Svaki lajk, objava, komentar ili tag znači da Facebooku dajete još više informacija o sebi

Možda ste i vi doživjeli nešto slično. Pričate s nekim o nečemu, o nekoj zanimljivoj stvari ili anegdoti, kad ubrzo nakon toga primijetite da vam je na Facebooku stigla notifikacija, obavijest, upravo vezana uz to o čemu ste pričali.

Najmanje jednom dogodilo se da je Facebook ‘pročitao’ misli pa i autorici ovog teksta. No za razliku od nekih slučajnosti, ili stvari koje ste prizvali svojim razmišljanjem i koje su vas pozitivno iznenadile, ovo i nije baš tako ugodno iznenađenje.

Facebook nas prati, rekla mi je prijateljica kojoj sam ispričala priču o oglasu koji se pojavio u mom News Fedu.

Prisluškuje vas tako sofisticirano da vam je to normalno

Isto to pomislila je i voditeljica na američkom CBS-u dok je razgovarala sa šefom Instagrama, Adamom Mosserijem. Pitala ga je kako je moguće da nakon privatnog razgovora s nekim o nečemu što bi htjeli kupiti, oglas za upravo taj proizvod osvane na našem Instagramu. Iako u potragu za tim proizvodom nisu krenuli, a ni puno više o njemu razgovarali.

“Mi ne pratimo vaše poruke, ne slušamo vas preko mikrofona, jer da to radimo, imali bi puno problema na jako puno razina. No mislim da mi ne vjerujete”, odgovorio je Mosseri voditeljici.

Poput nje ne vjeruju mu ni mnogi drugi, a među njima je i Jamie Court, predsjednik američke neprofitne organizacije Consumer Watchdog.

“Facebook vas prisluškuje. No radi to na drugačiji način od onog na koji bi pomisli”, rekao je.

Facebook nas prati na tako sofisticiran način da je sasvim prirodno pomisliti da nas prisluškuje. Koristi sofisticirane demografske i lokacijske podatke kako bi došao do materijala za oglase, piše USA Today.

“To je kao da vas uhode. Poput pravih istražitelja spojit će niz dokaza, i iskoristiti ih da vam pošalju oglase”, kaže Court.

U slučaju oglasa za kompaniju Joymode, koji se pojavio također nakon razgovora jedne korisnice Facebooka s drugom, odgovor se može i potražiti kroz opciju “Zašto vidite ovaj oglas”, koji je uključen u meni svih Facebookovih oglasa.

Odgovor je napisan marketinškim jezikom, a vrti se oko toga da su htjeli doprijeti do “ljudi koji su slični njihovim potrošačima”, i onima iznad 18 koji žive u Los Angelesu.

Kako objašnjava Court, Facebookovi algoritmi otkrili su da je ona bila u tom trenutku sa svojim prijateljicom, istih godina, i obje su majke. Na istoj su lokaciji, pa je logično zaključiti da će jedna htjeti proizvod kojeg je kupila druga, kojoj je njezina pretplata za usluge u tom trenutku bila aktivna.

Da je fotografije njihova druženja objavila na Instagramu, bili bi to novi tragovi u toj istrazi, koji bi pomogli složiti mozaik želja i potreba potrošača.

“Facebookova umjetna inteligencija može detektirati namjeru zahvaljujući tekstualnim i vizualnim materijalima koje im omogućite. S namjerom oni tako mogu pronaći proizvode i usluge za koje ćete biti zainteresirani i vi. Slično je to ‘recommender systems’ kojeg nudi i Amazon. No Facebook ima puno više informacija s kojima raspolaže kako bi odlučili za što bi mogli biti zainteresirani”, kaže Phil Lieberman.

Točno znaju gdje se nalazite, u svakom trenutku

Slično se dogodilo i Lily Leiva vezano uz proizvod kojeg je spomenula na večer s prijateljicom. Sutradan joj se oglas za taj proizvod, koji košta 500 dolara, pojavio u News Feedu.

“Facebook je pokušao predvidjeti moje ponašanje. To me jako iznerviralo. Facebook će reći da ne prisluškuje naše razgovore, ali neće reći da nas ne prate”, rekla je.

Ova društvena mreža sasvim otvoreno govori o praćenju. Većina nas zna da svaki put kada lajkamo neki post, objavu, ostavimo komentar ili tagiramo nekoga, Facebooku dajemo još više informacija o sebi.

Ova društvena mreža priznaje da prikuplja “sadržaj, komunikaciju i ostale informacije”, uključujući video materijale, grupe s kojima smo povezani, objave koje stavljamo, video materijale koje gledamo a prikuplja i informacije o plaćanju.

“Postoji niz načina koji omogućavaju Facebooku da vas pogodi oglasima, bazirano na podacima koje su prikupili kroz algoritme. Zapamtite kako vas Facebook može pratiti i dok ste na ostalim aplikacijama koje koriste loginove za Facebook”, kaže odvjetnik Paul Bischoff.

Facebook tako o vama prikuplja podatke i po prijavi na neku stranicu (ako ste se prijavili koristeći Facebook), ako ste se prijavili za neki email, kupili nešto i sl. Društvene mreže prate nas i preko naših mobilnih telefona ako im to dozvolimo, što znači da oni znaju gdje je tko, čak i dok je aplikacija zatvorena. Ostavljaju “cookie” na vašem uređaju kako bi vas pratili, s izlikom “kreiranja personaliziranih proizvoda koji su jedinstveni i vama važni”.

