Washington upravo sada gradi Novi liberalni svjetski poredak pod vodstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa, izjavio je američki državni tajnik Mike Pompeo

Pompeo je u utorak u Bruxellesu u govoru na institutu German Marshall Fund priopćio UN-u, WTO-u i ICC-u da će se trebati klanjati i poštivati Novi svjetski poredak pod vodstvom SAD-a.

Organizacije i ugovori koji se uklapaju u ovu viziju Novog svjetskog poretka moraju biti uklonjeni ili reformirani, tako da ih neprijateljski korisnici ne bi mogli koristiti protiv SAD-a

Viši član administracije Donald Trumpa izjavio je kako multilateralni pristup problemima ne uspijeva stvoriti svijet neograničenog kapitalizma, pa bi SAD trebale nadmoćno vladati – preuzeti vodeću ulogu – kako bi se osiguralo da zemlje poput Kine ne pokušavaju ponuditi alternativni put, piše RT.

Kina, kao i Rusija, Iran, Kuba, Venezuela i ostali narodi na američkoj listi su dobili svoj udio u UN-ovom govoru, no njegov je fokus bio više na međunarodnim institucijama za koje je Pompeo tvrdio da su nespojive s njegovom velikom vizijom.

UN je sredstvo za regionalne sile koje se “udružuju” i glasaju o lošim akterima u Vijeću za ljudska prava.

Među “lošim glumcima” naravno nije Saudijska Arabija. Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond također stoje na putu privatnih zajmodavaca.

EU je dobra, no Brexit bi trebao biti poziv na buđenje njihove birokracije, koja ne zna koliko je zapravo dobar nacionalizam. Međunarodni kazneni sud je “otpadnik” jer pokušava držati Amerikance odgovornim za zločine u Afganistanu.

Pariški sporazum o klimatskim promjenama bio je loš za Ameriku pa je “ispao iz igre”. NAFTA je bila loša za Ameriku, pa je Amerika prisilila na pregovore. Nuklearni sporazum s Iranom nije učinio Teheran suosjećajnim, pa je Amerika morala otići.

Ali koja je organizacija bila dobra i ne zaslužuje komad kruha Uncle Sama? To je SWIFT. Bankarska komunikacijska organizacija sa središtem u Washington je odsjekla Irance iz svog sustava, te ju je postavila u svijetli Novi svjetski poredak pod vodstvom SAD-a.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rusko ministarstvo financija izjavilo je u ponedjeljak kako bi se moglo prebaciti na korištenje lokalnih valuta u trgovini sa europskim trgovinskim partnerima

Taj potez bit će dio takozvane dedolarizacije ruskog gospodarstva.

“Kao što možemo vidjeti ovu veliku priliku koja se može ostvariti u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju jest prijelaz na trgovinu u nacionalnim valutama sa našim europskim kolegama, uključujući trgovinu koja uključuje euro, i za trgovinu našihm energetima” – izjavio je zamjenik zamjenika Ministra financije Vladimir Kolychev.

Prema njegovim riječima, takva bi odluka koristila ruskim europskim partnerima na nekoliko načina.

“To bi, s jedne strane, ojačalo poziciju eura kao rezervne valute, a s druge strane osiguralo neku vrstu sigurnosti za takve [energetske] isporuke ukoliko bi SAD donijela neke odluke koje bi utjecale na trgovinu američkim dolarima za naše banke i naše velike energetske tvrtke” – rekao je Kolychev.

Predložio je da će prijelaz na plaćanja u eurima biti jednostavniji jer je euro već rezervna valuta i bilo bi logično očekivati​interes za tu ideju od strane europskih tvrtki.

Kolychev je istaknuo kako se tvrtke koje se suočavaju sa sankcijama već suočavaju s teškoćama u rješavanju svojih vanjskotrgovinskih ugovora zbog “osobitosti kontrole valute”, te da će uporaba eura pomoći u ublažavanju tog problema.

O ideji dedolarizacije ruske ekonomije u posljednje se vrijeme aktivno raspravlja u zemlji uslijed pooštravanja američkih sankcija.

Ideju o dedolarizaciji je u početku predložio predsjednik i CEO uprave ruske druge najveće banke VTB, Andrey Kostin.

Ideja ima za cilj odmaknuti ekonomski i bankarski sustav Rusije od petro valute, dolara, i dalje promovirati rusku rublju u međunarodnoj trgovini.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je podupro ideju o dedolarizaciji ruske ekonomije.

