Knjiga ‘Disneyjeva velika turneja’ otkriva da su Walt i Roy svoj opus izgradili na njemačkim slikovnicama iz ‘30-ih godina

Bio je ponedjeljak 8. srpnja 1935. kada su braća Walt i Roy Disney, prije točno 80 godina, krenula u pohod po knjižarama u Münchenu i počela masovno kupovati slikovnice i dječje knjige.

Samo u Hugendubelu, koji je i danas jedan od dva najveća distributera knjiga u Njemačkoj, te u Christian Kaiser Verlagu u münchenskoj vijećnici, pokupovali su najmanje 149 svezaka, a prema svjedočenjima iz tog vremena, ukupan broj knjiga na koje su tog dana potrošili brdo novca, bio je i bitno veći.

Iako si je sedam godina nakon rođenja Mickeyja Mousea Walt Disney, inače mason 33. stupnja, bez većeg problema mogao priuštiti takve izdatke, ovaj trošak imao je točno određenu svrhu.

Bila je riječ o terenskom istraživanju za njegov dugometražni crtani film “Snjeguljica i sedam patuljaka” koji će kino dvorane početi puniti dvije godine poslije. Otada sve do danas za epohalni crtić zna praktično svatko živ u zapadnom svijetu.

Manje je poznato, međutim, da su braća Disney na veliku turneju po Europi otišli prvenstveno kako bi prikupili ideje za “Snjeguljicu”, te da je na njeno vizualno oblikovanje presudni utjecaj odigralo Disneyjevo upoznavanje s tradicijom njemačkih priča i bajki te susret s najvišim dužnosnicima kulturnih tijela Hitlerove nacističke Njemačke.

Führer je, uostalom, bio jedan od najvećih Disneyjevih obožavatelja, tako da neki poznavatelji lika i djela njih dvojice otvoreno špekuliraju s time da su se oni tih dana u tajnosti i susreli. Njemačka šira javnost posljednjih je tjedana otkrila najnoviju knjigu Disneyjeva povjesničara Didiera Gheza “Disneyjeva velika turneja: Waltov i Royev europski odmor, ljeto 1935.”.

U njoj je Ghez nakon 23-godišnjeg istraživanja detaljno opisao putovanje Disneyjevih sa suprugama po Europi. Iz New Yorka su najvišom klasom luksuznog kruzera “Normandija” doplovili do Engleske i Škotske gdje su se zabavljali 12 dana.

Deset dana su proveli u Francuskoj gdje je Walt Disney za svog Mickey Mousea primio najviše francusko odlikovanje, orden legije časti. Šest dana po Njemačkoj i Švicarskoj, deset u Italiji, da bi se potom vratili kući.

Roy i Walt Disney suprugama putovanje nisu baš prikazali kao ono što je u osnovi bilo; rad na projektu koji ih je trebao iščupati iz financijskih problema u koje su upali. Prvi razlog, što se gospođa Disney tiče, bio je to što je Walt bio pred svojim drugim po redu slomom živaca uslijed stresa, pa mu je trebao odmor.

Drugi je, pak, bio to što su im putovanje predstavili kao poklon za obljetnice brakova. Ipak, čim su došli u Njemačku, Disneyjevi su imali primanje u Filmskoj komori Reicha, a u Bavarskom filmskom društvu pogledali su i svečanu projekciju zbirke crtića o Mickeyu Mouseu sinkroniziranu na njemački.

Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnih priprema za “Snjeguljicu” i ono što je iz Disneyjeva studija izišlo 1937. suštinski je bio njemački cjelovečernji crtić, koji je istog trenutka postao najdraži film Adolfa Hitlera.

Čovjek koji je odvukao cijeli svijet u rat, predvodio Holokaust i pobio milijune, “Snjeguljicu” je u svojoj rezidenciji Berghof na jugu Bavarske odgledao nebrojeno puta. Hitler je i inače opsesivno gledao razne filmove, ponekad i sedam dnevno.

“Nibelunge” Fritza Langa pogledao je, primjerice, 20-ak puta, a Hitlerov glavni arhitekt Albert Speer u svojim je “Sjećanjima” otkrio da je najviše volio ljubavne filmove i drame, nakon kojih je o njima obavezno morao s nekime prodiskutirati.
Snjeguljica Foto: Disney

“Snjeguljica i sedam patuljaka” su, međutim, bili na pijedestalu Hitlerova obožavanja. Njegov ministar propagande Joseph Goebbels zapisao je u svoj dnevnik 22. prosinca 1937. sljedeće: “Führeru sam za Božić poklonio 12 filmova o Mickeyju Mouseu! Jako se tome razveselio. Bio je zbilja vrlo sretan.”

Konačna potvrda oduševljenosti nacističkog vođe svijetom crtanih junaka Walta Disneyja bilo je otkriće Williama Hakvaaga, direktora Ratnog muzeja Lofoten u Norveškoj, iz 2008.

Hakvaag je sasvim slučajno na nekakvoj aukciji za 200 eura izlicitirao neku ne posebno bitnu sliku potpisanu s “A. Hitler”.

Ali kad se vratio u Norvešku i izvadio sliku iz okvira, iz nje su ispala tri skrivena crteža patuljaka iz Disneyjeva crtića iz 1937. kao i crtež Pinokija iz crtanog filma iz 1940., koje je potpisao Hitler osobno.

Naravno da se odmah našao nemali broj onih koji su ga optužili da je podlegao nečijim krivotvorinama, no njegov je argument bio da nitko ne bi išao krivotvoriti takvo što samo zato da bi to poslije skrivao.

To je svakako izrazito uvjerljiv argument jer je Hitler, koliko god bio nemaštovit za smisliti neki originalan motiv, bio dosta vješt s priborom za slikanje. U Beču se, primjerice, od 1908. do 1913. spašavao da ne umre od gladi slikajući razglednice.

A da je Disneyja obožavao, to je nepobitno. Svijet ni do danas nije zaboravio da je njihova ljubav bila obostrana.

Meryl Streep je u siječnju prošle godine na gala večeri u Nacionalnom odboru za recenziju filmova Disneyja opisala kao zadrtog seksista, rasista i antisemita koji je podupirao iste takve lobističke skupine industrijalaca.

I praktično joj nitko nije proturječio zbog niza povijesnih činjenica. Disneyjev biograf Marc Eliot opisao je u knjizi “Holivudski princ tame” da je legendarni tvorac animiranog filma svoje crtače, nakon što su dovršili posao na “Snjeguljici”, isplatio minimalcem iako je odmah bilo jasno da je riječ o megauspješnom remek-djelu.

A kako su ovi bili organizirani u sindikat, odmah su stupili u štrajk. Walt Disney na to je poludio i izrijekom ih optužio da su “simpatizeri Židova”.

