organizirali putem Facebooka. Najveći broj među njima čine muškarci. Oni obično udvoje hodaju ulicama, i to po onim kvartovima za koje se zna da su tijekom prošle jeseni često privlačili provalnike.

Muškarce se može lako prepoznati, oni nose žute prsluke na kojima stoji „Građanska straža Redevormwald“. Iako se zbog ove „uniforme“ čini kako je riječ o sasvim legalnom djelovanju, to baš i nije tako. Jürgen Dzuballe, glasnogovornik policije na ovom području navodi kako je policija prilično skeptična prema ovakvim pojavama no ništa protiv njih ne može poduzeti toliko dugo dok je samo riječ o „susjedskoj pomoći“ i dok se svi ponašaju u skladu s važećim zakonima.

„Ispravno ponašanje“ znači da građani ne nose i ne koriste oružje i ne primjenjuju nasilje. U slučaju da doista nekog ulove na djelu (bilo krađe ili tijekom nanošenja tjelesnih povreda), oni ga doduše smiju zadržati, ali ujedno moraju odmah pozvati i policiju.

„Mi se moramo ovako organizirati i braniti budući da je naša policijska postaja otvorena samo dva sata dnevno. Inače tamo niti nema nikog. Moram reći da tko čuje našu zviždaljku se uplaši i odmah pobjegne. U slučaju kad bi došlo do eskalacije, mi bismo pobjegli i pozvali policiju“, kaže Bernd Sieckendieck iz Redevormwalda.

Opasni nasilnici i egzibicionisti

Međutim, ovakve argumente u policiji u pravilu ne razumiju. „Privatne ophodnje doduše govore o civilnim, građanskim osjećajima ali one istodobno sebe i druge nepotrebno dovode u opasnost. Nitko od tih ljudi nije školovan za ovakve akcije“, kaže Dzuballe. On dodaje kako je policija u Redevormwaldu povećala sate rada tijekom onih vremenskih razdoblja kada su provale i pljačke češće.

U međuvremenu su na ove građanske akcije počeli reagirati i u višim političkim krugovima. Nedavno je ministar policije Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Ralf Jäger upozorio na opasnosti od „primanja pravde u svoje ruke“. „Zapošljavamo više osoblja tamo gdje ima više problema“, rekao je on. Zabrinut je i primjerice i Rolf Ebbinghaus iz neovisne zajednice birača „Alternativna lista“ u Redevormwaldu. „Ovakve akcije privlače i one koji „boluju“ od određenih fantazija moći“, rekao je on aludirajući između ostalog na pripadnike neonacističke scene. No, Bernd Sieckendieck iz građanske inicijative pak negira ovu mogućnost.

„Mi ne želimo imati išta s desničarima. Mi smo grupa koja ne pripada niti jednom političkom smjeru“, naglasio je on.

Pod nadzorom Ureda za zaštitu ustavnog poretka

Jesu li ovi strahovi doista opravdani – o tome govori na neki način i činjenica da su mnoge radikalne (desničarske) grupe kao i psihički nestabilne osobe svoje „utočište“ pronašli doista u sličnim građanskim pokretima. Primjerice, „Njemačka policijska pomoć“, organizacija iz Bärwaldea u Saskoj kao i „Lupus“ iz Würzburga svjedoče upravo o ovakvim slučajevima. Policija je morala reagirati u nekoliko navrata i uvijek je riječ bila o nanošenju tjelesnih povreda i prijetnjama. Kod njihovih članova su pronađene lisice, uređaji za elektro šokove, suzavac…Na kraju su im vlasti zabranile i nošenje uniformi koje su članovi sami „kreirali“.

Iza pokoje inicijative stoje i desno radikalni članovi…

Reagirali su međutim i sami građani u ova dva grada. Sve se manje njih željelo priključiti ovim grupama. „Na koncu, mi ne živimo u nekom kriznom području pa nam nisu ni potrebni samoprozvani šerifi!“, rekao je jedan muškarac. Međutim, kako kažu u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, „ove i slične grupe se nalaze pod svojevrsnim nadzorom ali neka velika opasnost od njihovog širenja ipak ne postoji“.

No, bez obzira je li riječ o inicijativama „običnih“ građana ili pak desno radikalnim grupacijama, policija i politika su shvatili poruku. A to je da se jedan dio njemačkih građana ipak osjeća nezaštićenim te su spremni i voljni poduzeti korake kako bi se sami angažirali.
 
 
dw.de/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17487"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ako ste ikada slučajno gledali bilo koji komični isječak iz starog propagandnog filma Reefer Madness, svjedočit ćete razmišljanju koje danas egzistira. Ovaj film inače se koristio od 1930 godine nadalje kao anti propagandni film za marihuanu.

