Nedavno su znanstvenici iz SAD i Danske dokazali da rizik od psihičkih bolesti ovisi od kvalitete zraka, što potvrđuje hipotezu o tome da sve više ljudi u svijetu pati od psihičkih poremećaja i neuroloških oboljenja, između ostalog, i zbog životne sredine

U posljednja dva desetljeća zabilježen je nagli rast broja ljudi oboljelih od psihičkih poremećaja i autizma, što je vrlo zabrinjavajuće.

Epidemija psihičkih oboljenja djelomično se pripisuje poboljšanoj dijagnostici i većem broju stanovnika koji imaju pristup lijekovima.

Ipak, znanstvenici su se fokusirali na potragu za nasljednim faktorima, koji uzrokuju mentalna i psihička oboljenja.

Pronađene su mnoge genske grupe u kojima mutacije znatno povećavaju rizik od bolesti. Međutim, dugogodišnjim prmatranjem blizanaca, znanstvenici su zaključili da se pojava tih bolesti ne može u potpunosti pripisati genetici.

Istraživači su došli do zaključka da u tom procesu ulogu igra složena kombinacija nasljednih, socijalnih i ekoloških faktora.

Znanstvenici odavno tvrde da je u velikim gradovima broj ljudi sa mentalnim i psihičkim poremećajima veći nego u ruralnim sredinama, što ih je potaknulo da obrate pažnju na kvalitetu zraka.

Američki znanstvenici su 2013. godine analizirali podatke 7.000 djece rođene sa autističnim poremećajem, čije su majke za vrijeme trudnoće živjele u Los Anđelesu. Ispostavilo se da zagađenje ozonom i otrovnim česticama, koje su manje od 2,5 mikrometara povećava rizik od autizma za 12 do 15 odsto.

Godine 2014. objavljeno je šest studija, u kojima je otkrivena veza između autizma i kvalitete gradskog zraka. Jedna od njih je rad znanstvenika sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Rochesteru (SAD).

Oni su smjestili glodavce u sobu ispunjenu zagađenim zrakom kao na ulicama grada srednje veličine.

Zatim su proučavali djelovanje takvog zraka na njihov mozak i utvrdili da su primjetni znaci upale, dok je u živčanom tkivu bio povećan nivo neurotransmitera glutamata. Takve promjene su karakteristične za osobe sa šizofrenijom i autizmom.

Povećan rizik u gradovima

U Kini je problem sa kvalitetom zraka posebno izražen. Jedno od posljednjih istraživanja je pokazalo da mentalno zdravlje stanovnika najviše ovisi od smoga, gdje postoji mnogo toksičnih čestica i gde su zabilježene oscilacije dnevne temperature.

Najnovije istraživanje koje je proučavalo vezu između mentalnih bolesti i kvalitete zraka objavili su znanstvenici sa Univerziteta iz Chicaga i Univerziteta u Orhusu (Danska).

Oni su proučavali podatke 151 miliona osiguranika u SAD-u u periodu od 2003. do 2013. godine i 1,4 miliona pacijenata, koji su se rodili u Danskoj u periodu od 1979. do 2022. godine i koji su živjeli tamo prvih deset godina svog života.

Najveći rizik od depresije primjećen je kod doseljenika iz Europe, dok se šizofrenija i epilepsija najčešće sreću kod Afroamerikanaca.

Rizik od bipolarnog poremećaja je povećan za 27 posto u područjima sa lošijom kvalitetom zraka. Loša kvaliteta zraka povećava rizik od poremećaja ličnosti za 19,2 posto.

Međutim, problem je u tome što još nije moguće dokazati uzročno-posljedičnu vezu između zagađenja zraka i psihičkih, odnosno mentalnih poremećaja, jer previše drugih štetnih faktora i stres utječu na stanovnike gradova.

Autori studije na kraju navode hipotezu koja se svodi na oksidativni stres u stanicama mozga, što dovodi do njihovog izumiranja i oštećenja genetskog materijala.

(sputniknews.com)

Brazilski predsjednik Bolsonaro dao je bizaran savjet kako nadoknaditi uništavanje Amazone, trebalo bi, prema njegovim tvrdnjama, manje jesti i obavljati veliku nuždu “tek svaki drugi dan”

Do sada smo svjedočili doista raznim “briljantnim” idejama političara diljem svijeta, no brazilski predsjednik Jair Bolsonaro ispalio je sada biser kojim se definitivno plasira na sam vrh liste političkih idiotizama svih vremena.

Naime, Bolsonaro je našao “recept” za spas okoliša i smanjenje globalnog zagrijavanja. Prema njegovu savjetu, da bi se spasila Zemlja, a posebice prašuma Amazona, potrebno je rjeđe ići na toalet, a veliku nuždu obavljati tek svaki drugi dan. I to ako se baš mora.

Sve za profit

“Dovoljno je jesti malo manje. Govorite o zagađenju okoliša. Dovoljno je obavljati nuždu svaki drugi dan. To će biti bolje za cijeli svijet” – ispalio je Bolsonaro u trenutku kad je otpuštao šefa brazilske Svemirske agencije, iste one institucije koja je na temelju satelitskih snimaka objavila podatke o ogromnom uništavanju Amazone u proteklih godinu dana.

Odnosno od kada je Bolsonaro došao na vlast. Prema podacima koji su izneseni, sječa Amazone i uništavanje prašuma koje se drže “plućima svijeta” i koje proizvode dobar dio kisika u globalnoj atmosferi poraslo je 88 posto u lipnju u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Posljedica je to Bolsonarove politike koji, baš poput Trumpa u SAD, odbija bilo kakvu pomisao na globalno zatopljenje i čini sve kako bi bogatim industrijalcima i njihovim kompanijama olakšao poslovanje i omogućio veće zarade.

