Nešto jako smrdi u vezi grčkog ministra financija Yanis Varoufakisa i cijele grčke krize, i nevoljno dolazim do zaključka da je Varoufakis dio mnogo veće i vrlo prljave igre, koju bi sjajni psiholog Erick Bern opisao kao silovanje grčkog naroda i, na kraju cijele EU, uključujući Njemačku, piše poznati američki publicist William Engdahl u članku za portal New Eastern Outlook

Kako sam došao do ovog iznenađujućeg zaključka, pita se Engdahl, i nastavlja:

Kada je očajno grčko stanovništvo izabralo lijevo-desnu koaliciju, bio sam među mnogima koji su se nadali da je u Ateni na vlasti konačno vlada koja stoji iza interesa svoga naroda.

Ali, svjedoci smo onoga što se može nazvati “show jednog klauna”, koji se smije cijelom grčkom narodu i cijeloj EU. Oni koji se također smiju, jer često je tako, su mega banke i Trojka: ECB, MMF i EU.

Iza trojke, skoro nevidljivo, stoje grčki oligarsi koji su tijekom godina opljačkali državnu kasu za stotine milijardi, krijući ih daleko u švicarskim i lihtenštajnskim tajnim bankovnim računima, izbjegavajući plaćanje ijednog penija poreza kojim bi podržali svoju naciju.

I iako izgleda kao čvrsti ljevičarski ekonomist, Varoufakis je u stvari trojanski konj za uništenje cijele eurozone od strane bankara i grčkih oligarha. Izgleda da je Italija sljedeća koja je poslije Grčke spremna postati žrtva koja će cijelu eurozonu dovesti do krize koja je danas nezamisliva.

S kim si takav si, kaže poslovica. Prema njoj, Varoufakis je vrlo loše izbor za ministra financija, koji tvrdi da brani životni standard svojih građana. Prije nego što je postao grčki ministar financija, Varoufakis je živio u SAD i radio za Bellevue Washington, softversku tvrtku, kao i za korporaciju Valve, čiji su osnivači došli iz Microsofta Bill Gatesa.

U kasnim 1980-tim je studirao ekonomiju i teoriju igara u Velikoj Britaniji na sveučilištima Essex i East Anglia, i predavao na Cambridgeu. Onda je narednih jedanaest godina proveo u Australiji, pa čak i uzeo australsko državljanstvo.

Kao australski državljanin Varoufakis se vratio 2000. godine da predaje na Sveučilištu u Ateni. Od siječnja 2013. godine do imenovanja za ministra financija Grčke, Varuufakis je predavao na Sveučilištu u Teksasu, gdje je postao blizak s James K. Galbraith, sinom pokojnog ekonomiste sa Harvarda, Johna Kennetha Galbraitha, kao i sa Washingtonskim savjetodavnima “think tankom” Institut Brookings. Ukratko, Varoufakis je australski državljanin koji je proveo većinu od protekla tri desetljeća u Velikoj Britaniji, SAD i Australiji a malo u svojoj rodnoj Grčkoj.

To, ga naravno, samo po sebi ne diskvalificira, ali do sada je u šest kratkih mjeseci napravio više da se poveća jad grčkog naroda, od skoro bilo koga drugog, pa čak i od Wolfgang Schäublea ili Christine Lagarde iz MMF-a.

On se pretvara da je protiv štednje, ali podaci pokazuju suprotno. Varoufakis je bio savjetnik premijera Georgea Papandreoua i PASOK-a, kada je postignut katastrofalno drakonski dogovor o štednji s EU u ime Grčke, i dobio pohvale Maria Draghia i ECB. U više navrata je tvrdio da Grčka kao članica eurozone mora prihvatiti mjere štednje i da ne smije izaći iz eurozone.

Da je Varoufakis zaista čovjek koji zastupa svoje zemljake, Grčka bi preuzela strategiju Islanda, proglasila moratorij na dug i zamrznula sve otplate duga prema MMF-trojki, ECB i EU. Onda bi uveo nacionalnu valutu, nametno kontrolu kapitala i tražio jake ekonomske veze s Rusijom, Kinom i zemljama BRIKS.

Zaista, kada je grčki premijer Tsipras boravio u Sankt Peterburgu sredinom lipnja i sastao se s ruskim predsjednikom Putinom, Putin je dao vrlo velikodušnu ponudu za prijevremenu otplatu 5 milijardi dolara u zamjenu za grčko sudjelovanje u plinovodu Turski tok.

To bi Grčkoj dalo prostor za disanje. Bruxelles i Washington, naravno, nisu bili nimalo zadovoljni time. Putin je tada ponudio Grčkoj i članstvo novoj razvojnoj banci BRIKS-a koja bi omogućila pozajmice kojima bi Grčka izašla iz najgore krize bez jačanja divljačke štednje. To bi naravno, približilo Grčku Rusiji i Kini, čemu se Washington i Bruxelles protive svom snagom. Ali Grčka i Varoufakis nisu to prihvatili.