On je rekao kako je Washington „stvorio kolosalnu stratešku pogrešku podrivajući povjerenja u dolar” usred planova Moskve za smanjenjem ovisnosti zemlje o američkoj valuti u globalnoj trgovini.

U svibnju je Putin rekao kako se Rusija više ne može pouzdati u financijski sustav kojem dominira američki dolar, budući da Amerika nameće jednostrane sankcije i krši pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Putin je dodao da je monopol dolara nesiguran i opasan za globalno gospodarstvo.

NoviSvjetskiPoredak.com

Premijer Rusije Dmitrij Medvedev izrazio je zabrinutost povodom mogućeg raspada prozapadne Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

“Ako je ranije postojala briga povodom utjecaja Svjetske trgovinske organizacije na stanje u našoj ekonomiji, sada postoji strah od drugog – da se WTO ne raspadne i da tada u međunarodnim trgovinskim odnosima ne dođe do problema s rješavanjem glavnih procesa svjetske trgovine”, izjavio je Medvedev.

Kako je naglasio ruski premijer, u suvremenom svijetu ekonomija je od svjetskog značaja, zbog čega treba pratiti što će se dogoditi u sferi integracija u drugim zemljama i regijama.

Ranije je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio da situacija sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, koja riskira da izgubi status globalne pregovaračke platforme u trgovinskim sporovima, izaziva kod Moskve ozbiljnu zabrinutost.
 
(sputniknews.com)

OVE JESENI SU SOROS, BAFET I OSTALI “CRVENI MRAVI” OSJETILI PODRHTAVANJE FINANCIJSKOG TLA

Što se događa u svjetskoj ekonomiji?

Na prvi pogled, ništa posebno. Nikakvog ekonomskog pada, o kojem iz nekog razloga nema ni na vidiku. Globalna ekonomija raste, mada sporije nego prije 10-15 godina, ali ipak raste. Prema podacima MMF-a, svjetski BDP porastao je za 3,1 posto u 2015. godini.

Fond predviđa sličan rast i za2016. godinu.

Međutim, idila je samo prividna: daleko od toga da je sve idealno u “kućanstvu” naše planete. Ja bih usporedio trenutnu situaciju u svjetskoj ekonomiji s razdobljem prije potresa, kada se javljaju čudne pojave u ionosferi, mijenja se razina podzemnih voda u bunarima i temperatura tla, povećava se koncentraciju radona i vodika, javlja se slabo podrhtavanje zemlje – ukazujući na Armagedon koji se priprema.

Isto je sada primjetno i u globalnoj ekonomiji. U njezinim različitim segmentima događa se mnogo šta neobično, čudno, moglo bi se reći i zastrašujuće. Prisutne su potpuno nove pojave, koje nemaju presedana u povijesti. Ali najstrašnija je kombinacija mnogobrojnih negativnih faktora – kako novih, tako i starih.

Oštro je usporen tempo rasta svjetske trgovine. Ako prije krize 2008-2009. ona rasla dva puta brže od globalnog BDP-a, sada, u posljednjih 6 godina, stopa rasta obujma izvozno-uvoznih operacija je čak pala niže od rasta BDP-a (oko 3% godišnje).

Osim toga, u 2015. godini, prema podacima WTO, međunarodna trgovina u dolarima smanjena je za 13% (u daljnjem tekstu je kvartalna dinamika svjetskog robnog izvoza u postocima).

U prvoj polovici 2016. godine taj trend je nastavljen. Prema podacima OECD , države iz “skupine dvadeset”, na koje otpada 80% svjetske proizvodnje, smanjile su izvoz za 4,2 posto, a uvoz – za 4,6 posto.

Istovremeno, u većini razvijenih zemalja postoji iznimno niska inflacija (u 2015. godini u prosjeku 0,5% godišnje), što ukazuje na slabu potražnju potrošača.

Unatoč sporom rastu BDP-a, postoji ubrzan rast stranih direktnih investicija (SDI). U izvještaju JUNKTAD “World investment report 2016.” Navodi se da su strane direktne investicije u 2015. povećane u odnosu na 2014. godinu za 38% – do 1.76 bilijuna dolara. Žestoko se promijenio geografski pravac investicija: ako je 2013. i 2014. godine više od polovice SDI odlazilo u zemlje u razvoju i njihove gospodarstva u tranziciji, onda 2015. godine glavni dio investicija završava na Zapadu.

