Prije 6000 godina mozgovi su nam postali kadri čitati, sada je u opasnosti više nego što možemo i zamisliti

To je pojava posvuda oko vas kada bilo kamo putujete. Roditeljima iPad služi kao novi oblik smirivanja djece. Prvašići čitaju priče na pametnim telefonima, stariji dečki ne čitaju uopće, ali vise nad videoigrama.

Roditelji i uopće putnici surfaju ili prebiru po beskonačnim e-mailovima i vijestima.

Maryanne Wolf u Guardianu primjećuje da se svi uklapaju u tu priču, a to onda znači da se neuronske veze svih tih ljudi tako mijenjaju da to utječe na sposobnost čitanja, od predškolskog djeteta do odraslih.

Neuroznanstvenici u svojim radovima navode da se ustrojstvo mozga kako bismo bili kadri čitati, razvilo prije više od 6000 godina.

Taj sklop nastao je iz vrlo jednostavnog mehanizma za dekodiranje osnovnih informacija poput broja koza u nečijem stadu.

Istraživanje Wolf opisuje kako sadašnje sposobnosti mozga da čita obuhvaćaju neke od naših najvažnijih intelektualnih i emocionalnih procesa; nakupljeno znanje, zaključivanje, empatiju, kritičku analizu…

Diljem svijeta pojavljuju se istraživanja koja upozoravaju da je možda svaki od tih procesa neophodnih za “duboko čitanje” po prijetnjom kako sve više odmičemo u svijet čitanja na digitalnoj osnovi. Znanstvenica s MIT-a Sherry Turkle napisala je da mi ne griješimo kad kao društvo razvijamo inovacije, nego kad zanemarujemo što remetimo ili smanjujemo dok radimo inovacije.

U tom prijelaznom trenutku između tiskane i digitalne kulture društvo se treba suočiti s onim što smanjuje u dijelu sustava specijaliziranom za čitanje, u onome što naša djeca i stariji učenici ne razvijaju i s onime što oko toga možemo učiniti. Iz istraživanja znamo da sklop za čitanje nije dan ljudima kroz genetski nacrt poput vida ili jezika.

Ono za razvoj treba određeno okruženje. Usto, ono će se prilagoditi zahtjevima okruženja, od različitih sustava pisanja do osobitosti svakog pojedinog medija koji koristimo.

Ako su dominantni mediji razvili procese koji su brzi, višezadaćni i okrenuti velikoj količini informacija, kao što naši digitalni mediji sada, takvi će biti i sklopovi za čitanje.

Psihologinja s UCLA-e Patricia Greenfield piše da ćemo manje pažnje i vremena izdvajati za sporije, vremenski zahtjevnije procese dubokog čitanja, poput zaključivanja, kritične analize i empatije, što je sve neophodno za učenje u bilo kojoj dobi.

Stručnjak za književnost iz Engleske Mark Edmundson opisuje kako je puno studenata na fakultetima izbjegavalo klasičnu literaturu 19. i 20. stoljeća jer više nisu imali strpljenja čitati duže, gušće i zahtjevnije tekstove.

Nije toliko problem niti s “kognitivnom nestrpljivošću” studenata koliko ono što stoji ispod toga; potencijalna nesposobnost velikog broja studenata da čita s razine kritičke analize dovoljne za obuhvaćanje kompleksnosti misli i argumentacije koji se nalaze u zahtjevnim tekstovima, bilo u književnosti ili iz znanosti na fakultetu.

Ili u oporukama, ugovorima, referendumskim pitanjima, namjerno tako uobličenima na zbune glasače. Psihologinja Anne Mangen iz Stavangera u Norveškoj i njeni kolege proučavali su kako studenti usvajaju isti materijal iz različitih medija. Njena grupa obrađivala je klasičnu kratku priču o ljubavi, i to tako da je polovica čitala na Kindleu, a druga polovica na papiru.

Ispalo je da su oni koji su čitali s papira, bili bolji u shvaćanju priče, posebno u sposobnosti uočavanja detalja i rekonstruiranju radnje u kronološkom poretku.

Serija istraživanja sa Sveučilišta San Jose uočila je da je nova norma čitanja “skeniranje” kroz uočavanje riječi i prelijetanja kroz tekst. Mnogi čitatelji sada koriste obrasce skeniranja u obliku “F” ili “Z” tako da pročitaju prvi red, a potom lete preko riječi kroz tekst.

