Elton John i princ Harry najavili su novu međunarodnu financijsku pomoć vrijednu 1,2 milijarde dolara kako bi se “zaustavio ciklus” prenošenja HIV-a dok znanstvenici govore o slabim rezultatima u pronalaženju lijeka

Britanski pjevač Elton John u utorak je napao Rusiju i istočnu Europu optuživši ih za “diskriminaciju homoseksualaca”, drugog dana međunarodne konferencije o AIDS-u u Amsterdamu.

Elton John i princ Harry najavili su novu međunarodnu financijsku pomoć vrijednu 1,2 milijarde dolara kako bi se “zaustavio ciklus” prenošenja HIV-a dok znanstvenici govore o slabim rezultatima u pronalaženju lijeka.

Na tiskovnoj konferenciji nakon objave te informacije pjevač je upro prstom u Rusiju i u istočnoeuropske zemlje.

“Te zemlje provode politiku velike diskriminacije pripadnika LGBT zajednice”, požalio se Elton John. “Moramo se boriti protiv toga”, rekao je.

Premda je britanska pjevačka zvijezda istaknula da se diskriminacija “ne događa samo u istočnoj Europi”, ona je ipak veoma česta u tom dijelu svijeta, ocijenio je.

“Istočna Europa je jako homofobna i LGBT zajednica ondje veoma teško živi”, dodao je pjevač u razgovoru za agenciju France Presse.

Elton John je ocijenio da je nužno “surađivati s vladama” u vezi s tim pitanjem.

“Politike moraju biti na visini tako važnog pitanja. One mogu brzo iskorijeniti tu epidemiju. Molim vas, sjetite se da su svi ljudi jednako vrijedni”, istaknuo je.

“Ja nisam predsjednik Putin ni predsjednik Trump. Nisam predsjednik neke države. Političari moraju biti bolji ljudi”, poručio je u oštrom govoru. “Da nema nesnošljivosti i mržnje, ta bi se bolest mogla iskorijeniti brže nego što se misli”, rekao je na kraju.
 
(vecernji.hr)

Godinama su istraživači pokušavali otkriti tajnu dugovječnosti. Sada, nakon skoro 80 godina dugog istraživanja, zaključili su da sreća osobe ima velik utjecaj na blagostanje tijekom kasnijih godina

Profesor Robert Waldinger, direktor istraživanja provedenog na sveučilištu Harvard, rekao je da iako je briga za tjelesno zdravlje važna, važno je također imati dobre odnose sa ljudima. Osim toga, istraživanje je otkrilo da bliski odnosi znače više ljudima od novca ili slave.

Istraživanje je započelo sa 268 studenata na Sveučilištu Harvard 1938. godine – koji su svi bili muškarci, dok ženama tada nije bilo dopušteno da pohađaju koledž. Trenutno je samo 19 od njih koji su još uvijek živi. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u istraživanje je dodano 456 stanovnika grada Bostona, od kojih je danas njih 45 još uvijek živo.

Nadalje, negdje između prve grupe muškaraca i druge, istraživači su uključili djecu u izvorne grupe u studiji na Harvardu.

Istraživači su promatrali čimbenike poput zdravstvenih putanja i granice života sudionika prije no što su došli do iznenađujuće istine da oni koji su imali sretnije i zadovoljavajuće odnose u dobi od 50 godina su imali bolje zdravlje sa 80 godina. Oni kažu kako su odnosi ljudi bolji pokazatelji nečijeg zdravlja nego njihove razine kolesterola.

Samoća ubija

Podaci su pokazali snažnu vezu između sretnog života sudionika i statusa njihovog odnosa s ne samo sa obitelji i prijateljima, već sa cijelom zajednicom. Još važnije, oni koji su imali veće zadovoljstvo u braku, imali su bolje mentalno zdravlje.

Osamljenost, prema Waldingeru, jednako je moćna i smrtonosna kao što je ovisnost o pušenju ili alkoholu. Osim toga, oni koji su više vremena provodili sami često su umirali. Poticanje snažne socijalne podrške dokazano je da olakšava mogućnost mentalne degradacije.

