Količina usjeva i izvoza pšenice iz Rusije ugrožava prosperitet američkih poljoprivrednika, piše „Wall Street Journal“

U članku se navodi da je u protekloj poljoprivrednoj godini (završenoj 30. lipnja) Rusija izvezla više od 40 milijuna tona pšenice.

To je otprilike dvostruko više nego godinu dana ranije i najveći je pokazatelj u proteklih 25 godina za bilo koju zemlju.

U Sjedinjenim Američkim Državama se, pritom, poljoprivredne kompanije se zatvaraju intenzitetom kakvog nije bio od osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Časopis naglašava da konkurencija iz Rusije na ovom tržištu predstavlja prijetnju za prosperitet poljoprivrednika u SAD.

Trgovinski sporovi između SAD i drugih zemalja mogli bi povećati potražnju za ruskim žitaricama za kupce, s obzirom na to da će najveći dobavljači vjerojatno uvesti recipročne carine na američku pšenicu, prenosi ruski portal „Gazeta“.

Krajem kolovoza analitičari Ministarstva poljoprivrede Rusije saopšćili su da bi europske zemlje u kojima se desila suša mogle povećati otkup žitarica iz Rusije.

Prema srpanjskim prognozama analitičkog centra za analizu agrarnih tržišta „SovEkona“, izvoz žitarica na kraju sezone 2018/19. godine iznosit će 44,8 milijuna tona, što je zarada oko 9-10 milijardi dolara, samo za ovu biljku.
 
(sputniknews.com)

Godine 1992., davno prije nego što je napisao “Patriot Act”, Joe Biden je izrazio svoju ljubav prema Novom svjetskom poretku u eseju časopisa Wall Street Journala

U članku pod naslovom “Kako sam naučio voljeti Novi svjetski poredak”, Biden navodi svoje planove o uništavanju nacionalne suverenosti, uspostavljanju jedne svjetske vlade i “kako udahnuti novi život u Povelju UN-a”.

Klasični slučaj “skrivanja na otvorenom”. Nemaju puno izbora jer je sasvim očito da oni ne bi željeli ništa drugo nego ubiti suverenitet naših nacija i pridružiti se eliti kao “vladari svijeta”.

Svaki put kada vas netko nazove teoretičarem zavjere, jer tvrdite da postoji globalna elita koja želi ukinuti granice svih naroda u nastojanju da dovede svijet pod jedno vladajuće tijelo, pokažite mu ovo:

Bidenov testament:

“Kako sam naučio voljeti novi svjetski poredak”

Sažetak

Joseph R. Biden Jr brani stajalište da bi nova strategija Pentagona koja imenuje SAD kao neku vrstu svjetskog policajca mogla pružiti SAD-u položaj supersile. Biden objašnjava zašto je reagirao na način na koji je to učinio.

“Zamislite moje iznenađenje kad me urednik Wall Street Journala imenovao dekanom Patom Buchananove škole neo-izolacionizma. Moje vjerodajnice? Vjerujući da je to nova strategija Pentagona – Amerika kao “Globocop” (globalni policajac) – bi mogla Sjedinjene Države pretvoriti u supersilu. Svi se slažu da nam je potrebna vojna sposobnost da bismo zaštitili svoje vitalne interese – po potrebi kada treba. Pitanje je u velikoj strategiji. Uz priznanje časopisa, Pentagon je pozvao na Pax Americana: SAD bi trebale baciti tako veliku vojnu sjenu da se ni jedan suparnik nebi usudio pojaviti.”

“Američka hegemonija može biti ugodna ideja, ali je li je ekonomski, politički ili čak vojno mudra? Mašući s oružjem, nastavit ćemo gospodarski pad, dok bi rastući industrijski i financijski divovi u Europi i Aziji gledali naše vojne pretenzije s ravnodušnošću ili prezirom.”

“Zašto časopis ne zaustavi imenovanje i krene u raspravu o položaju Amerike u Novom svjetskom poretku?

Pat Buchananov “America First” propovijeda mučeništvo: Izgubili smo u bitkama za “druge” ljude i interese “drugih” ljudi.

“Ali većina Amerikanaca, uključujući i mene, odbacila je izolacionizam u stilu 1930-ih. Očekuju da ćemo vidjeti snažnu ruku američkog vodstva u svjetskim poslovima, a oni znaju da ekonomsko povlačenje neće donijeti ništa drugo osim nižeg standarda života. Oni nadalje razumiju da mnoge sigurnosne prijetnje – širenje oružja visoke tehnologije, degradacija okoliša, prekomjerna populacija, krijumčarenje narkotika i migracija – zahtijevaju globalna rješenja.”

“Što je s Amerikom kao globalnim policajcem?

Prvo, naša strategija 21. stoljeća mora biti pametnija nego Maoov aksiom po kojem moć dolazi iz cijevi pištolja. Snaga također proizlazi iz čvrste bankarske ravnoteže, sposobnosti da dominira i prodire na tržištima, te ekonomske poluge za diplomatski utjecaj.”

“Drugo, plan je pasivan gdje mora biti agresivan. Nakon što se raspustio sovjetski komunizam sve dok se ne riješi, potrebna nam je nova strategija “ograničavanja” – kao što je NATO, na kolektivnu akciju, ali usmjerenu protiv proliferacije oružja.”

“U stvarnosti možemo usporiti proliferaciju oružja na pužev tempo ako zaustavimo neodgovorni prijenos tehnologije. Srećom, gotovo svi dobavljači konačno pokazuju suzdržanost. Kina je svojeglava i ustraje u prodaji oružja i tehnologije prema Siriji, Iranu, Libiji, Alžiru i Pakistanu.”

“Senat je pokušao prisiliti kineske čelnike da odaberu između trgovine oružjem između treće svjetske sile u trgovini oružjem (profit 1991. godine od 500 milijuna dolara) i otvorenu trgovinu sa SAD-om. Iako imamo uvjerljive obavještajne podatke da se čelnici Kine boji upotrebe ovih poluga, a predsjednik neobjašnjivo odbija izazvati Peking.”

“Ograničavanje oružja ne može biti bezbolno; i protiv nuklearnog oružja Sjeverne Koreje, ja bih podržao preventivnu vojnu akciju ako bi to bilo potrebno. No, učinimo sve od sebe – pomoću sankcija dobavljačima i sankcija protiv prodavača i kupaca – kako bismo izbjegli gomilanje oružja.”