Eliot je napisao i da je u izvornoj verziji “Tri praščića” iz 1933. Walt Disney velikog zlog vuka nacrtao u odjeći stereotipnog židovskog trgovca. I naravno da je to morao izmijeniti puno prije premijere.

Svjedočio je, također, da je Disney bio jedan od onih koji je u Hollywoodu kao agent Odbora za antiameričke aktivnosti prokazivao “komunističke špijune” među glumcima.

A njegovi su desničarski stavovi išli dotle da je nakon ubojstva predsjednika Johna Kennedyja odbio spustiti zastavu na pola koplja u Disneylandu.

Ghez je, pak, u svojoj knjizi, za koju je istraživao čak 23 godine, napisao da su se Disneyjevi tijekom posjeta Italiji na turneji po Europi susreli prvo s ministrom vanjskih poslova fašističke Italije Gianom Galeazzom Cianom, a potom i s Benitom Mussolinijem.

Zbog svega toga je američki dramaturg John Powers 2008. bez kompleksa izveo predstavu “Disney & Deutschland” u kojoj je složio priču po kojoj su se Hitler i Disney doista susreli u Münchenu 1935. i u kojoj je između njih dvojice pronašao identičnu fascinaciju i svijetom fantazija i fašizmom.

Još jedan biograf, Michael Barrier, svojedobno je ustvrdio da su ilustracije iz knjiga koje je Walt Disney donio iz Europe, a on ih je pobrojao čak i nekoliko stotina, na Disneyjevu filmsku produkciju utjecale do kraja njegovog života.

Trnoružičin dvorac iz crtića iz 1959. apsolutno je identičan stvarnom bavarskom dvorcu Neuschweinstein.

Gepettovo mjesto u kojem živi iz filma iz 1940. vjerna je reprodukcija bavarskog očuvanog srednjevjekovnog gradića Rothenburg ob der Tauber, a ogromni demon koji divlja u jednom od segmenata Disneyjeve “Fantazije” iz 1940., identičan je vragu iz nijemog filma “Faust” iz 1926. Friedricha Wilhelma Murnaua.

U takvim okolnostima bilo je jasno da su njemačke filmske tvrtke požurile “Snjeguljicu” čim prije sinkronizirati. Jedini razlog zašto gledatelji u Trećem Reichu nisu među prvima izvan SAD-a imali priliku gledati je u kinima bilo je to što su se dvije filmske tvrtke, Bavaria i UFA, pograbile oko prava na prihod od distribucije.

Izgubili su nešto dragocjenog vremena, a onda je došao listopad 1938. i progon Židova tijekom Kristalne noći, zbog čega je Hollywood jako zahladio odnose s Berlinom.

“Snjeguljica” na njemačkom ostala je privilegija samo Goebbelsova ministarstva i Hitlera. Ironijom sudbine Kurt Gerron, koji je u Amsterdamu u Disneyjevoj podružnici predvodio skupinu prevoditelja, 1944. je ubijen zbog svog židovskog porijekla u Auschwitzu.

To što im je Disneyjeva produkcija zbog politike ostala nedostižna, nacističko je vodstvo ponukalo da pokušaju stvoriti njemačku produkciju animiranog filma koja bi bila u najmanju ruku ravna Disneyjevoj.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Goebbelsovo je ministarstvo ogromne novce uložilo u tvrtku Deutschen Zeichenfilm GmbH. Njemački su crtači morali učiti analizirajući “Snjeguljicu” sliku po sliku, što je jako potrajalo.

Tek 1944. godine u kino dvorane je došao 17-minutni crtić u boji “Armer Hansi” o pustolovinama kanarinca koji je pobjegao iz kaveza, da bi se vratio shvativši koliko je vanjski svijet opasan. Na djelu je radio Manfred Schmidt, kojega danas znamo kao tvorca popularnog animiranog lika “Nicka Praskatona”.

U Drugom svjetskom ratu i za Disneyja su se okolnosti jako promijenile. 1943. je morao napraviti propagandni film “Donald Duck in Nutzi Land” o noćnoj mori svog slavnog patka u kojoj je ovaj sanjao da je na prisilnom radu u tvornici oružja u logoru.

Walt Disney je nastavio povremeno raditi filmove u skladu s političkim zahtjevima vremena, no konačni pečat ironiji bio je kad je 1955. izbacio propagandne filmove o letovima u svemir, kako bi se ideja popularizirala kod poreznih obveznika.

Bila je riječ o filmovima “Čovjek u svemiru” i “Čovjek na Mjesecu” u kojima je jedan od naratora bio Wernher von Braun, briljantni aeronautički znanstvenik i tvorac programa svemirskih letova u SAD-u, koji je u vrijeme Trećeg Reicha razvijao vojni raketni program, pa tako i projektile V-2.
 

 

 

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Al Bielek rođen je 1916/4/8. kao Edward A. Cameron II a sudjelovao je u pokusima koji su omogućavali putovanje kroz vrijeme. Ovo je njegovo svjedočenje

“Moj otac, Alexander Duncan Cameron, Sr., upisao se u američku mornaricu prije ulaska Amerike u Prvi svjetski rat. Prvo je dobio mene, zatim moga brata A. Dankana Camerona, Jr. (svibanj 1917) s drugom ženom.

Duncan i ja, kao polubraća, odrastali smo sretno sa stricem Arnoldom u velikoj kući, mirno u West Islip, Long Island (otac je ostao u mornarici do 1930, kada odlazi u mirovinu). Kako nismo imali teškoća s novcem (zahvaljujući Arnoldovoj i Konstablinoj sreći na burzi), Duncan Jr. i ja (nakon završene srednje škole) pohađali smo sveučilište. Ja sam išao prvo na Princeton, zatim na Harvard, završio sam fiziku. Duncan je pohađao Sveučilište u Edinburghu. Također je završio fiziku, u ljeto 1939.

U rujnu 1939, Duncan i ja upisali smo se u mornaričku komisiju, a zatim smo pohađali 90-dnevnu obuku za “Specijalnu agenciju” za mornaričko osoblje u Providenceu, Rhode Island. Po završeku obuke, obojica smo dodijeljeni na Institut Naprednih Studija (Princeton, NJ) i izravno na započeti “Projekt Nevidljivost”. S uspješno položenim ispitom 1940. u Brooklyn Navy Yard, projekt je bio označen kao tajan i preimenovan u “Projekt Rainbow” (Projekt duga).

U siječnju 1941, poslani smo na more u sklopu dužnosti na USS Pennsilvaniji. Otputovali smo na Pacifik u listopadu 1941., kada je Pennsylvania došla na dokovanje u Pearl Harbor. Nakon odlaska u San Francisco i ostanka tamo u prosincu 1941., vraćamo se u institut u siječnju 1942. Radimo na projektu cijelu 1942.