Opseg SDI, koji je završio u razvijenim zemaljama je udvostručen – do 962 milijardi dolara (55% ukupnih globalnih investicija), a u zemljama u razvoju – porastao je samo 9% – do 765 milijardi dolara (43,5 posto svih SDI). Naročito značajno su porasle strane investicije u SAD (za 250%, do 380 milijardi dolara) i Europu (65%, do 504 milijardi dolara).

Međutim, ono što je zanimljivo: neki značajan pozitivan utjecaj na dinamiku BDP-a zapadnih zemalja ovaj ogroman priljev investicija nije imao. U SAD 2015. godine BDP je porastao za samo 2,6 posto, a u zemljama eurozone – 1,9 posto. 2016 godine također se prognozira spori rast – 1,4% u Sjedinjenim Američkim Državama, u eurozoni – 1,5 posto.

Smanjivanje međunarodne trgovine i masovni priljev na Zapad se događa u kontekstu oštrog pada profita državnih obveznica razvijenih zemalja.

Prema podacima istraživačkog centra BNY Mellon, prosječan prinos na osnovu obveznica SAD, Japana, Njemačke i Velike Britanije s rokom dospijeća od 10 godina pao je na povijesni minimum od 0,69%. Prinos na najpopularnije među investitorima desetogodišnje državne obveznice SAD (US Treasuries) u srpnju-rujnu kolebao se na najnižoj razini od od 2000. godine, 1,5-1,7%.

Samo od ožujka do rujna ove godine, prinos na 10-ogodišnje njemačke i američke obveznice pao je za 25-30 baznih bodova (0.2-0.3%), dok je prinos na iste obveznice Velike Britanije – pao za 90 baznih bodova (0,9 %).

Štoviše, pojavio se fenomen bez presedana – državne obveznice mnogih industrijski razvijenih zemljama su pale u zonu negativnih prinosa. Od rujna 2016. u ovu kategoriju su ušle državne obveznice 14 zapadnih zemalja, uključujući Njemačku, Dansku, Španjolsku, Italiju, Nizozemsku, Francusku, Švedsku, Švicarsku i Japan. Prema podacima OECD, sada skoro 35% državnih obveznica zemalja-članica ove organicije ukupne vrijednosti 14 bilijuna dolara imaju negativan prinos. Sljedeći državne obveznice – u zonu negativnog prinosa počele su ulaziti i korporativne obveznice zapadnih kompanija, kao što su Nestlé i Shell .

Pad prinosa je rezultat “super meke” monetarne politike središnjih banaka zapadnih zemalja, koje su kao rezultat globalne krize 2008-2009 počele kupuju “loše dugove” privatnih kompanija i banaka i da im dodjeljuju jeftine kredite, kako bi se spriječio kolaps bankarskog sustava i stimulirao gospodarski rast.

SAD su smanjile kamatnu stopu na nulu krajem 2008. godine, Japan – 2012. godine. Nakon njih 2015. godine, politiku “kvantitativnog popuštanja” usvojila je i Europska središnja banka. Nakon 2008. godine, središnje banke zapadnih zemalja skoro 650 puta su smanjile kamatne stope.

Politika “kvantitativnog popuštanja”, s druge strane, dovela je do neviđenog porasta javnog duga razvijenih zemalja. Po procjenama MMF-a, za posljednjih 6 godina on je udvostručen: 2008. godine, suvereni dug je iznosio 53% BDP-a, 2012. 80% BDP-a i, konačno, u sadašnje vrijeme iznosi 100% BDP-a – što je najvišu razinu od Drugog svjetskog rata.

Za 8 godina vladavine predsjednika Obame američki državni dug porastao za 8,7 bilijuna dolara ili 81% – sa 10,7 bilijuna dolara do 19,4 bilijuna, dok je u prethodnom desteljeću porastao – samo 4,1 bilijun (s 6,6 do 10,7 bilijuna dolara).

Po prvi put državni dug je premašio BDP države (17,95 bilijuna 2015. godine). Ukupni dugovi nefinancijskog sektora SAD dosegnuli su “rekordni” – razinu od 275% BDP-a. Ovaj razina duga (300% BDP-a) zabilježen je u SAD u mirnodopskim uvjetima samo jednom – 1929. godine, neposredno prije početka Velike depresije.

