Glavni uzroci neizbježne nove ekonomske krize bit će gotovo isti kao i oni koji su izazvali krizu 2007-2008.

A ona nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu

Gotovo nezapaženo je prošla vijest od prije nekoliko dana da je odlazeći njemački ministar financija Wolfgang Schauble upozorio da bi zbog rasta javnog i privatnog duga i loših kredita svijet mogao zadesiti još jedna financijska kriza.

U intervjuu za „Financial Times“ on je ukazao na formiranje novih tržišnih balona, potaknutih novcem koji su u ekonomiju upumpale centralne banke.

Schauble se praktično samo pridružio nedavnoj ocjeni nobelovaca da je nova svjetska financijska kriza neizbježna.

Za razliku od šefice američkih federalnih rezervi, Janet Yellen, koja je krajem lipnja rekla da „za naših života više neće biti financijske krize“, 18 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju je mišljenja da svijetu prijeti nova financijska kriza poput one iz 2008. Mišljenje Janet Yellen ne dijeli ni šefica MMF-a Christine Lagarde, koja također ne isključuje novu svjetsku krizu.

Na tradicionalnom godišnjem okupljanju nobelovaca ekonomista, koje je krajem kolovoza održano u njemačkom gradu Lundau, laureat iz 2000. Amerikanac Daniel McFadden je objasnio: „Mi danas nemamo odgovarajuće instrumente da bismo nadgledali nestabilnosti, regulirali i njima upravljali. Zbog toga je nova financijska kriza jednostavno neizbježna“.

Njihove crne prognoze došle su samo desetak dana poslije slične ocjene Steve Keena, ekonomiste sa Univerziteta Kingston u Londonu, koji je bio jedan od onih koji su predvideli veliku svjetsku ekonomsku krizu iz 2007-2008. godine.

„Još jedna financijska kriza mogla bi biti vrlo blizu ako se ne usvoji znatno drugačiji pristup. Previše smo usredotočeni na državni dug, ali pravi problem je onaj privatni“, objasnio je Keen.

Da li je svijet, zabavljen krupnim političkim temama i konfrontacijama, prespavao prva nedvosmislena upozorenja zbog kojih bi opet mogao biti nespreman za nove izazove poput onih iz 2008? Zašto nam se to dešava, što je pogrešno napravljeno?

Ono na šta upozorava ministar Schauble i grupa uglednih ekonomista, nobelovaca jesu nestandardne mjere monetarne politike, kvantitativne olakšice, koje podrazumijevaju veliko ubrizgavanje likvidnosti u financijske sustave određenih zemalja.

Posljedica tog štampanja novca kojima je Europska centralna banka svakog mejseca otkupljivala u početku državne obveznice članica eurozone, a potom i kompanijske, kako bi upumpala sredstva u njihove financije da bi potaknula ekonomiju, u biti je dovela do umjetnog rušenja kamatnih stopa.

To, nosi veliki rizik da određene aktive dobiju nerealno visoke vrijednosti, a to je ono što se zove financijski balon koji može biti u području nekretnina, u području dionica na burzama ili drugim financijskim imovinama. A uslijed naglog pada nerealne vrijednosti te imovine dolazi do pucanja financijskog balona. Upravo tako je počela prethodna svjetska ekonomska kriza.

Ekspanzivna monetarna politika, koja je sprovedena prije svega sa ciljem da dođe do ekonomske aktivnosti nije donela dovoljan rast realne ekonomije. Rast privatnog i javnog duga nije toliko strašan ako u isto vrijeme imate znatno veći rast ekonomije. Toga, međutim, nema u dovoljnoj mjeri, posebice u eurozoni, napominje on.

Problem je što reformski proces nije završen, problem je što imate potencijal za kreiranje novih financijskih balona i problem je što realni sektor ne raste dovoljno dinamično, posebno u Europskoj uniji.

