Njemački Die Welt pitao je 18 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju o tome prijeti li svijetu nova financijska kriza poput one koja je 2008. uzdrmala globalnu ekonomiju

Odgovor najvećih svjetskih ekonomskih stručnjaka je jedno iznimno zabrinjavajuće “DA”

Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju jednom se godišnje sastaju da bi raspravljali o aktualnim temama iz njihova znanstvenog područja, a ove godine sastanak se održao u bavarskom gradu Lindauu, na Bodenskom jezeru.

Ekonomski nobelovci ne vjeruju baš izjavama Janet Yellen, šefice američkog Sustava federalnih rezervi (tj. Narodne banke) koja je krajem lipnja izjavila da “za naših života više neće biti financijske krize”.

Čim smo uvjereni da su banke stabilne, rizik za krizu je veći

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2016. godine Bengt Holmström smatra da Yellen griješi: “Ne bih se kladio da neće biti krize. Kad god smo uvjereni da više neće biti krize banaka, rizik se zapravo povećava.” Njegov kolega Edward Prescott, ekonomski nobelovac iz 2004. godine, ima još mračnije predviđanje: “S velikom sigurnošću možemo očekivati novu financijsku krizu u ne tako dalekoj budućnosti.”

Dapače, ekonomske nobelovce brine što je moguća svjetska financijska kriza političarima nevažna tema. Nju su u zapećak gurnuli terorizam, potencijalni nuklearni sukob SAD-a i Sjeverne Koreje i stalni ispadi novog američkog predsjednika Donalda Trumpa pa se ne posvećuje dovoljno pažnje nestabilnosti financijskih sustava i gospodarskim problemima.

Ako Trumpova administracija provede najavljenu deregulacija Wall Streeta, kriza dolazi brže

Nobelov laureat iz 2007. Eric Maskin predviđa da bi Trumpova ekonomska politika, u kojoj se najavljuje velike deregulacija Wall Streeta, mogla ubrzati dolazak nove globalne financijske krize. “Ako sadašnja američka administracija odluči olabaviti postojeća pravila, kriza je sve vjerojatnija”, smatra Maskin.

Ekonomski nobelovac iz 2000. Daniel McFadden nudi još strašnije predviđanje: “Financijske krize kreću se kao električna energija kroz jednu veliku mrežu. Kao i kad je riječ o struji, neizbježni su kratki spojevi. Mi danas nemamo odgovarajuće instrumente da bismo te nestabilnosti nadgledali, regulirali i njima upravljali. Zbog toga je nova financijska kriza jednostavno neizbježna.”

Eurozonu od raspada može spasiti samo posrtanje dolara

McFadden nema vjere ni u ekonomsku stabilnost eurozone, a time ni cijele Europske unije: “Euro može napredovati samo ako EU u fiskalnoj politici eurozone uspostavi zdravije odnose te se odlučno počne boriti protiv gospodarske stagnacije u članicama u kojima vlada slaba produktivnost.” U prijevodu to glasi: gospodarska moć Njemačke zapravo je jedan od destabilizirajućih faktora eurozone.

Nobelovac Prescott dodaje kako je “vrlo pesimističan u vezi eura” i da je “pravo pitanje koliko će štete euro nanijeti članicama eurozone prije potpunog kolapsa”.

Ključni problem za Prescotta je taj što su članica EU-a izgubile suverenitet odlučivanja u ekonomskoj politici te upozorava na to da se članicama mora omogućiti mogućnost da – bankrotiraju. Ekonomski nobelovac iz 2002. Vernon Smith ipak smatra da bi euro mogao prosperirati, ali zahvaljujući tome što “SAD u globalnom natjecanju valuta gubi pozicije zbog loše pozicije dolara”.

Na sastanku u Lindauu ekonomski nobelovci su još upozorili na opasnost klimatskih promjena koju vide kao najveću prijetnju stabilnosti svijeta te na sve brži razvoj robotike i automatizacije koji će dovesti do toga da će strojevi oduzeti ljudima milijune radnih mjesta.
 
(index.hr)

Dionice na Wall Streetu su u četvrtak žestoko pale, nakon što je Sean Spicer najavio da je predsjednik Trump “predan razbijanju banaka”, kao i kampanje za “isušivanje močvare” kao i da će iskorijenjivanje establišmenta ubaciti u višu brzinu

Trump je nedavno obećao da će “napraviti veliki potez” na području pravnih reformi Wall Streeta poznatih kao zakon Dodd-Frank, a sada je glasnogovornik Spicer potvrdio da se Trump također zalaže za čast svojeg predizbornog obećanja da će dovesti natrag zakon Glass-Steagall.

Zakon što su ga osmislili i predložili senator Carter Glass i zastupnik Henry Steagall 1933. godine, koji je bio prekretnica u američkom bankovnom zakonodavstvu.

Taj je zakon također regulirao prvu shemu osiguranja bankovnih depozita.

Dovođenje zakona iz razdoblje Velike depresije prisiliti će sve mega banke da odvoje svoja područja koja surađuju sa investicijskim bankama na Wall Streetu sa svojim tekućim računom poduzeća.