I to je vrlo lako, uz pomoć prozora za lokaciju, koji se otvara u nekim trenucima, u kojima se pitate zašto. Postoje određene stvari koje možemo napraviti kako bi limitirali to praćenje, no ako koristite Facebook aplikaciju, i družite se s ljudima, Facebook će dobiti gotovo sve što im treba.

“Mi ćemo vašu lokaciju znati uz pomoć mjesta na koje se čekirate, događaja na kojima ste, i informacija o vašoj internet vezi”, stoji u njihovim pravilima.

Asistentica sa Sveučilišta Južna Kalifornija Aleksandra Korolova napravila je studiju Facebookovih lokacijskih alata za praćenje, i kaže da čak i ako ih isključite, Facebook će vas i dalje na neki način pratiti.

“Lokacija koju netko posjeti ili na kojoj živi otkriva puno o njemu. Njihovo tajno prikupljanje i upotreba tih podataka za oglase može biti štetno, pogoditi ljude kada su najranjiviji, ili omogućiti zlostavljanje ili diskriminaciju”, napisala je Korolova.

Pitanje privatnosti postaje posebno akutni problem u trenutku kada postoji pretpostavka ili želja za privatnošću, posebno u slučaju posjeta liječniku, psihologu ili slično. Stručnjak za sigurnost Will Strafach trebao bi pokrenuti aplikaciju Guardian Firewall koja bi trebala zaustaviti praćenje kompanija.

“Elektronski uređaji koje kupujete i imate, ne bi vas trebali cinkati. Kompanije vam kradu podatke iz džepova, s mobitela koje plaćate. Troše život vaše baterije, a većina ljudi i ne shvaća što se događa”, kaže.

Kako promijeniti sigurnosne postavke na Facebooku:

- Lokacija

Kako bi spriječili da Facebook razvije veliki interes za vaše aktivnosti, počnite odbijati pristup podacima o lokaciji. Na Apple uređajima, otiđite u Postavke (Settings) i otvorite Facebook u selekciji aplikacija. Imate mogućnosti odabrati: Uvijek, dok koristite aplikaciju, i nikad.

Na Android uređajima, otvorite Facebook aplikaciju, i u opciji Manage Settings odaberite Nikad (Never).

- Praćenje oglasa

Među postavkama Facebooka potražite oglase, rubriku pod kojom možete označiti koje informacije Facebook o vama daje oglašivačima. Facebook ima četiri kategorije:

Interests, Advertising and Business, Your Information i Ad Settings. Pod kategorija koju ćete željeti označiti je “Ads based on data from partners”, “Ads based on your activities” i “Ads that include your social actions”.

Čak i ako odaberete Nikada na svima njima, Facebook će vas obavijestiti “da ćete i dalje dobivati oglase, no oni vam neće biti toliko relevantni”. I dalje ćete nastaviti vidjeti oglase, čija ćete meta biti zbog vaših godina, spola, ili lokacije, sadržaja u aplikaciji ili na web stranici koju koristite, i vašoj aktivnosti na i oko Facebooka, Instagrama i WhatsAppa.

Facebook vas ne može pratiti ako ukinete profil i obrišete aplikaciju, što je potez kojeg će rijetko tko napraviti.

(express.hr)

Grupa velikih javnih fondova dala je svoj blagoslov na prijedlog dioničara Facebooka da uklone Mark Zuckerberga sa njegovog položaja predsjednika uprave tvrtke

Državne riznice na Rhode Islandu, Illinoisu i Pennsylvaniji, kao i u New Yorku, pokazale su svoju potporu prijedlogu, koji je u lipnju prvo podnijelo dioničar Facebooka, fond Trillium Asset Management, koji ima 11 milijuna dolara udjela u ovom društveno medijskom divu.

Trillium je podnio prijedlog nakon katastrofalnog početka godine kompanije Facebook, obilježen skandalima veznim za privatnost i padom cijene dionica.

Pozvao je Facebook da podijeli uloge izvršnog direktora i predsjednika kako bi se oslobodili Zuckerbergovog stiska na tvrtku.

Prijedlog je optužio Zuckerberga da na pogrešan način rješava kontroverze, i pozvao je 34-godišnjeg predsjednika Facebooka da odstupi od predsjedništva.

Trillium je također naveo širenje dezinformacija na platformi i njezinu uporabu od strane ekstremista za promicanje nasilja u Mianmaru kao razloga za prijedlog smjene u upravi.

“Neovisna odluka odbora je neophodna za rješavanje Facebooka ovog nereda i za ponovnu uspostavu povjerenja među Amerikancima i investitorima” – izjavio je šef razvoja i financija fonda Scott Stringer u priopćenju objavljenom u medijima.

Stringer nadgleda gradski mirovinski fond, vrijedan više od 195 milijardi dolara, uključujući 4,7 milijuna dionica Facebooka. Državne riznice u Pennsylvaniji i Rhode Islandu imaju 38.737 i 168.203 dionica ove tvrtke.

Razvoj događaja vjerojatno je simboličan, budući da Zuckerberg još uvijek drži najveći dio dionica Facebooka, što mu daje 59,9 posto u vlasničkoj strukturi.

Ipak, takav potez stavlja pritisak na Zuckerberga. U prijedlogu za lipanj, ulagači su opisali Zuckerbergov odgovor na skandale o privatnosti “izbjegavanjem” i njegovu vladavinu nad tvrtkom poput “diktatora iz 19. stoljeća”.