U međuvremenu, rezultati diskretne studije također su otkrili da se rizik od razvoja depresije u braku smanjuje, sve dok se osjećaju sigurni sa svojim partnerima.

Tijekom svog gostovanja na TED-u Waldinger je rekao da dobri odnosi ne znače da je sve savršeno. Nadalje je objasnio da se parovi mogu svađati cijelo vrijeme, ali osjećaj sigurnosti da i dalje mogu računati jedni na druge kada najgore dolazi, omogućava da njihova memorija radi rade bolje.

Međutim, unatoč tim nalazima, podsjetio je svoju publiku da je od vitalne važnosti započeti brigu o svom tijelu u ranoj dobi. Rekao je: “Pripazite na svoje tijelo kao da ćete ga trebati 100 godina” jer biste mogli.

Godine 1972. psihijatar George Vaillant vodio je studiju do 2004. godine. Prema njegovim riječima, na početku studije, nitko nije očekivao da empatija ili veze pridonose faktorima njegovog istraživanja; međutim, pokazalo se da je to ključ za zdravo starenje.

Njegova je studija pokazala da postoje šest faktora koji predviđaju zdravo starenje u skupini na kojoj se vršilo istraživanje na Harvardu: tjelesna aktivnost, odsutnost alkohola i pušenje, zreli mehanizmi za rješavanje životnih uspona i padova te uživanje u zdravoj tjelesnoj težini i stabilnom braku.

Što se tiče ljudi iz gradova, obrazovanje je dodatni čimbenik. Vaillant je također razriješio teoriju da ljudi sagrade svoju osobnost osobe do dobi od 30 godina i više se ne mogu mijenjati.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Postoji mnogo načina da se umiri savjest. Europljani su sve te načine razradili i doveli do savršenstva, kako na osobnom, tako i na kolektivnoj razini

Evo, na primjer, uzmimo EU i slučaj Bečkog summita. Bečki je summit nastavak “berlinskog procesa” čiji je cilj približavanje zemalja Zapadnog Balkana Uniji. Sve je to lijepo i krasno, a bilo je lijepo i krasno i u Beču, sudeći barem po fotografijama i videozapisima. Nijedno namrgođeno ili nezadovoljno lice, svi zrače optimizmom.

Tko je kriv? Zna se

A kako i ne bi – gradiće se putevi i pruge, a, možda još i važnije, nogometna momčad balkanskih političara pobijedila je sličnu ekipu EU. Je li utakmica bila namještena – nije, bez sumnje. Nesumnjiva je i simbolika ove utakmice. U istoj ekipi našli su se i Hashim Thaci i Aleksandar Antić i Igor Lukšić.

Utakmica, pa gradnja cesta i pruga, pa još riješen granični spor između BiH i Crne Gore, i sve je u redu. Balkanci će, malo-pomalo, biti dovedeni u red, a mi, Europljani, oprali smo ruke. Očistili smo savjest. Dosad smo se samo pravili da ne snosimo nikakvu odgovornost za balkansku nesreću, od sada je to i službeni stav – za sve što se dešavalo na Balkanu krajem prošlog stoljeća krivi su Balkanci.

Europljani još od 16. stoljeća pate od potrebe da nekog civilizuju. Ideja o civilizatorskoj ulozi Europe dostigla je svoj vrhunac u povijesno doba poznato pod imenom imperijalizam, samo što su tadašnji izrazi o premoći europske kulture i rasnoj superiornosti bijelog čovjeka zamijenjeni frazama o superiornosti EU kao naddržave ekonomskog blagostanja, demokratskih institucija, poštivanja ljudskih prava i drugih apstraktnijih “europskih vrijednosti”.

Istina, u temeljnim vrijednostima demokracije, ljudskih prava i ekonomskog napretka nitko ne može vidjeti ništa loše, ali ne treba zaboraviti da je jedina demokratska institucija EU zapravo Europski parlament, koji se za malo šta pita.

