Zadranin Vedran Miočić-Stošić vlasnik je automobila ford fusion na kojemu se nalaze pločice MG100616GM. To su njegove privatne pločice koje je sam računalno dizajnirao, izradio i postavio na svoj automobil, njegovo pomoćno sredstvo za kretanje

Prvotno je odjavio vozilo, vratio službene registracijske pločice koje je do tada koristio te dana 10. lipnja 2016. godine odlučio da će kao živi čovjek svojom slobodnom voljom koristiti pločice u svom vlasništvu na svim pokretninama u svom vlasništvu, te se slobodno kretati po svim prometnicama za svoje privatne potrebe, o čemu je službeno obavijestio Policijsku upravu zadarsku, piše Slobodna Dalmacija.

Privatne pločice na automobilu temeljene su na “Objavi o nepostojanju osobe”, dokumentu kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta – države.

Radi se o vjerojatno najvećem obliku građanskog otpora u Hrvatskoj koji je do sada bio prilično nepoznat mada njegov slučaj nije jedini.

Nije izveden naprečac, ishitreno i impulsivno, već je dio dobro razrađenog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“ na kojeg se, ako to on odluči te se zakonski prema državi tako i deklarira, od tog trenutka zakoni više ne odnose. Pravno gledajući, sve fizičke osobe su tvrtke, a kako je to i država, ovdje se, tvrdi Miočić-Stošić, radi o svojevrsnom raskidu ugovora.

- Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao živi ljudi postoji već neko vrijeme u svijetu, međutim po mojim saznanjima “Objava” je jedinstveni dokument.

Do njega se došlo istraživanjem nekoliko godina kojim se osmislio način kako da čovjek preuzme nazad suverenitet nad svojim životom, ostvari svoju slobodu te se zaštiti od “države” koja sredstvima prisile porobljuje ljude na sve moguće načine, istovremeno se obavezujući da pritom neće drugom živom čovjeku ni njegovoj imovini činiti štetu – kaže Miočić-Stošić i nastavlja:

- Jedni od pionira ove priče u Hrvatskoj su Dražen Kasalo iz Solina (kontrolauma.org) i Vladimir Perić Valter iz Zagreba (zvono-istine.org) koji su osmislili “šprancu” koju svaki čovjek može iskoristiti ili je doraditi po svom nahođenju. Koncept je zapravo vrlo jednostavan. Ako pažljivo pročitate, zakoni se odnose samo na fizičke osobe, ne na čovjeka!

“Republika Hrvatska” d.o.o. putem rodnih listova kreira fizičke osobe-tvrtke, time ima nad njima nadležnost jer je njihov vlasnik, te putem zakona (čitaj:ugovora) s njima posluje na način da im propisuje koja su njihova prava, obaveze i sl.

Uhićenje zbog benignog prekršaja

Na taj način sistem, tj. ljudi koji ga provode, jer sistem ne postoji već je samo mentalni koncept, imaju “legalnu podlogu” kako porobiti čovjeka u svakom pogledu njegova postojanja, iz tko zna sve kojih psihopatskih razloga. Čovjek tada, indoktriniran na sve moguće načine, nesvjesno prihvaća igru i upada u žrvanj, doslovno postaje gorivo koje svojim pristankom pokreće nečiju mašinu.

I tako stoljećima, “civilizacija” se fino razvija do današnjeg trenutka kada se, globalno gledajući, doslovno potiče kaos, destrukcija, ratovi, krize i – poslovanje! Cijeli svijet je prihvatio “igru”, a netko nad ovim konceptom ima franšizu (proučite: Justinijanska obmana).

E sad, pravo porobljavanje nije u tome što nas “sistem tlači”, već u tome što se čovjek na individualnoj razini identificira s fizičkom osobom i time predaje nadležnost nad svojim životom nekom drugom, nesvjestan da je prevaren.

Upravo tu po meni leži poanta priče, čovjek treba prvenstveno sebi osvijestiti tko je u duhovnom i fizičkom smislu, koje su mu mogućnosti i potencijali, koja su njegova prirodna prava, to je određeni put samospoznaje… Čovjek danas previše djeluje iz pozicije uma, ega, a premalo sluša svoje srce. Ja sam odlučio preuzeti odgovornost za svoj život u svoje ruke i graditi odnose s drugim ljudima i svojom okolinom na konstruktivan način – objašnjava Miočić-Stošić.

Po struci diplomirani arhitekt, inače i aktivni sudionik zadarske glazbene alternativne scene gdje je poznat pod nadimkom “Gumeni”, Vedran Miočić-Stošić temeljem “Objave” godinu je dana neometano vozio auto sa svojim pločicama, dok ga zbog prilično benignoga prometnog prekršaja u Biogradu nije zaustavio policajac.