Prošle godine je napravljen potez kojim se htjelo smijeniti Zuckerberga, koji je imao podršku do 51 posto neovisnih ulagača, no nije uspio zbog Zuckerbergovog većinskog udjela.

Najnoviji prijedlog će biti izglasan na sastanku dioničara u svibnju 2019.

Cijene dionica Facebooka pale su za 27 posto od srpnja do danas, a tvrtka je potresena odlaskom viših rukovoditelja.

Osnivači Instagrama Kevin Systrom i Mike Krieger “skočili su u rujnu sa broda” zbog spora s Zuckerbergom o budućnosti platforme.

Suosnivač WhatsApp-a Jan Koum napustio je Facebook u travnju, zbog sukoba sa Zuckerbergom oko privatnosti podataka, oglašavanja i enkripciji. Facebook posjeduje i Instagram i WhatsApp.

NoviSvjetskiPoredak.com

Osim čitanja i praćenja komunikacije na mobilnim telefonima, zakon predviđa i bolju komunikaciju regionalnih obavještajaca

Unatoč protivljenjima udruga za zaštitu ljudskih prava i nekih lijevo orijentiranih političara, njemački parlament Bundestag donio je jučer zakon kojim se pojačava sigurnosna kontrola građana, što uključuje i prisluškivanje i čitanje privatnih poruka na mobitelima i laptopima.

Državni trojanski konj

Opasnost koju je donijela politika otvorenih vrata Angele Merkel i ulazak nepoznatog broja potencijalnih islamističkih terorista u tu zemlju najbolje se očitovala u krvavim džihadističkim napadima u Münchenu i Berlinu, pa je postalo jasno kako je nacionalna sigurnost ozbiljno ugrožena.

Novi teroristički napadi u drugim europskim državama, a posebno posljednji u Manchesteru i Londonu, bili su dodatni poticaj da se novi zakon, koji su neki nazvali kontroverznim, donese u što kraćem mogućem roku.

Novi zakon tako omogućava kompleksniju proceduru za tražitelje azila i mogućnost uzimanja otisaka prstiju azilanata već u dobi od šest godina, a ne kao dosad od 14. godine. Uz mogućnost uzimanja otisaka prstiju od djece, policija i obavještajne službe imaju dozvolu čitanja privatnih poruka na WhatsAppu.

Prilikom prijedloga zakona njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière objasnio je da su upravo enkriptički zaštićene poruke na toj aplikaciji i na aplikaciji Signal, Telegram i Skype omogućile komunikaciju između terorista koji su izveli monstruozne napade na civile u Berlinu, Münchenu, Parizu, Manchesteru i Londonu.

Zakonom koji ima više od sedamdeset članaka detaljno je objašnjeno na koji način i u kojim slučajevima se mogu primijeniti sigurnosne mjere kolokvijalno nazvane “Državni trojanski konj” (Staatstrojaner).

Cijela procedura temelji se na principu korištenja policijsko-obavještajnog kompjutorskog “virusa” kojom službenici mogu ući u mobilne telefone, laptope i kompjutore osoba koje se sumnjiči za terorističku djelatnost ili postoji sumnja da su povezane s potencijalnim napadačima.

Uz pomoć te aplikacije policija i obavještajne službe mogu čitati poruke na WhatsAppu, Skypeu, Telegramu, Signalu i sličnim aplikacijama prije nego budu enkriptirane, pa čak i u slučajevima nakon što postanu enkriptički zaštićene.

Zakon također omogućava i takozvano online pretraživanje i nadzor privatnih informacija u drugim internetskim područjima poput emailova i društvenih mreža, što je bilo omogućeno u iznimnim slučajevima i prema zakonu o zaštiti od terorizma iz 2008. godine, no tek se u rijetkim slučajevima i primjenjivalo.

Njemačka vlada novim je zakonom omogućila korištenje ovih metoda i u kriminalnim djelatnostima koje nisu izravno vezane uz terorizam kao što su pljačke ili trgovina drogom.

Strah od zloporabe

Osim tehničkih mogućnosti koje su sigurnosne službe dobile kao mogućnost preventivnog djelovanja u borbi protiv terorističkih napada, novi zakon predvidio je i snažniju povezanost regionalnih obavještajnih centara koji su dosad djelovali “sami za sebe” i nije bilo adekvatne suradnje između njih, što se pokazalo kobnim u nekoliko slučajeva, posebno prilikom napada na božićni sajam u Berlinu.

Terorist Anis Amri bio je pod nadzorom jedne regionalne njemačke službe, a kada je napustio njihovo područje, kolegama u Berlinu nisu javili da se uputio prema glavnom gradu.

Koliko će nove mjere biti efikasne u sprečavanju terorističkih napada, tek treba vidjeti, no jasno je kako je Njemačka odlučila napraviti korak naprijed u zaštiti svojih građana, a slično razmišljaju i Austrija i Velika Britanija, koji ovakve mjere planiraju ugraditi u svoje zakone.

Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz u nedavnom je razgovoru za bečki Kurir ponovno istaknuo problem loše integracije muslimanske djece u tamošnje društvo. Kazao je kako bi trebalo zatvoriti muslimanske vrtiće u Austriji. – Oni nam nisu potrebni.

Uopće ne bi trebali postojati muslimanski vrtići. Takvi vrtići samo dodatno izoliraju djecu, jezično i kulturno. Pošto se plaćaju novcem poreznih obveznika, jedan od načina da se takvi vrtići zatvore bio bi povećanje kriterija poznavanja njemačkog jezika, što je nužan preduvjet za svaku uspješnu integraciju – kazao je Kurz.