Europa nije više ono što je bila. Od vremena kada je po cijelom svijetu širila “civilizaciju”, ponekad i po cijenu nestanka čitavih naroda, njena moć se smanjila i, uslijed uspona država i nacija na drugim kontinentima, svela se na regionalne razmjere. Jednom riječju – na Balkan i Mediteranski bazen. I tu EU vidi šansu za širenje svoje misije.

O čemu je ovdje riječ ?!

Obrazac je isti kao i u ranijim vremenima – potrebno je samo malo zagrebati po povijesti europskih osvajanja drugih kontinenata – izazivanje međuetničkog, međuvjerskog ili građanskog sukoba, pranje ruku od njega, prebacivanje odgovornosti na izravne aktere (Europa je uvijek indirektan akter) i aktivno uključivanje u sukob u vidu posrednika, potom mirotvorca, da bi na koncu postala gospodar.

To je slučaj s Balkanom, Bliskim istokom i Sjevernom Afrikom. Da li bi pruga Beograd – Sarajevo mogla biti izgrađena da ova dva grada pripadaju istoj državi, kao što je to nekada bilo? Ili je za realizaciju ovog projekta bilo potrebno četiri godine prolijevanja krvi? Zar ne bi bilo lakše obnoviti prugu Beograd – Bar da su Srbija i Crna Gora dio iste države, kao što su nekada bile, nego danas, kada zbog toga treba da zasjedaju međudržavne komisije, da se potpisuju međunarodni ugovori i kada je potrebno posredovanje treće strane.

Jednostavnim jezikom rečeno, zašto smo ratovali i zbog čega smo se krvili ako ćemo ponovo živjeti u istoj državi samo drugačijeg imena? Zar nije bilo lakše povezivati ​​se bez ratova?

Balkanski političari, naravno, snose dobar dio odgovornosti za ratove devedesetih, ali ne može se i ne smije se prenebreći odgovornost Europske unije. Ne treba zaboraviti njenu tromost i nesposobnost na početku sukoba, ali ni to da su pojedini njeni političari (na čelu s njemačkim kancelarom Helmut Kohlom i njegovim ministrom vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher) potpirivali sukobe.

I nitko od europskih političara da odgovori na pitanje da li im više odgovara sadašnje stanje ili da su u svoje članstvo primili jednu veliku zemlju od dvadeset milijuna stanovnika?

Međutim, da su nas tada primili u članstvo, danas ne bi imali koga “civilizirati”. A balkanski političari – oni igraju nogomet.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Današnje društvo koje je ušlo u duboku krizu ne nudi omladini puno izbora i nade. Američka autorica i učiteljica na Moody Bible Institute u Chicagu Kelli Worrall piše o stvarima koje je trebala znati u svojim dvadestima, a sada ih želi prenijeti mladima

Njezin suprug Peter i ona rade s dvadesetogodišnjacima i mislimo da su predivni. Kad razgovaraju s njima često ih pitaju: “Koji je najvažniji savjet koji biste nam dali?” A oni ih nikada ne odgovore dobro. Glavom im prolazi mnoštvo misli i nikako se ne mogu odlučiti koja bi od njih bila najvažnija. Umjesto toga oni zamuckuju i pokušavaju reći nešto smisleno. Stoga, ovo je za sve one koji su mi ikad postavili to pitanje i bili razočarani odgovorom.

Evo dvadeset stvari koje sam trebala znati u svojim dvadesetima:

1. Oprezno ispitajte svoj temelj

Radi se o vašem pogledu na svijet. Dobro promislite o onome što cijenite i što vjerujete o Bogu i čovjeku i istini i stvarnosti. Usvojite to, jer će utjecati na svaku vašu odluku. Život će vas bacati na sve strane, a vi želite ublažiti svaki pad.

2. Tražite ozdravljenje

Nemojte misliti da je trauma vašeg djetinjstva ostala u prošlosti. Ona lagano vrije ispod površine. Iznenadit će vas koliko može uskipjeti i usisati vas. Za iscjeljivanje tih dubokih rana ponekad je potrebno čitanje knjiga ili traženje savjeta. (Nemojte se bojati ili sramiti tražiti pomoć.)