Kad se mozak ponaša na takav način, on smanjuje vrijeme za duboko čitanje i procese povezane s njim. Odnosno, nema vremena za uočavanje kompleksnosti, razumijevanje tuđih osjećaja, ljepote i stvaranje vlastitih misli.

Karin Littau i Andrew Pipe uočili su važnost dodirivanja u tiskanim medijima, što je važno za osjećaj geometrije riječi, prostornog oblikovanja teksta. Piper piše da ljudi trebaju znanje o tome gdje u prostoru i vremenu, što im omogućuje da se vraćaju stvarima i uče iz ponavljanja.

To je važno i za mlade i za stare čitatelje, da se mogu vratiti, provjeriti i ocijeniti nečije razumijevanje teksta. A onda se otvara pitanje što se događa s mladima čije skeniranje teksta preko ekrana odvlači čitatelja od “gledanja unazad” samim time što nedostaje osjećaj prostora.

Negativne posljedice čitanja, uočio je niz znanstvenika, primjećuju se već u četvrtom ili petom razredu, što za posljedicu ima ne samo sposobnost shvaćanja, nego i razvoj suosjećanja, empatije.

Kritička analiza, empatije i drugi procesi dubokog čitanja postaju kolateralna šteta digitalne kulture. Nije to tek puki sukob digitalnog protiv tiskanog. To znači da se uopće mijenja svrha našeg čitanja. Nije to niti samo do mladih, posljedice se uočavaju i kod odraslih.

Više nismo kritični, ne analiziramo, ostajemo otvoreni za lažne informacije i demagogiju. Moramo stoga razviti takav mozak koji će biti u stanju duboko čitati i u tiskanim i u digitalnim medijima.

(express.hr)

Neki uobičajeni medijski stručnjaci napokon počinju primjećivati​uznemirujući trend o kojem već neko vrijeme upozoravamo … trend prema gluposti i idiokracije diljem Zapada

U jednoj nedavnoj publikaciji koju je objavio NBC News, autor Evan Horowitz ukazuje na taj trend kao široko rasprostranjen pad koeficijenta inteligencije (IQ), što ukazuje da se razine inteligencije sada kreću prema dolje nakon mnogih desetljeća kretanja prema gore.

Pretpostavlja da razlozi za taj pad uglavnom ostaju nepoznati, iako u prostoriji zapravo ‘ima mnogo slonova u staklarni’ koji ostaju nedodirljivi u kontekstu političke korektnosti.

Uzmite umjetnu fluoridaciju vode, na primjer. Kao što smo izvijestili, znanstvena istraživanja na Sveučilištu Harvard otkrila su da kemikalija fluorida u vodi za piće smanjuju IQ u djece.

No, je li Horowitz spomenuo fluorid čak i kao mogući čimbenik u smanjenju IQ? Ne. Na sličan je način izbjegavao govoriti o kemikalijama koje postoje u hrani, a koje su također povezane s smanjenjem razine IQ među školskom djecom.

Tu je i velika kontraverzna tema: cijepljenje. Niti jedan novinar lažnih mainstream vijesti ili dopisnik do sada nije pokazao spremnost da čak sugerira da cjepiva i kemikalije koje sadrže mogu štetiti dječjem mozgu – ali istina je da štete.

I ne zaboravimo na rastuću litaniju farmaceutskih lijekova koji neprestano preplavljuju tržište, jer mnoge od tih kemijskih pripravaka sadrže tvari za koje se zna da umanjuju razvoj mozga kod djece.

„Raznolikost“ i multikulturalnost povezani s padom IQ-a na Zapadu

Postoji još jedan “slon u staklarni” kojeg Horowitz zapravo spominje, ali kasnije poriče da je legitiman čimbenik u padu stope inteligencije, a to je imigracija iz zemalja trećeg svijeta.

Iako je iznimno politički netočno predložiti takvo što, nastavak poplave “migranata”, “izbjeglica” i “nedokumentiranih” ljudi u zapadne zemlje zapravo ima štetan učinak na kolektivno stanje inteligencije u tim zemljama.

Budući da, dok je predsjednik Trump otkrio da je još uvijek na tragu kampanje, zemlje južno od granice SAD-a ne “šalju najbolje ljude koje imaju”, a opća razina društvene inteligencije je u stalnom padu prema dolje – bez kraja na vidiku.

Kako objašnjava Anatolij Karlin, pišući za Unz Review, “niska baza” slabo obrazovanih imigranata koji preplavljuju SAD i veći dio zapadne Europe ima neto-negativan učinak na sveukupni prosjek IQ-a u društvu, kao što pokazuju kvantitativni podaci prikupljeni iz PISA-a (Program za međunarodnu procjenu učenika) testova.