U cijelom svijetu dugovi nefinancijskog sektora su udvostručeni od početka stoljeća i dosegnuli su 152 bilijuna dolara. Po podacima konzultantske tvrtke McKinsey, od trenutka početka financijske krize 2007-2008. godine globalni dugovi (državni, korporativni i zaduženost kućanstava) porasli su na 200 bilijuna dolara ili 250% od svjetskog BDP-a (73,5 bilijuna dolara po tekućim procjenama Svjetske banke).

U nedavnom osvrtu OECD od lipnju 2016. godine “Economic Outlook of June 2016″ stručnjaci ove organizacije su upozorili, da globalna ekonomija može upasti u “zamku usporenog rasta”. U takvoj zamci se već četvrt stoljeća nalazi japanska ekonomija (BDP Japana u posljednjih 10 godina raste u prosjeku 0,5% godišnje), i nikakve vladine mjere još uvijek ne supevajuda izvuku Japan iz ove rupe.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je čak iznio teoriju “vjekovne stagnacije”, o kojoj se aktivno raspravlja u američkim akademskim krugovima.

* * *

Sve ovo pokazuje da se u globalnoj ekonomija nakupila značajna količina disbalansa, deformacija i disproporcija. Ovo djeluje kao kretanje tektonskih ploča koje stvaraju stres u litosferi, što na kraju dovodi do pucanja zemljine kore, potresa i razaranja.

Svaki analitičar, koji pokušava pronaći glavni uzrok ovih problema u globalnoj ekonomiji, ne može a da ne dođe do jednostavnog zaključka: mnogobrojne i opasne strukturne disproporcije, koje ugrožavaju stabilnost globalne ekonomije, nastale su kao razultat brzog razvoja financijskog sektora na Zapadu.

Financijski sektor, koji samo predstavlja kanal preraspodjele materijalnih bogatstva, pretjerano se otuđio od proizvodnih sektora gospodarstva, koje ta dobra (robe i usluge) stvaraju – industrije, poljoprivrede, građevinarstva, transporta, itd. Ukupna aktiva globalnog financijskog sustava dostigla je gigantsku sumu od 306 bilijuna dolara, što je 4 puta više od svjetskog BDP-a.

Komercijalni financijski sektor na Zapadu vrtoglavo raste i diverzificirati se. Oštro je porastao broj i vrijednost trgovanja vrijednosnicama – akcijama, obveznicama, mjenicama, hipotekarnim i depozitnim potvrdama i njihovimproizvodima – derivatima, futuresima, opcijama i swapovima.

Po procjeni američkog analitičara financijskih tržišta J. Andersona, ukupan obim opticaja dionica i obveznica, nominiranih u četiri glavne zapadne valute (dolar, euro, funta i japanski jen) iznosio dolarskom ekvivalentu 111 bilijuna, što 3,3 puta nadilazi obim BDP navedene tri zemlje i EU (34.23 bilijuna dolara), i skoro 1,5 puta je viši od obujma svjetskog BDP-a. Prema ocjeni nekih analitičara, ovih derivata je izdano na više od 500 biliona dolara, što je sedam i kusur puta više od obujma svjetskog BDP-a.

U suštini, trenutno imamo posla sa sustavnom, dugoročnom, sporo krećućom krizom hiperprodukcije financijskih instrumenata.

Ali istovremeno na Zapadu je počeo naglo rasti novi segment komercijalnog financijskog sektora – takozvano “bankarstvo iz sjene” (ili sivo bankarstvo), koje uključuje mnogobrojne zapadne nebankarske financijske posrednike, koji ne potpadaju pod bankarsko zakonodavstvo, – fondovi tržišta novca, poverilačka tvrtke, otvoreni zajednički fondovi, tvrtke specijalizirane za investicije u nekretnine, hedge-fondovi i drugi. U utrci za profitom, mnogi investitori su ušli u strukture “bankarstva u sjeni”.

Od 306 bilijuna dolara ukupne aktive globalnog financijskog sustava, po podacima Vijeća za financijsku stabilnost, aktiva tradicionalnih banaka iznosi 140 bilijuna dolara, osiguravajućih društva i mirovinskih fondova – 55 bilijuna dolara, a “bankarstva u sjeni” iznosi 75 bilijuna dolalara. Više od 80% aktive “bankarstvau sjeni” otpada na SAD, EU i Veliku Britaniju.