Spicer je potvrdio da predsjednik Trump namjerava vratiti zakon Glass-Steagall, koji je ukinut 1999. godine pod predsjednikom Clintonom, i to je već uzrujalo bankstere sa Wall Streeta te je poslalo mega bankovne dionice na gimnastiku u poslijepodnevnom trgovanju.

Briga o ljudima, a ne o establišmentu

Trump se okomio na velike banke prije izbora, posebno na Goldman Sachs. Razbijanjem banaka će se ispuniti Trumpove predizborne poruke, isušujući bankarsku močvaru, vraćajući moć narodu i dijeleći složni establišment.

Osim guranje nosa u bankarsko profiterstvo, vraćanje zakona Glass-Steagall će riješiti problem banaka koje su “Prevelike da propadnu”, a koje su razotkrivene za vrijeme financijske krize 2008. godine.

Predanost razbijanja banaka ne bi trebalo biti iznenađenje za njegove bliske suradnike. Predsjednik Trump je porazio svoje kritičare tako brzo i krenuo je obranu svojih predizbornih obećanja, brže od bilo kojeg izabranog dužnosnika u posljednih nekoliko desetljeća.

Osim toga, Steve Bannon, Trumpov glavni strateg je pritom pozvao na preustroju financijskog sektora koji je van kontrole već godinama.

Bannon (bivši bankar Goldman Sachsa), rekao je za BuzzFeed kako vjeruje “da stvarno trebmo vratiti banke na ono što one zapravo rade: Komercijalne banke posuđuju novac i investicijske banke ulažu u poduzetnike”.

To je Glass-Steagall u malom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki Wall Street suočio se sa svojevrsnom – i dramatičnom – “pobunom strojeva”

U sjedištu Goldman Sachsa 2010. godine je na kupnji i prodaji dionica radilo 600 tradera, a danas su ostala – samo dva.

Sada automatizirani trgovački programi obavljaju cijeli posao pod prismotrom i uz pomoć 200 računalnih inženjera.

Ovo priopćio Marty Chavez, zamjenik financijskog direktora Goldman Sachs .

Automatizacija sve više prodire i u područje trgovine valutama i u sferu investicijsko-bankarskih usluga. Zapravo, oko 45 posto te trgovine će se odvijati u elektroničkom obliku.

Strojevi na Wall-Streetu već zamjenjuju i mnoge vrhunski plaćene visokokvalificirane kadrove.

Prosječni razinu kompenzacije u 12 najvećih svjetskih investicijskih banaka za suradnike koji rade u sferi prodaje i trejdingu doseže 500.000 $ zajedno s bonusima. A 75 posto kompenzacija se i isplaćuje upravo najbolje plaćenim suradnicima koji su u najneposrednijem dodiru s tržištima – izjavio je Amrit Sahan, šef odjela za istraživanja tvrtke Coalition .

Zahvaljujući automatizaciji uskoro će nestati još veći broj odlično plaćenih radnih mjesta.

Složeni trgovački algoritmi zamijenit i tradere koji sada opredjeljuju tržišne cijene, uključujući i cijene dionica i futurese.

Za njih se prave algoritmi koji će biti maksimalno bliski djelovanju samog čovjeka – naglašava Sahan.

Čim automatizacija potpuno obuhvati trgovanje dionicama, na red će doći posao valutnih tradera.

Goldman je već započeo automatizaciju trgovine valutama i ustanovio da jedan kompjuterski inženjer zamjenjuje četiri tradera.

Chavez je otkrio da trećinu od 9.000 zaposlenih u Goldman Sachs već čine kompjuterski inženjeri.

Prema njegovim riječima, na kraju će strojevi udariti i na same investicijske bankare.

Goldman je na tom putu već isplanirao 146 različitih koraka, mada priznaje da na tom planu ne može sve biti automatizirano.

Investicijski bankari, koji rade na korporativnim spajanjima, u najvećim bankama zarađuju u prosjeku po 700.000 $ godišnje.

Goldman Sachs je potpuno automatizirao odobravanje potrošačkih kredita i njihovo opsluživanje. Sve funkcionira bez ikakve ljudske uloge – osim upravljanja financijskog direktora.
 
(fakti.org)

Čovjek koji je jednog dana dobio Nobelovu za mir, a već sljedećeg dana poslao 10.000 vojnika da ratuju u Irak

Naš kandidat nade i promjena uvijek iznova nije ostvarivao svoje ciljeve. Njegovi navijači i simpatizeri, za koje on nikad nije bio odgovoran za to, snose dio krivice, piše Cornel West, autor i profesor javne filozofije na Harvardu, za Guardian.

U nastavku prenosimo dijelove njegove kolumne:

“Prije osam godina svijet je slavio inauguraciju briljantnog i karizmatičnog crnog predsjednika SAD-a. Danas smo na rubu provalije – uskoro nas čeka instalacije njegove lažljive i purgativne zamjene.

To je depresivni pad u najmoćnijem carstvu u povijesti. Lako može proizvesti sveopći cinizam i otrovni nihilizam. Ima li uopće ikakve nade za istinu i pravdu? Može li Amerika biti iskrena sama prema sebi?