“Treće, Pax Americana je izravni šamar dvojci od naših najbližih saveznika – Japanu i Njemačkoj. Umjesto da demantiramo kolektivnu sigurnost, trebali bismo regulirati vrstu multilateralnog odgovora koji smo sastavili za Zaljevski rat. “

“Zašto ne bismo udahnuli život u Povelju UN-a? Godinama su američki vođe tvrdili da će izgradnja demokracije u Europi i Aziji osigurati stabilnost jer demokracije ne započinje ratove. Sada Pentagon kaže kako moramo zadržati našu vojsku dovoljno veliku da uvjerimo Japan i Njemačku “da ne teže većoj ulozi čak i kada štitimo njihove legitimne interese”.”

“Kako je naš uspjeh iznenada postao prijetnja? Nije, ali plan Pentagona mogao bi postati samo-ispunjavajući proročanstvo.”

“Tajnik Cheney kaže kako želi da saveznici dijele teret po pitanja obrane. Ali Pax Americana nas stavlja na pogrešan kraj paradoksa: hegemonija znači da čak i naši saveznici mogu prisiliti veće
izdatke SAD-a za obranu, što više pokušavaju dijeliti teret!”

“Četvrto, kolektivna sigurnost ne isključuje jednostrano djelovanje. Časopis kaže da sam među onima koji žele “Da Amerikanci… povjere njihovu sigurnost globalnom odboru. “No, nitko se ne zalaže za ukidanje” inherentnog “prava samoobrane iz članka 51. Povelje Ujedinjenih naroda.”

“Tajnik Cheney kaže kako njegov plan neće potkopati potporu UN-u. Tko bi znao bolje od UN-ovog obično podcijenjenog glavnog tajnika? Ako se implementira, kaže Boutros Boutros-Ghali, strategija Pentagona bi potaknula kraj ‘UN-a’”

“Umjesto da demantira kolektivnu sigurnost, trebali bismo regulirati vrstu multilateralnog odgovora kojeg smo sastavili za Zaljevski rat. Zašto ne udahnete život u Povelju UN-a?”

“Umjesto ekstravagancije vojne obrane, Bushova administracija trebala bi prenijeti fondove Pentagona kako bi zadovoljila više hitnih sigurnosnih potreba: održavanje demokracije u bivšem sovjetskom carstvu; podržavajući mirovne snage UN-a u Jugoslaviji, Kambodži i El Salvadoru; i obnavljanje oslabljene i prezadužene Amerike.”

…

Sen Biden je predsjednik Odbora za europske poslove Odbora za vanjske odnose Senata.

“Novi svjetski poredak? To je pojam ‘globalista’ – i oni ga vole.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki vanjskotrgovinski deficit u prošloj godini iznosio više od 500 milijardi dolara, a od toga samo trgovinski deficit s Kinom bio je više od 300 milijardi dolara

U tijeku su pritisci SAD na Kinu na raznim poljima – ekonomskom, sigurnosnom, na pitanju Sjeverne Koreje, Južnog kineskog mora, naoružavanja Tajvana… itd.

Ovom serijom poteza Washington se zapravo želi nametnuti, odnosno ne odustati od svoje dominantne uloge u Azijsko-pacifičkoj regiji.

Svega nekoliko tjedana nakon što je optužio službeni Peking da “ne čini dovoljno da obuzda Sjevernu Koreju”, američki predsjednik Donald Trump odobrio je pokretanje istrage o navodnoj kineskoj krađi američkog intelektualnog vlasništva.

Na temelju Trumpove naredbe, američki trgovinski predstavnik Robert Lighthizer treba ustanoviti je li potrebno istražiti kinesku trgovinsku praksu koja, navodno, tjera američke tvrtke koje posluju u Kini da odaju intelektualno vlasništvo.

Ovakav razvoj događaja najavio je još početkom kolovoza list “Wall Street Journal” navodima da SAD planira uvesti trgovinske mjere protiv Kine.

List je tada naveo da se administracija američkog predsjednika planira pozovati na rijetko korištenu zakonsku klauzulu koja SAD omogućava da istraže da li kineski propisi o intelektualnom vlasništvu doprinose nefer trgovinskoj praksi.

Milorad Denda, dugogodišnji dopisnik iz Pekinga ocjenjuje najnoviji potez američkog predsjednika kao još jednu epizodu u već viđenim pritiscima koje Trumpova administracija vrši prema Pekingu otkako je Trump ušao u Bijelu kuću.

“Riječ je o pritiscima na Kinu na raznim područjima – ekonomskom, sigurnosnom, na pitanju Sjeverne Koreje, Južnog kineskog mora, naoružavanja Tajvana i tako dalje. Ovom serijom poteza Washington se zapravo želi nametnuti, odnosno ne odustati od svoje dominantne uloge u Azijsko-pacifičkoj regiji. Iako je ovdje naizgled riječ o ekonomskim pitanjima, suština je u tome tko će u narednom razdoblju imati primat u Azijsko-pacifičkoj regiji, jer u Washingtonu shvaćaju da se Kina u proteklih 30 godina razvija dinamikom nezabilježenom u svjetskim okvirima, da je nakupila dovoljno resursa i da je prirodno da radi na preoblikovanju azijske strukture moći. Naravno, Peking time izaziva kako interese tako i status SAD u Azijsko-pacifičkoj regiji”, objašnjava on.

Prema njegovim riječima, ova situacija se ne može nazvati “objavom trgovinskog rata”, već predstavlja još jedan korak Bijele kuće u seriji pritisaka na Peking radi iznuđivanja određenih stvari na drugim poljima, kako kada je riječ o Sjevernoj Koreji, tako i o nekim drugim pitanjima. Međutim, napominje se da najnoviji Trumpov potez neće ostati bez kineskog odgovora.

“Kinezi su dosad u više navrata reagirali nagovještavajući da otvaranje bilo kakvog trgovinskog rata ili narušavanje trgovinskih odnosa neće koristiti nijednoj strani, odnosno da će Sjedinjene Države shvatiti da im, u krajnjem ishodu, neće donijeti nikakvu korist. Važno je istaknuti da je američki vanjskotrgovinski deficit u prošloj godini iznosio više od 500 milijardi dolara, a od toga samo trgovinski deficit s Kinom bio je više od 300 milijardi dolara.

Dakle, Trump se nalazi pod pritiskom i multikorporativnog svijeta u SAD i političkog establišmenta, koji očekuju da on na neki način parira tom nepovoljnom faktoru za SAD, odnosno tako velikom deficitu u trgovini s Kinom. Zato je i ovaj korak dio te strategije da se Kina, pod navodnicima, optuži za sve nevolje koje Amerika ima na vanjskotrgovinskom planu”.