Kao što je navedeno u posljednjem izvještaju Vijeća za financijsku stabilnost, na upravljanje privatnim financijsko-kreditnim organizacijamana bazi povjerenja data su sredstva institucionalnih i individualnih investitora u iznosu od 76 bilijuna dolara. Od tog broja, 37 bilijuna jeskoncentrisano u otvorene investicijske fondove i 3 bilijuna – uhedge-fondovima, koji pripadaju “bankarstvu iz sjene” i obavljaju poslove s vrijednosnim papirima u automatskom režimu uz pomoć posebnih računalnih programa. Ove strukture stvaraju efekt “stampeda”, paničnog ponašanja investitora i brzog premeštanja ogromnih masa kapitala iz jedne u drugu aktivu.

Upravo djelovanje financijskih špekulanata “ljulja” brod svjetske ekonomije. Oni napuhavaju mnogobrojne “mjehure” i stvaraju bezbrojne “piramide”, koje periodičnopucaju i ruše se. Najlukaviji, snalažljiviji i uspešaniji od njih, kao što su Soros i Buffett, uspijevaju iskoče u posljednjem trenutku uz dobro parče u džepu. A ostali … Kao što reče F. Niche “jao slabijem” i “zgazi onog tko je pao”.

* * *

Političko rukovodstvo zapadnih zemalja ne želi obuzdati privatne financijske špekulante. Ono nije izvuklo odgovarajuće zaključke iz onoga što se dogodilo 2008-2009. godine, pa samim tim, svjetsku ekonomiju očekuju novi potresi. Nitko ne zna kada – sutra ili za nekoliko godina – i na kojem tržištu će početi novi val globalne krize, ali nitko ne sumnja da će ona početi.

Globalna kriza, primjerice, mogla bi početi bankrotstvom jedne od glavnih međunarodnih financijskih institucija, kao što se dogodilo 2008. godine, kada je kolabirala američka investicijska banka Lehman Brothers. Trenutno, stručnjaci MMF-a smatraju “problematičnom” svaku četvrtu banku u razvijenim zemljama, s imovinom od oko 11,7 bilijuna dolara. Među najvećim (“sistemski važnim”) bankama, čiji kolaps “može izazovati znatnu štetu financijskom sustavu na globalnoj razini” spadaju – njemačka Deutsche Bank , engleska HSBC i švicarska Credit Suisse .

Posebno teška situacija je u Deutsche Bank, čije su dionice od početka 2016. pale 2 puta. Njezin američki ogranak dvije uzastopne godine ne prolazi stres-test američkih Federalnih rezervi, kojim se utvrđuje stupanj pouzdanosti financijskih institucija.

Američko ministarstvo pravde je podnijelo ovojbanci računna 14 milijardi dolara zbog manipulacija s hipotekarnim vrijednosnica prije krize 2008. godine. Prošlu 2015. godinubanka je završila s gubitkom od 6,8 milijardi dolara. Neto dobit za 2. kvartal pala je za 98% (do 20 milijuna eura). Primjetan je nagli porast razine dugova (dužničkog nagomilavanja) odnos aktive prema dioničarskom kapitalu dosegnuo je 40 (kod Lehman Brothers prije bankrota ovaj idikator je iznosio 30.7).

Većina financijskih analitičara objašnjava trenutnu situaciju time, da se banka “zaigrala” na tržištu izvedenih financijskih instrumenata: bruto pozicija Deutsche Bank u derivatima se procjenjuje na 42 bilijuna eura, što nadilazi BDP SAD i EU zajedno. Prema izvještajima njemačkih medija vlada Njemačke priprema plan za ozdravljenje banke, ali ako on ne da rezultata, nastupit “domino efekt”, jer jevećina europskih banaka tijesno povezana s Deutsche Bank .

U slučaju brankrota Deutsche Bank , krize će prije svega zahvatiti, prirodno, financijski sistem Grčke, ali ne samo njega. Prema podacima Europske središnje banke, “na rubu kolapsa” balansira bankarski sustav Italije, i treba mu vrlo malo pasti u provaliju.

“Problematični” dugovi u aktivi talijanskih banaka, po službenim procjenama, dosegnuli su 200 milijardi eura, što predstavlja 12% BDP-a ove zemlje, a prema procjenama neovisnih američkih financijskih analitičara, mnogo više – 360 milijardi eura (21% BDP-a Italije). Pri čemu su mogućnost talijanske vlade za financijsku podršku komercijalnim bankama vrlo ograničene: javni dug dosegnuo 133% BDP-a (u Europi veći razina duga ima samo Grčka).

