“Pregovori su propali, jer se mi Europljani ne želimo podvrgnuti američkim zahtjevima”

Razgovori između EU-a i SAD-a u svezi Transatlantskog trgovinskog sporazuma, ili TTIP, u suštini nisu uspjeli, rekao je njemački vicekancelar i ministar gospodarstva Sigmar Gabriel.

“Prema mojem mišljenju, pregovori sa Sjedinjenim Državama ‘de facto’ nisu uspjeli, iako to nitko zapravo još nije priznao”, rekao je ministar za ZDF televiziju, navodi se u pisanom transkriptu intervjua koji se emitirao u nedjelju.

“TTIP je propao jer se mi Europljani ne želimo podvrgnuti američkim zahtjevima.”

On je naveo da tijekom 14 rundi pregovora obje strane nisu bile u mogućnosti pronaći zajedničko slaganje na barem jednom poglavlju dogovora o kojima se raspravljalo.

Kamen spoticanja je bio američki prigovor na otvaranje javnih natječaja za europske tvrtke.

“Za mene, to je protiv slobodne trgovine”, ranije je komentirao ministar Gabriel u svezi tog pitanja.

Washington je inzistirao da dogovor o slobodnoj trgovini mora biti potpisan do kraja 2016. godine, ali je naišao na snažno protivljenje od strane niza europskih zemalja, a ne samo u Njemačkoj.

Kritičari tvrde da je TTIP opasan jer može staviti interes međunarodnih korporacija iznad interesa naroda u državama gdje će se provoditi, i potkopati europske standarde rada i zaštite okoliša.

Gabriel je usporedio TTIP sa gospodarskim i trgovinskim sporazumom (CETA), slobodnim trgovinskim ugovorom o kojem su EU i Kanada pregovarali.

Europska javnost je također bila nezadovoljna TTIP-om jer je sadržaj dogovora bio tajna.

Međutim, nedavno curenje dokumenata ukazalo je na to da bi TTIP utjecao na zakone o sigurnosti hrane, propise zaštite okoliša, bankarske propise i otvaranje EU za GMO usjeve.

Protivnici sporazuma su organizirali prosvjede u brojnim europskim gradovima. Najnoviji prosvjed je održan u Berlinu prošlog vikenda, a aktivisti pozivaju na najveće demonstracije u zemlji 17. rujna.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

KLJUČEVI EUROPE SU – KAO I VIŠE PUTA U POVIJESTI – U BERLINU I PARIZU

U davna vremena, koja se obično zovu “burnim devedesetim”, ekipa Borisa Jeljcina napravila je nekoliko pokušaja da Rusiju integrira u strukture Zapada (Europsku uniju i NATO).

Pod različitim izgovorima, Moskva je bila odbijena. Zapadni političari i diplomati su nezvanično, ali ne praveći od toga nikakvu tajnu, objašnjavali da je “Rusija isuviše velika za zapadne strukture”.

Washington i Bruxelles su se plašili da bi Rusija – kad se jednom nađe u EU i NATO, čije se odluke donose konsezusom – mogla blokirati neke inicijative Zapada. Sve u svemu, da bi tako mogla dovesti u pitanje liderstvo Sjedinjenih Država.

Po mom mišljenju, ta strahovanja nisu bila ni na čemu utemeljena, a ljudi koji su ih iznosili bili su glupi. Posljedice nepuštanja Rusije u zapadne strukture pokazale su se pogubnim za sam Zapad.

Dobro je da su odbili Rusiju

U suštini, sam proces prijama u članstvo Europske unije i NATO prati takva količina uvjeta i zahtijevanje ispunjavanja takve količine proizvoljno određenih kriterija, plus pristupanje stotinama već postojećih pravila i poslovnika – da bi i samim otpočinjanjem pregovora (s EU i NATO) Moskva pretrpjela ozbiljne vanjskopolitičke, unutarnjopolitičke i ekonomske gubitke, a također bi i podrila vlastitu sigurnost.