Kako kaže, Kina je već nagovijestila da će, ukoliko situacija eskalira, pripremiti takozvane uzvratne mjere.

“Peking smatra da ovo što Washington radi po Članku 301 predstavlja praktično ilegalni akt, jer je to domaći zakon SAD koji oni nameću na međunarodnom planu. Kina napominje da se te stvari moraju rješavati u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i da će se ona žaliti tom tijelu na poteze koji bi možda imali efekte nekakvog protekcionizma prema kineskoj robi. Naravno da će pripremiti uzvratne mjere tamo gdje je to najosjetljivije za Sjedinjene Države, dakle u pitanjima izvoza automobila, poljoprivrede i tako dalje”, kategoričan je Denda.

On dodaje da je, zasad, sve na riječima, i da se još ne zna ni koliko daleko niti duboko će ići istraga koju Amerikanci najavljuju. Sa druge strane, Kinezi poručuju da će i oni provesti antimonopolska istraživanja i nefer trgovinu američkih kompanija u Kini.

Prema navodima lista “Wall Street Journal”, Washington želi Pekingu uvesti strože kazne za krađu intelektualnog vlasništva i ublažiti namete američkim tvrtkama koje se nadaju ulasku i stjecanju udjela na kineskom tržištu napredne tehnologije. Međutim, smatra se da su ovakve nade Washingtona neosnovane.

“To se sasvim sigurno neće dogoditi na ovakav, arbitrarni način. Međutim, Kinezi podsjećaju da su Amerikanci prema njima primjenjivali članak 301 i 1994. godine, kao i 1996. i 1997., ali da su na kraju ipak dolazili do nekog kompromisa.

Peking se ne uzbuđuje previše u smislu nekakvih naglih reagiranja, on ima politiku ‘čekanja i djelovanja’, pa ne vjerujem da može doći do nekog ozbiljnog narušavanja trgovinskih odnosa dviju država jer bi to, u krajnjoj liniji, štetilo i samom Trumpu i Bijeloj kući”, kaže dopisnik za Sputnjik.
 
(sputniknews.com)

“VJERUJEM I DA ĆU IMATI VEOMA DOBRE OSOBNE ODNOSE SA PUTINOM”

Prema anketi televizije NBC i lista Wall Street Journal, Donald Trump je trenutno drugi među aspirantima na Bijelu kuću iz redova Republikanske stranke.

Njega podržava 23 posto birača-republikanaca, a vodeću poziciju drži bivši kirurg Ben Carson sa 29 posto potpore. Trenutno je treći senator s Floride Mark Rubio (11 posto)

Američki predsjednički kanidat – milijarder Donald Trump – javno je izrazio uvjerenost da će SAD i Rusija, ukoliko on 2016. uđe u Bijelu kuću, imati “vrlo dobre odnose”.

Do prije neki dan vodeći pretendent na položaj predsjednika SAD među republikancima, ovo svoje obećanje je dodatno objasnio, rekavši:

“Da, imat ćemo vrlo dobre odnose s Rusijom. Vjerujem da ću ja osobno imati veoma dobre odnose s Putinom “.

Trump je sve ovo rekao za vrijeme prezentacije u New Yorku svoje nove knjige “Kako opet da Ameriku učinimo velikom”.

Prema anketi televizije NBC i lista Wall Street Journal, Trump je trenutno drugi među aspirantima na Bijelu kuću među republikancima. Njega podržava 23 posto birača-republikanaca, a vodeću poziciju drži bivši kirurg Ben Carson sa 29 posto potpore.

Trenutno je treći senator s Floride Mark Rubio (11 posto).

Trump je u srpnju izjavio da je u stanju uspostaviti “dobre odnose” s Vladimir Putinom.

On je svog glavnog suparnika u predizbornoj utrci – Lindsay Grema – nazvao “idiotom”, a senatora John McCaina “kukavicom”.

Amerika je prvi put u povijesti dobila “afroameričkog” predsjednika, zašto ne bi ovaj puta dobila predsjednika koji će se sprijateljiti s Rusijom?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

“UTJECAJ RUSIJE JE U NEČEMU VEĆI OD UTJECAJA KOJI JE 70-IH IMAO SOVJETSKI SAVEZ”

Analitičar Međunarodnog instituta za strateške studije Emil Hochaim: “SAD je definitivno izgubile dominirajući položaj na Bliskom istoku. Onaj tko u Bijelu kuću uđe poslije Obame – neće u rukama imati mnogo ulaznica. Ne vidim dobru strategiju za sljedećeg predsjednika SAD. Zašli smo suviše daleko”

Zbog djelovanja Rusije i Irana u regiji – gubi dominantnu ulogu na Bliskom istoku – ocijenio je The Wall Street Journal.

List krupnog američkog kapitala upozorio je da to već postaje “očigledno”:

“Američki utjecaj i sudjelovanje u poslovima te regije prolaze kroz najdublji pad nakon Drugog svjetskog rata. To stvara političkii vakuum koji popunjavaju sile, ali ne bilo koje, već sile koje Washington pokušava obuzdati” – upozorio je Ryan Crocker, bivši veleposlanik SAD u Afganistanu, Iraku, Siriji, Libanonu i Pakistanu.

Analitičar Međunarodnog instituta za strateške studije Emil Hochaim dodao je: “Iako SAD u toj regiji i dalje imaju značajnu vojnu moć, njihovi saveznici i protivnici više ne vjeruju da će SAD i nadalje podržavati svoje prijatelje.

Zapravo, na Bliskom istoku više nema ni jedne grupe koja podržava SAD i to je – porazno. Stvar je u tome što liberalni krugovi smatraju da Obama podilazi autoritarnim liderima, a autokrati u SAD sada vide nepouzadnog saveznika”.

Hochaim zaključuje: “SAD je definitivno izgubila dominirajući položaj na Bliskom istoku. Onaj tko u Bijelu kuću uđe poslije Obame – neće u rukama imati mnogo ulaznice. Ne vidim dobru strategiju za sljedećeg predsjednika SAD. Zašli smo suviše daleko”.

WSJ sa svoje strane procjenjuje da je utjecaj Rusije na Bliskom istoku – zahvaljujući “sirijskom gambitu” i avio-udarima – u određenoj mjeri premašio utjecaj koji je SSSR imao 70-80-ih godina.