Iako će se ti podaci od strane ljevice sigurno nazvati “rasističkim”, to govori sama za sebe: gdje su imigranti trećeg svijeta poplavili zemlje prvog svijeta, razine inteligencije u cjelini se značajno smanjila.

“S obzirom na snažnu ovisnost između nacionalnog kvocijenta inteligencije i gospodarskog prosperiteta, projekt globalnih otvorenih granica predstavlja ozbiljan izazov za dugoročnu održivost prvih kognitivnih motora koji pokreću ogroman tehnološki napredak – napredak koji je već ugrožen disgenskim trendovi ugrađeni u post-maltuzijansko društvo i banalna činjenica da problemi postaju sve teži za rješavanje, a ne lakši, kada se uzdignete na tehnološku ljestvicu” – piše Karlin.

“To ne znači čak ni spomenuti rizik” institucionalne zaraze “od pridošlica koji su kulturno i možda biološki nespojivi s tom jedinstvenom kombinacijom individualizma i predanosti zajednici koja je omogućila uspon europske civilizacije.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Ti si puno moćniji nego što misliš, i oni se boje dana kada ćeš to otkriti”

Sve više i više slušamo razgovore o tome kako moramo provesti reforme obrazovnog sustava, te da je imperativ provedba velike reforme.

NASA, koja ima vodeći svjetski svemirski program i neke od najsjajnijih ljudi na planeti – kontaktirala je Dr. George Land i Beth Jarman da razviju visoko specijaliziranu vrstu testa koji će im dati mogućnost da učinkovito izmjere kreativni potencijal svojih raketnih znanstvenika i inženjera.

Kao rezultat toga, dvojac je razbio neobičan test, ukorijenjen u procesu divergentnog mišljenja koje ima sposobnost da se koncentrira na određeni problem i predloži više rješenja.

NASA je bila vrlo zadovoljna sa učinkovitostima rezultata ispitivanja, i tako se takav test pokazao kao veliki uspjeh. No, Land i Jarman – koji su očito istraživali pojam kreativnosti u detalje dok su izrađivali ovaj test – su odlučili bolje istražiti i pokušati razumjeti pravi izvor kreativnosti. Je li to genetsko nasljeđe? Rezultat životnog iskustva? Nešto drugo??

Kako je test Dr. Landa i Jarman koji je stvoren za NASA-u bio vrlo jednostavan, on se može primijeniti na bilo koju dobnu skupinu. Tako su proveli i dodatno istraživanje na 1600 djece u dobi između 4 i 5 godina, i odlučili mjeriti njihov napredak. Ono što su pronašli nešto što ih je šokiralo.

Od 1600 djece koji su prošli test, 98% ih je postiglo rezultate na razini genija! Uzbuđeni tim nevjerojatnim rezultatima, tim je odlučio provesti ovaj test kroz longitudinalno istraživanje, i dati istoj skupini djece isti test opet, ali za 5 godina.

Opet su njihova otkrića bila prilično šokantna, ali ovaj put zbog obratnih i različitih razloga. Zbog toga što su ta ista djeca sada bila u osnovnoj školi, njihov uspjeh na testu ja pao na samo 30%; što je smanjenje od 68%! Ista studija je provedena ponovno pet godina kasnije na istoj skupini djece – koja je tada bila u sradnjoj školi – i njihov uspjeh na testu je pao na samo 12%!

Uznemireni, ali još uvijek zaintrigirani ovom fascinantnom studijom, Dr. Land je odlučio provesti taj isti test na odraslim osobama u dobi od 25 i starijim (sa prosječnom dobi od 31 godine). Nakon brojnih istraživanja on je pronašao da je samo 2% svih odraslih postiglo rezultate na razini genija. A za one koji dovode u pitanje cjelovitost tih rezultata – ili misle da bi ovo mogli biti izolirani slučajevi – ovi rezultati su zapravo replicirani više od milijun puta!

Implikacije ove iznimno duboke studije su već po same sebi jasne, rekli bi. Nama je urođen potencijal kreativnog genija, ali čim uđemo u školski sustav, dramatično se zaglupimo.

