Ravnateljica Aquatike Margarita Maruškić Kulaš rekla je da plastične boce i čepovi najviše zagađuju europske rijeke i jezera

Karlovački slatkovodni akvarij Aquatika će posjetiteljima od Dana planeta Zemlje (22.4.), umjesto vode u plastičnim bocama nuditi vodu iz vodovoda, koja je na karlovačkom području izvrsne kakvoće.

Ranije su prestali koristiti plastične vrećice, celofanske omote, plastične čaše, pribor za jelo i slamke.

Tako žele potaknuti i ostale javne ustanove, tvrtke, ugostiteljske objekte i domaćinstva da smanje uporabu jednokratne plastike, posebice kupovanje i posluživanje vode u plastičnim bocama.

Pod motom Čuvajmo naše rijeke, one su naše veliko blago Aquatika razvija projekt u s karlovačkom komunalnom tvrtkom Vodovod i kanalizacija te će svim karlovačkim ugostiteljima pokloniti bokal za vodu, uz zamolbu da se uključe u akciju.

Ravnateljica Aquatike Margarita Maruškić Kulaš rekla je da plastične boce i čepovi najviše zagađuju europske rijeke i jezera, slijede vrećice od metalizirane plastike i omoti slatkiša.

(poslovni.hr)

Godinama je Tihi ocean nadahnjivao skladatelje, slikare i pisce koji su stvarali remek-djela koja su hvalila njegovu ljepotu

Nažalost, to je sada samo dio prošlosti. Tihi ocean je sada jedno veliko ogromano odlagalište smeća koje pokriva 600.000 kvadratnih milja, i to zahvaljujući svim vrstama otpada – uključujući boce, užad, plastične vrećice, ribarske mreže i plutače.

Istraživanja objavljena u znanstvenim izvješćima nazivaju ga “Great Pacific Garbage Patch” (GPGP) i to područje je dvostruko veće od Teksasa, i tri puta veće od Francuske.

Najgori dio je da to područje na kojem se nalazi otpad ne pokazuje znakove smanjenja.

Ekolozi su pokazali svoju zabrinutost nakon što su istraživači organizacije “The Ocean Cleanup Foundation” istraživali gomilanje otpadaka između Kalifornije i Havaja. Komadi od plastike koje su vidjeli zalijepljene zajedno imali su preko metar u promjeru.

Boyan Slat, osnivač organizacije “Ocean Cleanup”, opisao je situaciju kao “vremensku bombu”, jer će se tona smeća raspasti u mikro-plastiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća “ako ništa ne poduzmemo”.

Količina otpada gotovo je udvostručena i ima najmanje 79.000 tona plastike. Taj je broj, prema znanstvenim izvješćima, četiri do 16 puta veći nego što je otkriveno godinu dana prije.

Godinu dana nakon što je izašao prvi skup nalaza, istraživači su proveli ekspediciju sa više brodova i prikupili 1,2 milijuna uzoraka vode iz istog područja. Koristili su velike mreže kako bi pribavili ostatke otpada i snimili mnogo zračnih fotografija kako bi proučili GPGP.

Dr. Julia Reisser, glavni znanstvenik ekspedicije, izrazila je iznenađenje nad ogromnim količinama plastike koju su vidjeli. Nažalost, podaci pokazuju da se ovi masivni zagađivači iz oceana neće uskoro smanjiti.

U izvješću se navodi da prema povijesnim podacima iz površinskih mrežnih točaka, razine plastičnog onečišćenja rastu “eksponencijalno unutar GPGP-a”. Stopa po kojoj se plastična masa nagomilava brzinu kojom čuvari oceanograf. Da bi se stvari pogoršale, razina plastičnog onečišćenja raste brže u odnosu na okolnu vodu.

Oceanograf Laurent Lebreton, glavni autor studije, je priznao da su rezultati istraživanja depresivni, te se pita kako su zagađivači – uključujući i WC daske – pronašli put u ocean.

Dodaje da otpad također može prenijeti invazivne organizme preko oceanskih bazena. Zagađivanje vode zaista je uznemirujuće za ljude, ali je još uznemirujuće za morski život.

Kako možemo djelovati sada, prije nego što bude prekasno?

Trebamo oceane, a morski život je njihovo sklonište. Sada kada onečišćenje predstavlja veliku prijetnju tim prirodnim resursima, vrijeme je da napravimo potez da ih spasimo, korak po korak. Može potrajati i nekoliko godina, čak i desetljeća, ali moramo početi sada, dok još imamo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zračni promet je osobito štetan za klimu. Mi smo usporedili emisije štetnih plinova i pitali stručnjake: može li se smanjati štetni utjecaj avioprijevoza na klimu?