Direktor francuskog Fonda za strateške studije Kamil Grand rekao je američkom listu:

“Putin teži nekoj vrsti zajedničke dominacije sa SAD na Bliskom istoku i to mu je bezmalo već uspjelo”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Oni koji su bili na vrhu više to nisu. Rađa se nova prilika za čovječanstvo i dešavaju se mnoge dobre stvari koje ne idu globalnoj eliti na ruku

Predstavit vam samo neke od većih priča koje su se dogodile u posljednje vrijeme. Kada sastavite slagalicu, shvatit o čemu govorimo, piše themindunleashed.org

1. Čak 57 nacija je navelo da će se pridružiti kineskoj Azijskoj banci za infrastrukturna ulaganja. Među značajnijim državama koje su potpisale sporazum 29. lipnja 2015. godine nalaze se Rusija, Indija, Iran, Švicarska, Njemačka, Francuska, Saudijska Arabija, Australija, Indonezija, Velika Britanija, Italija i Austrija. Važno je napomenuti da se SAD i Japan nisu pridružili ovoj banci.

2. Rusija je pozvala Grčku da se pridruži savezu BRICS-a 12. svibnja 2015. godine

3. Pentagon je 24. svibnja 2015. godine objavio dokumente koji dokazuju kako je vlada SAD imala ključnu ulogu u stvaranju ISIS-a. Zanimljivo je kako mainstream mediji nisu prenijeli ovu priču. Američki obavještajni dužnosnici su nekoliko tjedana kasnije potvrdili izvješće.

4. Grčki premijer Alexis Tsipras je 31. svibnja 2015. godine napisao otvoreno pismo u kojem je upozorio europske lidere da “prave ozbiljnu pogrešku” i preporučio im da pročitaju Hemingvejevu knjigu “Za kim zvona zvone”.

5. Američka federalna vlast je hakirana 2. lipnja 2015. godine, a pritom su iscurio osobni podaci o 4 milijuna radnika. Direktor FBI, James Comey, rekao je tri tjedna kasnije da je moguće da pravi broj iznosi oko 18 milijuna. Neki smatraju da je hakiranje izvršeno kako bi se skupili dokazi o zločinima izvjesnih vladinih dužnosnika.

6. Senator Kentuckyja, Rend Paul, pozvao je 2. lipnja 2015. godine vladu SAD da objelodani 28 stranica izvještaja o napadu 11. rujna, koje je Bushova administracija sakrila od oči javnosti.

7. Poznati glazbenik Akon je 3. lipnja 2015. godine rekao da će njegova Solarna akademija osigurati solarnu energiju za 600 milijuna ljudi u Africi. U pitanju je velika pobjeda za čistu energiju i čovječanstvo.

8. Zviždač Edward Snowden je 4. lipnja 2015. godine naveo da je nastala velika razlika od objavljivanja dokumenata NSA i da je došlo do promjene ravnoteže moći u svijetu. Da li on misli na savez BRICS-a?

9. Tekst “Doći će do resetiranja financijske industrije” objavljen je 5. lipnja 2015. godine. Međunarodni monetarni fond je rekao da kineski juan više nije podcijenjena valuta. Juan bi uskoro mogao postati prepoznat kao globalna rezervna valuta.

10. Anshu Jane i Jürgen Fitschen iz Deutsche Bank, jedne od najvećih svjetskih banaka, dali su 7. lipnja 2015. godine ostavku. Dva dana kasnije, njemački tužitelji su izvršili raciju nad stožerom banke.

11. Kina je 15. lipnja 2015. godine navela da je summit G-7 u Njemačkoj bio “sastanak dužnika”. Oni to misle doslovno pošto se zapadni financijski sustav temelji na dugu.

12. Poseban dan je bio 17 lipnja 2015. godine, kada su se dogodile četiri stvari. Prva od njih je da je potpredsjednik JP Morgan-a iznenada preminuo. Od kraja 2013. godine, umrlo je gotovo 70 viših bankarskih dužnosnika. Očito se nešto događa.

13. Rusija i Kina su 17. lipnja 2015. godine najavile da će se prodaja plina i sirove nafte između te dvije države provoditi u kineskim juanima i ruskim rubljama. Hegemonija američkog dolara jenjava.

14. Država Teksas je 17. lipnja 2015. godine potpisala nacrt zakona koji poziva na repatrijaciju zlata od federalne vlasti.

15. Odbor Grčkog parlamenta za dug je 17. lipnja 2015. godine objavio izvješće u kojem navodi da je grčki dug ilegalan i bespravan po međunarodnom zakonu. Oni su dalje naveli da su MMF i ECB namjerno ilegalno nametnuli ove bespravne dugove Grčkoj i drugim nacijama. Na taj način je izravno isprozivan globalni bankarski kartel.

16. Baron David Mayer de Rothschild je 18. lipnja 2015. godine osuđen od strane francuskog suda zbog financijske prijevare. Francuskoj policiji je naređeno od strane suda da prati baruna. Obitelj Rothschild je dugo bila obitelj koja se nalazila na vrhu globalne financijske Ponzi sheme.

17. Dužnosnici iz Bushove administracije su 18. lipnja 2015. godine optuženi da su hapsili nevine ljude nakon napada 11. rujna.

18. Dok se europski čelnici pokušavaju izvući iz dužničke krize, grčki premijer Alexis Tsipras je 19. lipnja 2015. godine u Rusiji održao govor na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, na kom je naveo da se “ekonomski centar planete promijenio” i da nove sile igraju “važnu ulogu na ekonomskom i geopolitičkom razini”. Također, Grčka i Rusija potpisale su sporazum o plinu od 2 milijarde eura, što bi moglo značajno promijeniti stratešku i geopolitičku situaciju.

19. Grčka je 5. srpnja 2015. godine rekla “NE” kreditorima i njihovom paketu pomoći. To je veliki korak za čovječanstvo. Na kraju je sporazum ipak postignut, ali se očekuje da neće dugo trajati. Smatra se da će on samo dovesti do nove revolucije negdje u rujnu i listopadu.

20. Banka BRICS-a je 7. srpnja 2015. godine službeno počela raditi.

21. NYSE, Wall Street Journal i United Airlines su 8. srpnja 2015. godine stali s radom na nekoliko sati zbog “tehničkih problema” .

22. Skupina Anonymous je 7. srpnja 2015. godine, večer prije hakerskog napada, navela: “Nadajmo se da sutrašnji dan neće biti previše strašan za Wall Street”. Navodi se da postoje dokumenti koji potvrđuju da skupina Anonymous radi s određenim patriotskim američkim vojnim snagama s ciljem da legalnim putem svrgne bankarsku elitu.