Priveden je u Policijsku postaju Biograd, oduzete su mu privatne pločice, poslan mu je Obavezni prekršajni nalog, te će zbog ručno izrađenih tablica MG100616GM dobiti i puno ozbiljniju – kaznenu prijavu – Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zbog krivotvorenja isprava.

S obzirom na to da u cijelom slučaju policija ignorira postojanje “Objave” i njenu pravomoćnost, on želi izaći u javnost. Tvrdi da mu je načinjena šteta i – želi tužiti policajca koji ga je priveo.

Uspoređuju ga sa Gandijem

Vozio sam baku u Biograd na pregled u Bolnicu, kad smo se vraćali skratio sam put, skrenuo sam u suprotnom smjeru od dozvoljenog i priključio se na magistralu, a da pritom nisam nikom načinio štetu niti ikog doveo u opasnost.

Zaustavio me policajac na motociklu i uredno sam stao. Zatražio sam ga da mi se predstavi što je dužan po zakonu, on je to odbio inzistirajući na mojim dokumentima. Tada sam mu dao na uvid “Objavu o nepostojanju osobe” i “Obavijest o privatnim pločicama”, te mu pokušao objasniti tko sam, koja su moja prava, te da mi “ne poslujemo” jer postojanjem “Objave” on nema nadležnost nada mnom.

Nakon što je nazvao u postaju, vratio se i pod prijetnjom prisilnog privođenja ako se oglušim, zatražio od mene da krenem za njim u postaju. Još jednom sam mu pokušao mirno objasniti da time direktno krši odredbe “Objave” te mi čini štetu koju će naposljetku platiti, ali on je i dalje ignorirao to što govorim.

S obzirom na to da je sa mnom u autu bila moja baka, nisam inzistirao dalje na pojašnjavanju i krenuli smo za njim. Tokom cijelog postupka taj čovjek u ulozi policijskog službenika mi se nije htio predstaviti govoreći kako ću sve što tražim dobiti na kraju. Pa tako i na kraju, kad mi je predavao zapisnik na kojem je stajao broj njegove službene značke i vlastoručni potpis iz kojeg se ne može iščitati njegovo ime i prezime, opet sam ga ljudski zatražio njegove podatke na što je on odgovorio da se obratim MUP-u i da su mi oni to dužni dati – kaže Miočić-Stošić.

Sve što mu se stavlja na teret odbacuje, kao i prijetnju kaznenom prijavom za krivotvorenje pločica, jer on – objašnjava – nije krivotvorio službene pločice, njih je vratio nadležnom tijelu, već je na svoje privatno auto stavio svoje privatne pločice, u dobroj namjeri o tome ih obavijestio radi lakšeg raspoznavanja, dakle ovdje se radi o oduzimanju privatne imovine.

- Zadarskoj policiji uputio sam zahtjev za dostavu osobnih podataka policijskog službenika na kojeg sam dobio odgovor od načelnika PU zadarske Nevena Paškalina koji kaže da je u postupku provjere mojih navoda utvrđeno da se policijski službenik meni predstavio dajući mi svoju službenu iskaznicu i značku na uvid! Pa zar bih ja policiji slao zahtjev za njegovim podacima da se on meni kako tvrde predstavio?!

Nadalje, i dalje se ignorira postojanje pravomoćne “Objave” te se očituju da nisu ustvrdili nikakve nezakonite radnje s njihove strane. Očito je kako se ovdje radi o slučaju gdje se ljudi koji provode zakone iza tih istih kukavički skrivaju, jedan drugoga štite, dok čine štetu ljudima nad kojima te zakone provode. Zato ovim putem javno pozivam čovjeka koji me je priveo da se ponese časno i stane iza onoga što je napravio te mi dostavi svoje podatke kako bi i meni kao čovjeku omogućio pravo da časno iznesem svoje argumente.

U međuvremenu stigao mi je Obavezni prekršajni nalog s ukupno zaračunatim iznosom kazni od 3100 kuna na kojeg sam načelniku PP Biograd Ivici Stipanoviću odgovorio opomenom pred tužbu s iznosom od 5700 kuna.

Na moju opomenu taj čovjek šalje odgovor u kojem je očito da se od provedbe tog naloga neće odustati stoga sam ga daljnjim dopisom obavijestio da ću ga tužiti za svu štetu koju mi je načinio obračunatu po cjeniku „Objave“ i to pri Arbitražnom sudu pravde Udruge “Čovjek”, koji je nadležan u slučaju kršenja “Objave”.