3. Ostanite poučljivi

Točnije, nađite mentora — roditelja, učitelja, duhovnog vođu. Ili jednostavno osobu koja živi onako kako biste vi željeli živjeti. Provodite vrijeme s njom. Gledajte, slušajte i učite. I, najvažnije, budite drugačiji zahvaljujući tome.

4. Oprezno birajte svoju zajednicu

Vaši prijatelji će oblikovati vaš život. Oni će ili otežati vaš rast ili će vas poticati. A kad nađete dobre prijatelje, zadržite ih. Oni su kao zlato. Cijenite ih. Ulažite u njih. Potičite i vi njih. Budite onakav prijatelj kakvog biste željeli imati.

5. Hranite se

Hranite svoje tijelo, svoj um, a osobito svoju dušu. Kada vaša duša gladuje vi nemate jasan pogled. Zato naučite kakva vam je vrsta ‘prehrane’ potrebna? Hobi? Dugo trčanje? Umjetnički projekt? Druženje s prijateljem? Ovo je individualna stvar i važno je da shvatite što vas ispunjava.

6. Usvojite dobre navike

Kao što je američka spisateljica Annie Dillard rekla: “Onako kako provodimo svoje dane, tako provodimo i svoje živote.” Zato nemojte čekati sutra kako biste rano ustali. Idite u krevet na vrijeme, dovoljno vježbajte, štedite novac itd. Vaš sadašnji stil života određuje kakva ćete osoba postati.

7. Naučite se odmoriti

Iako bi ovo moglo spadati pod “Prisvojite dobre navike,” mislim da odmor zaslužuje vlastitu točku. Grozna sam u tome. I to se vuče još od mojih dvadesetih — kad sam bila sama, usamljena i više nesigurna. I da mi ne bude dosadno, punila bih dane i noći obvezama. Svake godine sve više. Zato bih sada sebi kao dvadesetogodišnjakinji rekla da nije dobro imati puno obveza. Tvoja se vrijednost ne mjeri popisom tvojih obaveza.

8. Ozbiljno shvatite grijeh

Ne postoji nešto kao “izvući ću se”. Čak i ako vas “ne otkriju”. Iako je milosrđe ogromno i oproštenje besplatno, grijeh ipak ostavlja mrlju. I mrlja će se nedvojbeno širiti dalje i dublje nego što ste u početku mogli vidjeti.

9. Budite strpljivi

Naučite dobro čekati. Navikli ste dobivati stvari odmah i na zahtjev. Ali u životu neće biti uvijek tako. Ni Bog tako ne djeluje. Njegovo vrijeme nije kao naše. Međutim On je uvijek u pravu. On ne žuri. I nikad ne odgađa. Umjesto toga, On otkriva pažljivo pripremljen plan i savršeno vrijeme koje će Ga proslaviti. (Više o tome kasnije.)

10. Ne brinite se

Briga je gubitak vremena, energije i emocija. Briga će vas svezati u čvor. Držati vas budnima noću. Učiniti vas čangrizavima i ludima. Ništa dobroga nikada ne dolazi od toga. Briga je strah za budućnost, i brigom se ništa ne mijenja. Zato umjesto da brinete, ovaj čas donesite najbolje odluke. To je sve što možete učiniti. Tako neka bude.

11. Procijenite svoje osjećaje

Emocije su lukave i mogu donijeti nevolju. Često izviru iz naše potisnute traume. Npr., recimo da vaš muž kaže nešto o vašem blogu. Možda misli bezazleno, čak pozitivno. Ali (pretpostavimo) vi to drugačije čujete. I odmah se osjećate ugroženo, defenzivno, povrijeđeno. Sve vaše (pretpostavljene) nesigurnosti u tom trenu izviru na površinu. Možete im se prepustiti, djelovati u skladu s njima i povrijediti ga. Ili možete učiniti bolju stvar i ne prepustiti se osjećajima.