Doba Baracka Obame možda je bilo i zadnje razdoblje kad smo se mogli odmaknuti od neoliberalizma. Naš svijet je ugušen zabavnim brendovima i aktivnostima koje nemaju veze s istinom, poštenjem ili dugoročnim preživljavanjem planeta. Svjedoci smo post-moderne verzije gangsterizacije svijeta”.

Bježanje od istine

“Obama je 2009. godine spasio Wall Street. Njegova je administracija rekla da nije bilo ubijenih civila u napadima bespilotnih letjelica. Onda su nam rekli da ih je nekoliko ubijeno. Onda možda i 65. Ali kad je ubijen jedan američki civil, odmah se organizirala tiskovna konferencija i dodijeljena je financijska kompenzacija.

Tijekom protesta protiv ubijanja crnih mladića, u zatvoru su završile grupe koje su protestirale. Tijekom protesta protiv izraelskog ubijanja više od 2000 Palestinaca (među kojima je bilo i 550 djece), Obama je izraelskoj vojsci dao $225 milijuna pomoći. Njegova obrazovna politika zatvorila je stotine javnih škola, a umjesto njih otvorila ugovorne škole.

Ali mediji nisu prozvali predsjednika Obamu zbog ovih stvari. Umjesto toga, dobro plaćeni govornici su ga hvalili. Većina crnih glasnogovornika branila je njegovu tišinu i zločine u ime rasnog simbolizma i vlastitih karijera.

Julian Assange, Edward Snowden, Chelsea Manning i drugi koji su otkrili istinu demonizirani su, a zločini koje su razotkrili uopće nisu spominjani”.

Milijuni deportiranih

“Obamin nedostatak hrabrosti da se suoči s kriminalcima s Wall Streeta i napadi bespilotnim letjelicama doveli su do rasta desnog populizma kod kuće i islamističkih pobuna na Bliskom istoku.

Tijekom njegove administracije deportirano je više od 2,5 milijuna ljudi.

Bernie Sanders pokušao je stvoriti lijevi populizam, ali uništili su ga Hillary Clinton i Obama u namještenim predizborima američke Demokratske stranke. Sad se nalazimo na ulasku u neo-fašističku eru: neoliberalna ekonomija na steroidima, militaristička vlada željna rata koja poriče globalno zatopljenje.

“Koje tužno nasljeđe kandidata nade i promjena”, zaključuje West za Guardian.
 
(index.hr)

Objavljena kontroverzna stajališta Demokratskog predsjedničkog kandidata o bankama i korporacijama

WikiLeaks je objavio e-mailove Hillary Clinton koji bi mogli nanijeti štetu njenoj predsjedničkoj kampanji.

Ova internetska stranica objavila je da je bivša američka državna tajnica bila svjesna sigurnosnih propusta kada je koristila privatne servere u službene svrhe.

Osim toga, kontroverzni su i stavovi kandidatkinje Demokratske stranke o bankama i korporacijama.

„Surađujem sa cijelim Wall Streetom, ne samo s velikim bankama“. Hillary Clinton ovo je izjavila prošlog studenog.

No, iz niza privatnih govora koje je objavio WikiLeaks može se dobiti dojam da misli drugačije.

WikiLeaks tvrdi da je u razgovoru s bankama i financijskim institucijama Clinton govorila drugačije.

Iz njenog tabora još nisu reagirali na ove tvrdnje.

Privatni stav i stav za javnost

WikiLeaks je objavio transkripte iz e-mail prepiske poznate kao Podesta.

Prije tri godine, u obraćanju jednoj trgovačkoj grupi, Clinton je zauzela drugačiju poziciju.

U jednom od e-mailova navodi se: „Ako ste pod pritiskom javnosti, to unosi nervozu u rasprave i dogovore koji se vode iza zatvorenih vrata. Morate imati privatni stav i stav za javnost.”

U obraćanju zaposlenicima banke Goldman Sachs, Clinton je tvrdnju da je američki bankarski sistem kriv za globalnu financijsku krizu 2008. označila kao „šuviše pojednostavljenu”.

Clinton već ima problem s povjerenjem zbog kontroverznog korištenja privatnih e-mail servera u službene svrhe dok je bila državni tanik.

Također je optužju da je povezana s velikim korporacijama i bankama.

Sandersove kritike

No, osim iz republikanskog tabora, kritike joj je uputio i bivši rival za poziciju predsjedničkog kandidata u ime Demokratske stranke.

Bernie Sanders je objavio snimak iz 2007. na kojoj zahvaljuje donatorima s Wall Streeta.

On je žestoko kritizirao lidere Demokratske stranke zbog bliskih veza s korporacijama.

„Demokratska stranka mora donijeti temeljnu odluku. Jesmo li na strani radnika, ili zastupamo interes krupnog kapitala?“, pitao se Sanders.

Donald Trump je, baš kao i Sanders, podršku javnosti stekao optužujući politički sistem da radi u korist bogataša.