U ovom trenutku zaista izgleda kao da je uloga Varufakisa da djeluje kao Trojanski koj zapadnih bankara unutar grčke vlade, čiji je cilj pripremiti Grčku i grčki narod za klanje, dok sve vrijeme pozira kao borac za grčki interes.

Kao bivši pomoćnik američkog trezora i kritičar loših ekonomskih politika SAD u posljednjih nekoliko godina, analitičar Paul Craig Roberts je nedavno napisao da se grčka “suverena dužnička kriza” koristi stvoriti presedan koji će se primjenjivati ​​kod svake vlade članice EU. Države članice će prestati postojati kao suverene države, a suverenitet će počivati ​​u EU. Mjere koje podržavajiu i Njemačka i Francuska će na kraju podriti i njihov suverenitet.

Kako je eurozona upala u takvu krizu? Energija koja vibrira kroz cijelu Europu sada nije ljubav već mržnja. Postoji mržnja kod Nijemaca prema onome što su uvjereni da su porezne prijevare običnih Grka. Tu sliku su stvorili mediji pod kontrolom američkih oligarha i njihovih savjetodavnih “mudraca”. Postoji mržnja kod Europske komisije i rukovodstva EU prema Grčkoj zbog stvaranja onoga što oni vide kao egzistencijalnu krizu u EU. Postoji možda mržnja i kod njemačke kancelarke Merkel zbog uništavanja njenog nasljeđa.

Iznad svega, tu je mržnja grčkih oligarha prema grčkom narodu. Grčka oligarhija – brodovlasnici, vlasnici rafinerija nafte, telekomunikacija, medijski magnati, su mnogo puta od ranih 1990-ih, dominirali u grčkoj politici. Grci ih zovu “diaplekomenoi” – povezani. Ova elita je sačuvala svoje položaj kroz kontrolu medija i kroz kupnje političara kao Yanis Varoufakisa.

Grčki oligarsi su, sa svojim skrivenim neoporezovanim milijardama spremni vidjeti svoju naciju uništenu samo da bi zadržali svoj novac.
 
 
(journal-neo.org/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22018"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Syriza je puno promišljeniji projekt nego što svi misle!

Nekakav čudni pokret nekakve nove revolucije širi se planetom. Grčka u stanju euforije zbog Syrize – ultraljevičarske strančice koja obećaje kaos, a nakon kaosa i spas, naravno, Španjolska na nogama zbog istog tog kaosa, a s istima se solidarizira i hrvatski Živi Zid – strančica, po svemu slična Syrizu pa čak i po “eksplozivnom” utjecaju na sve siromašniju javnost, koja nije siromašnija zbog pukog slučaja baš kao što ni kvazi spasitelji od siromaštva nisu slučajni.

Zaista, bilo bi dobro da je Syriza zaista neka zdrava opozicija ovom, u propast galopirajućem sustavu, no nakon što je otkriveno tko to zapravo upravlja ovom “revolucijom” i Syrizom u sjeni postaje jasnije glavno masonsko načelo.

“Stvori kaos pa ćeš uvesti novi red”! Isto je tako bilo i s pariškim Charlie Hebdom za koji se naknadno saznalo da iza svega stoji najmračnija iluminatska obitelj svijeta Rothchildi, a tako je i sada postalo jasno da je Syrizu na vlast doveo George Soroš, također jedan od jačih masonskih izdanaka svijeta.

Prvi put je svjetsku javnost zaintrigrirala Syriza kad je u njemačkom “Handelsblattu” i srodnom “Wirtschaftswoche” izašla cijela serija napisa o novčarskom magu i mutikaši George Sorošu. Naime, u jeku grčke krize, on je 2012. u Bruxellessu osnovao “Council of the euro zone Crisis” gdje je okupio dvadesetak uglednih ekonomista sa svih strana svijeta s namjerom da ponude svoje rješenje politici štednje koja, po njima, uništava euro, Grčku i masu europskih ekonomija.

Tekstovi o Sorošu, njegovim poslovima, namjerama i suradnicima počeli su izlaziti 2013. nakon što je primjećeno da Soroš sufinancira INET (Institute for new Economic Thinking), a koji je uz veliku pompu i čuđenje liberalnog svijeta održao panel diskusiju na “Columbia University” za Valentinovo 2013. godine gdje je glavna zvijezda bila tadašnja grčka oporbena ultraljevičarska strana Syriza.

Zvijezda panela bio je naravno mladi Tsipraz koji se obrušio na politiku Angele Merkel, optužio ju za sve zlo što je zateklo njegovu zemlju, povukao paralele sa Hitlerovom Njemačkom 1931., i stanjem privrede pred uzlet fašizma. Vijest je široko odjeknula, svijet je obratio pažnju na Syrizu, a nikom nije bilo jasno što jedna marksističko – populistička strančica znači jednom Sorošu i kakve će posljedice imati ta sprega grčkog “Chegevare” i debelog američkog kapitala.