Također ne treba isključiti mogućnost da globalna kriza ponovno počne s američkog financijskog tržišta, gdje su se špekulanti očito “zaigrali”.

Trenutno je primjetan novi nalet kapitalizacije: ako je u prvom kvartalu 2016. godine indeks iznosio 1:19, onda u drugom iznosi već – 1:20. Ove vrijednosti ukazuju na to, da se burza “pregrijava” i da se kolaps može dogoditi u svakom trenutku.

U principu, “mjehuri” se pojavljuju u skoro svim segmentima tržišta. Kada će pući, i povući sa sobom globalnu ekonomiju – pitanje je vremena.

Naravno, nadajmo se da će “velika dvadesetorka” uspjeti uskladiti nastali disbalans, smanjiti napetost i spriječiti nekontrolirani razvoj događaja, međutim niska učinkovitost djelatnosti ove grupe ne odiše optimizom.

Najuspješniji financijski špekulanti nekim životinjskim instinktom već osjećaju primicanje kolapsa i brže bolje su izašli iz rizičnih financijskih instrumenata i prešli u najpouzdanije, kojima se tradicionalno smatraju državne obveznice zapadnih zemalja. Upravo zato potražnja za državnim obveznicama Njemačke, Danske, Švicarske i drugih zapadnih zemalja s negativnim prinosom raste, unatoč činjenici da kupac ne samo da ne dobiva profit od svojih investicija, već naprotiv, plaća izdavatelju za samu mogućnost da posjeduje takve vrijednosnice.

* * *

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, japanski znanstvenici-entomolozi primijetili su neobično ponašanje insekata prije potresa i vulkanskih erupcija.

U jesen 2016. godine, Soros, Buffett i ostali “crveni mravi” osjetili su podrhtavanje zemlje i brže bolje pobjegli s planine Fudžijama …
 
(fakti.org)

Jedan od najzanimljivijih ljudi 20. stoljeća, princ Bernhard od Nizozemske, osim što je sudjelovao u osnivanju Bilderberg grupe, bio je i inspiracija za lik tajnog agenta James Bonda, a bio je i član Hitlerove nacističke stranke

Na današnji dan 1911. rođen je jedan od najzanimljivijih ljudi u 20. stoljeću, koji je poslužio kao inspiracija za lik Jamesa Bonda i koji stoji iza osnivanja jednog od najmoćnijih svjetskih udruženja – Bilderberg grupe.

Princ Bernhard poslužio je navodno Ianu Flemingu kao inspiracija za lik Jamesa Bonda. Npr. poznati votka-martini “shaken, not stirred” koji Bond redovito pije, zapravo je bilo Bernhardovo omiljeno piće.

Kao nizozemski princ, Bernhard je bio važan u organizaciji prvog sastanka Bilderberg grupe u hotelu Bilderberg 1954. u Nizozemskoj. Pri tome je iskoristio svoje veze kako bi se okupilo što više svjetskih moćnika na tom skupu.

Tko čini Bilderberg?

Bilderberški skup je naziv za neslužbeni godišnji skup zatvorenog tipa, sa oko 200 gostiju, koji se održava od 1954. Većinu sudionika predstavljaju međunarodno utjecajne osobe na području poduzetništva, medija i politike.

Prema nekim teorijama, ali i realističnijim procjenama objavljenima u uglednim medijima, jedna je od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih poslovnih skupina, a sastaje se na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravaljanja o budućnosti svijeta.

Neki grupu optužuju da potajno vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma itd. Članovi skupine su predsjednici država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela itd.

U grupi središnju ulogu ima ekstremno bogati David Rockefeller, osnivač i do danas notorno jedini član tzv. “Member Advisory Group”, tj. osoba koja ima zadnju riječ u odlučivanju koga će se pozvati na Bilderberško okupljanje.

Neki od poznatijih sudionika Bilderberg skupova su Henry Kissinger, David Cameron, Carl Bildt, Gari Kasparov, John Kerry, Romano Prodi, Mario Monti, Viviane Reding.

U prošlosti, navodni su to bili Margaret Thatcher, Cyrus Vance, George Shultz, Helmut Kohl, François Mitterrand. Tu su i supružnički par Bill Clinton i Hillary Rodham Clinton, Tony Blair, Gordon Brown, lord Peter Mandelson, Paddy Ashdown, Norman Lamont, lord William Waldegrave, Malcolm Rifkind, Alan Greenspan, Andrew Knight, Umberto Agnelli, John Monks, lord Carrington, lord David Owen i dr.