WikiLeaks je objavio ove dokumente, svega dva dana prije druge predsjedničke debate između Trumpa i Clinton i točno mjesec prije izbora.
 

 
(Al Jazeera)

Od 2011. do danas deset vodećih banaka otpustilo je 10.000 brokera

Više od 10.000 radnih mjesta brokera ukinulo je 10 najvećih banaka od 2011. godine, prema novim podacima Coalitiona koji analizira tržišta.

Ukidanje radnih mjesta dolazi u vrijeme kada se nastavlja postupni pad prihoda industrije te nakon što su računala zamijenila ljudske trgovce, piše Business Insider.

Glasine kruže po Wall Streetu da će u narednim mjesecima biti dodatnih viškova, pa će se trend rezanja broja radnih mjesta nastaviti.

Ove dvije fotografije snimljene su na istom mjestu, u jednom od najvećih prostora za trgovanje dionicama UBS-a na Wall Streetu, ali s razlikom od nekoliko godina.

Očajna godina

Banke na Wall Streetu imaju lošu godinu.

Ukupan prihod 10 najvećih banaka pao je u prvih šest mjeseci ove godine, prema podacija Coalitiona.

Ukupno 79.3 milijarde dolara je 15 posto manje od 93.3 milijarde prošle godine i 23 posto manje od 102.4 milijarde u prvoj polovici 2011.

Prihodi padaju na gotovo sve, od valuta i roba do tradicionalnog investicijskog bankarstva, piše BI.
 

Living in the next CT town, sad to see what’s become of once-largest trading floor in world @UBS @biancoresearch pic.twitter.com/XKYkBO8Q6C

— Liz Ann Sonders (@LizAnnSonders) 4. rujna 2016.

 
(telegram.hr)

ZAPRAVO: KLASIČNI KAPITALIZAM JE PRESTAO POSTOJATI JOŠ PRIJE DESETAK GODINA

Evo kako se to događa: bivši ministar financija Aleksej Kudrin svim silama predlaže Rusiji da se ugrađuje u zapadni ekonomski model, au isto to vrijeme Zapad je zamro u vrlo neudobnoj pozi u pokušaju da predvidi sljedeći korak američkih Federalnih rezervi.

Od toga kakvu će strategiju odabrati njihov šef, Janet Jelen, ovisi datum početka Druge Velike depresije. Ne u SAD, nego u čitavom svijetu. Ameriku će, najvjerojatnije, potpuno zbrisati.

Put u bezizlaznost postao je konačno bez alternative odmah nakon što su Federalne rezerve – od straha pred neizbježnim – uključile stroj za tiskanje novca radi spašavanja američkog gospodarstva od posljedica hipotekarne krize, čime su konačno slomile čitav socijalno-ekonomski model kapitalizma.

Ne treba smatrati da je taj sustav bio raj. Teško se živjelo i moralo je mnogo da se radi, ali je, ipak, blagostanje ljudi stabilno raslo. Primjerice, od 1860. do 1905. broj farmi u SAD trostruko je povećan, sa 2 na 6 milijuna, a broj farmera povećao se sa 10 milijuna 1860. do 31 milijun ljudi 1905., pri tom je ukupan broj stanovnika SAD tada iznosio 80 milijuna ljudi.

Odnosno, 38,7 posto američkog stanovništva bili su farmeri. Prema usporednim cijenama, ukupna vrijednost farmerskih gospodarstava bila je 3,75 puta veća 1906. od istog tog pokazatelja za 1860. i iznosila je 30 milijardi dolara.

Sve je tako funkcioniralo otprilike do početka XX stoljeća, dok bankari, nakon što su skupili snagu i pohlepu, nisu shvatili da se kod farmera nakupilo “veoma mnogo novca” i odlučili ih opljačkati. Prije svega, kao što to biva, putem “ukrupnjavanja fondova”, koje je izvođeno potpuno istim metodama kao što se to čini u naše vrijeme, odnosno, putem umjetnog bankrota.

Drugi instrument postala je ponuda, a često i nametanje “novih bankarskih proizvoda”: “Gospodine, na vašem računu u našoj banci prikupila se solidna suma novca. Zašto da ona leži besposlena? Vi možete kupiti dionice, a vaš novac će početi odmah vam donositi prihod! Ovo je odlična ponuda, gospodine! “

Na kraju se klasična shema kapitalizma slomila.

Pojavljivanje ogromne količine neočekivano slobodnog novca u optjecaju nije imalo, a nije moglo ni da ima adekvatne varijante ulaganja u projekte realnog sektora. Nastao je višak kapitala koji je odmah postao vrlo hranjiva sredina za špekulante na burzama.

Kapitalizacija burzovnih dionica u SAD od 1925. do 1929. povećana je s 27 na 89 milijardi dolara ili 3,3 puta za oko 4 godine! Inače, značenje ovih znamenki postat će očitije ako kažemo da je 1925. udio burzi iznosio 29,8 posto BDP SAD od 90,5 milijardi dolara, a četiri godine kasnije burzovne špekulacije formirale su 85,9 posto BDP od 103,6 milijardi. Počeli su prave novac izravno od novca.