12. Prilagodite svoja očekivanja

Toliko se naših razočaranja i frustracija — ljudima, životom— događa jer pretpostavljamo da bi život trebao ići u smjeru u kojem mi želimo. Još se uvijek sjećam jednog petka navečer kad sam naučila ovu lekciju. Vozila sam se s posla kući mrmljajući nad svojim očekivanjima za vikend, i već sam postala frustrirana znajući da se ona neće ispuniti. Zato sam ih odlučila promijeniti. Tako jednostavno. Svjesno sam odlučila promijeniti svoja očekivanja za taj vikend. I samo sam jednu novu stvar isplanirala: “Voli Petera jako.” To sam mogla učiniti. I nipošto nisam bila razočarana.

13. Riskirajte

Hrabro pođite u nepoznato. Izvan vaše zone ugode. Kao što me mudar prijatelj savjetovao kada smo pokušavali odlučiti hoćemo li posvojiti našeg, sada već posvojenog, sina Daryla: “Učini ono što nećeš požaliti.”

14. Prihvatite bol

Iako nitko ne želi iskusiti bol, vi hoćete. Ne budite šokirani. Ne bježite od nje. Ne ignorirajte ju. Ne borite se protiv nje. Neka gori. Neka istopi vaše srce. Ali nikada ne strahujte da vas je Bog prepustio plamenu. On je tamo. Njegova prisutnost je nepokolebljiva. On vas vodi i oslobađa nečistoća. Ne kažnjava vas. Čisti vas.

15. Shvatite da se vaš život ne vrti oko vas

Stalno sam si recitirala ovu „mantru“ kad sam bila pred velikim projektom i bojala se ishoda. Hoću li uspjeti ili neću? Hoće li moja reputacija porasti ili pasti? “Ne radi se o meni. ” Neprestano sam to ponavljala. Još uvijek ponavljam. Prihvaćanjem ovoga, pritisak će nestati.

16. Čuvajte perspektivu vječnosti

Mislite o nadi, tom naslijeđu koje “nikad neće nestati ili se pokvariti”. Ona je “u nebu za nas”. Jer ste u njoj “ispunjeni neizrecivom radošću”. Peter (apostol Petar, ne moj suprug) je to rekao bolje nego što bih ja ikada mogla. Pa neka ostane na tome.

17. Prigrlite milost

Prihvatite ju otvorenih ruku i srca. Čvrsto ju držite dok se ne upije u vašu dušu. Tada ju pustite. Dijelite ju dalje. Vašoj obitelji, prijateljima, Crkvi. Kad sam imala dvadesetak godina moja se crkva raspadala. Svećenik je otišao. Vodstvo se nije moglo složiti i zajednici je prijetio raspad. Bila sam razočarana i kritična. Sve sam ih sudila. Bili su mi odvratni. Ali takav stav ne pomaže nikome, i nije na vama da sudite. Umjesto toga budite kanal milosti.

18. Živite voljeni

Probudite se svako jutro i — prije nego što stavite noge na pod — neka vaš um i srce prihvate činjenicu da vas Stvoritelj svemira strastveno voli, potpuno, bezuvjetno i vječno. Ništa nije važnije od ovoga. Ova jedna istina može promijeniti apsolutno sve.

19. Nikako nemojte raditi još jedan minival

(Digresija. Trebao mi je još jedan broj da dođem do 20. Ali, zaista, ova točka zaslužuje da se spomene. Zar ne? Prilično sam sigurna da ste već razmišljali o tome.)

20. Konačno, pripremite se na iznenađenje

Vaš život može ići putom koji ste vi zamislili. Ili vas može odvesti na mjesta o kojima niste sanjali. Bez obzira na to, čvrsto se držite jer Bog će učiniti čuda.
 
(bitno.net, youtube.com/uredio: nsp)

«Globalizacija zahtijeva više europskog jedinstva. Više jedinstva zahtijeva snažniju integraciju. Snažnija integracija zahtijeva više demokracije», rekao je to predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso u obraćanju Europskom parlamentu, pozvavši na stvaranje federacije nacionalnih država.