Obrazloženje za to, nije previše teško pojmiti; škola, kako ju jasno zovemo, je institucija koja je povijesno postavljena na mjesto kako bi u konačnici služila potrebama i željama vladajuće klase, a ne običnim ljudima. Bilo da se radi o vremenima drevne Sparte, germanske Pruske ili modernog industrijskog američkog sustava obrazovanja – on je uvijek služio kao „zakonito” sredstvo masovne indoktrinacije.

Vidite, djeca predstavljaju najveću prijetnju tom korumpiranom sustavu. Njihove „divlje imaginacije” su tako intenzivne i izvanredne, i ako ih se pusti da se razvijaju one mogu prerasti u kreativnu revoluciju koja će u konačnici ugroziti vladajuću klasu i njezinu poslovičnu partiju monopola.

Da bi tzv. elita zadržala svoj bujni stil života kroz prekomjerni luksuz – gdje pridonose najmanje, ali uživaju najviše – oni razumiju da djeca moraju biti zaglupljena i ispranog mozga da prihvate (pa čak i da služe) njihovom grabežljivom sustavu umjetne oskudice, beskrajnog iskorištavanja, i neprestanog ratovanja.

DAKLE, OTKUDA DOLAZI KREATIVNOST TE DA LI JE PREKASNO DA JU DOBIJEM NATRAG?

Kreativnost je rođen u umu; posebice mašta. Dobra vijest je, unatoč najboljim nastojanjima vladajuće klase da ponižavaju našeg unutarnjeg genija, mašta se može samo potisnuti, ona ne može biti ubijena. Svake noći kad idemo spavati, mašta dobiva stimulaciju. Dakle, vaš kreativni potencijal. – vaš unutarnji genij – jednostavno spava unutar vas i samo ga treba ponovno probuditi i rehabilitirati.

KAKO MOGU OBNOVITI MOJA KREATIVNOST?

Prema George Landu, na temelju svih studija i sva skeniranja mozga koje je on proveo, moramo naučiti kako osuđivati manje, a razumijeti više. Moramo kritizirati manje, i biti više znatiželjni. On također navodi da su strah i tjeskoba izuzetno kontraproduktivni.

Neki od najboljih načina da se bavite tim mentalnim bogatstvom je da se uključite u načine poticanja genija u vama kroz yogu, meditaciju i fizičke vježbe, jer one pomažu ublažiti stres i anksioznost. One također potiču proces koji se naziva neurogeneza – stvaranje novih moždanih stanica. Prehrana također igra važnu ulogu u mentalnoj snazi i ukupnoj dobrobiti života. U stvari, nedavno objavljeni članak govori o tome kako se otprilike 10% serotonina (koji pomaže regulirati raspoloženje) proizvodi u mozgu, a drugih 90% u želucu.

Druga stvar je da morate izazvati vaš sustav vjerovanja. Važno je razumjeti da onaj pogled kakvog mi trenutno imamo o svijetu, to je dijelom – ako ne u potpunosti – rezultat nekog oblika kulturne ili društvene indoktrinacije; i da bez obzira na to koliko mi mislimo da znamo, svi smo u neznanju na jedan ili drugi način.

Još uvijek rješavamo životne probleme, i mi još uvijek moramo puno otkrivati i istraživati. Učenje je putovanje bez kraja. Dakle, budite ponizni i znatiželjni.

Također moramo razviti oduševljenu osjetljivost na našu vanjsku okolinu. Nemojte se okružiti ljudima uskog razmišljanja. Prestati čitati i pratiti mainstream medije. Prestati gledati televizijske emisije i glazbene spotove, koji učvršćuju glupe stereotipe i plitki stil života. Vaša mašta je najvažnija imovina koju možete kultivirati, tako da si ne možete priuštiti da vas oblikuju vanjske sile.

Sjetite se toga, i zapamtite to dobro moji prijatelji; ovaj sustav je izgrađen na našoj mašti. Novac ima izmišljenu vrijednost. Vlada je imaginarni autoritet. Imamo imaginarne granice. Ako želimo promijeniti stvari, moramo početi sa maštom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više ljudi izražava snažno nezadovoljstvo radom HRT-a kao državne televizije koja se financira novcem građana, a ponaša se kao primitivna privatna prčija političara i moćnika

Koliko je to nezadovoljstvo veliko, jasno pokazuju statistike prema kojima su HRT prestigle i RTL i Nova TV. Čak i centralna informativna emisija Dnevnik, koja još relativno nedavno nije imala ozbiljnije konkurencije na privatnim televizijama, nedavno je dodirnula dno.