23. Iran, Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i SAD su postigli povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu 14. srpnja 2015. godine. Također postoje izvještaji da Iran posjeduje tehnologiju besplatne energije i da će iskoristiti to da obori bankarsku, političku i naftnu elitu. To ima smisla pošto su najveći protivnici ovog sporazuma bili Izrael i neki američki političari.

24. U okrugu Santa Cruz je 15. srpnja 2015. godine izglasano da se obustavi rad s 5 većih banaka, uključujući JP Morgan Chase, Barclays, Citigroup, Royal Bank of Scotland i UBS.

25. U ovom trenutku svi mi na ovoj planeti možemo doprinesemo boljem životu za sve nas.

Jasno je da se nešto veliko događa i da treba da sagledamo ove informacije s velikim optimizmom i nadom. Istina mora izaći na vidjelo.
 
(webribune.rs/uredio:nsp)

Prije neki dan su se u Sjedinjenim Američkim Državama dogodile čudne stvari zbog čega je dosta njenih građana smatralo da je došlo vrijeme za paniku

Većina njih nije bila svjesna što se sve događa dok mediji nisu nabrojali par činjenica koje su se dogodile u srijedu, a koje su utjecale na veliki broj ljudi, piše o tome čak i poznati gawker.com

Naime, prvo je došlo do zastoja u avionskom prometu.

Veliki broj zrakoplova nije dobio dozvolu za letenje jer je Američka kontrola letenja imala problema sa softverom i hardwareom koji koordinira letovima, a koji se koriste na nekoliko stotina aerodroma širom SAD.

Avioni su bili prizemljeni, putnici su čekali na aerodromima ili na pistama u zrakoplovima. Ali, ostali prijevoznici, osim najvećeg američkog prijevoznika “United Airlinesa”, mogli su neometano letjeti. Zabrana je podignuta u 9.45 sati ujutro po lokalnom vremenu.

Druga situacija koja je jučer pogodila SAD je pad burze u New Yorku. Nešto poslije 11.30 sati po njihovom vremenu, trgovanje na njujorškoj burzi iznenada je obustavljeno.

Na svim monitorima bila je prikazana poruka “nema cijene”. Pretpostavlja se da je do problema došlo zbog računalne pogreške.

Prije zaustavljanja trgovanja, američki indeksi su bili u padu uslijed zabrinutosti investitora o sposobnosti Kine da zaustavi tamošnji pad.

Ali, to nije sve. Jučer je u prijestolnici SAD, Washingtonu, misteriozno ostalo bez struje 2.500 ljudi.

Odmah nakon pada njujorške burze, stranica lista “Wall Street Journal” je prestala raditi.

“Ispričavamo se zbog neugodnosti” – stajalo je na naslovnoj strani stranice.

Također, tijekom dana, objavljeno je da se stranica “The Dissolve” gasi zauvijek. Ona se bavila filmskom kritikom i vijestima o suvremenim i klasičnim filmovima.

Nakon svih ovih poteškoća koje su zadesile Amerikance, Anonymousi su na Twitteru objavili poruku sa linkom ka seriji “Office” i nepristojnom porukom.

Ali, nisu se oglasili i preuzeli odgovornost za ove napade.
 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22079"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Svrha američko-saudijskog manipuliranja cijenama nafte je destabilizacija nekoliko snažnih protivnika američke globalističke politike. Među metama su Iran i Sirija, oboje saveznici Rusije u suprotstavljanju SAD-u, gdje se on ponaša kao jedina supersila. No, glavna je meta Putinova Rusija, danas najveća prijetnja hegemoniji spomenute supersile

Piše: William Engdahl (www.engdahl.oilgeopolitics.net)

Na površinu medijskog prostora izranjaju detalji novog, tajnog i nadasve stupidnog, saudijsko-američkog dogovora o Siriji te o takozvanom IS-u. U njemu je riječ o kontroli nafte i plina u cijeloj toj regiji te o slabljenju Rusije i Irana zbog saudijsko-arabijskog preplavljivanja svjetskog tržišta jeftinom naftom. Pojedinosti su dogovoreno u rujanskom susretu američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerryja i saudijskog kralja. Uzgredna posljedica: Rusija će biti još brže primorana okrenuti se istoku – Kini i Euroaziji.

Jedna od najneobičnijih anomalija nedavne NATO-ove akcije bombardiranja, navodno protiv ISIS-a ili IS-a ili ISIL-a ili Daasha, ovisno o vašim preferencijama, jest činjenica da cijena sirove nafte – unatoč ratu koji bjesni u području najbogatijem naftom na svijetu – stalno opada, i to dramatično. Od lipnja kada je ISIS iznenada osvojio naftom bogato područje Iraka oko Mosula i Kirkuka, referentna cijena sirove nafte po indeksu Brent pala je za približno 20%, sa 112 na oko 88 dolara. No, dnevna potražnja za naftom u svijetu nije pala za 20%. Potražnja za naftom u Kini nije pala 20%, niti su američke zalihe domaće nafte iz škriljevca narasle za 21%.

Događa se da dugogodišnji američki saveznik unutar OPEC-a, kraljevina Saudijska Arabije, preplavljuje tržište ekstremno diskontiranom naftom, pokrećući tako cjenovni rat unutar OPEC-a, dok isto čini i Iran, što dovodi do panike na tržištima naftnih ročnica. Diskontiranu naftu Saudijci plasiraju uglavnom u Aziji, najviše u Kini, njihovom glavnom azijskom kupcu, gdje svoju sirovu naftu navodno nude za pukih 50 do 60 dolara po barelu, a ne po dosadašnjoj cijeni od oko 100 dolara.

Ta saudijska financijska operacija diskontiranja je, prema svim naznakama, koordinirana s ratnom operacijom američkog ministarstva financija, preko njegovog Ureda za terorizam i financijsku analitiku, u suradnji s nekolicinom insajderskih igrača u Wall Streetu koji upravljaju trgovanjem naftnih derivata. Rezultat je panika na tržištu koja svakodnevno dobiva sve veći zamah. Kina je prilično zadovoljna što može kupovati jeftinu naftu, ali njeni bliski saveznici, Rusija i Iran, time su gadno pogođeni.