Za vrijeme današnjeg obraćanja EU Parlamentu u Strasbourgu, predsjednik EU komisije, Jose Manuel Barroso, pozvao je na “evoluciju EU-a u federaciju država” te istaknuo kako je takav potez “neophodan u borbi kontinenta protiv ekonomske krize”. Drugim riječima, Barroso još jednom potvrđuje plan koji zagovara kreiranje neke vrste “Sjedinjenih europskih država” Barroso tvrdi kako je cilj stvoriti “demokratsku federaciju nacionalnih država koja bi bila u stanju suočiti se s problemima putem zajedničkog suvereniteta”. “Stvaranje ove federacije će u konačnici tražiti i novi Ustav”, rekao je Barroso.

Podsjećamo na izjavu Davida Icka, o stvaranju Sjedinjenih Europskih Država. Sve što David govori polagano se ostvaruje!

David Icke: Kad sam početkom 1990-ih počeo istraživati urotu, kao britanac usredotočio sam se na to što je EU, što se iza nje krije. Temelj globalne zavjere koju godinama razotkrivam jest centralizacija moći. Razlog tome jest vrlo jednostavan: ako postoji mnogo ljudi koji donose odluke, ona nekolicina koja su u središtu neće imati moći nad svima. Morali bi kontrolirati previše točaka da bi se donosile odluke koje njima odgovaraju. Ako ste diktator, treba vam, pogledajte komunizam, fašizam, bilo koji oblik diktature.
Što oni žele? Središnju vlast koja svima diktira što trebaju raditi. Jedino tako možete imati središnju vlast čije odluke utječu na sve ljude. Kad sam shvatio da centralizacija vlasti . . .danas imamo i ime za to, globalizacija. To je plan i urota koju godinama razotkrivam, samo što danas ima i svoje ime. Kad shvatite da je centralizacija vlasti ključ, morate pogledati EU.

Što je ona zapravo? Nekoć davno ljudi su živjeli u plemenima. O sudbini plemena odlučivalo se unutar samog plemena. Ako to usporedimo sa današnjim svijetom, nekoliko je ljudi odlučivalo o vlastitoj sudbini. Zatim se pojavi pokret da se plemena okupe pod središnjom vlasti. Tako su nastale države. Države su samo skupine različitih plemena. Središnja vlast države njezina vlada, odlučuje što će se događati sa svakim plemenom koja su nekoć sama odlučivala o svojoj sudbini.

Budući da je ta urota samo korak na putu do globalne diktature, neprestalno kretanje ka sve većoj centralizaciji vlasti nužno je kako bi se to ostvarilo. Tada smo vidjeli da Europska unija sakuplja države kako bi potpadala pod centralnu vlast, odnosno, diktaturu.

Nakon drugog svijetskog rata u kojem su deseci milijuna ljudi poginuli kako bi zaustavili uvođenje centralizacije diktature nacista, da su u toj situaciji ljudi koji su htjeli centraliziranu europsku državu kakva postoji danas, nakon rata ili u 1950-ima otvoreno rekli da žele reformirati vlast u Europi, da žele centraliziranu kontrolu, birokraciju u Bruxellesu koja će upravljati Europom i čije će odluke imati veću težinu od zakona koje donese parlamenti država članica, da žele predsjednika Europe koji će biti središnja figura vlasti, ministra vanjskih poslova koji će određivati vanjsku politiku Europe, europsku vojsku, što bi ljudi tada rekli? Čekaj malo! Upravo smo ratovali kako bismo tako nešto spriječili!! HITLER JE HTIO NEŠTO SLIČNO, SJEDINJENE EUROPSKE DRŽAVE.
Ključ za razumjevanje pozadine Eu-a jest Paneuropski pokret. Ta organizacija potječe bar od 1939-ih godina. paneuropski pokret kontrolira dinastija Habsburg. Oni postoje i danas, a na njegovu čelu jest Otto van Habsburg. Ta je organizacija iz sjene potakla stvaranje zone slobodne trgovine, a zatim i stvaranje centralizirane superdržave. I evo nas sad u HRVATSKOJ koja je mislila da se riješila Habsburgovaca, njihove diktature. HRVATSKA vlada, a čujem da isto misle i vođe oporbe, neka ih bude sram, forsiraju članstvo u EU-u, a da nisu istražili što to zapravo znači.