Svatko tko prekrši “Objavu” svojevoljno pristaje na ugovorni odnos adhezijskog karaktera sa mnom čime pristaje nadoknaditi mi načinjenu štetu. Stoga pozivam sve ljude koji rade kao zaposlenici u državnim institucijama da ne ignoriraju “Objavu” kako u budućnosti ne bi dolazilo do ovakvih neželjenih situacija.

Ja sam u međuvremenu opet izradio svoje privatne pločice i ponovo sam na cesti, dok putujem ponašam se odgovorno i svim ljudima želim samo dobro – objašnjava Miočić-Stošić za Slobodnu Dalmaciju.

Pitamo ga, nije li “koncept živog čovjeka” zapravo provedba anarhističkih ideja u (pravno) djelo kao organizirani oblik subverzije sistema, oživotvorenje hipijevskih ideja mira i nenasilja prema bližnjem iz šezdesetih godina ili jednostavno – najžešći oblik građanskog neposluha do sada?

- Ovo se možda može nazvati nekom vrstom građanskog neposluha, ali građani su osobe, a ovdje se radi o živom životu! Gandhi se borio građanskim neposluhom tako što je odbijao izvršavati naredbe, ali što da su imali valjani dokument u kojem stoji da se to što im je netko nametnuo jednostavno na njih ne odnosi? To je ta priča. Za mene je tužno da smo mi živi ljudi u ovom civilizacijskom trenutku sveli svoje postojanje na Zemlji na – poslovanje. Čovjekov potencijal je miljama iznad toga.
 

 
(jutarnji.hr)

Nesretni dječačić je, prema kazivanju upućenih, samo dan prije smrti cijepljen koktelom 6u1. Još nitko nije javno optužio pedijatra

Beba stara tek tri i pol mjeseca preminula je prošloga tjedna u Zadru. Kako doznajemo iz krugova bliskih obitelji, beba je umrla u snu u četvrtak, pokopana je u subotu, a službeni uzrok smrti je dojenačka smrt.

No ono što ‘bode u oči’ jest činjenica da je nesretni dječačić, prema kazivanju upućenih, samo dan prije smrti cijepljen, navodno ”koktelom” 6u1 (riječ je o kombiniranom cjepivu koje bi trebalo pružati zaštitu od difterije, tetanusa, pertusisa (acelularni), poliomijelitisa (inaktivirani), haemophilusa influenzae tipa b i hepatitisa B).

Portal Direktno.hr stupio je u kontakt s obitelji tragično preminulog djeteta (podaci o roditeljima i sinu poznati su redakciji, ali neobjavljeni su zbog zaštite privatnosti ožalošćene obitelji), no za sada ne žele izlaziti u medije.

Međutim, sumnja o povezanosti smrti bebe u snu s cjepivom možda bi mogla imati osnove.

Sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS) definiran je kao neočekivana smrt djeteta mlađeg od godinu dana dok spava, čiji razlozi ostaju neobjašnjeni i nakon odgovarajuće istrage.

SIDS je u razvijenim zemljama važan uzrok smrti djece između 1. i 12. mjeseca. Najveći rizik je kod nedonoščadi i djece s malom porodnom težinom. Može se javiti danju i noću, bilo gdje, a uzroci nisu poznati sa sigurnošću.

Roditeljima se preporučuje da dijete uvijek spava na leđima, da pripaze na temperaturu okoline u kojoj dijete spava te da ono bude u kolijevci u sobi s roditeljima, ali ne s njima na bračnom krevetu. Također, preporučuje se trudnicama da ne puše u trudnoći, kao i to da kasnije ne drže dijete u prostoriji u kojoj se puši.

No, jesu li ove ‘preporuke’ dovoljne da bi se izbjegle tragične smrti najmlađih?

Krajem 2014. godine objavljeno je izvješće tvrtke GSK iz 2011. godine koje je do tada imalo oznaku tajnosti. Dostupno javnosti postalo je tek nakon pravomoćne presude autističnog djeteta kao žrtve cjepiva Infanrix hexa. U izvješću stoji kako je nakon cijepljenja Infanrix cjepivom od iznenadne dojenačke smrti umrlo 72 djece.

Proizvođač je iznenadne dojenačke smrti tada nazvao čistom koincidencijom.

Dr. Jacob Puliyel analizirao je u tom razdoblju podatke i ustavnovio da se 97 posto smrti djece mlađe od godinu dana dogodilo u prvih deset dana nakon cijepljenja, dok se tek tri posto iznenadnih dojenačkih smrti dogodilo u sljedećih deset dana.