Umanjenju rizika od izbijanja novih kriza pomoglo bi, ako bi se najznačajnije zemlje svijeta, najvjerovatnije okupljene u G20, dogovorile da se zakonski uredi područje globalne regulacije, ali i supervizije funkcioniranja financijskog sustava.

Glavni uzroci nove krize su gotovo isti kao oni koji su izazvali krizu 2007-2008. A ona, nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu.

To raslojavanje i gomilanje bogatstva u suvremenom kapitalizmu nije zasnovano na ekonomskim parametrima – produktivnosti, inventivnosti, znanju … već na činjenici da je sustav postavljen tako da je „kapital pobijedio proizvodnju“.

Drugi uzročnik krize iz 2007-2008. godine koji nije otklonjen je ogroman globalni dug koji je, probio granicu 300 posto globalnog BDP-a, što je neodrživo po svim ekonomskim parametrima. Sve države su dužnije danas nego prije krize 2008. godine, te nije problem samo javni dug, odnosno dug država. Privatni dug građana i kompanija, već je izvjesno toliki je da se ne može vratiti.

Poznata financijska kuća, nizozemska grupacija za bankarstvo i osiguranje ING, objavila da je ukupan globalni dug država, stanovništva i kompanija krajem 2016. narastao na najmanje 300.000 milijardi dolara, ne računajući dug u takozvanim nebankarskim financijskim institucijama, poput hedge-fondova, osiguravajućim kompanijama, privatnim fondovima kapitala, brokerima.

Njihov dug se procenjuje na čitavih 100.000 milijardi dolara. Ovaj bankarski sustav u sjeni uglavnom je neregularan, ali zakonski nesankcioniran, i zato mnogostruko rizičniji nego regularni zbog rizičnije poslovne filozofije zajmodavaca ovih sredstava.

Treći bitan uzročnik krize je što dug raste po većoj stopi od rasta gospodarstva.

Financijska deregulacija “jaše” u punom kasu po globalnom tržištu i očigledno nema namjere da kontrolira tok ovog virtualnog kapitala. Istovjetno kao prije deset godina i svjetske krize, financijski inženjeri se bave istim poslom (prevarama) kojim ponovo uvlače čitavu globalnu ekonomiju u novu krizu.
 
(sputniknews.com)

Njemački ministar financija, Wolfgang Schäuble, pozvao je vojsku da izađe na ulice Njemačke zbog učestalih seksualnih napada na žene od strane migranata

“Morat ćemo se pozabaviti činjenicom da sve ostale europske države po zakonu mogu koristiti svoju vojsku da podrži policiju, a mi ne možemo”, rekao je Schaeuble.

Prema njegovim riječima, Njemačka treba ojačati svoje sigurnosne snage, ali i stvoriti pravnu osnovu za njihovo djelovanje pošto stanovništvo očekuje da država jamči njihovu sigurnost, prenosi Sputniknews.

“Može doći do situacije da država jednostavno iscrpi sve svoje policijske snage. U tom slučaju, sve druge države u svijetu bi poslale vojsku po potrebi”, rekao je Schaeuble.

Dakle, ovaj političar apelira na stvaranju pravne osnove za omogućavanje postavljanja vojnih snaga unutar države.

To će možda zahtijevati promjenu ustava te države, u kojem se navodi da se vojska može angažirati samo u slučaju prirodnih katastrofa.

Da podsjetimo, na stotine žena je opljačkano i seksualno zlostavljano za Novu Godinu u njemačkom gradu Kölnu od strane ogromne grupe agresivnih muškaraca imigranata sa Bliskog istoka, uglavnom arapskog i sjevernoafričkog podrijetla.

Nekoliko sličnih incidenata je zabilježeno na isti dan u Frankfurtu, Düsseldorfu i Berlinu.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Njemačka je objavila da sada ponovno djeluje na temelju Dablinskih pravila i u postupcima prema sirijskim izbjeglicama, što znači da ih može vratiti u prvu državu EU u koju su ušli

Ovakva promjena njemačke politike može imati utjecaja na Hrvatsku jer njemački dužnosnici navode da se izbjeglice neće vraćati u Grčku, što znači da bi u tom slučaju za njih Hrvatska bila “prva država EU u koju su ušli”, piše Jutarnji list.