Novi zakon osudile su jedino udruge za ljudska prava koje ističu kako se njime krši pravo na privatnost, posebno kod djece.
 

(vecernji.hr)

Aparati iPhone su za špijunžu SAD posebno važni jer su vrlo popularni među političarima, diplomatima i biznismenima

AMERIKANCI TVRDE DA SU JULIAN ASSANGE I NJEGOV SITE POVEZANI SA RUSIJOM. AKO NISI S NJIMA, ODMA TE OPTUŽE DA SI S RUSIJOM.

Američki mediji pišu da su obavještajne službe SAD znale da je došlo do upada u računalni sustav CIA-e.

A upravo taj upad je omogućio WikiLeaksu da se domogne “mnoštva tajnih podataka” glavne američke špijunske mreže.

WikiLeaks je već objavio prvih 8700 od tih dokumenata, koji su čuvani u “unutarnjoj kompjuterskoj mreži centra za cyber-špijunažu u Langleyu. Međutim, to je tek 1 posto onoga čime web stranica Julian Assangea realno raspolaže.

WikiLeaks je, inače, objavio “materijal” u kojem je i pet fajlova pod nazivom “Džepni Putin” (PocketPutin).

Četiri od njih su programi za servere, a Assangeova stranica tvrdi:

“CIA ima pet skrivenih test-poslužitelja za prisluškivanje. Upravo oni nose ime PocketRutin. U toj mreži su i popularni Skype ili WhatsApp koji `’skupljaju’ audio i video sadržaje i šalju ih na HTTP server.

WikiLeaks naglašava da nije jasno što je američka špijunaža lovila preko “Džepnog Putina” i zbog čega je upotrijebila ime ruskog lidera. Jedno je ipak sigurno: serveri su korišteni za prisluškivanje.

Objavljeni dokumenti su dodatno osvijetlili američku globalnu cyberšpijunažu.

WikiLeaks tvrdi da je CIA koristila i svoj projekt umbrage preko kojeg je formirala ogromnu “knjižnicu ofanzivnih tehnologija na bazi kompjuterskh virusa napravljenih u drugim zemljama, uključujući i Rusiju.

Ovo je samo na prvi pogled bezazleno.

Uz pomoć Umbrage CIA-hakeri su mogli oponašati “rukopis” drugih hakera i da izvoditi operacije pod “lažnim zastavama” jer su imali i imaju na raspolaganju “nekoliko stotina milijuna stranica kodova”.

Kako se i moglo pretpostavljati, CIA nije samo kolekcionar već i proizvođač računalnih virusa. Zato ima cijeli odjel koji radi na “štetnom softveru” isključivo za Apple.

Aparati iPhone su za špijunažu SAD posebno važni jer su vrlo popularni među političarima, diplomatima i biznismenima.

Prema objavljenim dokumentima, američki konzulat u Frankfurtu na Majni je hakerski centar CIA-e pod čijom su jurisdikcijom Europa, Bliski Istok i Afrika.

WikiLeaks ukazuje da cyber-agenti CIA imaju diplomatske putovnice i da su djelovali pod krovom State departmana.

Amerikanci su odmah krenuli tvrditi da je Assange povezan sa specijalnim službama Rusije.

Najglasniji je bio senator John McCain: “Ne mogu tvrditi da je baš tako, ali je očito da je WikiLeaks povezan s Rusijom”.

<<>> EKSKLUZIVNO: Američki senator John McCain priznao da konstantno komunicira s ISIS-om (VIDEO)
 
(fakti.org)

Navodi se da je agencija zloupotrebljavala brojne popularne proizvode najvećih kompanija kao što su Apple (iPhone), Google (android telefoni), Microsoft (operativni sistem Windows) i Samsung

WikiLeaks je objavio dosad najveću količinu tajnih dokumenata agencije CIA, u kojima su opisani načini i alati prisluškivanja telefonskih linija, komunikacijskih aplikacija i drugih elektorničkih uređaja.

Objavljeno je više od 8.000 dokumenata pod nazivom Vault 7.

U priopćenju WikiLeaksa se navodi da se otkrivaju detalji o tome kako je CIA stvorila i provodila globalni hakerski program, a i preko Twittera su čak objavili svoje otkriće

Navodi se da je agencija zloupotrebljavala brojne popularne proizvode najvećih kompanija kao što su Apple (iPhone), Google (android telefoni), Microsoft (operativni sistem Windows) i Samsung (TV uređaji) i pretvarala ih u “svoje oruđe“ i „prikrivene prislušne uređaje“.

Wikileaks tvrdi da je do tih informacija došao iz mreže koju koristi Centar za cyber obaviještajnu službu CIA u Virginiji.

Ukraden software CIA-e za špijuniranje putem vaših mobitela i televizora, i nitko ne zna tko ga kontrolira!

CNN do sad nije niti jednom riječju popratio ono što je danas vijest dana u većini svjetskih medija – hakiranje CIA-inog tajnog programa praćenja bilo koga, bilo kada i bilo gdje preko hakiranja bilo kojeg uređaja spojenog na internet. Mediji koji su to objavili, naravno, govore o ruskoj ujdurmi.