Prihvaćanje tih standarda bilo bi takav udarac za ekonomiju Rusije u cjelini i njen obrambeno-industrijski kompleks posebno – da ni raspolaganje nuklearnim arsenalom (ako bismo ga mi uopće kontrolirali) ne bi spasilo zemlju od statusa polukolonije. Statusa koji bi bio sasvim usporediv s bugarskim, rumunjskim ili statusom koji imaju tri baltičke državice.

Glas Rusije u NATO ili EU imao bi istu težinu kao, recimo, glas Estonije, a državice koje su se rasporedile između Baltičkog i Crnog mora (a već sada u američkom interesu blokiraju rusko-njemačke veze) zajedno bi u glasovima imale znatnu prevagu nad Moskvom.

Uostalom, Rusija bi (kao članica EU) morala primijeniti i Treći energetski paket i mnoge druge gluposti bi morala izvršiti zajedno sa zapadnim “prijateljima i partnerima”, kompromitirajući samu sebe i vlastitim rukama uništavajući svoje potencijalne saveznike.

Sve u svemu, u tom slučaju ne bi bilo ni Euroazijskog ekonomskog saveza, ni ŠOS-a, a Rusija bi bila jedan od desetaka europskih vazala SAD koji bi bili ravnopravni u svojoj obespravljenosti.

Ali, na našu sreću, Zapad je propustio ovakvu mogućnost da besplatno dobije (Rusija je čak bila spremna i da za to doplati) ono što tijekom posljednjih 15 godina pokušava krvlju i naprezanjem svih svojih sila, čak je to naprezanje prešlo krajnje granice.

Novoeuropske zemlje – glavno breme EU

Ako Sjedinjene Države još i imaju neku iluziju moguće pobjede, Europska unija već najmanje dvije godine shvaća da se pretvorila iz jednog od lovaca, koji je planirao dijeliti plijen, u žrtvu, odnosno plijen koji će biti podijeljen.

Ispostavilo se već da za EU teret nije Rusija, koja bi tobože mogla podrivati ​​”europsko i transatlantsko jedinstvo”, već “nova” (Istočna) Europa državica koje su s radošću naprimali u Europsku uniju počevši od 2004. godine.

Upravo istočnim granicama Njemačke, Austrije i Italije prolazi vododjelnica, linija koja Europu dijeli na “staru”, još uvijek spremnu (mada i ne bez problema) da mijenja prijatelje i štiti interese, i na “novu” koja se kreće u ideološkom i vojno- političkom karavanu SAD i galami o nekim posebnim “demokratskim” vrijednostima (u većini “novoeuropskih” zemalja te vrijednosti je nemoguće i danju sa svijećom pronaći).

U “novoeuropskim” zemljama mogu se naći adekvatni političari poput predsjednika Češke Vaclava Klausa i Miloša Zemana, bivšeg premijera Slovačke Vladimira Mečijara ili aktualnog premijera Mađarske Viktora Orbana, ali tamo nema adekvatne politike.

“Euroatlantske” snage – uz podršku SAD – polako guraju svoju liniju, videći misiju svojih zemalja u tome da postanu sastavni dio “sanitarnog kordona” između Rusije i “stare Europe”.

U principu, takav pristup “novoeoropejaca” ne iznenađuje. Ni u momentu ulaska u EU, ni sada, ni jedna od tih država (s izuzetkom Češke, možda) nije zadovoljavala ni minimalne zahtjeve EU. One su postale dio sheme unutareuropske kolonizacije u okvirima koje je “stara Europa” oslobađala “novoeuropejce” od njihovih ekonomija, ostavljajući im sfere usluga i turizma, a preuzimajući njihova tržišta. Pritom se kupovna moć stanovništva osiguravala kreditima koje su davali “stara Europa” i MMF.

Rezultat je: “novoeuropejci” posuđuju novac od “stare Europe” da bi njime plaćali njenu robu i pritom se dalje zaduživali.

U ovakvom sustavu, “nova Europa” mogla je računati makar na privid političke ravnopravnosti sa “starom” samo oslanjajući se na podršku SAD. Upravo zato su “novoeuropejci”, po pravilu, proameričkije orijentirani nego State Department, Kongres SAD i CIA zajedno.