Upravo na tom tragu je i enormno povećano uništavanje Amazone, a najčešći razlog je stvaranje novih pašnjaka za ispašu stoke koju uzgajaju veliki proizvođači govedine u Brazilu.

Bolsonaro, naravno, ne želi ni čuti bilo kakve kritike, već predlaže “alternativna rješenja”.

Prema Bolsonaru, suzdržavanje od jela i velike nužde ima nekoliko pozitivnih učinaka. Prije svega, manje se troši hrane, čime se spašavaju zelene površine. Nadalje, dodatna korist stvara se izbjegavanjem velike nužde.

Jer kada bi, umjesto jednom dnevno, veliku nuždu Brazilci obavljali tek svaka dva dana, postigla bi se velika ušteda u toaletnom papiru.

Koji se, naravno, pravi najčešće od drva. A nije baš toliko teško stisnuti zube, i još poneki dio tijela, i tek svaki drugi dan otići do toaleta.

Bolsonara su, naravno, brazilski mediji počeli ismijavati i razapinjati, no malo je vjerojatno da će on promijeniti svoju politiku.

(vecernji.hr)

Stručnjaci upozoravaju se time u prirodi razvijaju bakterije otporne na lijekove, što bi do 2050. moglo pobiti 10 milijuna ljudi

Do danas najveće svjetsko istraživanje zagađenosti rijeka antibioticima pokazalo je da je diljem 72 države sa svih kontinenata, 65 posto rijeka zagađeno antibioticima. Istraživanje su proveli stručnjaci sa Sveučilišta York uz pomoć svojih kolega na terenu diljem svijeta s kojima su razmjenjivali uzorke.

Oni su prikupljene uzorke testirali na čak 14 najčešćih antibiotika koji se danas koriste, a rezultat je to da su od 711 mjesta na kojima su ispitivali razinu antibiotskog zagađenja vode iz rijeka, opasne koncentracije utvrdili na njih 307.

Bilo je tu svjetski čuvenih rijeka poput Mekonga, Seine, Tigrisa, Temze. Najgora zagađenja uočena su u zemljama “trećeg svijeta” i politički odnosno ratno nestabilnih područjima, poput Bangladeša, Kenije, Gane, Pakistana i Nigerije. A u Europi, na kontinentu na kojem su se uz Sjevernu Ameriku ranije ovakva istraživanja najčešće provodila, najgore stanje uočeno je u uzorcima iz vode Dunava, jednim dijelom toka i hrvatske rijeke.

Istraživanje koje je vodilo Sveučilište York utvrdilo je da je voda iz Dunava bila zagađena sa sedam antibiotika iznad razina koje su navedene kao neškodljive, drugim riječima, od svih testiranih antibiotika, Dunav je preko sigurnih razina zagađen polovicom njih. U popratnim tekstovima i raspravama znanstvenika uoči detaljnog predstavljanja rezultata istraživanja na skupu znanstvenika u Finskoj ovog tjedna, navodi se da je jedan od pronađenih antibiotika klaritromicin, u razinama četiri puta višima od dopuštenih.

Njega se u medicinske tvrtke koristi u liječenju infekcija dišnog sustava poput upale pluća i bronhitisa. Drugo veliko europsko iznenađenje za koje se preliminarno doznalo jest rijeka Temza, pozitivna preko dopuštenih granica na pet od 14 testiranih antibiotika. Od tih antibiotika preliminarno se ističe ciprofloxacin, terapeutsko sredstvo za infekcije kože i urinarnog sustava, u najvišim koncentracijama izmjeren triput više od dopuštenog.

U jednom pritoku Temze u Londonu izmjerena je ukupna koncentracija antibiotika od 233 nanograma po litri. Dunav je, inače, najveća europska rijeka. Istraživanje navodi da su, ovisno o vrsti antibiotika, sigurne razine između 20 i 32.000 nanograma po litri.

U istraživanju se navodi da u mjesta izrazitog rizika u pravilu odgovarala mjestima u kojima su se u rijeke izlijevale otpadne vode, iz industrije ili iz gradova, te u blizini smetišta, a posebno na mjestima političke nestabilnosti, između ostalog na točkama razgraničenja Palestinske samouprave i Izraela. Zašto je ovo istraživanje bitno, voditelj projekta Alistair Boxall objasnio je u priopćenju objavljenom na stranicama Sveučilišta York:

“Rezultati su otrežnjujući i zabrinjavajući, jer pokazuju da su antibioticima zagađeni riječni sustavi diljem svijeta.”

Najgora zagađenja izmjerena su u Keniji, u koncentracijama do 100 puta iznad dopuštenih, u Bangladešu gdje je razina metronidazola, korištenog u liječenju vaginalnih infekcija, izmjerena čak 300 puta iznad “sigurnih” razina. Ovakve pojave znanstvenici danas smatraju katastrofalnim po budućnost čovječanstva i uopće prirode narednih godina, zbog opasnosti razvijanja gena u bakterijama koji nose otpornost na antibiotike kojima su izloženi ti mikroorganizmi.

Čak i u vrlo niskim koncentracijama antibiotika. Jer, jednom kad se negdje razvije otpornost nekog organizma na neki antibiotik, mikrobiolozima je posljednjih godina savršeno jasno da bakterije međusobno relativno brzo razmjenjuju genetska svojstva, koja na kraju mogu dovesti do prenošenja tih svojstava i na patogene koji izazivaju zarazne bolesti kod čovjeka. UN je u travnju upozorio da je otpornost bakterija na antibiotike da se predviđa da će do 2050. u svijetu dovesti do smrti 10 milijuna ljudi.