Odbacio je tvrdnje da je riječ o slučajnosti jer da je tako, zaključio je tada dr Puliyel, u oba desetodnevna razdoblja broj smrti bi bio podjednak.

I o smrti bebe na Rebru

Na to da se cijepljenje novorođenčadi ne može odbaciti kao slučajnost ukazivao je i tragičan slučaj o kojem smo pisali početkom 2015. godine. Najgora noćna mora svake majke i oca dogodila se tada Ljiljani Škvarić Vidaček i njenom suprugu Biserku iz mjesta Senjanec nedaleko Ivanca u Zagorju.

Njihov 10-mjesečni sinčić Luka, inače zdrava i vesela beba, preminuo je pod nerazjašnjenim okolnostima. Sve je krenulo po zlu dan nakon što je maleni primio drugu dozu cjepiva DI-TE-PER, takozvani 5 u 1.

Majka Ljiljana tada je otvoreno progovorila o hororu kroz koji su ona i suprug prolazili.

“09. siječnja, u 19 navečer mali je primio cjepivo 5 u 1. Sljedećeg jutra, ja sam se ustala oko pol 7 i otišla u kuhinju. Stariji sin, Jan, koji ima tri godine, probudio se, i inače bi se oni igrali, ali sad nisu. Otišla sam gore pogledati malog, ležao je u krevetu, čudno i mlohavo.

Okrenem ga na bok, ništa. Dignem ga, vidim da ne diše. Krenem mu davati umjetno disanje. Zovemo hitnu. Oni su došli, odmah mu stavili kateter, bio je mali sav krvav i naotečen, a iz Varaždina do Zagreba došao s temperaturom 32, vjerojatno su ga pothladili dok su ga prevozili, bio je samo u pelenici”, kazala nam je tada Ljiljana.

U hitnoj joj nisu dali da se vozi s bebom, nego su joj dali injekciju za smirenje, pa nije u prvi mah bila u potpunosti ni svjesna što se događa. Kad su došli u Zagreb na Rebro, nastao je totalni raspad sistema. Jedan doktor daje jednu dijagnozu, drugi doktor drugu, treći treću, a nju su proglašavali histeričnom i savjetovali da ode psihijatru.

Potresena majka tragičnu je smrt povezala s cjepivom koje je beba primila dan ranije, ali nije mogla dokazati.

“Kad smo ga doveli cijepiti prvom dozom, nije bilo reakcije. Onda mu je drugu dozu dala kasno navečer, u 19 sati. Kasnije sam pročitala da se djecu ne smije cijepiti kasno navečer. Također, doznala sam da je moguće da ga je pedijatrica piknula u pogrešno mjesto, i da je opasni dio cjepiva dospio ravno u mozak. I da je dijete zato doslovno zaboravilo disati. Ma ja ne mogu dokazati da ima veze s cjepivom, ali ovo ne može biti slučajno”, kazala nam je.

Nakon što je Luku deset dana na životu održavao respirator, bilo je samo pitanje kada će mu srce otkazati.
 
(direktno.hr)

Već 20 godina traje agonija obitelji Mika iz Zadra, kojoj Zadarska Nadbiskupija, na čelu s Želimirom Puljićem, prijeti deložacijom iz njihovog doma, policijom, suđenjem…

Kako je za portal Zadar News ispričao Donat Mika, priča počinje još 1967. godine kada je njegov otac Frane od tadašnje Općine Zadar dobio na korištenje stan u ulici Don Ive Prodana 15. Otkad je on preminuo, njegov sin i njegov obitelj prolaze pravu agoniju.

“Nakon odlaska mog oca, moja majka, brat i ja ostali u tom stanu, a davne 1994. godine od Zadarske Nadbiskupije došlo nam je pismo u kojemu je pisalo da moja majka mora napustiti stan i da se moramo iseliti iz stana jer su oni postali njegovi vlasnici. Od tada počinju naše agonije. Stjecajem okolnosti, kako je stan počeo propadati i urušavati se, preselio sam se na kat iznad koji je bio u vlasništvu Radojke Vrcelj.

Uvidom u kupoprodajni ugovor iz 1994. između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije vidim da u dijelu ugovora piše kako Nadbiskupija polaže pravo na 1/4 stana, pa mi nije jasno kako i na koji način mene i moju obitelj, kao i moju majku mogu izbaciti iz druge tri četvrtine koje očito nisu u njihovom vlasništvu, premda je u zemljišnim knjigama Zadarska Nadbiskupija upisana kao vlasnik cijele zgrade.