Kakva roba i usluge! Kupuj dionice jeftino, prodaji skupo i obogatićeš se! U čitavoj Americi 1914. bilo je svega 4.500 milijunaša, 1926. njihov broj premašio je 11.000.

Kada je kod potrošača novac počeo nestajati banke su ponudile uzimanje kredita. Godine 1927. na kredit je prodano 85% namještaja, 80% fonografa (da, – i u to vrijeme također su postojali iPhoneovi), 75% perilica, 2/3 usisavača 62% pianina, 81% strojeva za šivanje i hladnjaka.

Također, postalo je obično kupiti automobil kao i štrucu kruha, mnoštvo banaka je bilo spremno s radošću dodjeli kredit. Prijevara – uzimaj sad, platit ćeš kasnije – postajao je sve brži.

Obujam prodaje na rate 1928. dosegnuo je 8 milijardi dolara, što je 12 puta premašilo isto takav pokazatelj iz 1918. Na kredit su se prodavale čak i dionice, budućem vlasniku bio je dovoljan prvi iznos od 10% njihove vrijednosti.

Iako se sljedeća, 1929. godina svuda naziva “zlatnom godinom” ekonomskog rasta, 80% stanovništva SAD više nije imalo nikakvih sredstava, a 60% obitelji nije zarađivalo čak ni 2.000 dolara godišnje, što je bio razinu za najneophodnije životne potrebe tog vremena.
 

 
Zato se od siječnja 1928. do rujna 1929. indeks DowJones povećao sa 190 do 382, a političari su jednoglasno govorili o neviđeno visokom tempu gospodarskog rasta Amerike.

Istina, Federalne rezerve, koje su već tada postojale, osjećale su neku nepravilnost onoga što se događa. Tamo nisu bile budale, budale ne bi mogle stvoriti takav sustav. Videći da ekonomija posustaje, Federalne rezerve su je pokušale ubrzati. A znate li kako? Povećanjem obujma novčane i kredite emisije!

U kolovozu 1927. Federalne rezerve su snizile diskontnu stopu do 3,5 posto i novac je krenuo u ekonomiju, samo ne u realnu, nego – špekulantima. U SAD se 1929. burzovnim špekulacijama već bavilo od 15-25. milijuna ljudi.

Posvuda su stvarani mjehuri i pravljene piramide. Kupljene dionice ulagane su u banke radi dobivanja novih kredita za koje su opet kupovane akcije da bi se koristile kao kaucija za nove špekulacije.

A onda je došao 24 listopada 1929., “Crni četvrtak”, kada je ta pomahnitala strojeva s bukom eksplodirala.

Jedan za drugim su pucali mjehuri i rušile se piramide.

Prvog listopada dionice koje kotiraju na Wall Streetu vrijede 87 milijardi dolara, samo mjesec dana kasnije, 1. studenog, za njih daju samo 55 milijardi, a do ožujka 1933. od njih ostaje samo 19 milijardi. Ispod ruševina burzi našli su se svi ostali sektori gospodarstva u kojima se “iznenada pojavljuje” hiperprodukcija. U industriji, u poljoprivredi, u području usluga, u bankarskom poslovanju. Svuda. Samo tijekom jedne, 1932. godine, bez krova nad glavom, u doslovnom smislu te riječi, ostalo je 273.000 obitelji.

Tijekom prve tri godine bankrotirale su dvije od pet banaka i trećina svih komercijalnih poduzeća. Proizvodnja čelika smanjena je 8 puta, proizvodnja automobila – 5 puta.

Od 1929. do 1933. “isparilo” je 85% ukupnog kapitala SAD. Više od 17 milijuna ljudi izgubilo je posao. Uzimajući u obzir da su u to vrijeme u većini obitelji radili samo muškarci, a prosječna obitelj, računajući djecu, brojila je 5-6 članova, može se sa sigurnošću reći daje bez sredstava za egzistenciju ostalo više od 70 milijuna ljudi.

Kada je početkom 30-ih sovjetski “Armtorg” objavio informaciju o slobodnim radnim mjestima za stručnjake za rad u SSSR-u, čak i za vrlo niske plaće, za jedan mjesec više od 100.000 prijava podnijeli su Amerikanci koji su željeli otići bilo gdje samo da imaju posao, zato što je u mnogim regijama SAD vladala prava glad.

Da bi se spasila i sačuvala Ameriku kao državu, njena elita morala je otpočeti Drugi svjetski rat.

Nakon što su se potpuno oporavile od posljedica Velike depresije, SAD su otprilike četvrt stoljeća opet slijedile klasični model kapitalizma. Treba istaknuti da, dok su to činili, da ih je i uspjeh pratio. Američka ekonomija nije samo brzo rasla, nego se i razvijala, prije svega na račun realnog sektora. Naravno, pojavljivali su se određeni problemi, ali u suštini, oni su predstavljali iste prirodne periodične potrese koji omogućuju da se odbace otpaci i s novom energijom nastavi razvoj. Ta koncepcija vječnog razvoja njih je i upropastila.