Njemački mediji, pozivajući se na ministarstvo unutarnjih poslova, objavili su da se još od 21. listopada primjenjuju “Dublinska pravila za sve države podrijetla i države EU osim Grčke”.

Upravo odluka Njemačke krajem kolovoza da se Sirijce neće odnositi pravila Schengena i da će ih primati sve smatrala se “faktorom privlačenja”, zbog čega je kancelarka Angela Merkel pretrpjela kritike i iz redova svoje stranke. Njemačka ove godine očekuje 800 tisuća do milijun imigranata, a IFO ekonomski institut procjenjuje da će to koštati 21 milijardu eura.

Do masovnog vraćanja izbjeglica ne može doći. To se mora činiti individualno uz poštivanje procedure koja traje. Austrija je pozdravila ovu najavu Njemačke jer se nada da će to obeshrabriti ilegalne ekonomske imigrante i uvesti red

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, kako ga citiraju njemački mediji, pozvao je na prestanak politike otvorenih vrata.

Mi moramo poslati jasnu poruku svijetu; itekako smo spremni da pomognemo, dokazujemo da to činimo, ali naši kapaciteti su ograničeni – rekao je on.

U Valeti na Malti počeo je summit EU – Afrika posvećen migrantskoj krizi. Afričkim državama nudi se financijska pomoć kako bi spriječili odlazak izbjeglica prema Europi. Summit je hitno sazvao predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.

“Moramo učiniti sve što je u našoj moći da zadržimo Schengen kao nedodirljiv” – poručio je Tusk.

Razmatra se i mogućnost otvaranja centara za procesuiranje i registraciju izbjeglica na zapadnom Balkanu, iako ideja nije do kraja razrađena. Druga mjera je brže rješavanje zahtjeva za azil i vraćanje onih koji za nemaju uvjete. U EU je gotovo 800 tisuća neriješenih zahtjeva za azil i trebat će godinu dana da se oni riješe.
 
(jutarnji.hr,blic.rs/uredio:nsp)

Nešto jako smrdi u vezi grčkog ministra financija Yanis Varoufakisa i cijele grčke krize, i nevoljno dolazim do zaključka da je Varoufakis dio mnogo veće i vrlo prljave igre, koju bi sjajni psiholog Erick Bern opisao kao silovanje grčkog naroda i, na kraju cijele EU, uključujući Njemačku, piše poznati američki publicist William Engdahl u članku za portal New Eastern Outlook

Kako sam došao do ovog iznenađujućeg zaključka, pita se Engdahl, i nastavlja:

Kada je očajno grčko stanovništvo izabralo lijevo-desnu koaliciju, bio sam među mnogima koji su se nadali da je u Ateni na vlasti konačno vlada koja stoji iza interesa svoga naroda.

Ali, svjedoci smo onoga što se može nazvati “show jednog klauna”, koji se smije cijelom grčkom narodu i cijeloj EU. Oni koji se također smiju, jer često je tako, su mega banke i Trojka: ECB, MMF i EU.

Iza trojke, skoro nevidljivo, stoje grčki oligarsi koji su tijekom godina opljačkali državnu kasu za stotine milijardi, krijući ih daleko u švicarskim i lihtenštajnskim tajnim bankovnim računima, izbjegavajući plaćanje ijednog penija poreza kojim bi podržali svoju naciju.

I iako izgleda kao čvrsti ljevičarski ekonomist, Varoufakis je u stvari trojanski konj za uništenje cijele eurozone od strane bankara i grčkih oligarha. Izgleda da je Italija sljedeća koja je poslije Grčke spremna postati žrtva koja će cijelu eurozonu dovesti do krize koja je danas nezamisliva.

