Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

James Henry, bivši glavni ekonomist konzultantske tvrtke McKinsey & Co. otkriva kako izvan dohvata poreznika o skrivenom novcu brinu banke povezane s Bilderberškom skupinom te američkim obiteljima Rockefeller i Rotschild, Goldman Sachs, JM Morgan Chase itd.

Svjetsku financijsku krizu namjerno su kreirali najmoćniji ljudi svijeta, bankari, političari i s njima povezani milijarderi okupljeni oko poznate Bilderberške skupine i američkih obitelji Rockefeller i Rotschild. Iz međunarodnog gospodarskog sustava odjednom su povukli ogromne količine novca. Pojedine države, koje su bile oslonjene na vanjsko financiranje, tako više nisu mogle nabaviti sredstva i jedna po jedna počele su upadati u dužničku krizu. Ona će završiti kad ti isti moćnici ostvare svoje političke i gospodarske ciljeve te odluče povučeni novac vratiti natrag u sustav – provokativna je izjava koju je nedavno iznio poznati svjetski geopolitičar William Engdal predstavljajući knjigu ‘Bogovi novca’.

Nije trebalo dugo da njegove riječi dobiju i potvrdu u stvarnosti.

James Henry, bivši glavni ekonomist ugledne konzultantske tvrtke McKinsey & Co. upravo je ovih dana objavio studiju u kojoj otkriva kako je globalna super-bogata elita krajem 2010. godine u tajnim poreznim oazama držala skriveno najmanje 21 bilijun dolara. O kolikom iznosu je riječ slikovito govori podatak da je ta brojka jednaka zbroju vrijednosti cjelokupnog američkog i japanskog gospodarstva!

Je li istražujući za Tax Justice Network, Henry slučajno nabasao na skriveni novac povučen iz svjetskog gospodarskog sustava, kojeg spominje Engdal?

Financijska ‘crna rupa’

- Naše istraživanje fokusiralo se na ogromnu ‘crnu rupu’ u svjetskoj ekonomiji koja do sada još nikada nije bila istražena. To su privatni ‘offshore’ računi na kojima smo otkrili enormnu količinu novca, koja nikada nije bila oporezivana – istaknuo je James Henry u studiji ‘The Price of Offshore Revisited‘, u kojoj je bio glavni istraživač.

Za svoje je istraživanje koristio podatke Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i nacionalnih vlada. Podaci koje je prikupio odnose se samo na financijska sredstva, koja se čuvaju u bankama i ulagačkim računima.

Zanimljiva je i činjenica da za privatne vlasnike o bilijunima skrivenim iza off shore računa brinu najveće svjetske banke, iste one koje su na vrhuncu krize dobile najizdašniju državnu pomoć financiranu novcem poreznih obveznika.

Među deset najvećih nalaze se upravo one koje su najuže povezane s američkih bankarskim obiteljima Rockefeller i Rotschild.

Državna pomoć za odabrane

Banka Goldman Sachs, koji je lažirajući stanje grčke ekonomije zaradila milijune, upravlja s ukupno 840 milijardi dolara skrivenih na off shore računima svojih klijenata. Na vrhuncu krize primila je 1,4 milijarde dolara pomoći od američke vlade.

Američki kongres dao je ‘zeleno svjetlo’ i za financijsku pomoć banci JP Morgan Chase. Istovremeno je otkriveno kako ona upravlja s čak 297 milijardi skrivenih na tajnim off shore računima diljem svijeta.

Tu je i Bank of America, banka koje je pored švicarskog UBS-a financijska institucija s najjačim kapitalom na svijetu, te još nekoliko njemačkih, švicarskih i kanadskih bankarskih divova.

[notification type="alert"] Porezni stručnjak i savjetnik britanske vlade John Whiting izjavio je da sumnja da je skriveni iznos toliko velik. James Henry je, pak, ustvrdio da je 21 bilijun konzervativna procjena, te da bi pravi iznos mogao biti i 32 bilijuna dolara. Bilijun je 1.000 milijardi. [/notification]

Sve one brinu o privatnom novcu do kojeg porezne vlasti jednostavno ne mogu doprijeti. Zakonska uređenja pojedinih off shore destinacija to im onemogućavaju. Novac će, čini se, ostati na tajnim računima sve dok ga njihovi vlasnici ne odluče odande povući i vratiti u sustav. Kada će to biti, nitko zasigurno ne može znati.

- Kada ostvare svoje političke i ekonomske ciljeve – tvrdi Engdal ne navodeći niti jedan od njih. No, dovoljno je pogledati primjerice Europsku uniju ili neke arapske zemlje danas i prije pet-šest godina. Političke i gospodarske promjene su više nego očite.

Deset najvećih banaka iza kojih milijarderi kriju novac na off shore računima:

UBS

Credit Suise

Goldman Sachs

Bank of America

HSCB

Deutsche bank

Wells Fargo

Morgan Stanly

JP Morgan Chase

Pictet

 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9962"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]