Razina ekonomske moći SAD tijekom osamdesetih lijepo je izgledao na reklamnim posterima, ali je već počeo dosezati do sve većih potreba svjetskog hegemona kojem je trebalo plaćati previše računa. I oporavljena Europa sa svojim projektom Zajednice Ugljen i Čelika ulazila je u direktnu konfrontaciju sa SAD.

Americi su bili hitno potrebni novi pokretači rasta, a burzovni bum obećao je, čak ne rast, nego raketno polijetanje prema zvijezdama. Jednom riječi, ispostavilo se da je sir suviše ukusan da bi se razmišljalo o mišolovku.

A kada je 2007. mjehur zagrmio, pogodio je američku elitu u živac. Ali, ona je također reagirala izričito na američki način. Političare je prije svega interesirao samo trenutni rezultat, a analitičari Federalnih rezervi shvatili su kakav će tsunami prekriti ekonomiju i koliko su iluzorne šanse da se u SAD to podnijeti. Najviše je plašila nespremnost državnog sustava olakšati posljedice socijalno-ekonomske kataklizme takvih razmjera. Početkom prošlog stoljeća bilo je mnogo jednostavnije.

Naravno, izgubiti 3 milijuna umrlih od gladi bilo je strašna, ali ne i suviše katastrofalna plaća tada, a danas je apsolutno nemoguć korak.

Amerikanci su veoma navikli živjeti dobro i sigurno. Trenutni rast nezaposlenosti do 50% stanovništva, opća glad, svaki treći građanin – beskućnik – takve potrese Amerika već nije mogla podnijeti. Užasnute, Federalne rezerve su pokrenule stroj za tiskanje i počele dolijevaju u motor kapitalizma po-američki, po 90 milijardi dolara godišnje.

Na što to podsjeća? – 1927. godina, anfas i profil. Samo, ovoga puta su Federalne rezerve same sebe uvjerile da su one sposobne uvjeriti čak i vraga. Vrag ga odnio, i klasični kapitalizam, glavno je – ne pustiti “napuhani” novac u realni sektor. I smislili su – kako.

Jednom rukom Federalne rezerve preko programa QE bogato su razdjelili stotine milijardi, otkupljujući “loš novac” od investitora, a drugom ih primoravali da taj novac odmah ulažu u federalne dužničke vrijednosnice, nazivajući taj proces “sterilizacijom”. Samo, nije slučajno što narodna mudrost uvjerljivo opominje da se s vragom ne smiju tikve saditi.

Da bi zainteresirale investitore za “sterilizaciju” Federalne rezerve su bile prisiljene im ponude nešto vrednije od “slobode poduzetništva”. Primjerice, najveće kamatne škare. Tržišna stopa na državne obligacije donosi 0,28 posto godišnje, a papiri Federalnih rezervi daju 0,5 posto. Glavno je što u tom slučaju Federalne rezerve otkupljuju još i loše, odavno nerentabilne aktive. Pravo zlatno dno. Investitori u pristali, a u Federalnim rezervama su veselo otvorili šampanjac i proces je krenuo …

Sve bi bilo dobro da nije matematike i već poznatog iskustva iz tridesetih. Možete ispisivati ​​nove dolare, čak i bilione, ništa ne smeta da se smanji stopa čak do nule, ali prije nego što se dospije do “sterilizacije” – jeftin novac uspijeva se bar jednom okrenuti na burzi – još više povećavajući financijski mjehur. Stvar se komplicira time što povećanje mjehura dovodi do ubrzanja isisavanja novca iz realnog sektora.

U listopadu 2015. obujam izdanih kredita dosegnuo je 60 bilijuna dolara i pet puta je premašio novčanu masu M2. Inače, trebalo je još 2008. razmišljati o tome kako se kumulativni obujam državnih obligacija i burzovnih dionica SAD može procijeniti na 38 bilijuna dolara, ako novčana masa M2 jedva doseže 12 bilijuna. Uz to, nulta stopa garantirano ubija američki mirovinski i zdravstveni sustav, to je sigurno kao pucanj u glavu.

Sa današnjim stavkama, opsluživanje čuvanja steriliziranog novca na računima Federalnih rezervi njih košta oko 12 milijardi dolara godišnje. Od onih 90 milijardi napuhanog novca, što je američko gospodarstvo još uvijek u stanju podnijeti svake godine, 78 milijardi dolara ostaje na raspolaganju državne blagajne SAD i odlazi na financiranje proračunskih potreba, naravno, sa sve većim deficitom, ali izbjegavanje bankrota za sada uspijeva. Ipak, u takvom režimu socijalni, i prije svega mirovinski sustav, neće izdržati više od 2-3 godine.

To je kolaps ekonomije i socijalna eksplozija jednaka erupciji Jeloustona. Radi spašavanja mirovinskog i zdravstvenog fonda neophodno je povećanje diskontne stope najmanje do 3%, ali će onda cijena opsluživanja “steriliziranog” novca porasti do 72 milijarde dolara i praktično neće imati što da se izdvoji za državnu kasu. Deficit državnog proračuna već za neku godinu dosegnut će kritičnu razinu neminovnog bankrota. A to je krah čitave dolarske ekonomije i vjerojatno krah samih SAD kao države u njihovom sadašnjem obliku i granicama. Kako god- kraj je isti.