Iako bih pravno mogao osporavati cijeli kupoprodajni ugovor, kao što sam već rekao, to mi nije cilj ni želja, već samo želim mirno živjeti u ovom stanu u kojemu živim već 50 godina sa svojom suprugom, majkom, sinom i kćerkom”, govori Donat Mika za Zadar News.

Nudili da od njih kupe stan čiji su vlasnici?!

Dodaje kako je odvjetnik Zadarske Nadbiskupije još 1997. godine nudio onjegovoj obitelji da od njih otkupi stan. Dakle, svega tri godine otkako se Nadbiskupija upisala kao vlasnik dvije etaže, od obitelji su tražili otkup stana koji je navodno u njihovom vlasništvu.

Navodi kako su u više navrata pokušavali od ekonoma Zadarske Nadbiskupije, don Srećka Petrova doći do konkretnijih odgovora. Nisu ih dobili.

Prijetnje deložacijom

Zadarska Nadbiskupija uputila je obitelji Mika još jedno pismo, i to datirano 11. srpnja 2016. godine. To pismo, kao sva do sad, više ne potpisuje don Srećko Petrov, već Odvjetnik Miše Papić koji se obitelji Mika obraća kao opunomoćenik Zadarske Nadbiskupije, piše Zadar News. Na samom kraju pisma navodi:

“Ukoliko ne postupite kao što je naprijed navedeno i to u roku od 8 (osam) dana, bit ćemo prisiljeni:

Sudskim putem ostvariti svoja prava – vlasničkom tužbom za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati i značajni materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na Vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne bi željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite

Obavijestiti nadležnu policijsku upravu o izvođenju radova na predmetnoj nekretnini budući da ista predstavja kulturno dobro te se bez prethodnog odobrenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru, ne smiju izvoditi nikakvi radovi, u kom slučaju će se i pokrenuti prekršajni postupak protiv Vas, što također vjerujemo ne bi željeli.

Zadarska Nadbiskupija po generalnom punomoćniku Miše Papić”.

Don Srećko Petrov: Hoćemo li čekati da Mike izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed?

Don Srećko Petrov je za Zadar News ispričao svoju stranu priče.

“Mi smo vlasnici te nekretnine, obitelj Mika nije. Oni godinama žive u našem objektu i oni moraju od tamo iseliti. Gdje, ne znam, to nije problem Zadarske Nadbiskupije. Pa što bismo mi trebali čekati sve dok Mike ne izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed? Ja se čudim što oni stanuju tamo u toj ruševini.

Zašto ne iznajme stan? Mi smo njima odbili to dati na korištenje kroz koncesiju ili bilo koji drugi oblik jer nam taj prostor treba za pastoralni rad. Oni znaju da to nije njihovo. Ako oni od tamo ne isele, dat ćemo ih na sud, vjerojatno. Ako neće milom, onda ćemo morati tako”, kazao je.

Nadbiskupija: Svoja prava potražit ćemo pravnim putem

“Činjenica je da obitelj Mika nikad nije bila vlasnik stana na spomenutoj čestici. To jasno potvrđuje i kopija kupoprodajnog ugovora o spomenutoj nekretnini.

Zadarska nadbiskupija je 1994. g. od gospođe Radojke Vrcelj kupila stan u zgradi na drugom katu u ulici don Ive Prodana 15/II, te su shodno tome plaćene i sve obveze.

Na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnine te je godine izvršena i uknjižba tog stana na Zadarsku nadbiskupiju kao vlasnika.

Potvrda s kojom raspolažemo pokazuje da obitelj Mika na toj adresi ne živi 50 godina.

Naime, prema podatku iz socijalne iskaznice od 1997. g., Službe socijalne skrbi Zadar, Broj 4409/97 – 07/9, adresa stanovanja gospodina Donata Mike glasi, Ferde Šišića 10/A, Zadar. U toj se iskaznici, pod stambenim statusom podstanar, kao članovi kućanstva navode također i supruga i sin gospodina Mike.

Obitelj Mika je bespravno ušla u taj stan, bez znanja i suglasnosti vlasnika, Zadarske nadbiskupije i ne dopuštaju da vlasnik stana uđe u svoj posjed. Uostalom, obitelj Mika je od Zadarske nadbiskupije kao vlasnika stana, u pismenoj korespondenciji, tražila suglasnost da urede taj stan. Ali, taj stan treba Nadbiskupiji za pastoralne potrebe i Nadbiskupija ga nema namjeru dati nekome u koncesiju.