“Mnogi znanstvenici i političari danas prepoznaju ulogu prirodnog okruženja u problemu razvijanja antibiotske otpornosti. Naši podaci pokazuju da bi zagađenje rijeka antibioticima moglo u velikoj mjeri pridonositi tom problemu”, izjavio je Boxall.

U Hrvatskoj je prije nekoliko godina izašlo u javnost nekoliko istraživanja koja su se ticala zagađenja rijeke Save antibioticima. Jedna od njih bilo je istraživanje Norveškog instituta za ispitivanje voda (NIVA) i Instituta Ruđera Boškovića (IRB) na osnovu IRB-ovih mjerenja razina kemijskih zagađenja u vodama Save u godinama 2006., 2007. i 2008. I to od slovenske granice do Siska. Studija je napravljena u okviru NATO-ovog programa “Znanost za mir” i potjecala je iz prosinca 2010.

U studiji su se navodile visoke razine eritromicina, azahomoeritromicina i azitromicina, što je navedeno i u doktorskoj disertaciji Ivana Sente iz 2009., a hrvatski i norveški znanstvenici, njih 24 potpisnika, u studiji su zaključili da makrolidni antibiotici u tolikim koncentracijama u rijeci koja prolazi kroz pola Hrvatske, nikako ne mogu biti posljedica pukog ispuštanja zagrebačkih otpadnih voda.

Sve je ukazivalo na to da je riječ o priči koja se nastavlja na otkriće iz rujna 2010., kada je Večernji list objavio izvještaj IRB-a, prema kojemu je vodozaštitno područje Šibice kod Zaprešića, uslijed 30-godišnjeg ispuštanja otpadnih voda, ugroženo kemikalijama i antibioticima koji su se nataložili u potoku Gorjak kod S. Marofa. 2012. godine na istu temu Večernji list objavio je novi članak, samo što je ovaj put bila riječ o tome da su antibiotici iz okoliša prodrli i u vodovod.

U članku što ga je objavio Guardian povodom Yorkovog najnovijeg svjetskog istraživanja zagađenosti rijeka diljem svijeta antibioticima, profesor William Gaze sa Sveučilišta Exeter objasnio je opasnosti postojanja antibiotika u prirodi u relativno visokim razinama koncentracije: “Mnoštvo gena otpornosti na antibiotike što ih nalazimo u bakterijama od kojih oblijevaju ljudi, potječu iz bakterija iz okoliša.”

(express.hr)

Kemikalija koja je zabranjena diljem svijeta u posljednjih 30 godina dovela je navodno do nesreće. I svi znakovi, u novoj studiji, ukazuju na Kinu kao krivca

Znanstvenici su u studiji objavljenoj 22. svibnja u časopisu Nature napisali da je Kina odgovorna za između 40 i 60 posto ukupnih globalnih emisija plina CFC-11 i da potječu s istoka zemlje.

Znanstvenici su utvrdili da je za tajanstveni globalni porast emisije industrijskog plina CFC-11 koji uništava ozonski omotač odgovorna Kina odnosno njezin sjeveroistočni dio.

Tim australskih i međunarodnih znanstvenika utvrdio je područje oko pokrajina Šandong i Hebei blizu glavnog grada proizvodi najmanje 40 do 60 posto globalnog porasta emisije plina CFC-11 od 2013.

Emisije CFC-11 godišnje su veće za oko 7.000.000 kilograma od 2014. do 2017. u usporedbi s razdobljem od 2008. do 2012., navodi se u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Nature u srijedu.

Prema studiji vjerojatno je da je povećanje koje je prvi puta otkriveno prošle godine rezultat nove neprijavljene proizvodnje i potrošnje što predstavlja kršenje Montrealskog protokola iz 1987. da se postupno ukine proizvodnja CFC-a do 2010.

Znanstvenici navode da će biti potrebna dodatna istraživanja da se otkriju procesi koji su doveli do povećanja i razmjera emisije povezane s proizvodnjom plina CFC-11.

CFC-11 je ranije korišten kao rashladno sredstvo u hladnjacima te u sprejevima i u proizvodnji stiropora.

Njegovo korištenje povezano je s oslobađanjem klora u atmosferu i razaranjem ozonskh molekula u ozonskom omotaču.

U 1985. znanstvenici su iznad Antarktike otkrili rupu u ozonskom omotaču koji upija štetno ultraljubičasto zračenje i sprečava da ono stigne do Zemlje. To je otkriće dovelo do Montrealskog sporazuma.

Koncentracija plina CFC-11 u atmosferi značajno se smanjila od sredine 1990-ih.

No, prošle godine u studiji objavljenoj u časopisu Nature napisano je da postoji sumnjiv porast emisije CFC-a bez identificiranja izvora ili lokacija odgovornih za porast.

U prošlogodišnjem izvješću neprofitna Agencija za istraživanje okoliša sa sjedištem u Londonu prikupila je dokaze iz 18 tvrtki u 10 kineskih pokrajina i zaključila da je korištenje CFC-11 rašireno u tvornicama koje proizvode izolacijske smjese za građevinarstvo.

Autori zadnje studije kombinirali su rezultate promatranja atmosfere iz Gosana u Južnoj Koreji i Haterume u Japanu, gradova koji su blizu istočne Kine, uz globalne podatke i modele prijenosa kemijskih tvari kroz atmosferu kako bi otkrili izvore povećanja emisije.