A sve to je zbog toga što su Federalne rezerve vlastoručno uništile kapitalistički model ekonomije. Zbog pohlepe. Zbog oholosti. Zbog ograničenosti testiranja. Zbog populizma. Sad je sasvim svejedno koliko tih “zbog” ima na spisku uzroka. Važan je – rezultat.

Onaj kapitalizam koji je izložen u radovima klasičara i po inerciji se predaje u ekonomskim školama prestao je postojati još prije desetak godina. Njega su ubile banke, iz običnih novčanika za čuvanje novca, nakon što se uobrazio da je glavni mehanizam za upravljanje ekonomijom, izbrisao robu iz glavne formule i oduzeo novcu njegovu osnovnu – kumulativnu funkciju. Dakle, skinite kape – na sahrani smo američkog sustava kapitalizma.
 
(fakti.org)

Kina se tiho priprema za zamjenu sustava američkog dolara s novim zlatnim standardom, kako zapadne valute kao što su euro i dolar padaju u ponor

Kineska vlada je počela kupnju rudnika zlata širom svijeta u nastojanju da dominira na tržištu.

Veteranstoday.com izvještava:

Ako pogledamo pobliže sve korake vlade Pekinga od globalne financijske krize 2008. godine, preko azijske infrastrukture investicijskih banaka, BRICS banke, bilateralne sporazume sa Rusijom da bi se zaobišao dolar, postaje jasno da Zhou i vodstvo u Peking ima dugoročnu strategiju.

Kao što je britanski ekonomist David Marsh istaknuo u odnosu na nedavne primjedbe u Parizu, Nanjing II o Zhou,

“Kina se počela nakrcavati, pragmatično, ali sigurno, se kreće prema rezervnom multi-valutnom sustavu u srcu svjetskog financijskog poretka”.

Od prijema Kine u odabranu skupinu MMF-a i proglašenje SDR valute prošlog studenog, multi-valutni sustav, kojeg Kina naziva “4 + 1″ će se sastojati od eura, funte, jena i juana (4), koje će koegzistirati sa dolarom. To su pet temeljnih sastvanica SDR-a.

Zlatna budućnost

Rusija i Kina ne stoje kao jeleni koji stoje na cesti dok ih osvjetljava automobil u noći. Oni su se kreće prema naprijed … sve bržim tempom sada.

Ipak, kineska alternativa dominaciji američkog dolara je daleko više nego papir valute SDR-a koji se promovira.

Kina je jasno krenula s ciljem ponovne uspostave međunarodnog zlatnog standarda, vjerojatno ne  na onome koji se temeljio na bankrotiranoj ideji iz Bretton Woodsa, zlatnog strandarda koji je predsjednik Richard Nixon jednostrano ukinuo u kolovozu 1971. godine, kada je rekao svijetu da će morati progutati papirnate dolara u budućnosti.

U tom trenutku globalne inflacije, dolar je počeo tonuti u ono što će budući gospodarski povjesničari, bez sumnje nazvati “Najvećom inflacijom”.

Po jednoj procjeni, svjetski promet dolara je porastao za oko 2500% u razdoblju između 1970. i 2000. Od tada je promet do danas porastao i više od 3.000%. Bez zakonskih uvjeta i podrške štampanja svojih dolara za fiksni iznos zlata, nije bilo više nikakvih prepreka za globalnu dolarsku inflaciju.

Tako dugo dok je svijet prisiljen da uđe u sustav dolara za podmirenje računa za ulje, žito, druge robe, Washington može ispisivati bezbroj čekova s malo straha od odbacivanja, štampajući “dovoljno sredstava”.

U kombinaciji s činjenicom da je tijekom tog istog vremenskog razdoblja od 1971. došlo do tihog državnog udara od strane banaka Wall Streeta koje su otele bilo koji privid predstavničke demokracije i pravila Ustav vezanih za dolar. Stvaranje dolara je bilo izvan kontrole, sve do danas.

Od 2015. godine Kina se kreće vrlo jasno u smjeru da zamijeni London i New York na području burze i zlatnog strandarda.

U svibnju 2015. godine, Kina je objavila da je postavila državni Zlatni investicijski fond. Cilj je bio stvoriti bazen, u početku od 16 milijardi dolara, koji će biti najveći svjetski fond za potporu fizičkog zlata i rudarskih projekata.

Kao što je Kina izrazila, cilj je omogućiti euroazijskim zemljama da duž Puta svile povećaju zlatnu potporu svojih valuta.

Zemlje duž Puta svile, zemlje unutar BRICS-a sadrže većinu ljudi na svijetu te prirodne i ljudske resurse potpuno neovisne o bilo kojoj zamlji Zapada.

Malo poznata činjenica je da Južna Afrika više nije svjetski “zlatni kralj”. Ona je sada samo broj 7 u godišnjoj proizvodnji zlata. Kina je broj jedan i Rusija broj dva.