Nikola Tesla se povukao s projekta u ožujku 1942. i Dr. John Von Newman ga je zamijenio. Duncan i ja ostali smo na projektu kroz dva testa 1943. s “USS Eldridge.” Drugi test, 12. kolovoza 1943, bio je totalna katastrofa, s mnogo žrtava, a Duncan je trajno nestao. Ostao sam u mornarici i oženio sam se kasne 1943. Sin Jess, rodio se u veljači 1944. U srpnju 1944, obitelj i ja smo premješteni u Los Alamos gdje sam ostao do 2. srpnja 1947. Tada sam premješten i nasilno odvojen od svoje obitelji koju nisam više nikada vidio.

S optužbom za špijunažu, očikivao sam vojni sud. Umjesto toga premješten sam u Washington, gdje su optužbe odbačene, a ja sam premješten u Montauk, Long Island, vojnu bazu (Fort Hero). S te točke premješten sam u vremensku liniju u 1983, natrag u projekt “Phoenix”. Tamo sam podvrgnut ispiranju mozga i sva memorija mi je izbrisana.

Uz to, vraćen sam (smanjen sa starošću i veličinom 30-godišnjaka u tijelo jednogodišnjaka) i zatim, kao jednogodišnjak, vraćen u 1927. i ubačen u novu obitelj kao zamjena za poginulog sina. Ta nova obitelj – Bielek – postali su moji jedini poznati roditelji za više od pola stoljeća.

S napretkom Drugog svjetskog rata, povučen sam u mornaricu 1945. (druga tura) kao mornar do 1946. Po završetku službe, okušao sam sreću u biznisu (koji je propao) i upisao sam fakultet (1949 do 1,95 tisuća) u New Jerseyu i kasnije na UCLA. Nastavljam karijeru kao elektrotehnički inženjer (1958-1988), i idem u mirovinu 1988. U svibnju 1986. mi se vraćaju sjećanja na projekt Phoenix i Philadelphia eksperiment (projekt Duga), au siječnju 1988. uključen sam u opsežna predavanja i pisanje o Philadelphia eksperimentu i o projektu Phoenix kao i nevjerojatnim posljedicama u vremenskoj petlji.”

Pričajte mi o projektu “Phoenix”.

“Bio sam u posljednjoj fazi projekta Phoenix suočen s raznim aspektima projekta. Uključio sam se u projekt 1953. kao Al Bielek. Uključio sam se kao Al Bielek. Preston Nichols je uključen kao Preston Nichols, i Duncan Cameron je uključen kao Duncan Cameron, u njegovom drugom tijelu, bez ikakvih sjećanja o sudjelovanju u Philadelphia eksperimentu.

Projekt je proizveo vremenske tunele. Ljudima je omogućeno da putuju kroz vrijeme i prostor i oni su to činili. U Montauku su se odvijali i drugi projekti. Mi još ne znamo za sve njih. Tehnologiju za tunele nam je dala kooperativna vanzemaljska skupina, prvenstveno Orionska skupina, koja uključuje reptile, podgrupu zvanu Leverons.

Tehnička grupa koja je omogućila podršku, bila je skupina sa Sirius A – materijalistički, znanstveni ljudi. Možda ne zlonamjerni, ali zavedeni, jer imaju vrlo dugoročne ugovore s Orioncima da im omoguće potrebno znanje i podršku. I oni rade s našom vladom u tajnosti na razvoju tehnika umne kontrole i na razvoju visoko automatiziranog, tehničkog društva koje će biti mnogo lakše kontrolirati nego što je slučaj sa ovim danas.

A tome se približavamo, i to vrlo brzo. Također, tamo je bilo mnogo Sivih vanzemaljaca. Bilo je i drugih skupina koje nisu sudjelovale u projektu, ali su bili tamo kao promatrači, poput grupe s Antaresa, vrlo dobri, vrlo sretni, vrlo vedri ljudi. Zapravo, ne bih baš mogao reći za njih da su ljudi. Čak niti anatomski. Zašto su bili tamo, ne znam. Nisu radili ništa. Bili su promatrači.

Ali vanzemaljci su omogućili proučavanje, opremu. Sakupili smo to s računalnih podataka na IBM 360. Tada to još nije radilo i neke su promjene napravljene. Duboko sam se uključio u posao sa vremenskim tunelom. Bila je to vanzemaljska tehnologija. Mi nismo imali teoriju.

Imali smo kapacitete, tehnološke studije za izradu opreme, i izradili smo to prema njihovim specifikacijama. ITT je sve ugovorio. To je bilo na “Black Card” razini provjere, što je najviša razina tajnosti koji postoji. Većina ljudi ne zna da to postoji. To u osnovi znači – za tako dubok “Black Hole” projekt se svi dokumenti, sve u vezi s tim, drži zakopano u crnom podrumu.

Nitko nema pristup tome bez prikladne dozvole. To uključuje i odjel nabave koji kupuje opremu za takve projekte. Dokumenti o nabavi, prodaji, bilo čemu, su zakopani u crnom podrumu i nito ih ne može naći. Zato se to zove “Black Hole” projekt. Takvih projekata ima jako puno. To je jedan od njih. Tunel je postao potpuno operativan oko 1977. nakon mnogih izmjena.

Otprilike 1979. imali su sve rezultate koje su željeli. 12. kolovoza 1983, noću, projekt je namjerno uništen. Sabotaža iznutra. Ali ono što su uradili prije toga bilo je nevjerojatno. Jedna od upotreba Finiks projekta, odnosno vremenskih tunela, bila je omogućiti rezervni transport do kolonija na Marsu. Kolonije na Marsu su tamo od ranih 70-ih. Na mjesec smo otišli javno 1969. U stvari Nijemci su bili tamo 1947. A mi smo bili tamo 1962. zajedno s Rusima. Ekspedicija je bila tamo 22. svibnja 1962. Mi imamo kolinije tamo na Marsu od kasnih 60-ih ili ranih 70-ih. Našli su tamo mnogo artefakata.

Tamo je više od jednog uništenog grada. I naravno, tamo je slavno lice, piramide i cijeli taj kompleks o kojem je Dr. Richard Hoagland javno govorio. Postoje 2 videa o tome, plus njegova knjiga. Ono što su našli na površini upućuje na to da tamo postoji još mnogo toga za pronaći što je zakopano. A oni nisu to ponijeli sa sobom, nisu imali mogućnosti ponijeti sa sobom tešku mehanizaciju na Mars u to vrijeme.

Nisu imali bagere, traktore i takve stvari. To je bilo preteško za ponijeti. Poslan je zahtjev radiom na Zemlju, “Vjerujemo da tu postoje podzemne instalacije. Vidjeli smo zapečaćene otvore. Možete li nam vi momci dolje reći što da radimo? “Informacija je poslana u Montauk, Phoenix projekt. Oni su odgovorili, “Dajte nam koordinate tih lokacija na površini Marsa.” I učinili su to i rekli su, “Dobro, istražite to.”