Zadarska nadbiskupija ne prijeti obitelji Mika deložacijom. To je krajnji stupanj kojeg utvrđuje sud. Nadbiskupija ne tuži obitelj Mika, nego ih samo obavještava da napuste stan čiji nisu vlasnici. Ukoliko ga ne napuste, Nadbiskupija će svoja prava potražiti pravnim putem.

Nadbiskupija je kao vlasnik stana zamolila obitelj Mika da napusti tu nekretninu, da izvrše njenu adaptaciju. Dok obitelj Mika ne izađe, to se ne može učiniti. Ukoliko obitelj Mika ne udovolji toj molbi, Zadarskoj nadbiskupiji preostaje ostvariti svoja prava jedino pravnim putem”, poručili su pak iz Zadarske Nadbiskupije.
 
(index.hr)

“Spasio sam puno života i nitko mi ne može kazati da to nije lijek”, kazao je djedica

“Za mene je marihuana aleluja, Bog. Kad sjednem među dva metra visoke biljke ja dišem punim plućima. Kada sam prvi put polizao žlicu na kojoj su bili ostaci ulja marihuane koje sam kuhao vratio sam se u djetinjstvo. Spasio sam puno života i nitko mi ne može kazati da to nije lijek.

To je lijek nad lijekom”, ispričao je za zadarski.hr umirovljenik iz Pakoštana, 77-godišnji Tomislav Rosan, koji je giht, astmu i visoki krvni tlak godinama liječio marihuanom iz vlastite proizvodnje.

Biljke je u kontroliranim uvjetima uzgajao u podrumu i na krovu kuće, zbog čega je na koncu pao u ruke zadarske policije i završio na sudu, gdje mu se vodi postupak zbog preprodaje i posjedovanje opreme za proizvodnju opojne droge.

Presuda zbog marihuane koju su mu policajci pronašli 2012. godine, očekuje ga u četvrtak 28. srpnja, a još ga čeka postupak zbog 460 stabljika marihuane koje su pronađene u svibnju ove godine u podrumu njegove kuće gdje su rasle u kontroliranim uvjetima.

Sudu je objasnio kako marihuanu u kombinaciji s drugim ljekovitim biljem koristi za pripravu ljekovitog čaja, te za obloge, a ispričao je i kako mu pomaže lijek spravljen od sjemenki kanabisa prokuhanih u mlijeku.

“Ta je biljka lijek za sve. Kada sam spaljivao suhe ostatke shvatio sam da mi dim pomaže i da mi astma više nije problem. Imao sam i tumor koji sam izliječio. Nije mi jasno da se u drugim zemljama poput Nizozemske može normalno uzgajati, a mi u Hrvatskoj nemamo ništa, a i ne smijemo ništa.

Marihuanu nikada nisam prodavao, ako bi netko pitao dao sam mu, no ako ne smijem onda je više neću uzgajati i zdravo, ne želim imati posla sa državom. Neka odem na onaj svijet, ionako sam tamo već bio nekoliko puta”, ispričao djedica koji u Pakoštanima živi sam od 900 kuna austrijske mirovine. Dodao je kako mu novac ne treba, te da mu je njegova mirovina dovoljna za život.

“Sada samo zahtijevam neka mi se vrate sijalice, dva mobitela i plinska boca original koju su mi policajci zaplijenili. Nije to marihuana, to košta velike pare”; kazao je sucu Ivanu Marinoviću.

Rosanov “medicinski” laboratorij sadržavao je, naime, rasvjetni i ventilacijski sustav, sustav grijanja i mjerenja temperature i vlage, a pronađen mu je i digitalni mjerač kiselosti tla. Smatrajući kako je Rosanova obrana tek izlika za izbjegavanje kazne, optužba zahtijeva kaznu kojom će se zaustaviti njegova “manufaktura”.

“Evidentno je pomodarstvo da se u slučaju zaticanja veće količine marihuane okrivljenici brane da je ta droga samo za liječenje iako takve bolesti niti u alternativnoj medicini nisu opisane za liječenje pripravcima kanabisa, poptu astme, hipertenzije i gihta.

Treba imati u vidu da je okrivljeni koji je nezaposlen s 900 kuna mirovine povremeno nadničario, što ne bi mogao da boluje od ovih bolesti koje je spomenuo – rekao je zastupnik optužbe Ivica Škara čemu se usprotivila obrana navodeći kako nema osnove za Rosanovu osudu.

Kako je naveo Rosanov odvjetnik Marko Kolanović, tijekom sudskog postupka nije dokazano niti u indicijama da bi on bilo kome prodao sjemenke konoplje ili na bilo koji način se okoristio davanjem i uzgojem te biljke.