“Ovo istraživanje utvrdilo je da je veliki regionalni izvor nove emisije CFC-11 istočna Kina, vjerojatno zbog nove proizvodnje izolacijskih građevinskih materijala što je zabranjeno Montrelskim protokolom”, kazao je Paul Fraser, jedan od znanstvenika koji su proveli istraživanje.

“Povećanje emisije plina CFC-11 razlog je za zabrinutost zbog toga što se radi o moćnoj tvari koja uništava ozon. Ako se emisija ne smanji to će rezultirati odgodom zatvaranja antarktičke ozonske rupe, vjerojatno desetljećima”, dodao je.

(jutarnji.hr)

Da li UN predviđa kataklizmu sličnu onoj iz 70-tih godina kada su najavljivali totalno smrzavanje Zemlje i nedostatak hrane

Navodno kako kažu Ujedineni narodi, ljudske aktivnosti u vrlo skoroj budućnosti od samo nekoliko desetljeća mogle bi uzrokovati izumiranje oko milijun vrsta, upozorava nacrt novog izviješća koje je danas objavio UN.

Ovako brz nestanak biljaka i životinja već se naziva šestim masovnim izumiranjem. Masovna izumiranja u prošlosti su uvijek uzrokovali kataklizmički događaji golemih razmjera poput udara velikih asteroida ili masovnih vulkanskih erupcija. Ovaj puta uzrok je čovjek.

Ugrožena je četvrtina svih poznatih vrsta biljaka i životinja

Kao najvažniji uzroci uništenja koje prijeti našem planetu navode se ljudske potrebe za energijom i hranom, odnosno pretjerana konzumacija resursa, krivolov, sječa šuma i emisije fosilnih goriva. Četvrtina svih poznatih vrsta biljaka i životinja već je ugrožena, a razmjeri njihova nestajanja desecima ili stotinama puta su brži nego što su u prosjeku bili u posljednjih 10 milijuna godina.

Izviješće, koje je na 1800 stranica kroz tri godine sastavilo međudržavno tijelo Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES), temelji se na više od 15.000 akademskih radova i istraživanja, a jedna od ključnih ideja mu je da upozori političare na najbolje moguće načine borbe s klimatskim promjenama.

Prošli tjedan autori izviješća održali su u Parizu niz sastanaka s predstavnicima vlasti iz više od 130 država u nastojanju da dokumentu daju konačnu, dorađeniju formu.

Velik dio Zemljine površine pokazuje ozbiljne znakove propadanja

Prema njemu oko 75% kopna, oko 50% rijeka i jezera te oko 40% svih mora i oceana već pokazuje ozbiljne znake propadanja uzrokovanog ljudskim aktivnostima.

Od 1980-ih do danas emisije stakleničkih plinova uzrokovane sagorijevanjem fosilnih goriva su se udvostručile, a prosječna temperatura porasla je za najmanje 0,7 stupnjeva Celzijusovih, tvrde autori.

„Rekao bih da je će se izviješće najvjerojatnije interpretirati uz konstataciju u stilu ‘Čovječe stvarno smo u nevolji’, međutim postoje rješenja“, rekao je prije skupa za BBC voditelj IPBES-a prof. Sir Bob Watson.

„Naše izviješće govorit će o razmjerima u kojima gubimo bioraznolikost te o stupnjevima u kojima je možemo zaštititi u budućnosti“, dodao je.

Krčenje šuma i rast konzumacije mesa potiskuju vrste iz prirodnih staništa

U izviješću se među ostalim ističe da su načini na koje se koristi tlo i krče šume za poljoprivredu u kombinaciji s povećanjem konzumacije mesa istisnuli brojne vrste iz njihovih prirodnih staništa. Istovremeno je pretjerani izlov riba desetkovao njihove populacije u morima širom svijeta

Dokument predviđa da će se izumiranje u narednim desetljećima najvjerojatnije dalje ubrzavati.

Najdramatičnije upozorenje ikada

Kraća verzija dokumenta od 40 stranica zaključka koji je danas objavljen za potrebe informiranja političara vjerojatno je najozbiljnije upozorenje na prijetnju koju ljudi predstavljaju za planet ikada.

Ono ističe da se broj stanovnika u svijetu od 1970-ih do danas udvostručio, globalna ekono0mija se učetverostručila, a međunarodna trgovina udeseterostručila. Kako bi se ljudi nahranili, odijenuli i opskrbili energijom, šume su krčene brzinama koje su bez presedana u povijesti.

Od 1980. do 2000. nestalo je oko 100 milijuna hektara šuma, ponajviše za uzgoj stoke u Južnoj Americi te za plantaže palminog ulja u Jugoistočnoj Aziji. Još većom brzinom nestaju močvarna područja. Od svih koja su postojala u 18. stoljeću do danas ih je ostalo samo 13%. Samo u 20. i 21. stoljeću nestalo ih je oko 54%.

Najdramatičnije projekcije

Neviđeni rast konzumacije, populacije i tehnologije vjerojatno će se učetverostručiti u 21. stoljeću.

Najveći dio propadanja staništa dogodit će se u Centralnoj i Južnoj Americi, u subsaharskoj Africi i u Aziji.

Propadanje tla i klimatske promjene do 2050. uzrokovat će migracije između 50 i 700 milijuna ljudi.

Klimatske promjene i propadanje tla do 2050. uzrokovat će smanjenje proizvodnje usjeva godišnje za 10% globalno, a u nekim krajevima i do 50%.

Bioraznolikost će se do 2050. smanjiti za 38% do 46%.

Ekonomske projekcije

Godišnja cijena gubitka bioraznolikosti i ekosustava te propadanja tla čovječanstvo će koštati više od 10% globalne proizvodnje.