Koji dio Europe je bliže Rusiji?

Jasno je da Rusija sa ovakvom “novom Europom” nije i ne može biti u suglasnosti. Te zemlje žive od milostinje (koja se politički korektno naziva kreditima), a samim tim nema vlastite ekonomske interese. Milostinja im je zajamčena sve dok budu pokorno slijedile vanjsku politiku SAD. Samim tim, nemoguća je njihova politička samostalnost.

Sa “starom Europom” stvari su složenije. Dugo vremena ona je također bila zadovoljna američkom dominacijom.

Odustajanje od vlastite vanjske politike nije ih opterećivalo, a osiguravalo im je američki-vojno politički kišobran. Pritom su Sjedinjene Države – kao tigar s šakalima – redovito s Europejcima dijelile plijen i čak su Istočnu Europu dale u kolonijalno ropstvo “staroeuropejcima” u zamjenu za vlastitu vojno-političku dominaciju.

Međutim, počevši od krize iz 2008. godine – SAD su vidljivo, a u suštini je sve počelo znatno ranije, počele slabiti i na kraju naprosto više nisu u stanju same podnositi opterećujuće izdatke globalne dominacije.

U početku su pokušavale natjerati Europu da naglo poveća vojne proračune (pritom su naišle na protivljenje upravo “staroeuropejaca”). Zatim su Amerikanci pokušali da prenesu na EU težinu osiguravanja vojne nazočnosti u pojedinim regijama planete. Brzo se ispostavilo da su europske vojske formirane pod pretpostavkom da će samo potpomagati djelovanje vojske SAD i da ništa ne mogu učiniti samostalno (čak ni da podržavaju okupcijski režim u Afganistanu).

Konačno je uslijedilo prenaprezanje SAD u konfrontaciji s Rusijom i Kinom i nizom manjih oponenata. Pokazalo se da u toj konfrontaciji SAD neće izdržati bez pljačkanja “stare Europe”, što se i događa po istoj onoj shemi po kojoj je “stara Europa” pljačkala “novu”.

U nekim drugim vremenima, Europska unija bi naprosto prešla pod ruski vojno-politički kišobran i na tome bi se završila povijest američke hegemonije. Ali, Amerikanci svih posljednjih godina imaju tri učinkovite poluge za blokiranje europske samostalnosti.

Prva su poslušne istočnoeuropske državice. Druga: orijentirana na Washingtonsko-briselsku eurobirokraciju čije djelovanje objektivno proturječi nacionalnim interesima država članica EU, a potpuno odgovara interesima SAD. Treća: plejada nacionalnih europskih političara odgajanih tijekom proteklih 25 godina u duhu euro-atlantske solidarnosti koji bez pogovora prihvaćaju koncepciju američkog liderstva, a još su svi na udici kompromitirajućih materijala.

Zbog svega ovoga Rusija ne može doprijeti do europske elite s prijedlozima koji odgovaraju strateškim interesima i Rusije i EU. Europa je išla u susret tim prijedlozima samo do momenta dok SAD nisu zatezale povodac.

Međutim, posljednjih godina, osobito od početka sirijske i ukrajinske krize, autoritet SAD je bio nekoliko puta ozbiljno potkopan, a koncept njihovog samostalnog dominiranja razorila je Rusija spokojnim vraćanjem Krima, unatoč histeriji Washingtona, i ništa manje spokojnim poduzimanjem na Bliskom Istoku onoga što sama smatra potrebnim.

Razvlačenje ukrajinske i sirijske krize (fijasko zapadnog blickriga) nije samo lišio Europu trofeja kojima je računala da će pokriti svoje izdatke, nego ju je dovelo i na samu ivicu katastrofe (razaraju je sankcije uvedene Rusiji, kao i ruske kontrasankcije, problemi s ukrajinskom rutom za transport energenata, rijeke izbjeglica s Bliskog Istoka u kojima je podosta terorista). A tu su još i vidljivi planovi Washingtona da Europu liši dostupa i bliskoistočnim i ruskim energentima i da je natjera da naftu i plin tri puta skuplje kupuje od SAD.