S kim si takav si, kaže poslovica. Prema njoj, Varoufakis je vrlo loše izbor za ministra financija, koji tvrdi da brani životni standard svojih građana. Prije nego što je postao grčki ministar financija, Varoufakis je živio u SAD i radio za Bellevue Washington, softversku tvrtku, kao i za korporaciju Valve, čiji su osnivači došli iz Microsofta Bill Gatesa.

U kasnim 1980-tim je studirao ekonomiju i teoriju igara u Velikoj Britaniji na sveučilištima Essex i East Anglia, i predavao na Cambridgeu. Onda je narednih jedanaest godina proveo u Australiji, pa čak i uzeo australsko državljanstvo.

Kao australski državljanin Varoufakis se vratio 2000. godine da predaje na Sveučilištu u Ateni. Od siječnja 2013. godine do imenovanja za ministra financija Grčke, Varuufakis je predavao na Sveučilištu u Teksasu, gdje je postao blizak s James K. Galbraith, sinom pokojnog ekonomiste sa Harvarda, Johna Kennetha Galbraitha, kao i sa Washingtonskim savjetodavnima “think tankom” Institut Brookings. Ukratko, Varoufakis je australski državljanin koji je proveo većinu od protekla tri desetljeća u Velikoj Britaniji, SAD i Australiji a malo u svojoj rodnoj Grčkoj.

To, ga naravno, samo po sebi ne diskvalificira, ali do sada je u šest kratkih mjeseci napravio više da se poveća jad grčkog naroda, od skoro bilo koga drugog, pa čak i od Wolfgang Schäublea ili Christine Lagarde iz MMF-a.

On se pretvara da je protiv štednje, ali podaci pokazuju suprotno. Varoufakis je bio savjetnik premijera Georgea Papandreoua i PASOK-a, kada je postignut katastrofalno drakonski dogovor o štednji s EU u ime Grčke, i dobio pohvale Maria Draghia i ECB. U više navrata je tvrdio da Grčka kao članica eurozone mora prihvatiti mjere štednje i da ne smije izaći iz eurozone.

Da je Varoufakis zaista čovjek koji zastupa svoje zemljake, Grčka bi preuzela strategiju Islanda, proglasila moratorij na dug i zamrznula sve otplate duga prema MMF-trojki, ECB i EU. Onda bi uveo nacionalnu valutu, nametno kontrolu kapitala i tražio jake ekonomske veze s Rusijom, Kinom i zemljama BRIKS.

Zaista, kada je grčki premijer Tsipras boravio u Sankt Peterburgu sredinom lipnja i sastao se s ruskim predsjednikom Putinom, Putin je dao vrlo velikodušnu ponudu za prijevremenu otplatu 5 milijardi dolara u zamjenu za grčko sudjelovanje u plinovodu Turski tok.

To bi Grčkoj dalo prostor za disanje. Bruxelles i Washington, naravno, nisu bili nimalo zadovoljni time. Putin je tada ponudio Grčkoj i članstvo novoj razvojnoj banci BRIKS-a koja bi omogućila pozajmice kojima bi Grčka izašla iz najgore krize bez jačanja divljačke štednje. To bi naravno, približilo Grčku Rusiji i Kini, čemu se Washington i Bruxelles protive svom snagom. Ali Grčka i Varoufakis nisu to prihvatili.

U ovom trenutku zaista izgleda kao da je uloga Varufakisa da djeluje kao Trojanski koj zapadnih bankara unutar grčke vlade, čiji je cilj pripremiti Grčku i grčki narod za klanje, dok sve vrijeme pozira kao borac za grčki interes.

Kao bivši pomoćnik američkog trezora i kritičar loših ekonomskih politika SAD u posljednjih nekoliko godina, analitičar Paul Craig Roberts je nedavno napisao da se grčka “suverena dužnička kriza” koristi stvoriti presedan koji će se primjenjivati ​​kod svake vlade članice EU. Države članice će prestati postojati kao suverene države, a suverenitet će počivati ​​u EU. Mjere koje podržavajiu i Njemačka i Francuska će na kraju podriti i njihov suverenitet.