“Biljna alternativa dopušta mogućnost da se marihuana koristi za liječenje astme”, kazao je Kolanović.

Osim za posjed i preprodaju marihuane, Rosan se tereti i za prisilu prema službenoj osobi jer je nasrnuo na policajca koji je brojao njegove biljke.
 
(dnevno.hr)

Detalje o planu povjesničari su otkrili u brojnim pismima mletačkog generala Lunard Foscola. Salamonova ideja je bila da se kugom zaraze predmeti koje Turci masovno kupuju, poput šešira

Jedna od ranih ideja u korištenju kuge kao biološkog oružja potječe iz Hrvatske, a njezin je tvorac bio liječnik Michiel Angelo Salamon, koji je živio u Zadru u 17. stoljeću, pokazala je studija grčkih znanstvenika nedavno objavljena u časopisu Historical Review.

Opsada Herakliona

Povjesničari znanosti pod vodstvom dr. Eleni Thalassionou sa Sveučilišta Atena otkrili su dosad nepoznatu zavjeru na osnovi šest pisama poslanih između 1649. i 1651. godine koja se danas čuvaju u arhivu Mletačke Republike.

Cilj te urote bio je je prekinuti 21 godina dugu tursku opsadu grada Herakliona na Kreti koji je, pak, kontrolirala Venecija. Venecijanska zavjera počela je 5. veljače 1649. godine, kad su tri voditelja mletačke tajne službe dobili konspirativno pismo Lunarda Foscola, mletačkoga generala i zapovjednika Dalmacije i Albanije čije je sjedište bilo u Zadru.

U pismu Foscolo izlaže plan da se fesovi, među Osmanlijama popularne crvene kape od čohe, premažu tekućim otrovom koji on naziva “esencijom kuge”. Riječ je o bolesti koja prvenstveno napada glodavce i prenosi se s jednog štakora na drugog posredstvom buha koje na njima parazitiraju.

Brojne epidemije

Uzročnik bolesti, pak, jest bakterija Yersinia pestis. Ona se brzo umnožava u krvotoku domaćina te izaziva povišenje temperature i smrt zbog septikemije (trovanja krvi). Ta je bakterija tijekom povijesti bila odgovorna za barem tri pandemije visoke smrtnosti.

Prva, Justinijanova pandemija izbila je u vrijeme istočnorimskog cara Justinijana i trajala je od 549. do 590. godine. Druga pandemija kuge pogodila je Europu te je između 1348. godine i 1361. godine odnijela živote 25 milijuna ljudi na Starom kontinentu. Tada je kuga nazvana Crnom smrću. Kako je od 1348. godine do 1645. godine na Kreti zabilježeno čak 20 epidemija kuge, Lunardo Foscolo je smatrao da plan njezina korištenja kao biološkog oružja ima velike šanse za uspjeh, a da pritom Turci ne posumnjaju na zavjeru.

U središtu Foscolova plana bio je jedan liječnik u Zadru, poznat po svojim iscjeliteljskim sposobnostima.

Njegovo ime je Michiel Angelo Salomon. Željan je da se dokaže tko je on zapravo, vjeran sluga Vaših Visosti – napisao je Foscolo vodstvu mletačke tajne službe.

Prihvatili prijedlog

Iz njegova se pisma dalje razabire da je Salomon planirao upotrijebiti organe žrtava bakterije Yersinia pestis te iz slezene, limfnih čvorova i gnoja oboljelih destilirati tekućinu kojom bi se premazali fesovi ili neki drugi odjevni predmeti koje su Turci često kupovali.

I mletačka tajna služba i vlast u Veneciji s oduševljenjem su prihvatili Foscolov prijedlog. No, njihova je zamisao bila da Salomon nadgleda cijelu operaciju, što se zadarskom liječniku nije svidjelo. No, na naredbu mletačkih vlasti, koje su ga nedavno primile u liječničku službu, Salomon je pristao sudjelovati u operaciji. Kako bi se grad Zadar zaštitio od moguće epidemije, bilo je predviđeno da Salomon “esenciju kuge” u staklenci donese na brod na putu prema Kreti. Zatim bi fesove i ostalu odjeću namijenjenu Turcima namazali opasnom tekućinom. U slučaju da se staklenka tijekom plovidbe razbije, posada bi je bacila u more.