I istražili su. Jer su mogli pomoću tunela ići na bilo koje mjesto na Marsu. Otišli su upravo na te koordinate. Prvo nisu slali nikoga. Pokrenuli su tunel u nešto za što su mislili da je podzemno područje, radije nego da riskiraju da nekoga zabiju u stijenu. Poslali su kameru. Okrili smo tamo pećinu koja je bila sigurna. Zatim je Montauk poslao ljude.

U posadi smo bili Duncan i ja. Prva skupina koja je poslana trebalo je istražiti podzemlje Marsa. Nisam spomenuo u knjizi tko je išao, ali eto, mi smo išli. Bilo je vjerojatno i drugih. Išli smo nekoliko puta. Našli smo sve vrste artefakata. Našli smo još ispravan podzemni sustav osvjetljenja, sustav napajanja. Našli smo to, uključili smo to, i još uvijek je radilo. Nije bilo tragova života. Mnogo artefakata, dokumenata, zapisa, religijskih predmeta, kipova, sve složeno kao u skladištu, velikom skladištu. “

Da li je pisani materijal na engleskom?

“Ne. To je bilo na drugom jeziku. Nije na engleskom. Duncan je mogao nešto prevesti. Vidio sam to, ali nisam razumio jezik. Donešeno je mnogo stvari i snimaka. Duncan i ja smo tada odlučili da odemo na vlastito tajno putovanje (Po završetku putovanja, sve se snimi. Sve koordinate i informacije, koje su potrebne za upravljanje sustavom, snime se na kasete.

Možeš uzeti tu kazetu, staviti je u računalo, bez psihičke pripreme i sjedala i brojeva, možeš otvoriti tunel na istoj lokaciji, jer računalo sadrži sve astronomske podatke – sva Zemljina kretanja, kretanja Sunčevog sustava, sve je u kompjuteru – imaš potpunu vezu s novom lokacijom gdje će planeta biti. Ti “uključuješ” tunel u potpuno istu mjesto…). Tako da smo otišli dva puta za sebe, za svoje osobno malo istraživanje. “

I nitko nije kontrolirao stroj u svrhu vašeg povratka?

“Uključili smo opremu. Nikoga nije bilo tamo. Na drugom putovanju smo otkriveni, jer postoji automatski zapis o tome koliko puta i kada je opreme korištena, i u koju svrhu, i slično. To se dešavalo automatski, sve vrijeme. Tako da smo bili uhvaćeni po povratku. Povučeni smo s projekta, dobili smo po prstima. “Više to nećete raditi,” i jedan od ljudi koji su bili uključeni, stariji znanstvenik, je razbio naš tim.

Duncan i ja nakon toga nismo više radili zajedno, ali ostali su radili daljnja istraživanja. Što su oni našli, ne znamo. Neki ljudi su unaprijed izabrani, kao Duncan, Preston i ja, da budu dio programa. Razina ispiranja mozga je varirao. Duncan je bio teško programiran, ispranog mozga da čini što je činio tamo. Meni je u nekoj mjeri ispiran mozak, a Preston je prošao teško ispiranje.

I dano nam je, što biste nazvali fragmenti, nakon što je čitav projekt srušen i formalno proglašen gotovim 1. siječnja 1984. Svi smo imali svoje fragmente, što znači da nam je um očišćen od svega što smo radili na projektu. I nadali su se da će stvar ostati zamagljena. Ali nisu. Razlog za to je, što mjesto nije uništeno. Ono je još tamo. Ovlasti nad mjestom su 1. siječnja 1986. prebačene na Državnu komisiju za parkove New Yorka, da postane dio okolnog parka.

Povjerenstvo nije ništa uređivala. Nisu srušili zgrade. Nisu nikada otvorili mjesto kao park. Srušili su ogradu tako da ljudi mogu ulaziti, šetaju i kampiraju ako žele, tijekom dana. Uređaji su ostali u zgradama. Otišavši tamo, prvo u kolovozu 1985. na poziv Prestona (poveo sam Duncana sa sobom). U to vrijeme nitko od nas nije znao da smo bili dio Montauk Projekta. Preston, kao prodavač električne opreme, je prije toga bio tamo privučen odbačenom elektroničkom opremom. “

Tu započinje knjiga Montauk Projekt.

“Točno. On nije znao u što je bio uključen. Nije se sjećao. Na tom putovanju u kolovozu, Preston nas je poveo i rekao, “Obojica ste senzitivni. Da vidimo što ćete uhvatiti kada odemo tamo. “Rekao je,” Znam da tamo nikada niste bili.”

On uistinu to tada nije znao. Tako smo izišli i osjetili užasne vibracije u bazi, kao da se nešto grozno tamo događa. Osjetili smo to čudovište, koje se pojavilo na kraju priče, čija je svrha bila da uništi bazu. Oni (Preston i Duncan) su naravno, imali prednost. Posjećivali su Montauk, i vraćali se u Phoenix.

Bili su tamo nekoliko puta, i postali su svjesni svoje umiješanosti u projekt mnogo ranije od mene. Vrato sam se (u Montauk) u svibnju 1986., i ponovno poslije s grupom iz Phoenixa, sponzoriranu, vjerujem, od strane senatora Barry Goldwatera. Nakon što sam rekao toj skupini, koju sam znao od prosinca 1985, o projektu, oni su izašli da istražuju o mogućoj zloupotrebi federalnih sredstava za legalne projekte korištenih za financiranje ilegalnih projekata. Tražili su dokaz. I to je bio njihov modus operandi, nihov razlog za ulazak u državu New York, za ulazak u bazu, u zaključane zgrade.

Neke su bile zaključane. Tražili su bilo koji dokaz, o zloupotrebi federalnih sredstava u tom projektu. Sada znamo da federalni novac nije bio uključen. Glavni istražitelj je to dokazao. Ali u procesu smo napravili mnogo fotografija, i tijekom tog posjeta u svibnju 1986., moja sjećanja na Montauk su počela da se vraćaju, jer sam posjetio mjesto, mjesto zločina, ako želite. “

To je djelovalo kao okidač

“To je bilo okidač za mene, kao i za Duncana, i za Prestona. Moja sjećanja su se vratila. Znao sam da sam bio dio toga. Sjećanja su od tada izvirala polako, nije sve došlo naglo odjednom. Dolazilo je u dijelovima, ovisno koji okidač ih je vraćao. Ali jednom kada probijete rupu u zidu sjećanja, to je kao rupa u brani. Rupa počne širiti i nastavlja sa širenjem, i možda sve prođe kroz nju. Tako, spoznao sam na kraju da sam bio duboko uključen u administrativni i inžinjerski dio mnogih projekata. Duncan je bio uključen u više od jednog projekta. Preston je bio šef stanice nakon Matthewa Zareta. Profesor Zaret je sklonjen 1980. “

I sva tehnologija je bila od vanzemaljskih grupa?