članstvom u Europskoj uniji zapravo bi prepisali kontrolu države dinastije Habsburg te obiteljima i skupinama s njom povezanima, a koje stoje iza EU. Ista se metoda koristi u cijelome svijetu. Danas postoji i Afrička unija, kojom se cijela Afrika želi staviti pod jednu diktaturu. Postoji vojska Afričke unije, donosi se sve više zakona koji se odnose na sve Afričke zemlje. U Americi također postoji zona slobodne trgovine, NAFTA, između Kanade,SAD-a i Meksika. Oni su vrlo blizu formiranja Sjevernoameričkie unije, njihove inačice Europske unije.

Kanadski i američki dolar te meksički pesos zamijenit će nova valuta koja već ima i radno ime, amero.To što rade u Europi, Africi i Americi žele učiniti i na tihom oceanu, gdje također postoji zona slobodne trgovine, APEC. Žele stvoriti azijsku, istočnjačku, australsku inačicu EU-a. Žele sve države svijeta priključiti u takve unije koje će odgovarati svjetskoj vladi.

Barroso poručuje za sve = Odreknite se totalnog suveriniteta kao države u SAD-u, tako da možemo primjeniti naš totalitarni svijet jedne Vlade svih članica EU za 21. stoljeće !

«Pozivam na stvaranje federacije nacionalnih država. Ne superdržave, nego demokratske federacije nacionalnih država koja će rješavati naše zajedničke probleme kroz dijeljenje suvereniteta«

izjavio je u govoru o stanju Europske Unije predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barosso. A da Europsku Federaciju Barosso ne smatra samo eventualnim, već i jedinim mogućim rješenjem za nagomilane europske problem govori i podatak da ju je u svom govoru spomenuo čak šest puta. Koliko Barosso ozbiljno promišlja Federaciju govore još jedan detalj.

Svoje obraćanje je nazvao govorom o «Stanju Unije» po uzoru na predsjednike najstarije federacije, Sjedinjenih Američkih Država koji govore o «Stanu Nacije». a smislio je i novi naziv za Uniju koja bi se trebala zvati Federacija Nacionalnih Država (slično kao Sjedinjene Američke Države). Svjestan činjenice da bi takva federacija morala imati itekakav legitimitet Barosso kaže da ona za razliku od dosadašnje Unije mora biti ne samo tehnokratska, birokratska i diplomatska već i puno više demokratična.

Da bi buduća europska federacija funkcionirala nužno je jasno odredit ovlasti Federacije i država članica. Prema Barossovom prijedlogu države članice prenijele bi na Federaciju odlučivanje o ekonomskim pitanjima te o vanjskoj i obrambenoj politici. Federaliziranje Europe započelo bi najprije u bankovnoj sferi. Banke u eurozoni više ne bi bile pod nacionalnim već pod jedinstvenim nadnacionalnim nadzorom, a ukoliko na tom nivou ocijene da neka od banaka na području Unije ne djeluju u skladu s dogovorenom politikom ostat će bez licencije odnosno zatvorit će se.

Doduše bankama iz eurozone koje stupaju u svojevrsnu bankarsku uniju ostavljena je mogućnost direktnog dobivanja novca iz europskog spasilačkog fonda ESM-a, a da to ne dovodi do novog zaduživanja države. Međutim, u ovom trenutku je deset država članica izvan eurozone koje s pravom strahuju što će u tom slučaju biti s njihovim bankama. Fond spasa se s punim pravom smatra institucijom iza koje stoji moćna Njemačka što banke u Eurozoni čini sigurnijim u odnosu na one van nje pa nije isključeno da i štediše svoj novac odluče držati u tim bankama.

Što se tiče vanjske i obrambene politike ona bi također bila u nadležnosti buduće Fedracije, a Barosso očekuje da Europa uskoro bude sposobna slati svoje trupe u krizna žarišta diljem svijeta.

Barosso je govorio o potrebi punog demokratskog legitimiteta budućih europskih federalnih institucija, ali nije precizirao kako će on biti ostvaren baš kao što se nije dotakao ni najbolnijeg pitanja svih federacija nacionalnih država, a to je ravnopravnost.