Zrakoplov je sve popularnije prijevozno sredstvo – za kratke i duge udaljenosti, zbog posla ili tijekom slobodnog vremena. Ako se ovaj trend nastavi, stručnjaci predviđaju da će se tijekom sljedeća dva desetljeća zračni promet u svijetu udvostručiti. Rezultat? Povećanje efekta staklenika.

Utjecaj zrakoplova na klimu dva do pet puta veći

Dok je zračni promet trenutno odgovoran za otprilike 2,5 posto globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2), zrakoplovi u visinama proizvode emisije štetnih plinova koje znatno povećavaju efekt staklenika. Jer osim ugljičnog dioksida, u atmosferu se emitiraju i dušikovi i sumporni oksidi, čađa i vodena para. Dušikovi oksidi u atmosferi stvaraju osobito štetne ozone i magličaste tragove vodene pare koji prije svega noću povećavaju efekt staklenika.

Savezna agencija za okoliš (UBA) pretpostavlja da su ti štetni učinci zračnog prometa između dva do pet puta veći nego emisija ugljičnog dioksida. Dakle, udio zračnog prometa na globalni efekt staklenika iznosi najmanje pet posto.

Vlakom umjesto zrakoplovom

U smislu zaštite okoliša, zrakoplovi u odnosu na druga prijevozna sredstva, stoje posebno loše, stoji u izračunima Savezne agencije za okoliš. Emisije u avioprijevozu po osobi i kilometru u prosjeku iznose najmanje 196 grama CO2. Dok promet na velike udaljenosti vlakom uzrokuje samo 11 grama CO2 po osobi i kilometru, prema informacijama Deutsche Bahna. Pojednostavljeno: vožnja vlakom je najmanje 18 puta povoljnija za okoliš.

Zagađivači atmosfere – po osobi/grama po kilometru (željeznica 11, autobusi 30, javni prijevoz 73, osobna vozila 139, zrakoplov 196)

Nedostatak svijesti

Putnici u pravilu nisu svjesni štetnosti zrakoplova na klimu. Kod rezervacije leta, na aerodromima ili tijekom leta o tome nitko ne daje informacije. Korisne su specijalizirane internetske stranice poput , na kojima se na temelju podataka o tipu zrakoplova, liniji leta i najnovijih znanstvenih otkrića, može izračunati utjecaj štetnih plinova.

Tako se, na primjer, može izračunati da jedan povratni let Boeingom 747 od Berlina do New Yorka proizvede 6.530 kilograma CO2. Budući da ovaj zrakoplov veliki dio puta leti i iznad mora, prema izračunu internetskog portala, utjecaj na klimu je osobito velik: 507 grama CO2 po osobi i kilometru.

Savezna agencija za zaštitu okoliša savjetuje da se izbjegavaju putovanja zrakoplovom. Za putovanja srednje udaljenosti preporuča se vožnja autobusom i vlakom. Ako je nemoguće izbjeći let zrakoplovom, najbolje je izabrati najkraću moguću rutu bez presjedanja, budući da polijetanje i slijetanje znače dodatne štetne posljedice za okoliš.

Klimatskim pristojbama protiv zagađenja

Zračni promet je u velikoj mjeri oslobođen poreza na promet i kerozin. Prema podacima Savezne agencije za zaštitu okoliša, u Njemačkoj su zrakoplovne kompanije godišnje subvencionirane s više od 10 milijardi eura. Stručnjaci pozivaju na ukidanje subvencija i na preuzimanje troškova za zaštitu okoliša koje stvara zračni promet. To bi također trebalo rezultirati ravnopravnijim natjecanjem među prijevoznicima.

Predlaže se uvođenje posebne pristojbe za avio-kompanije

Kako bi se promicala zaštita klime u zrakoplovstvu, koalicija njemačkih nevladinih organizacija predlaže uvođenje posebne pristojbe za zrakoplovne kompanije. Tako bi kompanije od 2020. trebale plaćati deset eura po toni emitiranog CO2, a do 2030. bi se ta davanja trebala povećati na 80 eura, jer bi tada u izračune bile uključene i druge za klimu štetne promjene prouzročene zračnim prometom. “Integriranjem i tih čimbenika koji nemaju veze s CO2, zrakoplovne kompanije dobivaju važne poticaje. Mogu promijeniti visinu i rutu leta i tako prouzročiti manje štete za klimu. Klimatske pristojbe bi ih nagnali na to”, objašnjava Werner Reh iz njemačke Udruge za zaštitu okoliša i očuvanje prirode (BUND).

Savez udruga za okoliš, promet i razvoj u svom planu za zračni promet predlaže da se prihodi od tih pristojbi prosljeđuju Zelenom fondu za klimu. “Time bi se mogli financirati programi za smanjivanje emisije štetnih plinova i mjere za zaštitu klime u siromašnijim zemljama”, objašnjava Annegret Zimmermann, referentica za klimatska pitanja.