Glavni uzrok ovog propadanja je životni stil intenzivne konzumacije koji je u porastu u razvijenim zemljama i novim ekonomijama, ali i u zemljama u razvoju.

Studije provedene u Aziji i Africi pokazuju da je cijena nedjelovanja barem tri puta veća od cijene djelovanja.

Koristi od očuvanja 10-ak puta su veće od cijena očuvanja.

Porast distance između potrošača i ekosustava koji proizvode hranu i druge robe rezultirao je padom svijesti i razumijevanja posljedica odluka o konzumaciji.

Većina onih koji imaju najviše koristi od pretjerane eksploatacije doživljava najmanje izravnih posljedica konzumerističkih odluka koje uzrokuju propadanje tla.

(index.hr)

Geoinženjering, također poznat kao klimatski inženjering, je kontroverzna tema danas u svijetu

Iako mnogi ljudi odbacuju tu činjenicu kao ništa više od teorije zavjere, postoje mnogi drugi koji žestoko ističu da su vladine i druge organizacije aktivno uključene u pokušaje manipuliranja vremenom.

Većina tih eksperimenata, kažu oni, usmjerena je na preokretanje učinaka tzv. klimatskih promjena, dok neke agencije imaju više zlokobnih razloga za manipuliranje vremenom, uključujući želju da kontroliraju ionosferu i stoga da kontroliraju radiokomunikacije – za vojne svrhe.

U posljednjih nekoliko godina, postoje dokazi da možda geoinženjering ne bi trebalo tako brzo odbaciti kao teoriju zavjere.

Izvješća koja su se pojavila sugeriraju da su povećane količine aluminija otkrivene u padalinama. Ako je ovaj teški metal prisutan na kiši, on je sigurno prisutan u velikim količinama u zraku. To se savršeno uklapa u teoriju geoinženjeringa, koja tvrdi da se aluminij raspršuje u atmosferu kao način kontrole kiše i samog vremena.

Možda je najveći dokaz koji podupire teoriju geoinženjeringa, međutim, ogroman porast neurodegenerativnih bolesti posljednjih godina.

Prema organizaciji Alzheimer’s Association, broj ljudi koji umiru od Alzheimerove bolesti porastao je za nevjerojatnih 145 posto od 2000. godine do danas.

To je značajno, jer znanstvenici već neko vrijeme upozoravaju da bi uporaba aluminija u geoinženjerske svrhe uzrokovala porast broja ljudi s neurodegenerativnim bolestima.

Znanstvenici već godinama upozoravaju na to

Kako su izvijestili na portalu Waking Times (WT), deklasificirani vladini dokumenti koji datiraju iz 1970-ih godina potvrdili su da znanstveni programi koje financira država su aktivno uključeni u studije posvećene manipulaciji vremenskim prilikama.

A ti su programi vjerojatno su pojačani u zadnje vrijeme kako se povećava histerija globalnog zatopljenja.

To potvrđuje ono što znanstvenici govore godinama:

2014. godine, ekipa novinara televizije CBS razgovarala je s fizičarom dr. Michio Kaku. U intervjuu je dr. Kaku otkrio da znanstvenici provode velike eksperimente modifikacija vremena koji uključuju usmjeravanje lasera i nanočestica u nebo.

Iako je istina da su ljudi svakodnevno izloženi velikim količinama aluminija putem hrane koju jedemo, vode koju pijemo i lijekova koje uzimamo, tijelo apsorbira samo oko 0,3 posto tog aluminija zbog zaštite koju pruža intestinalni trakt.

Atmosferski aluminij je, međutim, daleko opasniji:

Kada se udiše, atmosferski aluminij zaobilazi pluća i ima izravan pristup krvotoku. Odavde može cirkulirati kroz tijelo i prouzročiti značajnu štetu. To uključuje rak pluća, oštećenje bubrega, deformitete kostiju, napade i anksioznost.

Tu je i mnogo istraživanja koja otkrivaju da izloženost aluminiju može povećati rizik od nekoliko bolesti mozga, uključujući Alzheimerovu bolest. Zbog toga je dr. Herndon otkrio da je geoinženjering odgovoran za rasprostranjeni porast neuroloških bolesti diljem svijeta.

Taj 145-postotni porast smrtnosti od Alzheimerove bolesti dobiva novo i uznemirujuće značenje kada se promatra u skladu s ovom vrstom informacija. Nažalost, gotovo je nemoguće izbjeći atmosfersku izloženost aluminiju, naglašavajući važnost pokušaja detoksifikacije od teških metala na redovnoj osnovi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sada znamo da sol nije neprijatelj kada je u pitanju samo vaš krvni tlak, već bi mogla imati još jedan negativan utjecaj na vaše zdravlje kako to pokazuje nova pokazuje

Istraživanje je donijelo šokantan podatak o tome da 90 posto brancova kuhinjske soli koja se koristi širom svijeta – sadrži sitne komadiće plastike.

To je zapanjujuće otkriće, ali nije toliko nevjerojatno kada malo razmislite o tome. Uostalom, oceani, mora i druge vodene površine širom svijeta danas su veulike kontaminirane mikroplastikom, a velik dio soli koju koristimo dolazi iz vode.

Zapravo, od svih testiranih soli, morska sol je sadržavala najviše razine mikroplastike, zatim sol iz jezera i kamena sol koja se dobiva od podzemnih soli.

Mikroplastika su mali komadići plastike koji su manji od 5 milimetara, a formiraju se kada se raspadaju veći komadi plastičnog otpada poput plastičnih boca.

Studija, koju su proveli istraživači sa Nacionalnog sveučilišta Incheon u Južnoj Koreji i objavljena u časopisu “Environmental Science & Technology”, ispitala je 39 marki soli iz 21 različite zemlje.