Bilderberški skup i Trilateralna komisija

Bilderberški skup je usko povezan s Trilateralnom komisijom, čije je članstvo stalno, a koje čini nešto manje od 400 iznimno utjecajnih pojedinaca iz političkog i poslovnog svijeta, stalno, za razliku od sastanaka Bilderberškog skupa, na koju se ugledne učesnike poziva ad hoc.

Svojevremeno je za toprtal.hr član Trilateralne komisije Marijan Hanžeković izjavio: „Nije to nikakva vlada. To je glupost. Riječ je o grupi istaknutih ljudi koja promišlja o aktualnim geopolitičkim problemima u svijetu“.

Koji su to aktualni problemi, nije precizirao, ali kazao je kako nema govora o bilo kakvim urotama.

Članovi, kaže, mogu biti ugledne, ali neovisne osobe koje mogu nečemu doprinijeti. Članom se ne može postati na vlastiti zahtjev, već samo na poziv. „Očito su smatrali da sam neovisan, a drugo, da možda u nekakvim promišljanjima mogu kompetentno govoriti o problemima društva u kojem živimo’, pojašnjava.

Članovi Trilateralne komisije ne sastaju se redovno, već prema ‘vlastitom nahođenju i želji da se angažiraju“.

Trilateralnu komisiju oformio je 1973. David Rockeffeler.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(narod.hr)

Pet mjeseci nakon što je Kongres izglasao da se ukloni obvezno označavanje zemlje podrijetla na svinjskom i goveđem mesu, NFL sada upozorava igrače da meso proizvedeno u Meksiku i Kini može sadržavati klenbuterol, tvar koja je zabranjena u američkoj nogometnoj federaciji

Klenbuterol je kemikalija koja gradi mišiće i stimulans za mršavljenje, koji se koristi u uzgoju govedine i svinjetine.

Dopis od samostalnog administratora lige za testiranje droga je objavio dopis kojim se informiraju igrači da “konzumiranje velikih količina mesa, mogu rezultirati pozitivnim testovima na doping kontroli”.

“Igrači su upozoreni da budu svjesni ovog problema prilikom putovanja u Meksiko i Kinu”, kaže dopis.

“Molimo vas, oprez ako se odlučite konzumirati meso, i shvatite da to činite na vlastitu odgovornost.”

Program testiranja igrača na droge je upozorio: “Igrači su odgovorni za ono što je u njihovim tijelima.”

Pod normalnim okolnostima, ovakva politika se čini kao zdravo razumska, ali budući da je ukinuto obvezno označavanje zemlje podrijetla svinjskog i goveđeg mesa, Amerikanci sada nemaju načina da identificiraju gdje im je meso proizvedeno.

Velik dio mesa kojeg Amerikanci jedu danas, mogao bi vrlo moguće biti iz Meksika i Kine.

Pa zašto Amerikanci ne smiju znati gdje se meso proizvodi?

Zakon ukidanje označavanja, zajedno s drugim kontroverznim zakonima, američki zakonodavci su tvrdili da su imali malo izbora, nego da ukinu zahtjeve označavanja nakon inzistiranje Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u odnosu na američke oznake na hrani.

Oznake će također biti ukinute Kanadi i Meksiku prema inzistiranju WTO-a, a zemlje koje se ne budu pridržavale zakona o neoznačavanju hrane biti će kažnjene sa više od 1 milijarde dolara u gospodarskim sankcijama.

Zakonodavci objašnjavaju ovu odluku, kao i na njihovo obrazloženje u provedbi ukidanja zemlje podrijetla daje izravnu potporu argumentu da američki suverenitet podliježe članstvu u pojedinim međunarodnim organizacijama.

Ako transnacionalna trgovinska organizacija ima sposobnost da diktira zakon SAD-a s onima koji su zaduženi za zastupanje ljudi nacije, onda je suverenitet nacije svakako pod znakom pitanja i manipuliran od strane nadnacionalnih organizacija.

U biti, nemaš pravo znati ono što je u hranu – ali ćete biti odgovoran za ono što je u njoj nakon što ju progutate.

Ovaj zakon će vrlo vjerojatno Amerika preko TTIP-a pokušati uvesti u Europsku uniju.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)