Osobno ne bih imao ništa protiv HRT-a kada bi to bila iole normalna javna televizija. Brojne druge europske države imaju javne televizijske i radijske kuće koje se financiraju od obavezne pristojbe koju plaćaju sva domaćinstva koja imaju neke prijemnike TV signala. No naša javna TV kuća, nažalost je u pravom smislu te riječi – javna kuća.

# 1) Kao prvo, pretplata je nerazumno visoka. U Velikoj Britaniji pretplata je oko 100 kn mjesečno, a kod nas 80.

No njihove su plaće nekoliko puta više.

Primjerice, nastavnici u školama imaju između 30 i 32 tisuće funti godišnje bruto, što je oko 24.000 kuna mjesečno. Naši nastavnici imaju oko 9.000 kuna bruto (ovisno o stažu).

# 2) Državne televizije u civiliziranoj Europi ne smiju objavljivati reklame kako na njihovo uređivanje ne bi utjecali komercijalni interesi.

Osim toga, kada su već dobili novac od pretplata, gledatelji imaju pravo gledati program neometan reklamama. Tako funkcioniraju i razne privatne radijske kuće koje imaju pretplatu i streaming preko interneta.

Primjerice, Jazzradio.com platit ćete 60-ak eura godišnje da biste dobili za klasu kvalitetniji zvuk i desetke kanala, sve bez reklama.

# 3) Utjecaj političara na uređivačku politiku je minimaliziran i još uvijek se nastoji smanjiti. Primjerice, u Velikoj Britaniji postoji prijedlog da upravljačko tijelo BBC-ja biraju sami gledatelji koji plaćaju pristojbu.

Osim toga, istraživanja su pokazala da su novinari u civiliziranoj Europi vrlo profesionalni i objektivni. U Švedskoj npr. novinari su generalno skloniji lijevim i zelenim strankama od prosječne populacije – otprilike u odnosu 30 % prema 15 % (s time da se pod lijevim ne misli na socijaldemokrate).

No istraživanja su pokazala da to uopće ne utječe na njihovu objektivnost u izvještavanju.

# 4) Konačno, ključni razlozi zbog kojih sam ja načelno ZA postojanje javne TV – objektivnost, kvaliteta sadržaja koja će biti iznad ukusa, potreba i zahtjeva najširih masa, visoki edukativni standardi u znanosti, kulturi i sl., odsutnost reklama te komercijalnih i političkih utjecaja i interesa, u slučaju HRT-a ne postoje i upravo su ono zbog čega tu javnu kuću treba ukinuti. Sada više nego ikada.

Na HRT-u nam se u znanstvenom programu servira zadnja pseudoznanost, reklame su na svakom koraku, informativne emisije nikada nisu bile politički jednoumnije i neobjektivnije, a od kulturnih i edukativnih sadržaja ne vrijedi gotovo ništa. Naša televizija umjesto da informira i educira, zavodi, dezinformira i zaglupljuje.

Zato, ugasi svoj TV i razmišljaj svojom glavom.
 
(index.hr)

U studiji objavljenoj od strane “International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity”, istraživači sa Cambridgea su pronašli značajnu povezanost između sati provedenih ispred televizije i padom akademske uspješnosti

Studija je istraživala vrijeme sjedenja ili vrijeme u odsustvu pokreta tijela, među 845 srednjoškolaca u dobi između 14 i 16 godina, tijekom dvije godine. Istraživači su otkrili da je svaki sat proveden zalijepljen za TV bio povezan sa znatno nižim ocjenama studenta u srednjoj školi.

Glavna istraživačica studije znanstvenica Dr. Kirsten Corder, iz Centra za prehranu i istraživanja aktivnosti Sveučilišta Cambridge, rekla je: “Televizija, računalne igre, korištenje interneta su svi štetni za akademski uspjeh, ali gledanja TV je najviše štetno.”

“Mi oprezno možemo zaključiti da povećano vrijeme provedeno za zaslonom može dovesti do lošijeg uspjeha u školi.”

“Ja sigurno ne bih preporučila zabranu televizije. Ali ako su tinejdžeri i roditelji zabrinuti ocjenama u školi, jedna stvar na koju možda tada možete obratiti pozornost je količina vremena provedenog ispred TV-a, no možda samo pokušati biti svjestan toga.”

Istraživači su otkrili da čak i ako učenici uče više, ali još uvijek gledaju televiziju, njihove ocjene će još uvijek biti niže od onih koji su gledali manje televiziju.

Ova studija od strane Cambridgea je jedan od mnogih provedenih studija koje ilustriraju štetne učinke televizije.