Kako je eurozona upala u takvu krizu? Energija koja vibrira kroz cijelu Europu sada nije ljubav već mržnja. Postoji mržnja kod Nijemaca prema onome što su uvjereni da su porezne prijevare običnih Grka. Tu sliku su stvorili mediji pod kontrolom američkih oligarha i njihovih savjetodavnih “mudraca”. Postoji mržnja kod Europske komisije i rukovodstva EU prema Grčkoj zbog stvaranja onoga što oni vide kao egzistencijalnu krizu u EU. Postoji možda mržnja i kod njemačke kancelarke Merkel zbog uništavanja njenog nasljeđa.

Iznad svega, tu je mržnja grčkih oligarha prema grčkom narodu. Grčka oligarhija – brodovlasnici, vlasnici rafinerija nafte, telekomunikacija, medijski magnati, su mnogo puta od ranih 1990-ih, dominirali u grčkoj politici. Grci ih zovu “diaplekomenoi” – povezani. Ova elita je sačuvala svoje položaj kroz kontrolu medija i kroz kupnje političara kao Yanis Varoufakisa.

Grčki oligarsi su, sa svojim skrivenim neoporezovanim milijardama spremni vidjeti svoju naciju uništenu samo da bi zadržali svoj novac.
 
 
(journal-neo.org/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22018"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Članak german-foreign-policy.com je pod naslovom “O važnosti demokracije”, i predstavlja nekoliko scenarija poput noćnih mora  o tome kako Nijemci namjeravaju pretvoriti Grčku u protektorat budući da se diktat njemačke strogosti više ne može provoditi  demokratskim sredstvima. Članak se također odnosi na njemačke komentatore koji su povukli crtu usporedbe sa stanjem u kasnijim fazama Njemačke Weimarske Republike: “U grčkoj situaciji, najgori slučaj će biti vraćanje na diktaturu”, upozorio je utjecajni komentator.

Prema urednicima, web stranica german-foreign-policy.com, je sastavljena se grupe nezavisnih novinara i socijalnih znanstvenika koji prate, na trajnoj osnovi, Njemački obnovljeni pokušaj da vrati status velike sile u ekonomskom, vojnom i političkom planu.

ATENA / Berlin

U vožnji do novih izbora u Grčkoj, njemačka elita razmatra različite scenarije koji uključuju uporabu sile kako bi se osigurao nadzor nad Atenom, uključujući uspostavu protektorata ili implementacije “snaga zaštite” u toj južnoj europskoj zemlji. Njemački diktat štednje, gura Grčku u bijedu, i izaziva sve veći narodni otpora, koji se očito, više ne može potisnuti demokratskim sredstvima.

Berlin nije uspio u svojim nastojanjima da prisili Atenu na podređenost, prijeteći da će povući Euro, kako i sa svojim zahtjevima da Grčka kombinira svoje parlamentarne izbore s referendumom o pitanju ostanka u Eurozoni. Berlin kategorički odbacuje mogućnost odbacivanja diktata štednje i zamijeniti ga sa poticajnim programom, kao što se zahtijevalo od vodećih ekonomista širom svijeta, iako isključenje Grčke iz Euro zone prijeti da će gurnuti samu valutu u ponor.

17. lipnja – Grčka  zadnja šansa

Nakon što su svi pokušaji da se formira vlada u Grčkoj propali prošlog tjedna, čini se da su izbori postavljeni za 17. lipnja, snage koje su strogo protiv njemačkog nesmiljenog diktata će osvojiti većinu. Čak i sa svojom blagom većinom u parlamentu, tri stranke spremne za provedbu programa štednje nisu uspjele u formiranju vlade.