“Surađivali su s vanzemaljcima. Vidite, imali su srušen NLO, koji je namjerno pao, u dogovoru s Hitlerom, od strane jedne grupe Plejadanaca. Bio je napunjen s tehnologijom. Razlog za pad je bio da Njemačka visoka naredba, da ako ih pritisnu, mogu reći, “Da, našli smo srušeni NLO u Bavarske Alpama” ili nekom sličnom mjestu, “i popravili smo ga, i uzeli dijelove za analizu tehnologije.”

To zasigurno nije objavljeno. Ali ostaci letjelice su nađeni blizu Penemunde nakon Drugog svjetskog rata. To je bila Njemačka vojna baza za testiranje raketa gdje je Wernher Von Braun radio sa svojom ekipom. Po završetku rata, on je prebacio svoju grupu na zapad, Amerikancima. Drugu grupu su zarobili Rusi, uključujući, vjerujem, njegovog profesora Hermana Oberta. Naravno, to je razlog zašto su Rusi bili u prednosti s raketama nad Amerikancima, imali su učitelja od Wernhera Von Brauna!

Možda su imali još nekoga, jer su Rusi zarobili dobar dio Njemačke inteligencije kada je Berlin pao u njihove ruke. Rat je, u stvari, dobio ogromnu podršku, tehnologiju od Plejadanaca. Što se tiče ugovora, Roosevelt je napravio prvi u SAD-u 1934, ne s Plejadancima, koji su ponudili pomoć SAD-u za izlazak iz nevolja s velikom recesijom, nego je izabrao drugu skupinu, ali razloge njegovog izbora mi ne znamo. Ta skupina je znana kao K-skupina ili Kondroshkin. Ispostavilo se, kako se vidi danas, da se radilo o plavo-sivim (blue-greys) vanzemaljcima. Ne malim sivima (greys), već krupnijim, zvanim blue-greys.

U svakom slučaju, on je napravio ugovor s njima. Oni su ponudili sasvim novu tehnologiju za Američku nuklearnu energiju 1938. Roosevelt je prvo prihvatio, a zatim odbio jer je vojska rekla, “Uh, uh! Ne možemo to u potpunosti kontrolirati. Ne znamo što će oni napraviti i hoće li nas izmanipulirati na kraju. “Tako su oni (K-skupina) nestali 1943. kada je došao Philadelphia eksperiment i sa njim Phoenix projekt, napravivši ogromnu rupu u vremnesko-prostornom kontinuumu.

Vanzemaljci su namjerno to napravili 1983, napravili su pukotinu u vremensko-prostornoj tvornici, tako da je veliki broj vanzemaljaca i letjelica mogao proći. Svi oni su imali mogućnost putovanja kroz vrijeme, ali pukotina je bila nužna za prolazak većih letjelica i za eventualnu masovnu invaziju na SAD, i kasnije na Europu, vanzemaljaca (primarno greysa, ali i drugih tipova). Kada su sletjeli na Edwards zračnu vojnu bazu kao i u druge baze – otkrivam mnoge detalje – vlada je već znala sve o vanzemaljcima prisutnima na ovoj planeti.

Znali su to od 1887. s prvom istražnom komisijom u vrijeme 22. predsjednika Grover Clevelanda. U svakom slučaju, znali su da su oni ovdje, a oni su onda došli masovno. Suočili smo se s tehnologijom s kojom se nismo mogli nositi, nismo znali rukovati, nismo znali što s njom. Sporazum s Eisenhowerom i njegovim savjetnicima je bio u svrhu potpisivanja ugovora s njima, ugovora o nemešanju i pristupu svoj tehnologiji koju smo mogli dobiti od njih.

Kupili smo vrijeme da vidimo što možemo u vezi toga kasnije. To je bila osnova ugovora. Uslijed toga, došao je veliki broj vanzemaljaca i eventualno su postali dio Phoenix projekta. Oni su planirali unaprijed. Nismo znali što smjeraju.

Gledam unatrag, tada to nismo znali. Oni su planirali unaprijed. Znali su što rade. Usmjeravali su i manipulirali Phoenix projektom. Nisu očekivali da će se to tada prekinuti. Siguran sam da su predvidjeli nastavak kroz sljedeće desetljeća, barem kroz 90-e. Dakle, zbog određenih ljudi, koji su iznenada, oprostite na izrazu, “vidjeli svjetlo,” postali religiozni, ili tako nešto, što ih je obuzelo, Duncan i nekoliko drugih zavjerenika su odlučili uništiti stanicu.

Razlog je bio to, jer su ono što su vidjeli, doživjeli kao veliko zlo. Znao sam za to. Odlučio sam da ne sudjelujem u destruktivnom dijelu plana. Ali oni su radili na svoj ​​način. Stavili su poseban implantat u Duncanovu glavu, tako da kada smo originalni Duncan Cameron i ja kao Edward Cameron, prošli iz Philadelphia eksperimenta i nastavili kroz stanicu (trajalo je 12 sati) i vraćeni smo na Eldridge; zatim je Eldridge vraćen u 1943. U toj točki, ta faza je završena i vremenska petlja je zatvorena.Zatim se pojavila rečenica, “Sada je vrijeme” i Duncan je oslobodio tu stvar iz svoje podsvijesti, prema stroju.

Odašiljač (koji je do tog vremena već imao svoju osobnost) je stvorio veliku zvijer, čvrstu trodimenzionalnu 4-4,5 metra visoku, i ona je doslovno izišla iz podsvijesti. Kretala se okolo uništavajući zgrade i ljude, i otkrivena je dok je pokušavala da se probije u radarski toranj. Toranj je bio prečvrst da ga probije. Jedini način da je zaustave bio je uništiti odašiljač, i to su učinili. A zvijer je isparila u neki drugi realitet.

Nadamo se, ako se projekt obnovi, da će biti korišten ispravno prije nego neispravno, kako je bilo u prošlosti, jer mislimo da postoje jako dobre mogućnosti uporabe Montauk projekta. U široj perspektivi, možda ga je bolje ostaviti zakopanog. Samo vrijeme može pokazati što će se dogoditi, i da li ću više igrati ulogu u tome. Nisu me tražili. Ne žele. Sve što možemo je, nadati se najboljem u budućnosti, i da će greške iz prošlosti biti sagledane, i da će nekako budućnost stoga biti bolja u smislu da smo razumjeli probleme s kojima smo se susreli.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(ivantic.net,youtube/uredio:nsp)

Ne budite zavedeni! Svemirska agencija nacističkih korijena NASA, još jednom šalje u medije signale o pronalasku vanzemaljaca, dok je na Zemlji kriza sve dublja, bijesne ratovi i glad.