Doduše nije da je to dečkima iz Langleya nužno potrebno – ionako ćete im sve što ih može zanimati reći preko facebooka. No stvar je svejedno zabrinjavajuća. WikiLeaks je upravo objavio ono za što tvrde da je do sad najveća kolekcija povjerljivih dokumenata iz CIA-e, a razotkriva da agencija može hakirati bilo čiji smartphone, ili ući u vaše privatne poruke poslane preko gotovo bilo koje aplikacije poput WhatsAppa. Ukupno je objavljeno 8.761 dokumenata kao dio onog što zovu ‘Nulta godina’, ‘Year zero’, a to je tek prvi dio u seriji koju su nazvali ‘Vault 7.’ Na slijedećem linku možete pogledati izvornik:

Wikileaks Vault 7

WikiLeaks navodi kako ‘Year Zero’ otkriva detalje CIA-inog “globalnog tajnog programa hakiranja” vaših ili bilo čijih uređaja – uključujući taktike “naoružavanja” vaših uređaja poput Appl iPhonea, Androida i Microsoft Windowsa, pa čak i Samsung televizora, koje pomoću zloćudnog softwarea kojim ih “naoružavaju” pretvaraju u skrivene mikrofone koje mogu uključiti u bilo koje vrijeme.

I to funkcionira protiv bilo koga, u bilo kom trenutku: svatko se može naći na meti. U ovome je, naravno, sudjelovao i britanski MI5, uz CIA-u zadužen za osiguranje permanentnog kaosa u svijetu.

No ono što je još zanimljivije: “Nedavno, CIA je izgubila kontrolu nad većinom svog arsenala za hakiranje, uključujući zloćudni software, viruse, trojance, oruđa kojima daljinski kontroliraju software, i pripadajuću dokumentaciju. Ova izuzetna zbirka, koja sadrži stotine milijuna linija koda, daje onom tko je u njenom posjedu mogućnosti hakiranja jednake kakve ima i CIA.

Arhiva je izgleda cirkulirala među bivšim hakerima vlade SAD i ugovornim djelatnicima, bez autorizacije agencije, a jedan od njih je proslijedio WikiLeaksu dio te arhive“, kaže se.

Dakle – da vas CIA može špijunirati preko bilo čega spojenog na mrežu, to je manje više bilo poznato, no sad je iz domene “teorije zavjera” prešlo u nešto opipljivo i dobro dokumentirano. No tko vas još osim “dobrih dečki” iz Langleya (khm) može špijunirati? U čijim je rukama sve završio kod preko kojeg se sve to može kontrolirati?

Ako je došao do Assangea i Wikileaksa, mogao je doći isto tako do bilo koga. Za dobar novac, ne treba sumnjati da će ga hakeri biti spremni proslijediti bilo kome – teroristima, Sorosu, paraobavještajnim organizacijama.

Oni tako mogu proizvesti priličan kaos u svijetu: za sebe ne morate toliko brinuti, ionako niste pretjerano bitni nikom, iako svakako nije ugodna spoznaja da netko, negdje, od Langleya do Al Quaide, može u bilo kom trenutku uključiti kameru na vašem televizoru i gledati što vi radite u svojoj dnevnoj sobi, ili se dočepati vaših privatnih poruka i eventualno vas ucjenjivati.

No kaos koji ovaj šlamperaj CIA-e može donijeti sa sobom je nemjerljiv. Sve se događa po scenariju trash akcijskih filmova u kojima zli dečki iz CIA-e razviju tajno oružje upereno protiv svojih građana, pa ga se onda dočepaju još gori (ako takvih ima) dečki iz neke pećine u Afganistanu, samo što se ovdje ne radi o atomskim bombama ili nečem iz repertoara b-akcijskih filmova, već o nečem puno zloćudnijem i potencijalno opasnijem.

Izvor od kojeg je Wikileaks dobio dokumentaciju kaže kako oni žele pokrenuti u javnosti debatu o sigurnosti, kreiranju, upotrebi, širenju i demokratskoj kontroli cyber-oružja” poput onih koja koristi CIA, a sad uz nju i Bog zna tko još.

Oni žele da debata uključi i pitanja poput onog je li CIA prešla svoje zakonske ovlasti kreirajući takva oružja iz Big Brothera i ostalih orvelovskih distopija, te problem demokratskog nadzora agencija poput CIA-e i NSA.

Koliko nas sve skupa treba brinuti? Treba. Jer, ne samo da je zaštita privatnosti ugrožena, već isti ljudi kojima na raspolaganju stoje takva moćna špijunska oružja istovremeno kontroliraju i medijski i kulturni prostor i to obilno zloupotrebljavaju kako bi kontrolirali javno mišljenje i suzbijali demokratske procese.

Curenje informacija iz Bijele kuće u cilju rušenja demokratski izabrane vlade u SAD, de facto pokušaj državnog udara u sprezi sa svim značajnim medijima u SAD, jasno govori da živimo u vremenu kad se prelamaju stvari: s jedne strane su zdrav razum i demorkacija, s druge zastrašujuća kampanja u smjeru stvaranja totalitarnog društva koje kupuje zadovoljstvo i poslušnost puka pornografijom i permisivnošću, te ratnohuškačkom kampanjom trenutno usmjerenom protiv Rusije.

Nedavno je otkriveno kako je ista ta CIA špijunirala i kandidate na francuskim predjsedničkim izborima i pokušala usmjeriti kampanju u željenom pravcu, svakako protiv Marine Le Pen, a ne treba sumnjati ni da je veleposlanstvo u Buzinu imalo prste u rušenju prošle hrvatske vlade i instaliranju one više po mjeri ljudi iz Davosa, Sorosa, i Obaminog kabineta.