Ankete predviđaju poraz. Činjenica da većina populacije u grčkoj želi zadržati Euro, se u Berlinu i Bruxellesu gleda kao posljednja prigoda za postizanje promjene u javnom mnijenju. Već prije raspisivanja novih izbora, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble izjavio je da bi se Euro zona lako mogli nositi s grčkim povlačenja. EU povjerenik za trgovinu Karel De Gucht samo je potvrdio da se Europska komisija i Europska središnja banka (ECB) već pripremaju za grčko povlačenja. I, Jean-Claude Juncker, predsjednik euro-skupine, je izjavio da “ako bi napravili anketu s tajnim glasovanjem za ostanak Grčke u Euro zoni, velika većina bi glasovala protiv njega.” Novi izbori u Grčkoj su “zadnja šansa”. Ako ne namjeste većinu za nesmiljeni diktat štednje “to će biti kraj.”

Nema pravo na poštovanje

Osim toga, Berlin je očito primjenio ​​pritisak na Atenu u kombinaciji referenduma za ostanak u Euro zoni s izborima. Ova taktika je usmjerena na slabljenje protivnika štednje.

Prema izvješćima, njemački ministar financija Schäuble je već napravio ovaj pritisak prošlog ponedjeljka na grčkog kolegu na sastanku Euro-a ministara financija . Ovaj prijedlog je očito imao potporu predsjednika CDU/ CSU parlamentarne skupine u Bundestagu Volker Kauder-a (“Sada će se govorti njemački u Europi”). Glasnogovornik grčke vlade je  potvrdio da je kancelarka Angela Merkel pozvala grčkog predsjednika Karolos Papoulias-a prošlog petka za provedbu njemačkog plana za grčki referendum, dok je u studenom 2011., Berlin žustro odbacio premijera Giorgos Papandreou-a u to vrijeme, kada je javno objavio svoj prijedlog za odbacivanje referenduma. Berlinsko otvoreno uplitanje se suprotstavilo sa bijesom u Ateni.

Grčki stanovnika ima “pravo na poštovanje”, rekao je predsjednik konzervativaca Nea Dimokratia i Antonis Samaras. I predsjednik oporbene stranke Syriza, Alexis Tsipras, je izjavio da Berlin djeluje kao da je Grčka “protektorat”.

Euro Sumrak

Berlin je odbacio svako odstupanje od teškog politika štednje, i tako rušiti Grčku, javlja German-foreign-policy.com – unatoč činjenici da će to ubrzati kolaps cijele Eurozone. Prije nekoliko dana, ekonomist i nobelovac Paul Krugman nije bio prvi koji je opisao takav scenarij. Uskoro “najvjerojatnije, sljedeći mjesec” Grčka će izaći iz Eurozone, prema Krugman. Odmah nakon toga, sveobuhvatan let kapitala se može očekivati ​​prema Njemačkoj – barem iz Španjolske i Italije i straha od ekonomskog kolapsa.

To će zahtijevati drastične mjere – ograničenja transfera novca ili novih mjera podrške za španjolske i talijanske banke, a možda i oboje. U dogoročnom planu, međutim, podržavanje posebno španjolskog gospodarstva sa poticajnim programima, ne može se izbjeći. To bi značilo i promjenu strategije Berlina za borbu protiv krize da je od samog početka pokušao izbjeći krizu po svaku cijenu. “Njemačka ima izbor”, kaže Krugman, prihvatiti promjenu tečaja ili “kraja Eura” je neminovan. Što se tiče vremena trajanja “Euro sumraka”, Krugman je rekao: “govorimo u smislu mjeseci, ne godina.”

Protektorat

Sektore njemačke elite, koje odbijaju uzeti u obzir tu promjenu koju naravno Krugman predlaže i brojnim drugim stručnjacima izvan Njemačke, sada se javno raspravljaju scenariji koji uključuju uporabu sile. U novinskom intervjuu početkom ovog mjeseca, direktor uglednog Hamburgu Instituta za međunarodnu ekonomiju, Thomas Straubhaar, pozvao je na uspostavu protektorata u Grčkoj – “bez obzira na ishod izbora”. Zemlja “neuspješne države”, kaže on, koji nije u stanju se podići “na novi početak” pod “svojom snagom”. Atena “treba pomoć u uspostavi održivih državnih struktura”.