Nalazi su pokazali da prosječna odrasla osoba svake godine konzumira oko 2000 komadića plastike zahvaljujući njezinoj prisutnosti u vodenim površinama na našem planetu.

Nije iznenađujuće da su razine plastičnog onečišćenja na određenim zemljopisnim područjima povezane s količinom mikroplastike koju odbacuju oni koji tamo žive.

Na primjer, dosadašnja istraživanja pokazala su da Indonezija ima drugu najvišu razinu plastičnog onečišćenja u svijetu.

Nova studija pokazala je da sol iz Indonezije ima najveću kontaminaciju mikroplastikom.

Samo tri marke soli analizirane u studiji nisu sadržavale mikroplastiku: nerafinirana francuska morska sol koja je nastala solarnim isparavanjem, rafinirana kineska kamena sol i rafinirana tajvanska morska sol.

Imena određenih brandova nisu objavljena, dok se mikroplastika nalazila u morskoj soli koja se prodaje u SAD-u, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Francuskoj, a Azija je izvor nekih od najgorih plastičnih zagađenja na svijetu.

Plastično zagađenje je posvuda

Prema UN-u, čak 12,7 tona plastike se baca svake godine u svjetske oceane. Ovo je jednako bacanju plastičnog smeća u ocean svake minute. Većina mikroplastičnog onečišćenja proizlazi iz plastike za jednokratnu uporabu kao što su slamke i boce za vodu.

Prošle su godine španjolski istraživači pronašli plastiku u svih 21 marki kuhinjskih soli koje su testirali. Najčešća plastika je bila polietilen tereftalat koji se koristi u izradi plastičnih boca.

Ne morate se brinuti samo o soli, jer su onečišćeni i drugi proizvodi povezani s vodom. Istraživanje koje su proveli istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti pronašlo je mikroplastiku u pivu i vodi za piće, kao i u kuhinjskj soli.

Svih 12 marki piva koja su testirana i koja su napravljena od vode sa područja “Velikih jezera” sadržavalo je mikroplastiku, s prosječno četiri čestice po litri.

Stručnjaci su zabrinuti jer nedostatak istraživanja na ovom polju znači da zapravo ne znamo koliko će to dugoročno negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Ne samo da je plastika sama po sebi opasna, već također apsorbira otrovne kemikalije pronađene u morskoj vodi.

Plastika ulazi u sve što se nalazi u moru, od sitnog planktona do školjkaša i velikih riba, probijajući se kroz lanac ishrane i dovodeći ljude u opasnost.

Jedna studija procijenila je da ljudi koji jedu školjke mogu pojesti čak 11.000 čestica mikroplastike godišnje, dok je druga procijenila godišnju konzumaciju plastike kroz vodu iz slavine, sol i pivo u količini od 5.800 čestica.

Sve je teže, ako ne i nemoguće, da se ovih dana izbjegne konzumacija mikroplastike. Studije su čak pokazale da možete dnevno unijeti čak 100 čestica plastike putem kućne prašine koja dolazi u vaš tanjur.

Iako neki faktori djeluju izvan naše kontrole, još uvijek mnogo toga možemo učiniti kako bismo zaustavili problem, a prvi korak je izbjegavanje plastike za jednokratnu uporabu.

Ne kupujte proizvode za zdravlje i ljepotu sa mikročesticama, i ne kupujte ili pijte iz plastičnih boca. Također biste trebali ulagati u vrećice za višekratnu uporabu i staklene posude za hranu ako to već ne činite.

Ako bolje razmislite o svojim svakodnevnim navikama, možda ćete se iznenaditi koliko možete potrošnjom plastike izbjeći taj razorni problem plastičnog zagađenja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Oko 300 milijardi komada plastike (ili otprilike 150 milijuna tona otpada) zagađuje Arktički ocean, zaključio je međunarodni tim istraživača nakon procjene razine plastičnog otpada koje se nalazi istočno od Grenlanda i Barentsovog mora u blizini Norveške i Rusije

Unatoč relativnoj izolaciji ovih područja, istraživači kažu da je zagađenje uzrokovano čovjekom dostiglo opasnu razinu.

Njihovo izvješće, koje je obljavljeno u časopisu “Science Advances” označava te zone kao “polarna groblja” i upozorava na potencijalne opasnosti koje ta mjesta mogu imati.

Konkretno… toksini u tim komadima plastike mogu se ispustiti u vodu i promijeniti životne oblike i prirodnu pH razinu vode. Životinje u prirodi također mogu progutati plastiku ili se u nju zapetljati.

“Ukupno opterećenje plutajuće plastike na nesmrznuti Arktički ocean procijenjeno se u rasponu od oko 100 do 1200 tona, pri čemu se procjenjuje da se 400 tona sastoji od oko 300 milijardi plastičnih artikala” – navodi se u studiji.

“Fragmentacija i tipologija plastike ukazivala je na obilje prisutnosti starih otpadaka koji potječu iz udaljenih izvora.”

Tim sugerira da je vjerojatno da je otpad došao sjevernim oceanskim strujama. Arktik je postao “slijepa ulica” za otpad koji se baca u Atlantik u Europi i Sjedinjenim Državama.

To može objasniti zbunjujuću činjenicu da bi rijetko naseljena regija mogla imati daleko više otpada od očekivanog. Autori su za Daily Mailu izjavili: “Sjevernoatlantsko područje Atlantskog oceana pojavilo se kao mrtva točka za površinski transport plastičnog onečišćenja”.

