BORBA DOLARA I EURA JE PUNO VAŽNIJA OD ODMJERAVANJA SNAGA DOLARA SA JUANOM

Godina 2015. će ući u povijest kao godina prodora u globalnom upravljanju.

Ekonomske promjene, kao i prije, slijede visoku politiku. Dovoljno je spomenuti tržište nafte na kojem je Saudijska Arabija zamrsila odnose sa Rusijom i sa SAD i prisilila saveznike u OPEC podnositi gubitke u milijardama.

Ponekad čak izgleda da je termin “međunarodna politika” izgubio aktualnost i da ga je zamijenio termin “svjetska politika” – omiljeni pojam neoliberalnih internacionalista koji računaju na jačanje uloge Vijeća sigurnosti UN, Međunarodnog monetarnog fonda, kršćanskih crkava i regionalnih integracijskih saveza.

Glavna intriga minule godine bila je – borba eura i dolara za liderstvo u svjetskom poretku koji se oblikuje, a ne, kako se obično smatra, suprotstavljenost dolara i yuana. Zasad se lopta nalazi na strani američke valute koja igru ​​dobiva zbog dužničkih problema u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Irskoj.

Kina poznaje financijske mogućnosti SAD: u ljeto 2015. burza Kine izgubila je za tren oka oko 40% svoje vrijednosti, poslije čega je MMF “uskladio” dijalog s Pekingom o pitanju buduće liberalizacije burze.

Prema podacima sustava SWIFT-a, u listopadu 2015. udio dolara iznosio je 43% ukupnih svih novčanih transakcija na planeti, dok je euro uspio osvojiti 29%. Zaostajanje se smanjuje, ali ne tako brzo kako bi to željeli u Berlinu i Frankfurtu.

Njemačka se – umjesto o ekspanziji – ozbiljno zabrinula kako da sačuva eurozonu, čije ponašanje podsjeća na polifoniju biblijske Babilonske kule.

Federalni rezervni sustav SAD započinje borbu s Europskom središnjom bankom pošto je 16. prosinca objavio da povećava stopu refinanciranja do 0,5 posto. Od toga dana skupi dolar će s inozemnih tržišta postupno vraćati novac u Ameriku. Washingtonu će taj novac dobro doći jer u 2016. na tržištu nafte i plina glas Amerike mora da se čuje glasnije nego do sada.

Nije slučajno 18. prosinca predsjednik SAD Barak Obama odustao od četrdesetogodišnjeg embarga na izvoz sirove nafte.

Rijad gubi “naftno oružje”, a njegovi saveznici trpe destabilizaciju. Turska, glavni oslonac Muslimanske braće, bacila je izazov Kurdima i posvađala se s Moskvom i Iranom.

Čak ni Arapi-Palestinci ne žele s Turskom imati posla.

Mahmut Abbas apelira na Tel Aviv da ne pušta Ankaru u Gazu. Drugi saudijski saveznik – Egipat – uspostavlja kontakte s Rusijom i SAD i podržava operaciju Zračno-kosmčkih snaga RF u Siriji.

Egipćane više brine hibridni rat na Sinajskom poluotoku koji dotira Katar, nego teritorijalna cjelovitost Saudijske Arabije, koja se u ožujku 2015. obrušila na jemenske husite.

Koliko god da je čudno, Treći svjetski rat ne vodi se samo na teritoriju Arapskog Istoka, nego i unutar povijesnog Zapada – Washingtonu je mnogo lakše se dogovoriti sa Tokijom nego s Berlinom. Takav primjer je Trans-pacifičko partnerstvo (TPP) koje su SAD formirale prije Trans-atlantske zone slobodne trgovine.(TTIP)

Dok njemačka kancelarka, Angela Merkel, mami Ameriku free-trejderstvom (slobodnom trgovinom), Azija ide u ofanzivu – Kina osniva zonu slobodne trgovine s ATR – Azijsko-pacifička regija, potkrepljujući je Azijskom bankom za infrastrukturne investicije.

Bez obzira na sve proturječnosti, planeta postaje uzajamno sve ovisnija, unatoč nacionalizmu i sve većem među konfesionalnom antagonizmu koji se izlijeva na ulice sakralnih centara Bliskog Istoka – Jeruzalema, Kaira i Bagdada.

Godina 2015. dokazala je ne samo efemernost “zlatnog yuana”, nego i njegovih vatrenih apologeta – u četvrtom kvartalu američka državna blagajna učinila je sve da kinesku valutu integrira u košaricu MMF-a, pošto je oduzela neke pozicije jedinstvenoj europskoj valuti i “oglobio” britansku funtu i japanski jen.