Osovina Pariz-Berlin-Moskva

Sve u svemu, Europska unija se našla pred žalosnim izborom – umrijeti ili ući u savez sa Rusijom.

“Nova Europa” (s izuzetkom Mađarske koja se još bori) već je predvidljivo izabrala smrt pod patronatom SAD.

“Stara” – na razini svojih elita – spremna je da krene za “novom”. Ali, ispostavlja se da se konsezusu proameričkih elita suprotstavlja pokret narodnih masa koji se širi.

U Francuskoj i Njemačkoj, Grčkoj i Italiji sve veću potporu birača počeli su dobivati ​​lideri koji su vidljivo antiamerički raspoloženi i otvoreno predlažu orijentaciju na Rusiju kao alternativu “euroatlantskoj solidarnosti”.

Posljedica je: podjela Europske unije na tri dijela. Na franko-njemačku jezgru uz koje su Italija i Grčka, a teže mu i Mađarska i Španjolska koja još važe. Taj segment je spreman za suradnju s Rusijom, ali zasad ne vidi mogućnost da izmijeni politiku bez raspada EU.

Istočnoeuropska periferija državica, a također Skandinavija i Benelux – orijentirani su na SAD i spremni umrijeti, ne odustajući od “euroatlantske solidarnosti”.

I Velika Britanija, a također Danska, koje su, sudeći po svemu, već izgubile nadu da se Europska unija (koja god koncepcija pobijedila) može sačuvati – i meko pripremaju pozicije za svoje istupanje iz strukture koja se rastura.

Kao što se vidi, samo je franko-njemačko jezgra, sa zemljama koje se na njega orijentiraju, od interesa za rusku europsku politiku.

Ne smije se gubiti iz vida da je očuvanje jedinstva Europske unije nemoguće, odnosno – da je njegovo očuvanje moguće samo pod američkim protektoratom i samo na rusofobnim principima.

Formiranje osovine Pariz-Berlin-Moskva (uz uzmanja u obzir država koje su spremne da se priključe takvom savezu) automatski riješilo problem spominjanih državica.

Istočnu Europu ne bi imao tko uzdržavati (SAD nikada nisu planirale preuzeti tu počasnu misiju), a to znači da bi one (milom ili ne baš sasvim) ušle u sferu utjecaja novog bloka.

Ovo znači – kao što je više puta bivalo u našoj povijesti – da su ključevi Europe, a sa njima i ključevi obustavljanja globalnog konflikta, u Berlinu i Parizu.

Razlika je samo u tome što smo mi po te ključeve dolazili s kopnenim vojskama, a sada ih treba dobiti političkim i diplomatskim sredstvima.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

ILUMINATI, “Novi svjetski poredak” su za neke plod višegodišnje fascinacije, a za neke tek jeftina teorija zavjere za priproste mase.

Ipak, gdje ima dima, ima i vatre, a mi donosimo deset potencijalnih središta Iluminata diljem svijeta, po izboru magazina Complex:

10. Disney World, Buena Vista, Florida

Priče o povezanosti Walta Disneyja i masona kruže internetom već godinama, a neki čak tvrde da svoju slavu i bogatstvo duguje iluminatima. Postoji čak i objašnjenje da je dio zabavnog parka nazvan EPCOT (koji predstavlja grad budućnosti) zapravo simbol dominacije Novog svjetskog poretka.

9. Kip slobode, New York

Dostavu Kipa slobode iz Francuske u SAD su nadgledali masoni, no to nije dovoljno da Kip bude simbolom Iluminata. Ipak, jedan bloger tvrdi kako je Kip prvotno prozvan “Sloboda obasjava svijet”, odnosno na engleskom, “Liberty Enlightening the World”. S obzirom na to da su riječi “enlight” i “illuminate” sinonimi, može se izvesti zaključak da teorija nije bezveze.

8. Big Ben, London

Mnogi su očekivali da će Olimpijske igre biti poprište velikog terorističkog napada, a ostati će jedino Big Ben, navodno sjedište i mjesto za sastanke Iluminata. Tajnoviti članovi organizacije dogovorili su da će za napad okriviti Iran, što će uzrokovati Treći svjetski rat.