NASA-ini stručnjaci uvjereni su kako je vrlo malo vjerojatno da smo sami u svemiru, te da smo vrlo blizu pronalaženju života izvan Zemlje, moglo se čuti na NASA-inom panelu o potrazi za životom u svemiru.

Mislim da ćemo u idućih 20 godina saznati da nismo sami u svemiru, rekao je astronom Kevin Hand.

Ove godine, NASA-in svemirski teleskop Kepler otkrio je nekoliko ozbiljnih kandidata za laskavu titulu ‘Nove Zemlje’ – planeta veličinom nalik našem, koji orbitiraju zvijezde nalik našoj na udaljenosti koja bi mogla omogućiti postojanje tekuće vode na površini.

Astronomi misle da je vrlo vjerojatno da baš svaka zvijezda u našoj galaksiji ima najmanje jednu planetu, rekla je profesorica planetarnih znanosti i fizike Sara Seager, s Massachusetts Institute of Technology.

Oko sto milijuna svjetova samo u našoj galaksiji moglo bi imati oblike života, ai to prema “konzervativnom” predviđanju znanstvenika NASA. U stvarnosti, moglo bi da ih ima mnogo više, pa naš kontakt s njima u skoroj budućnosti djeluje neminovan.

NASA u početku nije imala temelje istraživanja svemira već u obrani Amerike kroz program “Ratovi zvijezda”

Svemirska agencija tvrdi da ćemo uspjeti pronaći dokaze vanzemaljskog života u narednih 20 godina, ali da su velike šanse da će to biti izvan našeg Sunčevog sustava.

Tijekom javnog obraćanja u Washingtonu, predstavnici agencija predstavili su planove potrage za životom u svemiru, piše “Daily Mail”.

Da li vjerujemo u život izvan Zemlje? Usudio bih se reći da većina mojih kolega ovdje smatra da je nemoguće da su u beskonačnim bespućima svemira ljudi potpuno usamljeni – rekao je bivši astronaut i administrator NASA Charles Bolden.

Znanstvenici već desetljećima pokušavaju naći bilo kakav dokaz života s nama bliskim nebeskim tijelima.

Na primjer, astronom Kevin Hend nedavno je rekao da postoji mogućnost da određeni oblici života postoje na Jupiterovom mjesecu Europi.

Međutim, na nedavnom panelu je raspravljano isključivo o oblicima života izvan Sunčevog sustava.

Astronomi misle da postoji velika vjerojatnost da svaka zvijezda u Mliječnom putu ima barem jedan planet. Nekada u bliskoj budućnosti, ljudi će moći pokazati na nebo i kažu: “Ova zvijezda ima planet poput Zemlje” – kaže Sara Seeger, profesor planetologije i fizike Tehnološkog instituta u Massachusettsu.

NASA je prvi put počela proučavati planetarne sustave drugih zvijezda iz opservatorija na Zemlji. Zatim je lansirala svemirske teleskope Hubble, Spitzer i Kepler.

Ovi teleskopi imaju mogućnost da odrede da li su planete na pravoj udaljenosti od zvijezde i da li imaju tekuću vodu, što je ključni “sastojak” života koji poznajemo.

To nisu snovi – mi u NASA se time bavimo – rekao je John Grunsfeld, astronaut i jedan od administratora Direktorata za znanstvene misije u Washingtonu.

Tijekom vremena predviđenog za pitanja, pokrenula se i omiljena tema svih teoretičara zavjera: “Ako znanstvenici otkriju život na drugoj planeti, da li će vlada SAD dozvoliti da to svi saznaju?”

Naravno da bi! Zamislite koliko bi to bilo uzbudljivo. Željeli bismo da objavimo tu vijest što prije kako bi svi mogli podijeliti naše uzbuđenje – odgovorila je Ellen štofani, glavna znanstvenica u NASA-i.

Međutim, pronaći Zemljinu “blizanku” vrlo je težak zadatak zato što bi takva planeta, ako postoji, odašiljala slabe signale. Mašine sposobne za ovako nešto NASA koristi tek od nedavno, tako da bi prvi rezultati trebali biti poznati uskoro.

NASA-ino planiranje susreta sa vanzemaljcima se ne može naravno staviti niti u snove, no u naučno-fantastične filmove, sa sigurnošću možemo reći, da može. NASA-inim izmišljotinama i distrakcijama u ovom ekonomski nestabilnom razdoblju, nema kraja.

Ono jedino što NASA planira je hologramski kontakt sa vanzemaljcima pod nazivom “Blue Beam Project“, znači iluzija, koje će ljudi vidjeti kao stvarnu. Nakon lažnog iskrcavanja na mjesec, slijedi li napokon hologramski kontakt sa vanzemaljcima? Ono što znamo je da NASA-ina kampanja u medijima ne prestaje….
 

 
(vestinet, jutarni, youtube.com/uredio: nsp)

Nedavno je objavljeno istraživanje financirno dijelom od strane NASA-inog Goddard Space Flight Centra koje predviđa propast zapadne civilizacije u rimskom stilu, osim ako se resursi i bogatstvo ne podijele “pravednije”.

Istraživanje upozorava na nadolazeću “propast” u roku od nekoliko desetljeća, a pokušaji da se izbjegne taj pogled na društvo kao kontroverzan daje smisao povijesnim podacima koji ukazuju na to da se “proces uspona-i-kolapsa zapravo ponavlja puput ciklusa kroz povijest.”

Studija navodi su slučajevi ozbiljnih poremećaja civilizacije zbog “strmoglavog kolapsa – često traju stoljećima – i da je to sasvim uobičajeno.”

Kako je izvijestio The Guardian, rezultati projekta “neovisnog” istraživanjima se temelje novom interdisciplinarnom modelu poznatom kao “dinamika ljudi i prirode” ili tzv. projekt pod nazivom HANDY (“Human And Nature DYnamical”). Projekt je vođen primijenjenom matematikom profesora Safa Motesharrei-a u suradnji sa nacionalnom znanstvenom zakladom i nacionalnim centrom za sitezu socijalnog okoliša, i u suradnji s timom prirodnih i društvenih znanstvenika, izvijestio Guardian. Istraživanje je prihvaćeno i objavljivljeno u časopisu Ecological Economics.

Istraživači su otkrili da su, prema povijesnim zapisima, čak i najnaprednije složene civilizacije, osjetljive na kolaps, što je postavilo pitanja o tome kakva održiva moderna civilizacija može biti:

Pad Rimskog Carstva, a jednako tako napredno (ako ne i više) Hunsko, Maursko i Gupta Carstva, također kao i napredno Mezopotamijsko carstvo, sve svjedoče činjenicama da napredne, sofisticirane, složene i kreativne civilizacije mogu bi krhke i prolazne.