Dana 11. svibnja, neposredno prije stvaranja kineskog novog zlatnog fonda, China National Gold Group Corporation je potpisala ugovor s ruskom grupom za rudarenje zlata, Polyus Gold, najvećim ruskim proizvođačem zlata, jednim od deset najboljih u svijetu.

Dvije tvrtke će istražiti zlatne resurse poput onoga u području Natalke u Rusiji u krajnjem istočnom dijelu Magadana.

Zlato je uistinu na početku renesanse.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Privremeni novi predsjednik Brazila je radio kao doušnik američke obavještajne agencije

Rothschildov časopis “The Economist”, opisuje Michel Temera kao “neplaniranog” predsjednika Brazila.

75-godišnji profesor prava, koji je odigrao ključnu ulogu u opozivu predsjednice Dilme Rousseff, je postao predsjednik južnoameričke zemlje u četvrtak, nakon što je  Rousseffova suspendirana od strane Senata zbog optužbi za korupciju.

Temerov je uspon na vlast, međutim, nije samo slučajnost već je uređena po planovima američkog State Departmenta u mnogome na isti način kako je marionetska vlada postavljena na mjesto u Ukrajini.

U petak, zviždačka web stranice WikiLeaks objavila je nerazvrstane “osjetljive” dokumente koji otkrivaju da je Temer djelovao kao doušnik za američku obavještajnu službu i vojsku.

Jedan od dva dokumenta koje je razotkrio WikiLeaks bio je poslan južnom zapovjedništvu SAD-a u Miamiju. U dokumentu, Temer govori o političkoj situaciji u Brazilu za vrijeme predsjedanja Luiz Inácio Lula da Silve. On je predviđao da će njebova stranka, Brazilski demokratski pokret, doći na vlast.

Brasil’s new president #Temer was an embassy informant for US intelligence, military https://t.co/3l2eUdiqvy pic.twitter.com/IUuUgHYd1e

— WikiLeaks (@wikileaks) 13. svibnja 2016.

“Temer je kritizirao Lulinu usku viziju i njegovu pretjeranu usmjerenost na socijalne programe koji ne potiču rast ili gospodarski razvoj.”

Drugim riječima, Lula je odbio neoliberalnu agendu koju preferira Washington.

The New York Times je izvijestio u četvrtak da bi Temerovo privremeno predsjedovanje “moglo dovesti do značajnog pomaka nprema političkoj desnici u najvećoj zemlji Latinske Amerike”. Identično kao i u Ukrajini, zar ne?

Brazilom, ali ne tako otvoreno kao socijalistička Kuba i Venezuela, vlada radnička stranka (Partido dos Trabalhadores) od 2002. godine.

Dilma Rousseff, opisana kao brazilska socijalistička “Željezna dama”, je uvela Brazil u neoliberalni trend.

“Umjesto da provodi neolibiralnu politiku štednje tijekom predsjedničke utrke, Rousseff je obećala održavanje socijalnih naknada i socijalnih usluga koje je radnička stranka uvela još od 2003. godine, kada je njezin prethodnik i mentor, Luiz Inácio Lula da Silva, došao na vlast.

Sada kada se Dilma Rousseff ponovo vratila na vlast, neki analitičari su vjerovali da se zemlja suočava sa mogućnošću financijske krize, što je više stranog novca koji je uložen tamo za vrijeme eksplozivno ekonomskih godina traži izlaz.”

Postoji bojazan da Brazil neće ispuniti svoje financijske obaveze i postati još jedna Argentina, koja će imati značajan utjecaj na strane banke i strana tržišta, uključujući i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Između 1998. i 2002. godine, Argentina je pretrpio depresiju i, na užas financijske elite, posezala za alternativnim valutama.

Prema Silas Malafaiu, televizijskom voditelju i pisac, predsjednik Temer će “pomesti ideologiju patoloških ljevičara” i vratiti zemlju natrag u orbitu Wall Streeta.

Ponovno uspostavljanje ravnoteže koje preferiraju financijske elite nije, kao što The Economist naveo, neplanirani događaj.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

ISTRAŽIVANJE SVEUČILIŠTA HARVARD POKAZALO DA JE 33% OD NJIH – ZA SOCIJALIZAM

Istraživanje Harvardskog sveučilišta pokazalo je ono što nimalo ne vole ni u Bijeloj kući ni na Wall Streetu.

Ono što plaši i Bijelu kući i Wall Street.

Jer, kako piše The Washington Post, pokazalo je: da većina mladih Amerikanaca ne podržava kapitalizam!

Istraživanjem su bili obuhvaćeni mladi ljudi između 18 i 29 godina, a ispostavilo se da je 51 posto njih protiv kapitalizma. Također: da samo 42 posto podržava taj sustav.

Da sve bude simptomatičnije: 33 posto onih koji su protiv kapitalizma, podržava – socijalizam.

Unatoč svemu, američki sociolozi smatraju da se iz ovih rezultata ne mogu izvoditi nikakvi dalekosežne zaključci zato što “kapitalizam” za razne ljude može imati – različito značenje.
 
(fakti.org/uredio:NSP)