Ovo razmišljanje je najviše rasprostranjeno među onima s prikrivenim interesima kao što su Agencija za Suzbijanje Narkotika (DEA) i Ministarstvo Pravosuđa – koji uključuju većinu policijskih sindikata i privatni zatvorski sustav.

Ta skupina u velikoj mjeri ovisi o razbijanju i zatvaranjem nenasilnih pušača “trave” koji obuhvaćaju najmanje polovicu svih ljudi koji posjeduju marihuanu na nacionalnoj razini. Oni se oslanjaju na ludilo iz filma Reefer Madness i princip “izlaz u drogi”, što je podvala kojom se većini Amerikanaca prodaje laž o prijetnja marihuane.

Otkriveno je da i dalje se otkrivaju medicinske primjene marihuane ili kanabisa kojima su pridonijeli najviše pokret za dekriminalizaciju posjedovanja marihuane. Čak je i Washington, DC sam osmislio i prilagodio uakon o marihuani, koji je prije toga imao najvišu stopu osuda za nenasilne korisnike nego bilo koji drugi grad u državi.

Počevši od ovog ljeta u Washingtonu, 18-godišnjaci i stariji korisnici koji imaju u posjedu 1 uncu marihuane (1 unca = 28 grama) koji će činiti značajan iznos za rekreativne korisnike, će se kažnjavati civilnom kaznom od samo 25,00 dolara. Slično kao i kao kazna za parkiranje, bolje nego što je bilo prije kažnjavano kao zločin. Washington je dom za većinu saveznih upravnih institucija, uključujući i institucije za suzbijanje droga i ministarstvo pravosuđa.

Ipak, Agencija za Suzbijanje Narkotika – DEA do sada uporno odbija ukloniti marihuanu iz Zakona Dodatka I. statusa o opasnosti, ovisnosti, bez da uzima u obzir medicinske zasluge kao i na stotine znanstvenih studija i bezbroj anegdota svjedočenja koje su dokazale sigurne i učinkovite medicinske zasluge marihuane kao put izvan smrtonosnog naručja Velike Farmacije.

Čini se da ljudi žele da zakon i red bude u redu no to se čini lak plijen njihove statistike i napuhane razloge za veći proračunski profit i više zatvorenika. Drugim riječima, Vlada i korporacije žele zadržati svoja radna mjesta i industriju. Tako da oni neće biti zadovoljni sa ovim istraživanjem.

ISTRAŽIVANJE: Legalizacija Marihuane ne povećava stopu kriminala, već ju može smanjiti

Studija: “Utjecaj medicinske marihuane na Zakon o kriminalu: Dokazi iz Registra podataka Državnog vijeća, 1990-2006,” objavljeno je 29. ožujka 2014, u časopisu PLOS ONE od strane kriminalogista na Sveučilištu Texas u Dallasu.

Oni su prikazali grafički stope kriminala od 1990. do 2006., u razdoblju kada je 11 država legaliziralo marihuanu za medicinske potrebe: Aljaska, Kalifornija, Colorado, Havaji, Maine, Montana, Nevada, Oregon, Rhode Island, Vermont i Washington.

Grafikoni su stvoreni iz podataka Jedinstvenih kriminalnih prijava FBI-a za nasilne zločina i usporedili su ih sa vremenom i linijom populacije. Oni su također uzeli u obzir sve varijable kroz iscrpne sociodemografske i ekonometrijske liste varijabli povezanih s promjenama stope kriminala. Ti podci su došli iz Ured za popis, Ured za ekonomske analize i Zavoda za statistiku rada.

ISTRAŽIVANJE je pokazalo: “Rezultati nisu ukazali da su se zločini povećali i pogoršali legalizacijom medicinske marihuane, na bilo koja kaznena djela. Alternativno, stanje [legalizacija medicinske marihuane] može biti u korelaciji sa smanjenjem ubojstava i stopama nasilnih napada [statističke varijacije]. “

ISTRAŽIVANJE je zaključilo: “Ovi rezultati su u suprotnosti s argumentima koji ukazuju da legalizacija marihuane u medicinske svrhe predstavlja prijetnju javnom zdravlju u smislu izloženosti nasilnim zločinima i imovinskih kaznenih djela.”

Evo kompletne studije s više detalja ( http://www.plosone.org ).

S obzirom na završetak istraživanja i meta-analize vremenskog razdoblja, više od 20 država i Washington su slijedili izvorni zakon o liberalizaciji marihuane još od početka kada je država Colorado prvalegalizirala, Washington (država) i sada grad Washington, imaju najliberalnije zakone do sada.

Možda ovaj veliki rast država koje legaliziraju marihuanu može biti previše za federalce te će oni pukušati promijeniti državne zakone i isključiti ambulante medicinske marihuane, no uskoro će novi zakoni za legalizaciju marihuane biti previše za Velikog Brata kojem se to ne sviđa.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)