Ali, nakon objave članaka u redakciju su se sa protestnim pismima počeli javljati Soroševi “ugledni” ekonomisti osobno, kao npr. dr. Ferguson, koji je osobno predstavio Tsiprasa na spomenutom panelu, ali i Peter Bofinger, sve ekonomisti od formata na Soroševoj platnoj listi, žestoko su stali u obranu Soroša i njegova INETA i svoje reputacije neovisnih znanstvenika tvrdeći da su im bili plaćeni samo troškovi putovanja u Ameriku.

Njihovo osobno zauzimanje za svog sponzora preraslo je u pravu aferu prepucavanja preko novina ali, do tužbe nije došlo. Cilj je bio postignut, svi su već onda govorili o Syrizi. Kako je nova zvijezda rasla čini se da je druga zvijezda, ona gospođe Merkel, počela tamniti. Je li to bila osveta Soroša osobno jer, navodno, unatoč svim njegovim nastojanjima da ga ona primi u svoj ured, svaki put je dobio odbijenicu i mogao je svoje teorije o spasu Eura razlagati samo u predvorju njenog zamka.

U međuvremenu (isto slučajno) se pojavila Pegida i odmah zatim Egida, pokret protiv Pegide koji navodno vodi, opet od Soroša financirani AVAAZ – pokret koji je u stanju za par sati okupiti na desetke i stotine tisuća prosvjednika i tako svemu udariti kontru s ciljem raslojavanja društva.

Preko Pegide i Egide njemačko društvo se počelo grubo svjetonazorski dijeliti, klin je zabijen i Angela Merkel osim Ukrajine u svom susjedstvu ima sad revoluciju i u vlastitom dvorištu. Ako je Sorošev cilj skinuti Angelu Merkel pitanje je tko s tim dobiva i koji je pravi cilj svega?

Naravno da je Syriza samo magla u ovom oceanu za financijske orke. Ne sumnjamo da je Tsipras pravi ljevičar koji uistinu ljubi proletere pa će proleteri zauvijek i ostati proleteri, tj, vječna pobuna masa bez igdje ičega osim vapaja za pravdom, tu nije ništa sporno (ako njemu nije sporno da ga financira lik poput Soroša dok se navodno bori protiv takvih), sporan je njegov ministar financija Yanis Varoufakis.

On je ubačeni Trojanski konj u novu grčku vladu. To je čovjek sa dvojnim državljanstvom, australac školovan u Velikoj Britaniji, profesor na Sveučilištu u Texasu, radio je u jednoj video kompaniji od Microsofta kojom je upravljao Bill Gates, dobar je prijatelj sa sinom sive eminencije američke privrede Jamesom Galbraithom sa kojim je napisao i knjigu “A modest Proposal”. Osim toga, bio je i savjetnik u bivšoj vladi Papandreousa koja je i nametnula Grčkoj taj strašni teret štednje. Njegove veze sa globalistima i londonskim Cytijem su tako očite; njegov prvi službeni odlazak, dva dana nakon pobjede bio je odlazak u London City i ne sumnjamo da je tamo dočekan širokih ruku.

Za to vrijeme Soroš i Zbigniew Brzezinski udaraju bubnjeve rata tvrdeći da nije vrijeme za štednju već da se svaki Euro mora odvajati za pripreme za veliki treći svjetski rat za pomoć Ukrajini protiv Rusije! A u isto vrijeme Barack Obama pred očima čitavog svijeta za CNN daje intervju na koji nitko ne obraća pažnju, a u kojemu otvoreno priznaje kako su Amerikanci napravili “dogovor” s Ukrajinom i kako su pripremili sveopći puč puno prije izazvanog kaosa. “Iznenadili smo Putina dogovorenim transferom vlasti u Ukrajini”, rekao je Obama i pritom naglasio da će i dalje uništavati Rusiju sankcijama do neslućenih razmjera.

Obama je dakle otvoreno rekao “Putin nije napao Krim jer je veliki strateg nego zato što je bio iznenađen, tj. zatečen događajima na Maidanu i bjegom Yanukovycha nakon našeg dogovora o preuzimanju vlasti “. Ovim izjavama Obama je jasno svima dao do znanja da Amerika izaziva rat, a dimna zavijesa koja je trebala prikriti totalitarizam koji nam dolazi polako se diže.

Pred vašim očima stvara se kaos i to je opće vidljivo. Dok Tsipras (kojeg plaća Soroš) prima Ruse na audijenciju, protiv kojih Soroš na sav glas bubnja, dotle njegov ministar financija trči u London City a Obama otvoreno izjavljuje kako je sve čemu svjedočimo dogovorio on, i tako svatko ide svome, a odgovor na pitanje tko je veliki arhitekt cijelog ovog igrokaza postaje sve jasniji. Riječ je o arhitektu sa smislom za nevjerojatnu sintezu nakon koje ćemo opet postati siromašniji i gluplji, točno onakvi kakvi smo im potrebni u tom novom svjetskom poretku.
 
 
(dnevno/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19930"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]