Istraživači su došli do svojeg zaključka nakon uzorkovanja 42 mjesta na Arktiku kroz kružnu ekspediciju Tara Oceana 2013. godine.

Njihov je pregled pronašao stotine tisuća malih komadića plastike u sjeveroistočnom dijelu Atlantika. Ovi su dijelovi očito bili stari i izgledali su kao da su potekli sa raznih mjesta u Europi i Sjevernoj Americi.

Voditeljica Andres Cozar sa Sveučilišta u Cadizu u Španjolskoj kaže: “Devedeset devet posto plutajuće plastike na Arktiku bilo je ograničeno na područje Grenlanda i Barentsovog mora …. Plastično zagađenje u ostatku Arktskog polarnog kruga bilo je nisko ili ga nije bilo”.

Cozar pretpostavlja da bi morsko plastično zagađenje moglo postati prevladavajuće na Arktiku, jer društvo nastavlja odlagati otpad u ocean.

Potencijalne ekološke implikacije

Prethodna istraživanja Svjetskog gospodarskog foruma već su izazvala zabrinutost zbog količine plastičnih otpadaka koja pluta u oceanima.

Studija, pod nazivom The New Plastics Economy: Rethinking the Future of Plastics, procjenjuje da se osam milijuna tona plastičnog otpada godišnje baca u ocean.

To je ekvivalent jednom kamionu smeća svake minute. Autori studije idu dalje, navodeći da se 95 posto plastične ambalaže baca nakon samo jedne uporabe.

#Istraživanje zaključuje: “U standardnom scenariju, u oceanu se očekuje da će biti jedna tona plastike na svake tri tone ribe do 2025., a do 2050. godine će biti više plastike nego ribe.”

Članak u časopisu One Green Planet kaže da se svake godine od plastičnog onečišćenja biti ubijeno oko 100 milijuna morskih sisavaca. Životinje zamijene ostatke hrane za plastiku i jedu plastičnu masu. Kao posljedica toga, njihovi probavni sustavi postaju blokirani i životinje umiru vrlo sporo i bolno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stručnjaci kažu da morate dnevno unijeti oko 2 litre tekućine da budete zdravi i hidratirani, ali jedan neočekivani sastojak koji se nalazi u flaširanoj vodi može zapravo raditi protiv vašeg zdravlja, čak i dok pokušavate poboljšati svoje zdravlje

To je mikroplastika.

Nedavna istraživanja boca vode na tržištu pronašla su plastičnu kontaminaciju u 30 od 50 boca koje su testirane, a nalazila se čak i u onoj vodi koja se prodaje u staklenim bocama. Neke od pronađenih plastičnih materijala sadrže viskozna vlakna i polietilen.

U sličnoj studiji istraživači Sveučilišta u New Yorku testirali su 259 boca najpopularnijih svjetskih brandova koji prodaju vodu, uključujući Evian, San Pellegrino, Dasani, Nestle Pure Life i Aquafinu.

Voda koju su testirali imala je prosječno 325 komada mikroplastike po litri, s više od 10 komada veličine preko 100 mikrona. Sveukupno, 93 posto testiranih boca sadržavalo je neku vrstu mikroplastičnog materijala, uključujući polistiren, najlon, PET i polipropilen.

U toj je studiji najzagađeniji brend je bio Nestle Pure Life. Otkriveno je da je uzorak ove vode sadržavao 10.390 čestica po litri. Najmanji kontaminirani brand, međutim, nije bio baš savršen je San Pellegrino koji je imao 74 čestice po litri.

Kako mikroplastika šteti vašem zdravlju?

Ovi komadi plastike su toliko mali da ih ne možete vidjeti bez povećala. Istraživači su koristili boju koja se veže na plastičnu masu i infracrvenu svjetlost kako bi čestice bile vidljive pod mikroskopom. Ali samo zato ih ne možete vidjeti, to ne znači da vam ne mogu naškoditi – zapravo suprotno.

Neke čestice mogu se ugraditi u zidove vaših crijeva, dok druge mogu biti u crijevnom tkivu, odakle mogu proći kroz vaš limfni sustav.

Manje čestice – one veličine od oko 20 mikrona – ulaze u krvotok prije nego se smjeste u jetru i bubrege. Čestice koje su veličine 110 mikrona mogu ući u jetrenu venu, koja je odgovorna za transport krvi iz vaših crijeva, gušterače i žučnog mjehura u jetru.

Mikroplastika nastaje raspadom plastičnog otpada koji se nalazi u oceanu i odlagalištima, iako se u neke proizvode namjerno stavlja mikroplastika poput proizvoda za njegu kože. Nije sasvim jasno kako plastične čestice ulaze u flaširanu vodu, ali stručnjaci teoretiziraju da one dolaze iz izvora vode, zraka, procesa proizvodnje i punjenja, ili čak i od plastičnih struganja prilikom otvaranju boce.

Plastika ima vijek trajanja stotine godina dok se ne razgradi, i nikada se u potpunosti ne razgrađuje. Složenost problema je njezina tendencija da se ponaša kao spužva, apsorbira i oslobađa kemikalije koje mogu naštetiti ljudima i životinjama.

Koju vodu piti

Trenutno, nema dopuštenih ograničenja za mikroplastiku u bocama vode u SAD-u, Kanadi i Europi.

Svjetska zdravstvena organizacija je kao odgovor na ove studije pokrenula pregled rizika od plastike u pitkoj vodi.

Grupa planira proučiti kratkoročne i dugoročne rizike vode za konzumaciju na ljudsko zdravlja koja sadrži mikroplastiku i odrediti koje se razine mogu smatrati opasnim.