‘Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen’

Proučavanjem dinamike ljudske prirode koja je uključena u posljednje slučajeve društvenog kolapsa, istraživači kažu da su identificirali najznačajnije čimbenike koji mogu pomoći objasniti pad civilizacija, i koje, kako se oni nadaju, će pomoći identificirati rizike od današnjeg kolapsa. Takvi čimbenici uključuju stanovništvo, klimu, vodu, poljoprivredu i energiju.

Ti čimbenici, piše Guardian, mogu dovesti do društvenog kolapsa kada kombiniraju dvije društvene značajke “rastezanje resursa zbog naprezanja ekološke opteretivosti” i “ekonomskog raslojavanja društva u elitu (bogataše) i siromašne mase (ili “obične”).” Te društvene pojave su odigrale “središnju ulogu u karakteru ili u procesu raspada”, u svim slučajevima kolapsa civilizacije u razdoblju “posljednjih 5000 godina”, zaključuju znanstvenici.

Trenutne visoke razine ekonomskog raslojavanja vezane za prekomjerno konzumiranje sredstava, navodi se u izvješću, zajedno sa “elitom” su temelji uglavnom u industrijaliziranim zemljama koje su odgovorne za oba fenomena.

“Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen u svim segmentima društva, već je pod kontrolom elite. Masi stanovništva, dok proizvodi bogatstva, samo je dodijeljen mali dio tog bogatstva kojeg kontrolira elita, obično na ili iznad razine dnevnica”, stoji u izvješću.

Osim toga, studija osporava one koji tvrde da će tehnologija riješiti ove neravnoteže kroz učinkovitost:

Tehnološka promjena može povećati učinkovitost korištenja resursa, ali isto tako ima tendenciju povećanja potrošnje resursa po glavi i mjerilo ekstrakcije resursa, tako da se povećanje u potrošnji često mora nadoknaditi povećanjem efikasnosti korištenja resursa.

Priča o dva modela

U studiji se navodi da je povećana poljoprivredne i industrijske produktivnost tijekom protekla dva stoljeća proizašla iz “povećanje (a ne smanjenje) propusnost resursa” iako je bilo dramatičnih dobitaka u učinkovitosti u odnosu na isto vrijeme.

U modeliranju različitih scenarija, maremaričar Motesharrei i njegov tim je zaključio da u uvjetima koji “usko odražavaju stvarnost svijeta danas … nalazimo da je kolaps teško izbjeći.”

Prvi od ovih scenarija smatra da je civilizacija “održivi put kroz prilično dugo vremena, ali čak i koristeći optimalnu stopu osiromašenja i uzimajući početak s vrlo malim brojem Elite, Elita na kraju pojede previše, što rezultira glađu među pukom koji na kraju uzrokuje kolaps društva”, kaže se u studiji.

“Važno je napomenuti da je ova vrsta-L kolapsa uzrokovana glađu koja je nastala kroz nejednakost koja uzrokuje gubitak radnika, a ne raspadom prirode.”

U drugom slučaju, stopa iskorištavanja resursa je modelirana, što je dovelo do saznanja da je “veća  stopa iscrpljivanja resursa, pad mase se događa brže, sok je Elita još uvijek uspješna, i na kraju masa i puk doživljava kolaps u potpunosti, nakon čega je slijedi Elita.”

Povijest NASA-e

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, postao je jedan od osnivača agencija NASA. Dapače, u NASA-i je dobio visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog istraživačkog centra, smještenog pokraj grada Huntsvillea u Alabami.

Na današnji dan 1959. godine američki predsjednik Dwight D. Eisenhower odobrio je prijenos raketnih istraživačkih centara koji su do tada bili u sastavu američke vojske u posjed novoosnovane civilne agencije – NASA-e. Kao što je mnogim čitateljima već poznato, NASA je kratica za National Aeronautics and Space Administration (Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir). Potez predsjednika Eisenhowera, kojim je razvoj raketne tehnologije prebačen iz vojne u civilnu sferu, još je zanimljiviji s obzirom da je taj predsjednik ranije bio jedan od vodećih američkih generala u Drugom svjetskom ratu (nosio je čak i čin “General of the Army”).

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, bio je nakon Drugog svjetskog rata u službi američke vojske. Budući da je na današnji dan raketni program na kojem je radio prebačen u civilnu sferu NASA-e, i Wernher von Braun postao je NASA-in zaposlenik. Dapače, u novom sustavu imao je visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog centra zvanog „Marshall Space Flight Center“ (MSFC). Ta važna institucija, smještena pokraj grada Huntsvillea u Alabami, vodila je razvoj poznatih raketa Saturn kojima su ljudi lansirani na Mjesec.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Povijest se mijenja izumima koji omogućavaju da se nešto radi brže, bolje, korisnije ili zdravije. Kako na ovoj planeti puno toga ne radi kako treba, tako i neki izumi ne mogu ugledati svjetlo dana i masovnu upotrebu jer nekima smetaju.

Te „neke“ teorije zavjere će imenovati na razne načine, od Iluminata preko masona, reptila, tajnih društava ili potpuno prizemnih lobija tipa farmaceutskog, duvanskog, naftnog …  Kako god se oni zvali, zaustavili su napredak čovječanstva, pa vredi podsjetiti na deset izuma koji bi sigurno potpuno promenili sliku današnjeg svijeta da im je dozvoljeno da uspiju …

10. EV1 - prvi električni automobil u masovnoj proizvodnji koji je General Motors najednom prestao prodavati, uništio sve primerke i … eto, nema ga. Trajao je samo tri godine, od 1996. do 1999.

9. Project XA ili Tame – proizvodnja cigareta koje neće izazivati rak. Naravno, uspešno je proizvedena, projekt još uspešnije uništen nakon toga … ?

8. Hladna fuzija - proizvodnja ogromnih količina nuklearne energije pri sobnoj temperaturi? Aha, svakako, a naša zarada? Teorija zavjere u neograničenim količinama …

Hladna fuzija i priča o njoj započela je na konferenciji za tisak u ožujku 1989. Stanley Pons i Martin Fleischmann, obojica elektrokemičari, tada na sveučilištu u Utahu u Salt Lake Cityju, izvijestili su da su otkrili nuklearnu fuziju pomoću akumulatora spojenog na elektrode od paladija, uronjene u vodenu kupelj, u kojoj je vodik bio zamijenjen njegovim izotopom deuterijem. Uz tu tvrdnju došlo se do pretpostavke da se fuzijom na stolu može proizvoditi, više ili manje ograničena, jeftina, čista energija.