To, dakle, mora se pretvoriti u “europski protektorat”. “Europska unija mora to učiniti”, potvrđuje Straubhaar. EU “bi trebala pomoći Grčkoj u modernizaciji svojih institucija na svim razinama, posebice u administrativnom osoblju, poreznim stručnjacima i poreznim inspektorima.” Međutim, refinanciranje Grčke će zahtjevati “intuiciju” da se “prevlada nacionalni ponos, taština, a otpornost interesa skupine”. To se odnosi na suverenu demokraciju, njemačkog saveznika u EU i NATO.

Puč

U međuvremenu, čak se raspravlj o puču u Ateni. Grčka prijeti da će potonuti u potpuni kaos, upozorilo je dugo vremena pratilac bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova, Joseph Fischer, Daniel Cohn-Bendit, europskog zastupnika francuske stranke Zelenih. Cohn-Bendit je objasnio da je nemoguće izbjeći veliku vanjsku interferenciju. “Ako ostavite Grcima da sami srede zbrku, vi riskirate vojni puč”. Njemački komentatori su to usporedili sa stanjem u kasnijim fazama Njemačke Weimarske Republike. “U grčkoj situaciji, u najgorem slučaju će biti vraćanje na diktaturu”, upozorio je utjecajni komentator. “Ovaj scenarij postaje sve vjerojatniji kako nestabilnost raste”. U odnosu na vezu između moguće diktature i berlinskog nesmiljeng diktata, komentator piše: “Već danas, čini se kao da se Merkel-ina politika štednje može u najboljem slučaju nametnuti na ulicama Atene i to uz pomoć sile oružja. “

Zaštitne snage

Prošli tjedan, vodeći njemački dnevnik razmatrano je i pitanje slanja vojnika u Grčku. Ukoliko država bankrotira,  onda bi, kao “‘neuspješna država (…) bila nemoćna” kako bi ojačala svoje granice protiv migranata, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. Tek nedavno, Europska komisija je najavila da je prisiljena produžiti misiju svojih vojnika na EU granici grčka / turska. Ako Atena “više ne bi mogla biti u mogućnosti platiti svoje službenike, ili mogu platiti samo u Drahmama” situacija postaje “kaotična”. Zemlju bi mogle “pogoditi pobune”. “Pomoć za Grčku bi tada više ne bi bilo na kredit, već bi se pretvorila u neku vrstu humanitarne hitne pomoći”, prorokovao je časopis u svojem uvodniku. “Nadamo se da međunarodna zaštitna sila, kao što je ona stacionirana u kriznim zemljama dalje na sjeveu, neće biti nužna opcija.”
 
UPDATE: Grčka je očito  svjesna toga previše! Grčka je kupila 13 milijuna eura vrijedne protutenkovske municije (of-tank-ammunition) za borbu protiv njemačkih tenkova Leopard.
 
Izvori: Newsit.gr i Onalert.gr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9474"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Bilderberg grupa je, inače, neformalna organizacija najutjecajnijih političara, ekonomista, znanstvenika i medijskih magnata zapadnog svijeta. Teoretičari zavjere zovu ih “vladarima svijeta”, a mnogi misle da su oni najodgovorniji za trenutnu krizu eurozone.

Značaj rješavanja “europskog problema” objašnjavaju činjenicom da je kriza ekonomije Starog kontinenta bacila u sjenu temu koja se nameće u četvorogodišnjem ciklusu – izbor sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Sudionici trodnevnog sastanka u predgrađu Washingtona Santié (prošle godine St. Moritz, Švicarska) složili su se da je izlazak iz krize moguć – bez obzira na o(p)stanak pojedinih članica, Grčke ili Španjolske, izvijestio je britanski Guardian pozivajući se na “tajnog” izvjestitelja, sudionika konferencije. Guardian tvrdi da je naglašena neophodnost napredovanja integracijskih procesa – uz nova, parcijalna odricanja od nacionalnih (ekonomsko-političkih) suvereniteta članica.