Dogovor

Prema Rashidu Abanmyju, predsjedniku saudijskoarabijskog Centra za naftnu problematiku i strateška očekivanja (iz Rijada), ovo dramatično rušenje cijena namjerno izazivaju Saudijci, najveći proizvođači nafte unutar OPEC-a. Javnosti je servirana priča da je glavni razlog tomu stjecanje novih tržišta na svjetskom tržištu gdje potražnja za naftom opada. No, stvarni je razlog, prema Abanmyju, vršenje pritiska na Iran zbog njegova nuklearnog programa, te na Rusiju, kako bi prestala podržavati Bashara al-Assada u Siriji.

Kada se uzmu u obzir financijski gubici ruske države u prodaji prirodnog plina Ukrajini te izgledni prekid tranzita ruskog plina (iniciran od strane SAD-a) na golemo EU tržište ove zime, dok se prikupljene zalihe plina u EU tope, pritisak na cijene nafte Moskvu će pogoditi dvostruko. Više od 50% prihoda ruske države potječe od izvozne prodaje nafte i plina.

Svrha američko-saudijskog manipuliranja cijenama nafte je destabilizacija nekoliko snažnih protivnika američke globalističke politike. Među metama su Iran i Sirija, oboje saveznici Rusije u suprotstavljanju SAD-u, gdje se on ponaša kao jedina supersila. No, glavna je meta Putinova Rusija, danas najveća prijetnja hegemoniji spomenute supersile. Ta strategija je slična postupanju SAD-a prema Saudijskoj Arabiji 1986., kada je preplavio svijet saudijskom naftom, rušeći cijenu na ispod 10 dolara za barel, i uništavajući privredu tadašnjeg sovjetskog saveznika Saddama Husseina u Iraku, a naposljetku, i sovjetsku privredu, utirući put raspadu Sovjetskog Saveza. Danas, SAD se nada da će urušavanje ruskih prihoda od nafte, u kombinaciji s odabranim oštrim sankcijama planiranim od strane Ureda za terorizam i financijsku analitiku (u sklopu američkog ministarstva obrane), dramatično oslabiti Putinovu golemu domaću podršku i stvoriti uvjete za njegovo konačno svrgavanje.

Američka makinacija osuđena je na propast iz brojnih razloga, među kojima je i to što je Putinova Rusija poduzela značajne strateške korake, zajedno s Kinom i drugim državama, da smanji svoju ovisnost o Zapadu. Ustvari, ovo korištenje nafte kao oružja samo ubrzava nedavne ruske poteze u pravcu fokusiranja njene ekonomske moći na nacionalne interese i smanjivanja ovisnosti o dolarskom sustavu. Ako dolar prestane biti valuta svjetske trgovine, osobito trgovine naftom, američko ministarstvo financija može očekivati financijsku katastrofu. Iz tog razloga Kerry-Abdullahov naftni rat nazivam krajnje stupidnom taktikom.

Tajni dogovor Kerryja i Abdullaha

Dana 11. rujna američki ministar vanjskih poslova Kerry susreo se sa saudijskim kraljem Abdullahom u njegovoj palači na Crvenom moru. Susretu je, na poziv kralja, prisustvovao i bivši direktor saudijske obavještajne službe princ Bandar. Tu je izmudrovan dogovor o saudijskoj podršci zračnim napadima protiv ISIS-a u Siriji, pod uvjetom da Washington podrži Saudijce u rušenju Assada, čvrstog saveznika Rusije i de facto Irana, kao prepreke planovima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata da zadobiju kontrolu nad nastajućim tržištem prirodnog plina u EU, čime bi se potkopala ruska unosna trgovina s EU. U izvještaju iz Wall Street Journala spomenuto je „višemjesečno pregovaranje Amerike i arapskih vođa, koji su se složili da trebaju surađivati u borbi protiv Islamske države, ali nisu konkretizirali kako bi to i kada trebalo učiniti.

Taj proces što se otegao dao je Saudijcima priliku da od SAD-a izmami svježu obvezu da će intenzivirati obučavanje pobunjenika za borbu protiv g. Assada, čiji odlazak sa scene Saudijci još uvijek smatraju svojim najvišim prioritetom.”

Prema saudijskom gledištu, rat se vodi između dva konkurentska davnašnja vektora islama. Saudijska Arabija, domicil svetih gradova Meke i Medine, deklarira svoju de facto superiornost u islamskom svijetu sunitskog islama. Forma saudijske sunitske denominacije je ultrakonzervativni vehabizam, nazvan po beduinskom islamskom fundamentalistu ili salafistu iz 18. stoljeća Muhammadu ibn Abd al-Wahhi. Talibani vuku korijene iz vehabizma, uz pomoć vjerske poduke financirane od strane Saudijske Arabije. Zaljevski Emirati i Kuvajt također se priklanjaju sunitskom vehabizmu Saudijaca, kao i katarski emir.

Iran, s druge strane, povijesno je središte manjeg ogranka islama – šijita. Većinu iračkog stanovništva od 61% čine šijiti. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad pripadnik je pratećeg ogranka šijita, manjinske zajednice čiji se članovi nazivaju alavitima. Otprilike 23% Turaka također su alavitski muslimani. Sliku dodatno komplicira činjenica da je Saudijska Arabija povezana mostom s malom otočnom zemljom, Bahreinom, gdje čak 75% stanovništva čine šijiti, dok su članovi vladajuće obitelji Al-Khalifa suniti, čvrsto povezani sa Saudijskom Arabijom. Štoviše, u naftom najbogatijem saudijskom području prevladavaju šijitski muslimani koji rade na naftnim postrojenjima u Ras Tanuri.

Rat oko naftovoda i plinovoda

Ove povijesne rasjedne linije unutar islama, koje su bile u stanju mirovanja, dovedene su u stanje otvorenog rata, i to pokretanjem islamskog Svetog rata, znanog i kao Arapsko proljeće – u režiji američkog ministarstva vanjskih poslova i CIA-e. Vašingtonski neokonzervativci ušančeni unutar Obamine administracije u obliku duboke tajne mreže, i njihovi saveznički mediji poput Washington Posta, zagovarali su tajno američko podupiranje CIA-inog omiljenog projekta, poznatog kao Muslimansko bratstvo. Kao što detaljnije pišem u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Amerikas Heiliger Krieg (na njemačkom), još od početka 1950-ih CIA gaji veze s kultom smrti, terorističkim Muslimanskim bratstvom.

