Zabrana prosvjeda kao početak otvorene diktature: Soros, bankarska elita i vladajući režimi sve bliže “Velikom Bratu”

adminitrix — Mon, 24 Jun 2013 21:10:31 +0000

Nakon Soroševe želje i dokumenta korporacije JP Morgan Chase koji priželjkuju autoritativne režime u srcu Europe, te agresivno žele zabranu prosvjeda i ukidanje radničkih prava, Kanađani su otišli i korak dalje. Naime, kontroverzni zakon C 309 prošao je nakon trećeg čitanja u Senatu i zabranjuje nošenje maski tijekom prosvjeda ‘radi lakšeg prepoznavanja vandala’.

Brojni zakoni i ideje koje sve više načimaju autoritativnu filozofiju javljaju se proteklih dana povodom velikih turskih prosvjeda, izjava Georgea Sorosa i JP Morgana, kao i čudnih legislativnih mjera u Kanadi. Što očekuje građanski alat pitali smo sugovornike.

Kanada zabranila ‘Guy Fawkes’ maske

Nakon Soroševe želje i dokumenta korporacije JP Morgan Chase koji priželjkuju autoritativne režime u srcu Europe, te agresivno žele zabranu prosvjeda i ukidanje radničkih prava, Kanađani su otišli i korak dalje. Naime, kontroverzni zakon C-309 prošao je nakon trećeg čitanja u Senatu i zabranjuje nošenje maski tijekom prosvjeda ‘radi lakšeg prepoznavanja vandala’.

Naravno, protivnici ovog zakona odmah navode kako je riječ o kršenju ljudskih prava, a ujedno i borba protiv ‘Guy Fawkes’ ideologije, odnosno maske koja je postala simbol otpora protiv sustava. Kazna za nošenje maske je nevjerojatnih deset godina zatvora, što je plod dugotrajnih rasprava i konačnog utrostručenja prvotno predloženog penala.

Zabrana prosvjeda bi bio početak Velikog Brata i 1984.

Za mišljenje o ovom zakonu koji nedvojbeno podsjeća na SF distopijsku literaturu upitali smo Ivan Lutza, hrvatskog SF autora.

To što zabranjuju maske na prosvjedima proizlazi iz činjenice da netko želi snimiti situaciju, a samim time i zagorčati život onim najglasnijim prosvjednicima. Nešto kao Veliki brat, samo u okrilju demokracije, države ili slobodnog izbora. Naime, kada bi se prosvjedi zabranili, zabranilo bi se samo pravo na ljudsko postojanje jer čovjeka definira ono što osjeća, a ako je taj osjećaj zabranjen onda ulazimo u knjige kao što su Zamjatinov ‘Mi’, Orwelova ’1984.’, ali ipak, možda smo najbliži Bradburijevom ‘Fahrenheit 451′, gdje se čovječanstvo bori protiv znanja tako da spaljuje knjige. U slobodnom svijetu znanje je moć, sa znanjem dolazi i shvaćanje, sa shvaćanjem osjećaj i stav; svi koji to žele zabraniti trebali bi odgovarati pred nekim sudom za ljudska prava i odgovarati za genocid razuma ili se vratiti u knjige – smatra Lutz.

Policijska država sve bliže

Zabrana maski je ipak korak ispod potpune zabrane prosvjeda za koju se zalažu svjetski moćnici. Brutalni obračuni s prosvjednicima već su viđeni u Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj, dok je u Egiptu, Bahreinu i drugim autoritativnim državama u praksi sasvim normalno krvavo gušiti demonstracije. U Hrvatskoj pamtimo prosvjede pred EU referendum gdje je policija nasilno uhitila čak i političare euroskeptike, čime smo potvrdili da smo vrlo snažni u režimskoj depresiji, a ranije su prosvjedi na Markovom trgu bili i zakonski onemogućeni.

Za mogućnost zabrane pitali smo organizatora i najprepoznatljivijeg aktera hrvatskih prosvjeda, Ivana Pernara.

Ovisno o kakvoj vrsti prosvjeda se radi, prosvjedi koji nisu po volji režimu često se nasilno suzbijaju, npr. u Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj i njihov cilj je s jedne strane utjerivanje straha, a s druge iskazivanje sile. Jedini izlaz iz tog začaranog kruga je da oni koje vlada batina izađu na izbore i glasaju za neku stranku koja je naklonjena čovjeku i protiv je represije protiv nenaoružane i nenasilne opozicije. U suprotnom, ako glasaju za one koji teže uspostavi ‘Novog svjetskog poretka’, tj. policijske države – jasno je da će s vremenom ‘slobodnog prostora’ za izražavanje mišljenja, a samim time i prosvjedovanje biti sve manje.

Građani glasaju za tlačitelje

Zabrana prosvjeda nije SF teorija koju propagiraju teoretičari zavjere – nju već sada možemo vidjeti. U Turskoj ili Španjolskoj imali smo prilike gledati kako policija batina mirne prosvjednike i na taj način pokušava rastjerati masu koja se ne slaže s vladinom politikom, ali s druge strane ta ista masa glasala je za te koji ih batinaju ili pak nije učinila ništa da stvori političku opoziciju stranci na vlasti i na taj način legitimizira ponašanje policije – dodaje Pernar.

Dalje smatra kako je najbolji način za još aktivnije prosvjedovanje politički angažman.

Prosvjednici zato moraju biti politički organizirani i imati jasne političke ciljeve jer se inače mogu naći u istoj situaciji kao Egipćani kada je u političkom vakumu jedan represivan režim (Mubarakov) zamijenio drugi (islamistički) – istu stvar možemo vidjeti i u Hrvatskoj gdje je jednu marionetu (HDZ), zamijenila druga (SDP).’

Selekcija prosvjeda u RH

U Hrvatskoj je sloboda prosvjedovanja djelomično ograničena – ako prosvjedujete zbog prava seksualnih manjina to slobodno možete činiti, međutim – ako prosvjedujete ispred doma neke obitelji koju policija želi deložirati i pritom izražavate neslaganje s vladinom politikom tada više niste zaštićeni jer je sada policija ‘s druge strane’. Poseban problem predstavlja i praksa policije da kritičko izražavanje mišljenja spram policijskih službenika tretira kao vrijeđanje službene osobe – kaže Pernar.

Za kraj zaključuje i prilaže vlastiti primjer:

Meni se svojedobno sudilo zato jer sam policajce koji su tjerali obitelj na ulicu nazivao ‘moralnim nakazama’, što je ujedno i bilo moje mišljenje o njima. Drugim riječima izražavanje mišljenja o policijskim službenicima prikazuje se kao vrijeđanje službene osobe. Radi se zapravo o kršenju Ustavom zajamčenog prava na slobodu govora.