BUND svojim prijedlozima želi potaknuti njemačku vlast da bolje štiti klimu u zračnom prometu. Ministarstvo prometa planira do početka 2016. godine napraviti sveobuhvatan plan za zračni promet. S druge strane, i nevladine organizacije iščekuju Konferenciju o klimatskim promjenama u Parizu.

Europska unija je htjela za zrakoplovne kompanije uvesti obvezu plaćanja klimatske pristojbe za letove unutar Europe još od 2012. Taj prijedlog je, međutim, propao zbog protivljenja Rusije, Kine i SAD-a.
 
(dw.de/uredio:nsp)

Sredstvo protiv korova koje je u širokoj uporabi diljem svijeta od strane korporacije Monsanto, vjerojatno može izazvati rak, izvijestila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prije par dana, a prenosi Reuters

Podružnica WHO-a, Međunarodna agencija za istraživanje o karcinomu (IARC), navodi kako je glifosat, aktivni sastojak Monsantovog herbicida Roundup, klasificiran kao vjerojatno kancerogen za ljude.

Navedeno je također da postoje ‘ograničeni dokazi’ da glifosat izaziva non-Hodgkinov limfom.

Iz Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača herbicida glifosata, izvijestili su znanstveni podaci ne podupiru zaključke IARC-a te ih pozvao da sazovu hitan sastanak i objasne svoje nalaze.

“Na znamo kako je IARC došao do zaključka koji tako drastično odstupa od istraživanja svih drugih regulatornih agencija diljem svijeta” – kazao je Philip Miller iz Monsanta

Glifosfat na hrani vruća je tema o kojoj se u Sjedinjenim državama naveliko razglaba, a savezna država Vermont prošle je godine uvela obavezno označavanje hrane koja je genetski modificirana.

Glifosat je kao tema jako aktualna i u Hrvatskoj, te na čitavom Balkanu, jer je njezin “otac” zločinačka korporacija Monsanto.

Američka vlada je izjavila da je ovaj herbicid siguran za ljude. 2013. godine Monsanto je zatražio i dobio odobrenje Američke Agencije za Zaštitu Okoliša, da podigne razinu tolerancije za glifosat, tj. da poveća njegovu razinu.

Glifosfat se uglavnom koristi na genetski modificiranim žitaricama poput kukuruza i soje.

“Ubojica korova” kako još nazivaju glifosat je otkriven u hrani, vodi i u zraku, nakon što je prskan, prema izvješću agencije WHO. Međutim, uporaba glifosata je uglavnom mala u blizini naselja u kojoj bi se suočila s najvećim rizikom izloženosti, navodi se u izvješću.

Dokazi za WHO zaključak dolazi iz studije, većinom poljodjelaca iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Švedske, koja je objavljena 2001. godine.

Karcinogene tvari mogu dovesti do raka pod određenim razinama izloženosti.

Uskoro i kod nas kreće proljetna sezona ‘špricanja’, a Monsantov herbicid u Hrvatskoj je u širokoj primjeni. “Živi” bili pa vidjeli.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)

Politika povodom klimatskih promjena se sve više zahuktava u najdominantnijim državama svijeta. Mnoge vlasti i korporacije kao glavni uzrok otopljavanja Arktika navode ugljični dioksid. Također se raspravljaju kome će pripasti vrijedni resursi ispod leda, poput nafte, kada se led otopi

Zbog toga i trenutne mogućnosti da se klimom manipulira pomoću geoinženjeringa i drugih metoda, moramo se zapitati da li se led na Arktiku namjerno topi i da li su za to odgovorne intervencije korporacija i vlasti.

Ledeno doba, globalno zagrijavanje i rasprava o Arktiku

Javna rasprava o arktičkom ledu je počela sedamdesetih godina kada su klimatski stručnjaci naveli da se bliži ledeno doba. Jedan od njih je bio i znanstvenik Stefan Schneider, koji je predložio da se ledeni omotač planeta namjerno otopi kako bi se spriječila šteta koja bi nastala zbog ledenog doba.

Interesantno je da je Schneider samo deset godina kasnije potpuno promijenio svoj stav o “ledenom dobu koje se bliži”. On je počeo uvjeravati svijet da će doći do globalnog zagrijavanja planeta i da je primarni uzrok za to ugljični dioksid. On je kao dokaz naveo topljenje leda na Arktiku.

Zašto je ovaj znanstvenik tako brzo promijenio mišljenje?

Geopolitički interesi na Arktiku

Predviđeno otapanje leda na Arktiku nosi sa sobom mnoge gospodarske, financijske, geopolitičke i vojne implikacije. Otprilike 13% svjetskih rezervi nafte i drugih resursa nalazi ispod leda u arktičkom regiji, pa nije ni čudo da se vlasti i korporacije interesiraju za ovo područje.