A da stvari mogu biti još gore od toga, svjedoči i komentar u Jutarnjem listu ovog otkrića WikiLeaksa: “Zanimljivo je da se nova tranša tajnih dokumenata iz WikiLeaksa opet u javnosti pojavljuje u trenutku kada se američki predsjednik Donald Trump našao u nevolji zbog vlastitih javnih poruka o navodnom prisluškivanju koje je protiv njega i njegovih ljudi tijekom kampanje naredio Barack Obama.

Za takvu optužbu nije iznio nikakav dokaz.” Dakle, nije problem što CIA neovlašteno špijunira bilo koga i bilo gdje u svijetu i gleda vam u tanjur ako to želi, ni to da su pogubili kod i tajne dokumente koji to isto omogućuju bilo kojem kupcu.

Naravno, sustavno curenje povjerljivih informacija iz Bijele kuće je prilično vjerodostojan dokaz, ali zanimljivo je da nikog nisu zanimali “dokazi” kad se pisalo o tome kako su Rusi “dokazano” hakirali biračke strojeve u SAD u korist Trumpa – iako ovi uopće nisu umreženi ni spojeni na internet, pa ih je tako nemoguće i hakirati, osim da ruski špijuni obilaze jednog po jednog s odvijačem i laptopom.

Ukratko, nije problem samo špijuniranje pa ni gubitak koda, već to što mediji i dalje uporno podržavaju obavještajno i paraobvještajno podzemlje i “skrivenu državu”, “deep state”, u njihovoj permanentnoj borbi protiv demokracije.

Internetom odavno kruži navodna izjava Williama Caseya, bivšeg direktora CIA-e, sa prvog sastanka s osobljem iz 1981., kad je navodno rekao kako će “njihov program širenja dezinformacija biti završen onog dana kad će sve u što Amerikanci budu vjerovali biti pogrešno”. Je li izjava autentična, nemoguće je reći. Je li to ono čemu svjedočimo zadnjih godina? Svakako.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Društvene mreže WhatsApp i Viber ponovo su proradile u Crnoj Gori. Iz Vibera je priopćeno da je situacija u Crnoj Gori bila presedan cenzure interneta za tu kompaniju sa kakvim se još nisu susreli niti u komunističkim zemljama

Nedavno u tijeku izborne kampanje i samih izbora je saopćeno je da je Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost naložila svim telekomunikacijskim operatorima u Crnoj Gori da isključie mogućnost korištenja aplikacija Viber, WhatsApp i drugih sličnih servisa, koji su tijekom dana upotrijebljeni za neželjenu komunikaciju s korisnicima.

Prema nalogu Agencije, operatori su dužni provesti tu mjeru sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama, koji predviđa da je komunikacija za potrebe izravnog marketinga dozvoljena samo uz prethodno pribavljenu suglasnost korisnika.

Mogućnost korištenja usluge kao što su Viber i WhatsApp bit će isključena dok Agencija posebnim nalogom ne odredi da se takva zabrana suspendira.

Kompanije ‘Telekom Crne Gore’, ‘Telenor’ i ‘M: ​​tel’ nisu ustupale podatke o svojim korisnicima i poštuju najstrože sigurnosne standarde i procedure zaštite korisnika i njihovih podataka”, navodi se u priopćenju “Telekoma “.

Izvršni direktor Agencije Zoran Sekulić je odbio objasniti medijima zašto je agencija bila donijela odluku o isključivanju aplikacija Viber i WhatsApp.

“Tko je vama dao pravo da me zovete? Zovite me sutra u osam sati. Tko vam je dao pravo da me uznemiravate?”, Poručio je Sekulić. Ni poslije ponovljenog poziva, Sekulić nije htio objasniti odluku Agencije i kazao je da “ne daje izjave ‘Vijestima’”.

 
(sputniknews.com)

Tvrtka Hacking Team iz Italije koja se našla u središtu skandala kada su joj hakirani e-mailovi među kojima je bila i komunikacija s hrvatskom Sigurnosno-obavještajnom agencijom (SOA), pristala nam je objasniti što se doista tada dogodilo i je li taj događaj doveo u pitanje nacionalnu sigurnost

S Hacking Team-om SOA-a je pregovarala o nabavci softwarea kojim bi mogla na daljinu nadzirati elektroničke uređaje. Pregovori su, kako proizlazi iz e-mail poruka što ih je objavio Wikileaks, počeli još 2011. godine. Posrednik između SOA-e i Hacking Teama trebala je biti Alfatec, tvrtka koja inače surađuje s domaćim sigurnosno-obavještajnim sustavom

Čitajući sve mailove vidi se da su osim SOA-e još i Vojno-sigurnosno obavještajna agencija (VSOA) i Ministarstvo unutarnjih poslova bili upoznati s različitim proizvodima talijanske tvrtke.

U organizaciji prezentacija posredovao je Alfatec. Potencijalni hrvatski kupci odustali su od nabavke opreme za tajni nadzor Skype-a, WhatsApp-a i Viber-a svega nekoliko dana prije nego što je afera izbila, a razlog je, navodno, nedostatak novca.

Korespodencija Hacking Teama objavljena je na Wikileaksu još u srpnju prošle godine, no nedavno je slučaj ponovno aktualiziran zbog najavljene smjene ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića. Upravo njemu pokušalo se pripisati propuste u radu SOA-e koji su na kraju postali vidljivi u ovom slučaju.