7. Kronovizor - naočare poput Google Glass-a s kojima se, kažu, može gledati prošlost i budućnost. U sumanutom raspletu stvari završile su u Vatikanu? Izumitelj ovog uređaja je navodno bio Benediktinac Pellegrino Ernetti koji je također bio najpoznatiji egzorcist u području Venecije.

Nikad nije dokazano postojanje kronovizora, ali priča se da je Crkva skrila sličan uređaj u Vatikanu. Ernetti je bio ugledan čovjek i zato je priča o kronovizoru toliko raširena, naime, zašto bi učen i ugledan čovjek izmislio takvo nešto. Navodno su mu u izgradnji uređaja pomogli Enrico Fermi i Wernher von Braun, oboje su bili ugledni znastvenici.

6. Rife zraci - kad naučnik napravi zrake koji jednostavno i brzo ubijaju stanice raka, naravno da će ga proglasiti ludim i projekt spremiti duboko na kraj nekog beskrajnog skladišta … to se dogodilo naučniku koji se zvao Royal Raymond Rife prije pola stoljeća.

5. Vodene gorive ćelije - Stanley Meyer doživeo je još goru sudbinu od gore spomenutog Rifea, kao i njegov pogon na običnu, domaću vodu iz slavine …

4. Orgonska energija - osim što je proglašen potpunim luđakom, nacistom i seksualnim predatorom, Wilhelm Reich je završio u zatvoru, šest tona njegovih knjiga je javno spaljeno, a on je umro pod nerazjašnjenim okolnostima.

3. Implozijski generator - Viktor Schauberger bar nije ubijen … ali njegov generator je…

2. Teslin toranj - samo jedan od izuma genijalca iz Smiljana koji je možda našao svoju primjenu kod vojske i vlada, ali ne i kod ljudi. Nema besplatne energije za sve, naravno …

1. Antigravitacija - Ako napraviš nešto što stvarno radi, kao što je to uspjelo Thomasu Townsendu Brownu, Vlada ti uzme stvar i proglasi je državnom tajnom …
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Jeste li znali da NASA ima jednu ezoteričnu AGENDU kako bi pomogla stvarnju jedne svjetske vlade, Novog Svjetskog Poretka?

Projekt “Spajalica” i nacistička infiltracija NASA-e

Mi stvarno želimo shvatiti šta se danas događa u svemiru, i šta se događa sa planetom. Ako to želimo moramo se vratiti malo nazad da shvatimo početke svemirskog programa SAD-a. A da bi to napravili moramo se vratiti u nacističku njemačku. Hitler je regrutirao brilijantne znanstvenike na području mlaznih motora. Ubrzo nakon rata SAD i saveznici su osnovali Nürnberški proces da bi doveli naciste pravdi, za zločine protiv čovječnosti. Tisuću nacista nikada nije završilo na procesu. Oni su prošvercani u SAD uz pomoć američke vojske u programu nazvanom “Spajalica”.

Prošvercani su kroz Boston i Zapadnu obalu Floride. Wernher von Braun zajedno sa stotinama kolega koji su radili na raketnim motorima zajedno sa nacrtima V2 rakete su poslani u Huntsville – Alabama (SAD) gdje je Von Braun postao prvi direktor NASA-inog Centra za Svemirska Istraživanja. Ono što je zanimljivo je ostalih 1400 nacista koji su dovedeni u Ameriku zajedno sa njima. Tko su bili oni? Neki su dovedeni u SAD da rade za CIA, drugi su dovedeni u SAD da rade na eksperimentima sa LSD drogama i na MK ULTRA eksperimentima zbog kojih su se ljudi bacali u 60-tim godinama sa prozora.

Neki nacisti, koji su istraživali u Njemačkoj na židovima koliko može ljudsko tijelo dugo podnijeti temperaturu, su odvedeni u SAD-u u zračnu bazu Wright Patterson u Ohio-u, i stavljeni su na čelo programa za medicinu letenja.

Kada uzmete 1500 vrhunskih nacističkih znanstvenika, i vidite vojni industrijski kompleks, pitanje je dali su oni donijeli sa sobom ideološku kontaminaciju. Nije samo nacist Von Braun otišao raditi za NASA-u, već i čovjek koji je bio nadležan za testni program V2 rakete u Njemačkoj na Baltiku,  čovjek pod imenom Kurt Debus. On je postao prvim direktorom Svemirskog Centra Kennedy na Floridi. Glavni čovjek koji je regrutirao Von Braun-a je bio general Walter Guggenberger, čovjek kojeg je namjestio Htiler da regrutira Von Braun-a i dođe raditi za Nacističku Njemačku. Walter Guggenberger je u SAD-u poslije rata postao vice predsjednik kompanije Bell Aero Systems Corporation u New York-u. Obogatio se na poslu gradnje helikoptera za rat u Vijetnamu.

Činjenica je da je 1958. Guggenberger svjedočio ispred Kongresa SAD-a, govoreći da glavni prioritet svemirskog programa je “osvojiti, pokoriti, držati i iskoristiti prostor između Zemlje i Mjeseca”. Kasnije je Guggenberger na konferenciji Nacionalne Industrije Projektila, izjavio:

“Gospodo, nisam došao u ovu zemlju izgubiti Treći svjetski rat, jer sam već dva izgubio”.

I konačno, čovjek koji je bio zadužen za proizvodnju u Velikom tunelu za rekete u Njemačkoj, Arthur Rudolph, koji je postao prvi direktor projekta programa NASA Saturn 5 rakete, koja je odvela Ameriku na mjesec. I to je esencijalno podrijetlo SAD svemirskog programa.

Svemirska komanda je objavila planove prije nekoliko godina pod naslovom “Vision for 2020″ (Vizija za 2020.) u kojem se se vidi na plakatu kako sateliti pogađaju mete na zemlji.

Pogledajmo jezik kojim su se koristili u projektu “2020″: Svemirska komanda je izjavila da će u budućnosti zbog korporativne globalizacije svjetske ekonomije doći do širenje jaza između onih koji imaju i onih koji nemaju, između bogatih i siromašnih u čitavom svijetu. I kao rezultat toga Petagon je predvidio da će biti sve više reginalne nestabilnosti po čitavom svijetu.

Zato jer ljudi koji su pod čizmom multinacionalnih kompanija će se organizirati i osnovati unije i grupe, te se organizirati da maknu kontrolu korporacija koje imaju nad vladama. I Pentagon je izjavio tada:

“Znate, možemo staviti marinca na svaki ulični kutak svijeta da ugušimo tu populaciju, ali sa svemirskom tehnologijom ćemo moći vidjeti sve, čuti sve, i ono bitno, naciljati sve i svakoga na Zemlji,”.

I projekt 2020 kaže da će se svemirska superiornost izdignuti kao bitni element uspjeha na ratištima budućih ratova.
 

 
 
izvor: youtube.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11964"]PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]