No, ako mapiramo resurse poznatih rezervi prirodnog plina u cijelom području Perzijskog zaljeva, motivi Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata (usmjeravani od strane Saudijske Arabije) u financiranju Assadovih protivnika milijardama dolara – uključujući i sunitski ISIS – postaju jasniji. Prirodni plin postao je favorizirani izvor „čiste energije” za 21. stoljeće, a EU je svjetsko tržište plina s najvećim rastom, što je bitan razlog da Washington želi prekinuti ovisnost EU o Gazpromu glede opskrbe plinom, kako bi oslabio Rusiju i zadržao kontrolu nad EU preko svojih lojalnih poslušnika tipa Katara.

Najveći poznati rezervoar prirodnog plina u svijetu leži u sredini Perzijskog zaljeva, sežući jednim krakom u teritorijalne vode Katara, a drugim u vode Irana. Iranski dio se naziva Sjeverni Pars. Godine 2006. kineska državna kompanija CNOOC potpisala je sporazum s Iranom o tome da će razvijati Sjeverni Pars i izgraditi LNG infrastrukturu kako bi taj plin dopremila u Kinu.

Katarska strana Perzijskog zaljeva pod nazivom Sjeverno polje sadrži treće najveće zalihe prirodnog plina na svijetu, iza Rusije i Irana.

U srpnju 2011. vlade Sirije, Irana i Iraka potpisale su povijesni energetski sporazum o plinovodu, što je uglavnom ostalo nezapaženo usred rata – vođenog od strane NATO-a, Saudijske Arabije i Katara – s ciljem svrgavanja Assada. Taj plinovod – koji bi prema procjenama trebao koštati 10 milijardi dolara a čija bi gradnja trajala tri godine – išao bi od iranske luke Assalouyeh blizu plinskog polja u Južnom Parsu (u Perzijskom zaljevu) do Damaska u Siriji preko iračkog teritorija. Ovim sporazumom Sirija bi postala središte sklapanja i proizvodnje, glede rezervi u Libanonu. To je geopolitički strateški prostor koji se geografski otvara po prvi put, protežući se od Irana do Iraka, Sirije i Libanona. Kako je to objasnio dopisnik Asia Timesa, Pepe Escobar: „Iransko-iračko-sirijski plinovod – ako se ikada izgradi – ojačao bi pretežito šijitsku osovinu, putem ekonomske, čelične pupčane vrpce.”

Nedugo nakon potpisivanja sporazuma s Iranom i Irakom 16. kolovoza 2011., sirijsko ministarstvo nafte objavljuje da je pronađen izvor plina u području Qaraha, u središnjoj sirijskoj regiji nedaleko Homsa. Gazprom bi, uz Assada na vlasti, bio značajan investitor ili zakupac novih plinskih polja u Siriji. Iran, u konačnici, planira proširiti taj plinovod od Damaska do libanonske mediteranske luke, gdje bi se plin dopremao za veliko tržište EU. Prema važećem sporazumu s Irakom, Sirija bi kupovala iranski plin iz iranskog dijela polja u južnom Parsu.

Katar, danas najveći izvoznik LNG-a, uglavnom u Aziju, želi isto EU tržište na koje su oko bacili Iran i Sirija. U tu svrhu izgradio bi plinovode do Mediterana. I zato mu je silno važno da se otarasi proiranskog Assada. Godine 2009. Katar je predložio Basharu al-Assadu da izgradi plinovod od katarskog Sjevernog polja, preko Sirije, do Turske i EU. Assad je to odbio, ističući duge prijateljske odnose Sirije s Rusijom i Gazpromom. Tim odbijanjem, u kombinaciji s Iransko-Iračko-sirijskim sporazumom o plinovodu iz 2011., pokrenut je žestoki saudijsko-katarski napad na Assadovu moć te je započelo financiranje al-Qaedainih terorista, unovačenih džihadističkih fanatika spremnih da ubijaju alavitske i šijitske ‘nevjernike’ za 100 dolara mjesečno i kalašnjikov. Vašingtonski neokonzervativni jastrebovi (ratni huškači) unutar i oko Obamine Bijele kuće, zajedno sa svojim saveznicima u desnom krilu Netanyahuove vlade, klicali su od veselja u svojim foteljama kada je Siriju nakon proljeća 2011. zahvatio plamen nereda.

Danas ratovi u Ukrajini i Siriji (raspireni od strane SAD-a) samo su dva fronta u istom strateškom ratu s ciljem slabljenja Rusije i Kine te slamanja svakog eventualnog opiranja američki kontroliranim snagama Novog svjetskog poretka. Na oba fronta strateški je cilj kontrola nad energetskim cjevovodima, ovaj put prvenstveno cjevovoda prirodnog plina – od Rusije do EU preko Ukrajine te od Irana i Sirije do EU preko Sirije. Prava svrha djelovanja ISIS-a (uz podršku od strane SAD-a i Izraela) jest nalaženje izgovora za bombardiranje Assadovih vitalnih silosa sa žitom i naftnih rafinerija kako bi se potkopala privreda, u pripremama za eliminaciju ruskog, kineskog i iranskog saveznika Bashara al-Assada, na način sličan eliminaciji Ghaddafija.

U jednom užem smislu, kako to vide vašingtonski neokonzervativci, onaj tko ima kontrolu nad Sirijom može imati kontrolu nad Bliskim istokom. A kontrolirajući Siriju, kapiju prema Aziji, on će držati ključ ruske kuće, kao i kineske, preko Puta svile.

Religijski ratovi su, povijesno gledano, najkrvaviji od svih ratova, a ni ovaj nije izuzetak, osobito kada su na kocki bilijarde dolara u vidu prihoda od nafte i plina. Zašto je tajni Kerry-Abdullahov dogovor o Siriji, zaključen 11. rujna, glupav? Zato što briljantni taktičari u Washingtonu i Riyadhu i Dohi, te donekle i u Ankari, nisu kadri sagledati međupovezanost svekolike pomutnje i razaranja koje potpiruju. Kao što nisu u stanju proviriti iznad svojih vizija o kontroli nad naftom i plinom kao osnovi svoje nezakonite moći. Na koncu konaca, siju sjeme vlastite propasti.
 
(nexus-svjetlost/uredio:nsp)

Bivši pomoćnik za ekonomsku politiku SAD Paul Craig Roberts kaže da SAD ima planove za nuklearni rat s “neprijateljima Amerike.”

Ovdje su riječi dr. Robertsa:

“Washington planira preventivno nuklearni napad ne samo u Rusiji, već i vjerojatno u Kini. U Washingtonu ima mnogo onih koji podržavaju ideju o nuklearnom ratu, dajući izjave poput “Što je uporaba nuklearnog oružja, ako se ne koristi” …

U međuvremenu, upotreba samo jedan posto nuklearnog oružja, koje je na raspolaganju SAD i Rusije će uništiti najmanje dvije milijarde ljudi. A ako će polovicu nuklearnog arsenala dvije zemlje dići u zrak, život na Zemlji će prestati postojati.”