7. Eiffelov toranj, Pariz

Idemo redom: Eiffelov toranj daje sjenu koja je dugačka točno 412 metara. U Europi, datumi se pišu tako da prvo ide dan, a onda mjesec. Dakle, 4. 12. je u Americi 12.4. Broj 124 je 31 pomnoženo sa 4, a to užasno podsjeća na prve tri znamenke broja Pi. Nadalje, 4. prosinac je dan Shanga ili Xanga, velikog božanstva u vuduu.

6. Sjedište tvrtke Roc Nation, New York

Jay-Z, vlasnik spomenute tvrtke je izjavio kako je Roc Nation “tajno društvo o kojem se sve zna”, dodatno potpaljujući glasine da je član Iluminata. No, daleko najdetaljniji opis je dao jedan domaći katolički bloger, poznat po prijateljstvu s Nives Celzijus. Tako tvrdi da je Jay-Z kćeri dao ime Blue Ivy, što je akronim za Born Living Under Evil, Iluminati’s Very Youngest.

5. Pentagon, Washington D.C.

Sam Pentagon izgleda kao središte pentagrama, simbola zla i tamnih sila. Čak se i na novčanici od jednog dolara nalazi masonski simbol, oko iznad piramide i moto “Novus Ordo Seclorum”, odnosno novi poredak vremena.

4. Bijela kuća, Washington D.C.

Kako su Sjedinjene države najveća supersila na svijetu, Bijela kuća je logično sjedište Iluminata. Ispod nje se nalaze mnogi tajni hodnici i bunkeri (praktično za tajne sastanke) a tu su još i mnoge teorije o reptilima koji čuvaju Baracka Obamu. Možda ne plaze jezik, ali to nikog ne zanima.

3. Vatikan

Vatikan ima moć da utječe na milijardu ljudi, na ovaj ili onaj način. Uostalom, uz mnoge mise i obrede na dnevnoj bazi, jedan simpatični sotonistički obred nitko vjerojatno ne bi ni primjetio. U tome i leži genijalnost Vatikana kao središta, sve je mirno, lijepo, bijelo i nevino a u podrumima se odvijaju tajni sastanci (i posjećuje gay sauna u susjedstvu).

2. Independence Hall, Philadelphia

Najdraža lokacija marionete Iluminata Nicolasa Cagea, Independence Hall mnogi asociraju s masonima. Neki od najvažnijih dokumenata iz američke povijesti (Ustav, Deklaracija o nezavinosti) su tamo nastali, a tko zna što je još tamo skriva.

1. Zračna luka Denver, Colorado

Iako je zračna luka zadnje mjesto na koje bi netko posumnjao, ona u Denveru je prilično logičan izbor, Na kraju, piste su posložene u obliku kukastog križa, umjetničke slike po kojima je zračna luka poznata prikazuju rat i uništenje a memorijalni kamen na sebi ima simbol kompasa, istog kao i na Kipu slobode.
 
(index.hr, infowars.com/uredio: nsp)

Mislite li da ste slobodni? Većina amerikanaca će vjerojatno odgovoriti “da” na ovo pitanje, ali je li to istina?

U filmu Edge of Darkness, Mel Gibson je izjavio “da je u Massachusetts-u sve ilegalno”. Dakle, isto se može reći danas za SAD u cjelini.

Naši životi su vođeni od strane miliona zakona, pravila i regulacija i svakim danom se sve više i više nakupljaju. U stvari, 40.000 novih zakona se uvelo u Siječnju 2013. u Americi.

Svakim danom, novi zakoni malo po malo, ograničavaju vašu slobodu. Istina je da je Amerika postala luđačka nacija kontrolirana od strane čudaka, gdje sve što se doslovno radi  je visoko regulirano i nadgledano. Možda ste prekršili nekoliko zakona danas ali niste ni znali da postoje.