Zato smo Hacking Team pitali je li u njihovom mogućem dogovoru sa SOA-om bilo ikakvih nepravilnosti. Naime, u više se navrata spominjalo kako je nabavka ove opreme i njezino korištenje zapravo suprotno trenutno vrijedećim zakonskim odredbama u Hrvatskoj.

Bi li nabavka vaše opreme bila protivna zakonu?

“Hacking Team ne moće potvrditi identitet svojih pojedinih klijenata niti odakle oni dolaze. No, prodaja tehnoloških rješenja naše kompanije u Italiji je regulirana u okviru Wassenaar Aranžmana prihvaćenih prije više od godinu dana. Svaka prodaja podliježe provjeri i potvrdi u sklopu njegovih odredbi, a kada bude odobrena smatra se poptuno legalnom”, odgovaraju iz Hacking Teama.

Wassenaar Aranžman regulira kontrolu izvoza konvencionalnog oružja, te robe s dvojnom namjenom. Republika Hrvatska je kao dio svoje Strategije nacionalne sigurnosti usvojene u ožujku 2002. godine, izrazila spremnost i interes za pristupanje međunarodnim aranžmanima i režimima na području nadzora izvoza kontroliranih roba i tehnologije, a jedan od njih je i Wassenaar Aranžman.

Je li hakiranje vaše elektroničke pošte na bilo koji način ugozilo nacionalnu sigurnost?

“Klijenti Hacking Teama sami provode svoje istrage i one su potpuno tajne. Sav obavještajni materijel prikupljaju same agencije, a ne Hacking Team. I agencije su te koje i pohranjuju sve svoje prikupljene podatke. Zato napad koji se dogodio na Hacking Team u srpnju 2015. godine nije ugrozio te podatke, niti tajne istrage koje su bile u tijeku.

Naravno, morali smo zamoliti naše klijente da prekinu korištenje softwarea sve dok ne razvijemo zakrpu za prolaz koji je iskorišten za napad. Još početkom rujna prošle godione dostavili smo svim korisnicima unaprijeđenu verziju programa. Ta se verzija sada koristi u brojnim agencijama diljem svijeta”.

Jesu li vaši korisnici sada sigurni od sličnih napada?

“Da. Stručnjaci za unutarnju sigurnost Hacking Teama napravili su sve potrebno kako bi se budući napadi onemogućili. Sam softweare testiran je na više načina kako bi ostao nevidljiv za nove anti-virusne i operativne sustave.

Znači možete garantirati da se ovakav incident neće više nikada dogoditi

“Poduzeli smo sve mjere, koje su ponašem mišljenju bile opravdane i dostatne, kako bi spriječili buduće napade. No, svjesni smo da za velike novce, uz dovoljno vrijeme i potrebno tehničko znanje svaki sustav može postati ranjiv. Naravno, s obzirom da smo bili žrtve napada poput onog što se dogodio prošlog ljeta, sada smo oprezniji nego ikad”, poručuju iz Hacking Teama.
 
(net.hr/uredio:NSP)

Krenula je žestoka bitka koja će odlučiti o budućnost privatnosti na internetu

Zahuktava se okršaj Apple vs. FBI, koju je zviždač i bivši zaposlenik NSA Edward Snowden u tvitu okarakterizirao tech sporom desetljeća. Eskalacija spora između tehnološkog diva i američkih vlasti odnosi se na odbijanje šefa Applea Tim Cooka da udovolji zahtjevu američke vlade za pristup operativnom sustavu i svim podacima iPhonea koji je koristio napadač u krvoproliću u San Bernardinu.

Snowden je u istom tvitu prozvao Google zbog šutnje te kazao da je kompanija svojom šutnjom odabrala stranu.

Backdoor pristup

Nekoliko sati nakon objave pisma i Snowdenovog tvita oglasio se i izvršni direktor Googlea Sundar Pichai, koji je izjavio da bi “zahtjev američkih vlasti za hakiranjem uređaja i podataka na pametnom telefonu predstavljao problematičan presedan”. Apple je dobio i podršku izvršnog direktora Microsofta.

Snowden je upozorio i na ključni problem – FBI ne traži samo pristup konkretnom pametnom telefonu nego zahtijeva backdoor pristup kojim bi se omogućio uvid u enkriptirane podatke na svim Appleovim uređajima.

Tim Cook je u otvorenom pismu argumentirao zašto Apple zahtjev američke vlade smatra “nezapamćenim presedanom čije bi implikacije imale mnogo dalekosežnije posljedice od same pravne problematike koju udovoljavanje ovakvom zahtjevu podrazumijeva”. Objasnio je da bi se omogućavanjem ovakvog pristupa otvorio ogroman prostor za zloupotrebe te ugrozila sigurnost i privatnost svih korisnika Appleovih proizvoda.

U pismu se naglašava da softver kojim bi se premostile sigurnosne prepreke za pristup pametnom telefonu i svim podacima napadača ne postoji, no stručnjaci tvrde da ga tvrtka može napraviti.

Ponuda Johna McAffeeja

Jedan od njih, ekscentrični John McAfee, developer prvog komercijalnog antivirusnog programa i kandidat Libertarijanske stranke na predsjedničkim izborima, ponudio je FBI-ju da će on sa svojim timom stručnjaka otključati telefon napadača u San Bernardinu, kako Apple ne bi morao napraviti backdoor pristup.

McAfee tvrdi da bi “stvaranjem backdoor pristupa neprijatelji američke nacije više profitirali nego da vlasti jednostavno predaju Rusima i Kinezima kodove nuklearnog programa i ključeva za sve vojno naoružanje”.