Britanski dnevnik dobio je potporu od tjednika Economist koji se smatra svjetskim glasilom pristalica manchesterske škole klasičnog liberalizma. Opisujući eurozonu kao najveći projekt Bilderberg grupe od osnutka, list ističe da su “bestidno tehnokratski” savjeti europskim čelnicima bili neophodni.

“Bilderberg grupa poznaje formulu spasa”, konstatirao je tjednik da bi se, u jednom dahu, pozvao na izjavu talijanskog premijera Marija Montija, “Europa bi ubrzo mogla nagoditi oko uvođenja (spasonosnih) euroobveznica”.
Premijer Italije nije spomenuo mogućnost nagodbe oko euroobveznica kao šef vlade države koja je pogođena krizom – već kao član upravnog odbora Bilderberg grupe, što daje drugi značaj njegovom optimizmu.

Uoči konferencije Bilderberg grupe, oglasio se nekadašnji šef njemačkog Saveza industrijalaca (BDI) Hans Olaf Henkel, jedan od najutjecajnijih članova Bilderberg grupe. Najavljujući kandidaturu na izborima za Bundestag 2013. godine, Henkel je istakao da se zalaže za antieuro tečaj. Time je, međutim, dolio ulje na vatru pristalica održavanja referenduma čiji povod nije preispitivanje njemačkog opredjeljenja, već potvrda dosadašnjeg kursa. Većinsko “da” bio bi signal vladi u Berlinu, ali i vladama u Europi da daljoj unitarizaciji EU nema alternative.

Pokretanje rasprava o referendumu, ističu analitičari, bio bi nalog “tvrdoj jezgri” Angele Merkel da mora biti spremna na ustupke u ekonomskoj politici, ne bi li potaknula europske integracije.

“Andreas Vosskuhle, predsjednik Ustavnog suda, smatra da nema zakonskih prepreka budućem ujedinjenju, a ministar financija Wolfgang Schäuble bi se najradije odrekao nacionalnog suvereniteta u korist europskog ujedinjenja. Što čeka Merkelova “, zapitao se komentator hamburškog tjednika  “Die Zeit”.

Značaj sloge vlade i oporbe u Berlinu potvrđuje poziv Bilderberg grupe Jirgin Tritin-u, utjecajnom članu Zelenih i vođi parlamentarne frakcije te stranke u Bundestagu – donedavnom protivniku ideja Bilderberga.

Na “hitne konzultacije” pozvan je i austrijski kancelar Werner Faymann. Poziv je uslijedio u trenutku kada europski političari lome koplja oko (uvođenja) više izravne demokracije – dakle provođenja referenduma o vitalnim odlukama vlade. U Austriji je pred usvajanjem zakon o većoj zastupljenosti narodnog odlučivanja (referenduma), po ugledu na Švicarsku. Međutim, Austrijanci planiraju uvođenje kontroliranih referenduma – ustavni sud bi od slučaja do slučaja odlučivao da li se narodna volja kosi sa Osnovnim zakonom …

Imajući u vidu da se minulih mjeseci smjenjuju javni nastupi od Bilderberg grupe podržanih politikologa u kojima se Europljanima nudi doktrina da je politička stabilnost bitnija od (nekontrolirane) demokracije, postaje jasno zašto je austrijski eksperiment kontrolirane demokracije pobudio pažnju.

“Odnos ekonomskih interesa globalnog kapitala i političke demokracije podsjeća na akciju i reakciju morskog psa kako krstari pučinom: peraje siječe valove, a uspenušani trag koji ostavlja za sobom jeste demokracija političkog odlučivanja”, tvrde protivnici Bilderberga.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9211"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]