Mi smo postali kriminalci i prekršitelji zakona zato jer je skoro sve ilegalno danas do neke točke. Naši političari nas uvjeravaju da nam oni “rade bolji život” nagomilavajući gigantsku planinu zakona na naša leđa, i izvršna vlast je uvjerena da pomaže društvu tako da “razbija kriminal”, ali stvarnost je u tome da je naša sloboda ugušena od strane svih tih vladinih pritisaka. Ovo nije način na koji bi Amerika trebala funkcionirati.

Da, svako društve treba zakone. Ali oni bi trebali biti dovoljno kratki i jednostavni da ih svatko može čitati i razumijeti ih.

U Americi danas, nema nikakve šanse da će itko od nas ikada čitati sve te zakone koje se odnose na nas građane. Većina nas jednostavno, živi naše svakodnevne živote pokušavajući napraviti “pravu ” stvar. Ali nema garancije da se neće pojaviti ljudi sa oružjem na vašim vratima jednog predvečerja, zbog neke neprimjetne regulacije i zakona koji ste prekršili.

Slijede 19 znakova koji nam govore da Amerika postaje luđački kontrolirana nacija od strane čudaka, gdje je skoro sve ilegalno:

#1 Jedan grad u Californji je uzeo u obzir da napravi zakon protiv pušenja u vlastitom dvorištu

#2 U državi Luisiana, crkva je nedavno naredila da se zaustavi davanje vode zato jer nemaju za to dozvolu

#3 U SAD  je ilegalno voziti vlak koji nema slovo “F” označeno na prednjoj strani.  Navodno, bez slova “F” na vlaku, ne mi ne znamo  gdje je prednji kraj vlaka

#4  U mnogo Američkih država, danas je ilegalno sakupljanje kišnice na vašem posjedu

#5 U Americi danas, ilegalna je mužnja krava i prodaja tog mlijeka susjedima. Ako to napravite, postoji velika šansa da će vam FBI uletiti u kuću u cik zore.

#6 U Washington D.C-u ilegalno je ne reciklirati mačji izmet.

#7 U Washington D.C-u ilegalno je pokazivati grad i spomenike (turistički vodič) bez licence

#8 U Americi je ilegalno prodavati prirodne (alternativne) lijekove protiv raka i tumora

#9 U državi Massachusetts ilegalno je prekriti natpise na mlijeku

#10 U državi Alabama, borba medvjeda je kompletno ilegalna

#11 U Fairbanks, Alaska ilegalno je davati alkoholono piće losovima.

#12 Na Jezeru Elmo, Minnesota ilegalno je prodavati bundeve ili božićna drvca koja su uzgajana izvan gradskih granica

#13 Postoji federalni zakon koji kaže da je ilegalno “biti neugodan” na internetu.

#14 Ako se registrirate pod lažnim imenom na MySpace ili Facebook, možete potencijalno “provesti pet godina u federalnom zatvoru”

#15 U Hazelwood, Missouri, ilegalno je za male djevojčice da prodaju izviđačke kolačiće u predvorju svoje kuće.

#16 Po čitavom SAD-u, štandovi za prodaju limunade koje vode djeca su zatvoreni zato jer nemaju odgovarajuće dozvole.

#17 U državi Florida, ilegalno je nositi plastični nož za maslac u školu

#18 U San Juan Capistrano-u, California ilegalno je držati kućno proučavanje Biblije bez “uvjetne dozvole za rad”

#19 U gradu Philadelphia, Pennsylvania ilegalno je zaraditi čak i jedan dolar od internet blog-a, dok niste platili poslovnu dozvolu od 300 dolara.

Tužno, ova lista ludih zakona i besmislenih regulacija može biti duga tisuće i tisuće stavki.

Amerikanci su nacije koja je vođena od hrpe čudaka željni kontrole, koji ne brinu o njihovim slobodama.

Svako malo, John Stossel napravi neku dobru reportažu. Primjer je naveden dolje. U ovom 40-minutnom videu, Stossel ide u velike detalje o tome kako je skoro sve u Americi danas, ilegalno.  Ako niste ovo još vidjeli, ovaj materijal je visoko ohrabrujuć.

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(activistpost/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7468"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]