Kako navode različite vlasti, otapanje Arktika bi također pridonijelo otvaranju novih pomorskih putova, što bi uštedjelo vrijeme, novac i gorivo tvrtkama koje vrše isporuke. Upravo zbog toga mnoge nacije žele svoje dio Arktika.

Vlasti i korporacije sada vode tihi rat oko toga kome će pripasti regije. Štoviše, najveći udio imaju Rusija, Kanada i SAD i sve tri nacije su postavile svoju vojsku u regiji kako bi osigurale svoj dio.

Postoji nekoliko načina da se otopi led na Arktiku

Unatoč brojnim dokazima, znanstvenici su tek nedavno priznali da su raspravljali o načinima da otope Arktik i negirali su bilo kakvo primjenjivanje tih metoda.

Evo o kojim metodama su znanstvenici raspravljali:

Crna čađa
Postoji ideja da se na led i glečere isprska crnim slojem, koji bi upio dovoljno sunčeve svjetlosti i otopio led. Dok znanstvenici tvrde da crna čađa koja se može vidjeti na nekim slikama potječe od industrijskog zagađenja, mnogi aktivisti navode da je to dokaz namjernog otopljavanja leda.

Nuklearne eksplozije
Mnogi znanstvenici, pa i Schneider, došli su na ideju nuklearnih eksplozija, koje bi zagrijale regiju i otopile led. Iako nitko nije javno priznao da je ova tehnologija korištena da se otopi led, zna se da se u proteklih 50 godina dogodilo preko 100 nuklearnih eksplozija na Arktiku.

Konkretno, od 1955. do 1990., Sovjetski savez je detonirao 88 atmosferskih, 29 podzemnih i 3 podvodna nuklearna uređaja. Na desetine tih eksplozija se također odvilo i na ruskom Arktiku, gdje su nuklearne bombe korištene u svrhe seizmičkih istraživanja.

Smanjivanje ozonskog omotača
U proteklih nekoliko godina zabilježeno je značajno smanjenje ozonskog omotača, pogotovo u polarnim regijama. Istaknuti meteorolog Harry Veksler je 1963. godine predložio da se arktička regija zagrije koristeći zrakoplove koji prskaju klor ili brom u stratosferu kako bi se uništio ozonski omotač.

Zapravo, neki znanstvenici su zabilježili znatnu promjenu u CV indeksu zračenja, koja je nastala zbog smanjenja zaštitnog sloja planeta.

Manipulacija mlaznim tokom
Kao što je objašnjeno u filmu “Zašto nas zaboga prskaju?”, geoinženjeri imaju sposobnost da kontroliraju i preusmjeravaju mlazne tokove i vremenske šablone u određenim regijama.

Vjeruje se da su ove akcije neprirodne i da doprinose pojavi toplog zraka u arktičkoj regiji. Kao rezultat, topao zrak i vlaga uzrokuju nevjerojatnu sušu na sjeveru Kalifornije, dok prirodni mlazni tok donosi hladan zrak i više vlage u središte Zapada.

Hegelova dijalektika
Nema sumnje da znanstvena zajednica ima tehnologiju da otopi led na Arktiku. Također nema sumnje da određene vlasti i korporacije žele ostvariti dobit od uporabe takve tehnologije. Naveden je primjer Hegelove dijalektike.

Problem: tajno napraviti problem, a zatim namjerno i sustavno otopiti polove koristeći geoinženjering.

Reakcija: iscenirati javnu reakciju promovirajući ideju da se nešto mora učiniti (navesti da se led na Arktiku topi zbog povećanja razine ugljičnog dioksida i da je potrebno riješiti problem globalnog zagrijavanja).

Rješenje: ponuditi rješenje za “problem” koji je umjetno stvoren. Svjetske vlasti zatim pozivaju na programe geoinženjeringa kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje.

Zaključak

Iako je skoro bilo dosta rasprava o tome da li se Arktik topi, nema sumnje da se to iskorištava od strane korporacija. Pošto postoje tehnologije za topljenje leda, a vlasti i korporacije imaju određene interese za ova područja, zajednice bi trebale obratiti pozornost na ovaj problem.

Preko 500 klimatskih zakona treba stupiti na snagu 2015. godine, a uglavnom su uspostavljeni na temelju Arktika kao dokaza za globalno zagrijavanje. Smatra se da su ovi zakoni intermedijerni korak ka ozakonjivanju nelegalnih programa geoinženjeringa, osiguravajući vladi način da uvedu novi režim globalnog poreza.

Upravo zbog ovog scenarija, važno je da se geoinženjering ozbiljno procjeni, ali i da se strogo ispita legitimnost programa za smanjenje razine ugljičnog dioksida.
 
*stisnite Titlovi radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)