Postoji više od 4000 studija koje istražuju učinak TV-a na djecu, od kojih su neke vrlo uznemirujuće.

Jeste li znali da je prosječno vrijeme koje roditelj potroši na smislen razgovor sa svojim djetetom u tjedan dana – 3,5 minute? Također, jeste li znali da prosječno dijete provede 1680 minuta tjedno gledajući TV?

Sedamdeset posto svih vrtića koriste televiziju. Pedeset i četiri posto djece uzrasta od 4-6 godine, kada ih se pita da li bi radije proveli vrijeme sa svojim očevima ili gledali televiziju, izabrali bi televiziju. Prosječno dijete potroši 900 sati godišnje u školi i 1500 sati godišnje gledajući TV.

18-godišnji srednjoškolac je bio svjedok 200.000 slučajeva nasilja na TV-u, a osnovnoškolci će vidjeli 8.000 ubojstava. Prosječno dijete će pogledati 20.000 reklama na godinu, dok je broj jedan reklama za mlade – brza hrana.

Pedeset i četiri posto emisija na TV-u su posvećene kriminalu.

Pedeset devet posto Amerikanaca može imenovati “Tri Lude”, dok samo 17 posto može navesti barem 3 Vrhovna suca.

Prema AC Nielsen Co., prosječni Amerikanac gleda više od 4 sata TV svaki dan (ili 28 sati tjedno ili 2 mjeseca godišnje). U životu 65-godišnje, osoba je provela devet godina zalijepljena za TV, a za djecu su ti brojevi često veći.

Još jedna tragedija je u tome što se cijeli život većine ljudi vrti oko TV-a. Zamislite da je 65-godišnji čovjek gledao devet godina TV. On će vjerojatno imati više uspomena sa televizijskih programa nego iz stvarnog života.

Učinci isključivanja televizije su duboki, samo pitajte bilo koga tko je to učinio. Kada osoba prestane gledati televiziju i reklame, ista ta televizija kada ju ta osoba slučajno pogleda, izgleda kao uvreda za inteligenciju.

Zašto mislite da oni to zovu “televizijsko programiranje”?

Nakon dovoljno dugog razdoblja negledanje televizije i objektivno anliziranje TV-a, može se vidjeti na vojna, potrošačka i policijska država zaista promovira taj aparat.

Ako sumnjate u ovu tvrdnju, zaustaviti gledanje televizije šest mjeseci i pokušajte na sebi.

Imamo mogućnost da slobodno komuniciramo s cijelim svijetom putem interneta; ipak se većina i dalje oslanja na televiziji radi pribavljanja informacija. Oni se oslanjaju na televiziji da hrani njihove poglede na svijet i nemaju pojma da je to sustav propagande za njihove vlastite interese.

Vrijeme je da se zaustavi pranje vašeg mozga od strane onih koji profitiraju od vašeg mentalnog i fizičkog gubitka. Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima i obitelji i pitajte ih da pokušaju izazov na 6 mjeseci – oni će vam kasnije biti zahvalni za to.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Klorovirus ATCV-1 koji se pojavljuje u algama može zaraziti i ljude, a navodno smanjuje kognitivne sposobnosti, utječe na prostornu orijentaciju, ali i emocije

Virus poznat pod imenom ACTV-1 koji se dosad samo povezivao s algama, mogao bi biti odgovoran za smanjenu inteligenciju kod ljudi, tvrde američki znanstvenici sa Sveučilišta John Hopkins. Iako nisu otkrili na koji se točno način ljudi zaraze njime, u 44 posto briseva grla ispitanika pronašli su tragove tog virusa, piše Daily Mail.

Svi sudionici studije rješavali su razne testove inteligencije, prostornog snalaženja i kognitivne sposobnosti, a oni s virusom su u pravilu ostvarili nešto slabije rezultate.

Taj se klorovirus inače nalazi u zelenim algama u slatkovodnim jezerima, a znanstvenici vjeruju kako njegov učinak na kognitivne sposobnosti može potrajati godinama. Tvrde kako je moguće da ljudi već dugo nose taj virus, no liječnici na njega nikad prije nisu obraćali pozornost.

U tijelu se nalaze na stotine virusa, a tek sad promatramo što bi neki od njih mogli činiti ljudima. Obično se posvećujemo samo onim opasnima, poput Zika virusa, no i brojni drugi virusi utječu na naše gene – rekao je voditelj studije, profesor Robert Yolken.
 

 
(24sata.hr/uredio:NSP)