Grčki su povjesničari spoznali da je liječnik Salomon krajem 1649. godine Foscolu na brod donio staklenku opasnog sadržaja. No, Foscolo, koji se na brod sklonio od oštre zadarske zime, odbio je držati “esenciju kuge” sa sobom. Stoga se Salomon sa staklenkom opasnog sadržaja vratio u grad. Iz sigurnosnih razloga, mletačka ga je tajna služba zatim, zajedno s njegovim biološkim otrovom, strpala u zatvorsku karantenu.

Tijekom 1650. godine Lunardo Foscolo planirao je mletačkom flotom napasti Turke na Kreti te je tražio da se Salomona odmah pusti kako bi mu mogao donijeti ubojitu staklenku. Liječnik je zatim oslobođen, ali je prethodno iz sigurnosnih razloga morao dati 200 dukata kao kauciju. No, što se dalje događalo, nije poznato jer se nakon pisma što ga je Foscolo uputio u Veneciju 3. kolovoza 1651. godine urota više nije spominjala.

Neuspješan napad

Stoga nije poznato je li mletačka flota napala Turke na Kreti biološkim oružjem. Ako i jest, napad nije bio uspješan jer se opsada Herakliona nastavila još 18 godina. No, Eleni Thalassinou i njezini kolege zaključuju da prema današnjim spoznajama Salomonovo biološko oružje nije ni moglo biti učinkovito. Naime, on je uzorke otrova čuvao zatvorene u posudi više godina. Za to vrijeme bakterije su u uvjetima opisanima u pismima, bez tkiva kojima bi se hranile, naprosto morale uginuti.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Da samostalna odluka roditelja hoće li ili ne cijepiti svoju djecu nije njihovo ustavno pravo, odlučio je 2014. Ustavni sud RH i potvrdio obvezu cijepljenja u skladu sa zakonom. No da li je taj zakon dobar i u čijem interesu, prosudite sami

Unatoč tomu, posljednjih godinu dana mnogo je rasprava na ovu temu, još više kontroverzi u pitanju u kojoj su mjeri cjepiva učinkovita, a u kojoj štetna.

Zagovornici cijepljenja upozoravaju kako je ono jedina i najbolja zaštita protiv zaraznih bolesti od kojih se u prošlosti umiralo. Bolesti poput ospica, zaušnjaka, hripavca ili difterije još uvijek postoje stoga odlukom o necijepljenu djeteta ne ugrožava se samo njegovo zdravlje, već i cijela zajednica.

Ušutkavanje protivnika cijepljenja

Protivnici, među kojima većinom zabrinuti roditelji, vjeruju kako im farmaceutski lobiji i s njima povezana liječnička zajednica zataškavaju informacije o opasnim nuspojavama procjepljivanja, među kojima se kao najproblematičnija spominje autizam.

Njihovim argumentima „protiv“ rijetko se daje prostora u krugovima javnog dijaloga, povezuje ih se sa neznanjem, neinformiranošću i primitivnosti.

Povećan broj djece s alergijama, astmom, naglo dobivanje visoke temperature, noćna buđenja, vrištanja i grčenja, otuđivanje, povlačenje u sebe i odbijanje hrane, za njih su dovoljan razlog za sumnju, za liječnike, pak, nešto što odbijaju povezati sa cjepivima.

Kazna, sud, Centar za socijalnu skrb

Ukoliko majka ili otac unatoč zakonskoj i ustavnoj obvezi odbiju cijepiti dijete pedijatri podnose prijavu Sanitarnoj inspekciji Ministarstva zdravlja. Ono nadalje podnosi optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu, a na adresu stiže i novčana kazna od 2.000 kuna, nakon koje, ukoliko roditelj i dalje ne želi cijepiti dijete, slijedi prijava Centru za socijalnu skrb zbog sumnje u zanemarivanje djeteta.

6 roditelja odbilo cijepljenje

Na zadarskom području, doznajemo iz nadležnog resora, u šest mjeseci tekuće godine kažnjeno je 6 roditelja.

„Sukladno Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, sanitarni inspektori Ministarstva zdravlja u razdoblju od 1. 1. do 25. 6.2015. podnijeli su 6 obavezna prekršajna naloga te na taj način kaznili za prekršaj roditelje ili skrbnike što nisu izvršili obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđene Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi. Prekršajni nalog – novčanom kaznom u iznosu 2.000,00 kn; koju, ako isti uloži prigovor, razmatra Prekršajni sud po žurnom postupku. Ako roditelj/skrbnik novčanu kaznu ne plati i ne uloži prigovor, pristupa se prisilnoj naplati putem FINE, nakon što istekne rok za plaćanje“ – stoji u odgovoru.
 

 
(zdnews.hr,youtube/uredio:nsp)