Mnogi stručnjaci upozoravaju da sukob između Applea i američkih vlasti treba gledati u mnogo širom kontekstu. Prisiljavajući jednu kompaniju da omogući backdoor pristup zbog jednog pametnog telefona (pa makar to bio i telefon terorista) na način da napravi softver kojim će zaobići sve sigurnosne funkcije uređaja, otvara se prostor da istu stvar mogu tražiti i od svih ostalih tech kompanija i dobiti pristup svim podacima svih korisnika interneta.

Ultimativno, snižavanje sigurnosnih postavki ne bi samo omogućilo vladinim agencijama pristup enkriptiranim podacima, nego bi se znatno olakšao posao hakerima i cyberkriminalcima.

Reakcije američkih vlasti

Na javno pismo šefa Applea reagiralo je američko ministarstvo pravosuđa, a prema njihovoj reakciji jasno je da vlasti nemaju namjeru odstupiti od svojeg zahtjeva. “Nažalost”, kažu u priopćenju koje je prenio New York Times, “Apple nastavlja odbijati suradnju i omogućiti pristup telefonu terorista odgovornog za jedan od većih terorističkih napada na američkom teritoriju”.

FBI je potvrdio da ima podršku Bijele kuće, a slučaj je ujedinio demokrate i republikance, koji su složni u kritiziranju Appleovog stava i traže jaču regulativu i dekripcijske ključeve za pristup enkriptiranim softverima. Donald Trump je, očekivano, prednjačio u napadima na Apple i prozvao kompaniju putem Fox Newsa: “Što si oni umišljaju, tko su oni?”

Senator Arkansasa Tom Cotton je pak izjavio kako “umjesto da zaštiti sigurnost američkih građana, Apple štiti mrtvog ISIS-ovog terorista”.

Pravni temelji FBI-jevog zahtjeva

Zahtjev FBI-ja odobrio je federalni sudac pozivajući se na All Writs Act iz 1789. godine, no Tim Cook tvrdi da je zahtjev vlasti daleko prekoračio pravne okvire spomenutog zakona.
 

The technical changes the @FBI demands would make it possible to break into an iPhone (5C or older) in a half hour. pic.twitter.com/v6GeFXXXBC

— Edward Snowden (@Snowden) Veljača 17, 2016

 
Prema pisanju New York Timesa, odvjetnici FBI-ja, ministarstva pravosuđa i Commerce Departmenta (američkog federalnog ureda za ekonomski rast) pripremaju regulativu kojom namjeravaju prisiliti internetske kompanije na podvrgavanje istim pravilima kao i telekomunikacijske kompanije, a koje su za vrijeme Clintonove administracije morale vladinim agencijama omogućiti prisluškivanje telefona. Regulativa bi se odnosila i na developere aplikacija poput WhatsAppa i kompanije poput Googlea i Applea, tvrde izvori uključeni u proces pripreme.

Naime, nije uopće sporno da putem sudskog naloga vlasti mogu dobiti uvid u tekstualne poruke i ostale podatke spremljene kao običan tekst. Međutim, daleko je problematičnije to što se tehnološke kompanije sada prisiljava na izradu novih softvera ili na prepravke postojećih i omogućavanje dekodiranja enkriptiranih podataka.

Prava bitka tek počinje

Apple sada ima još nekoliko dana za službeni odgovor na zahtjev suda. U slučaju da Apple ne odustane od negativnog odgovora, slučaj će se proslijediti Okružnom sudu. Ako ni na ovoj razini ne dođe do rješenja, stvar preuzima Prizivni sud. U slučaju da sud donese odluku u korist FBI-ja, a Apple ponovno odbije udovoljiti zahtjevu, predmet dolazi na američki Vrhovni sud, čija je odluka zadnja i koja će u tom slučaju predstavljati važan presedan u području cyber sigurnosti.

U svakom slučaju, spor bi mogao potrajati i nekoliko godina, no u konačnici, njegovo rješenje će, upozoravaju mnogi, odlučiti o sigurnosti i privatnosti svih korisnika interneta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Europski sud za ljudska prava presudio je da tvrtke imaju pravo nadzirati privatne poruke svojih zaposlenika, uključujući i one s popularne aplikacije WhatsApp

Europski sud za ljudska prava presudio je tako vezano uz slučaj rumunjskog inženjera koji je dobio otkaz jer je koristio Yahoo Messenger ne samo u poslovne svrhe, nego i da bi komunicirao sa svojom zaručnicom i bratom, javlja Independent.

Sud se složio s poslodavcem u tvrdnji da “nije nerazumno da poslodavac želi i ima pravo provjeriti izvršavaju li njegovi zaposlenici svoje obveze za vrijeme radnog vremena”.

Sudac je odbacio tvrdnje zaposlenika da je prekršeno njegovo pravo na privatnost tako što je kompromitirana njegova privatna komunikacija.

Nemojte se čuditi da kada potpisujete ugovor o radu, potpisujete ubuduće, ugovor sa vragom koji želi i koji će sve znati o vama, ne bi li vas nadzirao.

Nemojte se čuditi ako poslodavac u budućnosti već bude znao sve podatke o vama i prije nego se zaposlite kod njega.

S kim živite, da li ste oženjeni/udati, da li imate kredit, koji automobil vozite…itd. Novo doba dolazi, a u tom dobu nema više privatnosti, pogotovo u firmi za koju radite.
 
(index.hr/uredio:NSP)