Već sada 150 milijuna tona pluta i zagađuje svjetske oceane. Stručnjaci kažu da će u sljedećih 30 godina naši oceani sadržavati više plastike nego ribe. Plastika već premašuje plankton u nekim područjima za 6 puta.

Ako ste zabrinuti zbog plastike u vodi – i trebali biste biti – razmislite o prekidanju konzumacije vode u bocama i uložite u renomirani sustav filtriranja vode za vaš dom.

Možete staviti vodu u vlastite boce od sigurnijih materijala za piće. Također je dobra ideja da smanjite svoju upotrebu plastike u cjelini, bilo da to znači izbacivanje iz uporabe slamčica, vrećica za ponovnu upotrebu i ostale palastične predmete vezane uz prehranu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Autori studije kažu da to znači da je proizvodnja CFC-11 u istočnoj Aziji opet povećana. Čudno je kako ta mjerenja dolaze baš u ovom trenutku velikog sukoba Amerike i Kine

Znanstvenici su u atmosferi otkrili vrlo visoku razinu spoja CFC-11, klorofluorugljika vrlo štetnog za ozonski sloj.

CFC-11 je zabranjen Protokolom iz Montreala 1987. godine otkada se njegova razina drastično smanjivala sve do 2012. No od te je godine taj pad usporio za 50 posto.

Znanstvenici su sada pronašli dokaze da novi nelegalni izvori CFC-11 postoje u istočnoj Aziji.

To bi moglo ponovno ugroziti tek oporavljeni ozonski omotač i pogoršati klimatske promjene. Postavlja se pitanje, da li “klimatske promjene” nisu dovoljno loše i katastrofalne kakvima ih opisuju klimatski alarmisti koji siju strah i paniku?

CFC-11 je poznat i kao trikloroflourmetan i jedan je od brojnih spojeva originalno razvijenih za upotrebu u hladnjacima tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća.

Također se koristio i u raznim aerosolnim sprejevima i otapalima.

No nakon nekoliko desetljeća znanstvenici su ustanovili da se CFC raspada u atmosferi pri čemu se oslobađaju atomi klora koji uništavaju molekule ozona u Zemljinom omotaču.

To je bio razlog što se iznad Antarktike stvorila velika rupa u ozonskom omotaču što je pak dovelo do usvajanja Protokola iz Montreala čime je u devedesetima CFC-11 zabranjen u razvijenim zemljama, a u ostatku svijeta do 2010.

Kako je proizvodnja CFC-11 prestala, postojeće količine postupno su se oslobodile u atmosferu i razgradile se.

U međuvremenu, znanstvenici su nastavili pažljivo motriti stanje ozona kako bi bili sigurni da se sve razvija prema planu.

No sada se pojavljuju sumnje u to da se ozonski omotač potpuno oporavio. Izvještaj od prošle godine kaže da proizvodnja novih količina CFC-11 koči oporavak ozona.

Studija objavljena u srijedu pokazuje da se količina CFC-11 postupno smanjivala sve do 2012. kad je taj pad znatno usporen i to za čak 50 posto.

Autori studije kažu da je to možda zbog ispuštanja kemikalije iz postojećih količina ili zbog toga što se prilikom proizvodnje nekih drugih kemikalija CFC-11 slučajno pojavljuje kao nusproizvod.

2013. opservatorij Mauna Loe na Havajima javio je da su primijećene povećane razine CFC-11.

#Autori studije kažu da to znači da je proizvodnja CFC-11 u istočnoj Aziji opet povećana.

‘Naša mjerenja obavljena su izdaleka, no više informacija ćemo imati i nakon što ljudi u toj regiji obave i objave svoja mjerenja’, kaže doktor Stephen Montzka iz američke Nacionane oceanske i atmosferske administracije (NOAA).

‘Proizvodnja bilo koje kemikalije koja šteti ozonu, prema pravilima Protokola iz Montreala mora se prijaviti odjelu za praćenje ozona, a proizvodnja takvih kemikalija na globalnoj razini trenutno je nepostojeća, čak i kad se radi o CFC-11 kao nusproizvodu.’

Znanstvenici sada nastoje otkriti koji bi motiv netko mogao imati za nedozvoljenu proizvodnju opasne kemikalije.

Naglašavaju činjenicu da bi zbog zabrane proizvodnje sporne kemikalije prije osam godina, svaka industrija morala prijeći na neku alternativnu supstancu.

‘Rezultati su prilično razočaravajući. Nisam očekivala da bi se ovo moglo dogoditi’, kaže doktorica Michaela Hegglin sa Sveučilišta Reading.

‘Nove supstance koje zamjenjuju CFC-11, nekim su zemljama možda nedostupne ili preskupe. Nadam se da međunarodna zajednica može izvršiti pritisak na zemlje istočne Azije, možda Kinu, te da se može ustanoviti odakle taj novi CFC-11 dolazi. Moraju im jasno dati do znanja da to neće proći.’

Autori studije, inače objavljene u časopisu Nature, kažu da se, iako CFC-11 u atmosferi može opstati i do 50 godina, sveukupna količina klora ipak smanjuje.

No to bi se moglo promijeniti ako se ne poduzmu nikakve akcije u pogledu novih emisija CFC-11.

‘Ako emisija novih kemikalija ne prestane, sav trud na oporavku ozonskog omotača mogao bi se poništiti za manje od deset godina’, kaže doktor Monzka.

Osim toga, to bi moglo utjecati i na porast globalne temperature.

Znanstvenici kažu da su sistemi za rano uzbunjivanje u slučaju detekcije spojeva štetnih za ozon sve učinkovitiji kako se sve više zemalja uključuje u njihov rad.
 
(jutarnji.hr)