Pokazalo se da je Kina konzervativnija više nego što se očekivalo: prema stanju zaključno sa studenim – zlatne rezerve Narodne banke Kine procijenjene su na oko 59,52 milijarde dolara, prenijela je agencija Reuters. Po rezervama tog dragocjenog metala Kina se, kao i ranije, nalazi na šestom mjestu, iza SAD, Njemačke, MMF, Italije i Fracuske.

Washington je “nagradio” Peking zbog “lojalnosti” i dodijelio Kinezima kvotu u MMF-u iznosu od 6% (sa sadašnjih 3,8%). Amerikanci su sačuvali svoj udio od 16,5% (smanjen sa 16,7%,) što će im, kao i ranije, omogućiti da stave veto na bilo koju odluku odbora direktora MMF. Pri tom, Indiju dovode samo do 3% da ne bi potiskivali kineske ambicije.

Pošto je u prosincu odobrio reformu fonda, Kongres SAD tu strukturu pretvara u nešto nalik na svjetsku centralnu banku: sada će rezerve MMF-a porasti na oko 659 milijardi dolara, umjesto sadašnjih 329,83 milijardi.

Među deset utjecajnih sudionika fonda naći će se i Rusija koja s nepovjerenjem gleda na nastale promjene. “Može se dogoditi da u skorijoj budućnosti ne bude sljedeće revizije kvota. Ali ipak, zemlje BRIKS-a imat će mogućnost blokirati odluke koje im ne odgovaraju”- citirala je ministra vanjskih poslova, Sergeja Lavrova, agencija Sputnik.

Reforma svjetskog financijskog sustava – toliko je opasna tema da na sve načine pokušavaju da je marginaliziraju. Nakon ubojstva libijskog lidera Muamera Gadafija 2011. nisu slučajno teroristi Islamske države preuzeli rukovođenje PR-projektom “Zlatni dinar”.

CNN je počeo ponavljati tezu da je Islmska država “sustav papirnog novca smatrana za katastrofu za čitavo čovječanstvo” koje može spasiti “samo zlatni dinar”. Kao primjer navodi se zauzimanje banke u Mosulu od strane terorista (2014.), kada su “ukrali oko 450 milijuna dolara u zlatnim polugama”.

“Financijski alkemičari” iz Islamske države upućuju svoju “pastvu” na povijest “arapskog kalifata” koji je koristio zlato i srebro dok je Europa bila rob sotonskih banaka koje su Starom Svijetu nametnule papirni novac”.

Takve teze mogle bi se pripisati običnom nepoznavanju predmeta, ali im CNN dodaje “analitički” značaj pozivajući se na sljedeću misao koju su izrekli američki eksperti: “Zlato zaista ima nedostatke. Na primjer, milijun dolara u američkim novčanicama smjestit će se u malu vreću težine 11 kilograma. Ali, ako poželite transportirati milijun dolara u polugama, onda će njegova težina iznositi 29 kilograma”.

Zanimljivo pružanje informacija, zar ne?

Tijekom protekle godine nisu se promijenile samo dekoracije financijske arhitekture, nego i politički prioriteti.

Ukrajina je otišla u drugi plan pošto je Njemačka postigla svoj glavni cilj – dobila je Sjeverni tok-2 koji će jačati gospodarsku suradnju između “Slavena” i “Tevtona” i protiv sebe izazivati ​​gnjev SAD.

Turska se našla na granici opstanka, njezine jugoistočne pokrajine traže samoupravu.

U prvi plan izlazi Sirija u kojoj izravno ili neizravno ratuje više od 60 zemalja.

Ravnoteža snaga u svijetu promijenila se do te mjere da je Moskva prvi put poslije Islamske revolucije u Iranu 1979. ušla u taktički savez s Teheranom koji se priprema za ukidanje sankcija koje sakate naftnu privredu.

Preuređenje Bliskog Istoka dostiže vrhunac i već se izdaleka vide obrisi novih granica.

Kurdistan u Turskoj, Iraku i Siriji pretvorio se u realnost. On sada više podsjeća na krhku Italiju polovinom XIX stoljeća, podijeljenu na monarhiste i republikance, ali za sada još ne na Prusku koja je ujedinila odlomke germanskih kneževina.

Godina 2016. neće biti samo teška nego i pravedna.

Politička ekonomija svjetskog rata strogo nadzire pogreške ljudi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)