U takvim federacijama svatko misli da je iskorištavan od onog drugog. Razvijeni misle da su nerazvijeni nesposobne i pohlepne lijenčine, nerazvijeni su uvjereni da ih razvijeni eksploatiraju. Manji misle da ih veliki tlače, a veliki da maleni s obzirom na svoju veličinu i doprinos imaju previše prava, a nikakvih obveza. Zato će veliki prilikom biranja federalnih institucija u ime jednakosti građana insistirati na načelu jedan čovjek jedan glas dok će manji tražiti jednak utjecaj bez obzira na moć i veličinu.

Rasprava na tu temu naslušali smo se krajem i početkom devedesetih godina, a kako su završile bolje je i ne podsjećati. Federacije utemeljene na nacionalnom principu u svoj biti su disfunkcionalne jer svaka nacija u krajnjoj liniji želi vlastitu državu. Raspala se ne samo Jugoslavija, već i Čehoslovačka te Sovjetski Savez. Osim toga dok Barosso predlaže Federaciju nacionalnih država u Brisku, Belgija se raspada na valonski i flamanski dio, u Španjolskoj više od milijun i pol ljudi traži samostalnost Katalonije, a i Škotska traži izlaz iz Ujedinjenog Kraljvestva koje opet misli da Brisel i sad ima previše ovlasti i da bi Velika Britanija treba reći zbogom Uniji.

A gdje je u sve tome Hrvatska koja bi trebala za nepunu godinu dana poslati punopravna članica Unije, a onda i zavisno od razvoja događaja i jednom od sastavnica buduće Federacije?

Prije nego odgovorimo na to pitanje valja podsjetiti da je u bivšoj jugoslavenskoj federaciji Hrvatska imala nešto više od petine stanovništva i više od četvrtine ukupnog BDP tadašnje države. Vanjska i obrambena politika i tada su bile u Federalnoj nadležnosti, ali financije i ekonomska politika su u većoj mjeri bile decentralizirane nego što predviđa Barosso. Osim toga devedesetih godine kad se raspada bivša federacija na njenom čelu je premijer Hrvat, ministar vanjskih poslova je Hrvat, ministar obrane Srbin iz Hrvatske, šef tajne policije također Hrvat. A kao što znamo svi smo se osjećali: obespravljeno, ugroženo i potlačeno.

U budućoj Federaciji u ukupnom stanovništvu bit će nas manje od jedan posto, naš udjel u BDP-u mjerit će se promilima, a ni utjecaj u federalnim institucijama sigurno neće biti veći. U ovom trenutku u Europi na žalost Bruxelleske birokracije jačaju dezintegracijski procesi, a Federacija Nacionalnih država je više želja nego izraz stvarne volje europskog građana koji će na kraju ipak odlučiti žele li živjeti u takvoj državi.

dentitet zato nimalo ne brine šefa Europske komisije Joséa Manuela Barrosa. On poziva na stvaranje federacije nacionalnih država. Kako kaže: «demokratske federacije nacionalnih država, koja će rješavati zajedničke probleme kroz dijeljenje suvereniteta».

Federalizacija Europe prastari je san, a malo je zaspao nakon što su Nizozemci i Francuzi odbili europski ustav.

„Vidjeti ćete današnju reakciju Klausa, češkog predsjednika koji je odmah dao izjavu i kojemu je to apsolutno neprihvatljivo. Vrlo brzo ćete vidjeti i reakciju i iz Britanije. Ali, Barroso je tu u pravu jer je ključno i središnje tijelo bez obzira na Lisabonski sporazum, Komisija je središnje tijelo.“, objašnjava profesor Ustavnog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta Branko Smerdel.

Upravo je objavio članak o opasnostima pretvaranja Unije u «zajednicu novoga kova»: 

„Cijela ta ideologija kao da bi EZ bila nekakva zajednica novoga kova je vrlo opasna i o tome s e mora još jedanput razmisliti. Jer EU je politička zajednica a politika ima svoju logiku.“

 
 
(atlantidahr.bloger.hr/uredio: nsp)

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10647"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]