Dr. Roberts nastavlja:

“Pričao sam o tome već nekoliko godina. Upozorio sam da je politika Busheve administracije da promijeni američku vojnu doktrinu, tako da uloga nuklearnog oružja više ne bude sposobnost da se odgovori na agresiju protiv Sjedinjenih Država. Sada je stekla status sredstava za preventivni nuklearni napad.

U ovom trenutku, naša doktrina je da možemo početi nuklearni rat protiv bilo koga tko nam se ne sviđa, ili nekoga tko se ne slaže s nama, ili netko tko se (mislimo) priprema za rat s nama. Ova doktrina se odnosi na one zemlje koje ne posjeduju nuklearno oružje. “

Zašto Rusija može postati meta za američke nuklearne rakete? Roberts odgovara na ovo pitanje na sljedeći način:

“Rusija – ogromna zemlja sa ogromnim resursima. Ovi resursi su dovoljni da spriječe Washington zadrži dominaciju. Iz tog razloga, Rusija je uvijek bila meta doktrine za nuklearni rat. Trenutno, SAD ima u blizini ruske granice svoj raketni obrambeni sustav. Tijekom Reaganove ere, on se zvao “Zvjezdani ratovi”. Ove rakete su dizajnirane presresti interkontinentalne balističke rakete.

Dakle, možemo reći da je Amerika sigurna? Roberts smatra da to nije slučaj:

“Čak i ako američki gradovi i nađu način da izbjegnu odmazde, Amerikanci i dalje umiru od zračenja i nuklearne zime” … “klimatske promjene biće dramatične, a temperatura će se brzo smanjivati ​​svaki dan tijekom tri godine. Jasno je da u takvim okolnostima na terenu ništa neće rasti.

A to je pored činjenice što zračenje čini ljudima. Ovo je vrlo ozbiljna situacija gdje SAD stvarno radi na planovima nuklearnog rata i želi izbrisati Rusiju i Kinu sa zemlje, a sve u cilju da Washington nametne svoju volju na svijetu.”

Zašto ne pričaju o tome u američkom nacionalnim medijima? Na ovo dr. Roberts, koji je nekada služio kao glavni urednik Wall Street Journala, kaže:

“New York Times i Washington post sudjeluju u ovome. Oni u potpunosti podržavaju ove ratove. Razlog je jednostavan – oni su kupljeni ili zastrašeni, jer ako kažete bilo što negativno o Washingtonu, to će biti proglašeno anti-američkim. To je poenta apsurda.”

Što ako Rusija i Kina prve udare? Nećete priznati takvu mogućnost? Dr. Roberts kaže:

“Ono što vam govorim – ovo je javna informacija. Ovo nije samo moje mišljenje. Ono je otvoreno i svatko može ga čitati. I ruski i kineski časnici su svjesni toga … Za Washington, to je vrlo opasna doktrina, kao i njegova primjena pomoću koje se razvija proturaketni sustav u Poljskoj …

Američke baze su već u Poljskoj i biće ih sve više. Poljska vlada je potpisala smrtnu kaznu čovječanstva … Oni su dali Washingtonu povjerenje da mogu zadaju udarac Rusiji bez ikakvih posljedica po sebe … Naravno, ovi sustavi nikada neće raditi u korist čovječanstva. U ovom ratu neće biti pobjednika. To je samo neznanje.

Međutim, vjerovanje u mogućnost pobjede čini mogućnost nuklearnog rata većom.”
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Kako stvari mogu izgledati tako dobre, a ipak biti tako loše? “Civilizacija je pod zavjerom … Suvremeni život je predstavljen tihom gomilom komotnog naroda koji se ne prestaje zavaravati” (John Buchan 1875-1940)

Postoje dva načina kako stvari mogu izgledati dobro, iako cijela civilizacija ide u propast.

1. Ne treba “odmah platiti” – možeš živjeti od svog “početnog kapitala”

Početkom 1980-ih, osnovana je tvrtka u SAD koja je započela raditi na prodaji računalnih programa. Četvorica mladih ljudih su skupili oko 170.000 dolara koje su zaradili, uštedjeli ili su njihovi roditelji uštedjeli i uložili zajedno s njima. Njihov plan je bio razviti i reklamiraju novi program za obradu teksta koji će biti bolji od tada popularnog programa WordStar, i da će tako postati bogati.

Sa svojih početnih 170.000 dolara oni su iznajmili drugi kat jedne male zgrade s uredima. Imali su pet privatnih ured, salu za konferencije i zajednički dio za pomoćnike koje će zaposliti. Angažirali su dizajnersku tvrtku koja će napraviti zaštitni znak, memorandum za pisma i veliki znak na ulaznim vratima.

Uzeli su u zakup četiri automobila marke Saab, kao automobile poduzeća, kupili su stolove od hrastovine i kožne direktorske stolice. Angažirali su lokalnog cvjećara da postavi i održava lončanice, i lokalnog prodavača ribica da postavi i održava akvarij. Isplaćivali su sebi plate po 30.000 dolara godišnje i pozvali su određene ljude da rade kod njih i obećali im dobru plaću.

Ovi momci su bili dobri programeri i znali su sve o kompjuterima. Nije bilo sumnje da oni mogu napraviti pristupačan i vrlo profitabilan kompjuterski program za obradu teksta. Oni koji su prvi put došli kod njih bili su impresionirani – oni i njihove prostorije odisali su ljepotom i ukazivali na uspješan i napredan biznis.

Mlada djevojka u prijemnoj kancelariji bila je vedra i učinkovita, četiri osnivača su bila lijepo obučena u luksuzna odijela s kravatama, a njihov tepih je pokazivao lijepe plave linije od čišćenja vakumskim usisavačem. Imali su kvalitetni kopirni stroj, aparat za uništavanje iskorištenih povjerljivih dokumenata, stroj za pripremu pisama i dobre kompjutere – sve po mjeri uspješnog biznisa. Sve prvoklasno i najbolje.

Oni su sjedili u sali za konferencije, oko njihovog hrastovog stola u udobnim kožnim foteljama, i samouvjereno su govorili kao su naumili da postanu multimilijunaši, i svatko tko investira u njihov biznis također će postati milijunaš. Njihov plan je bio da polovicu svoje pažnje usmjere na dobivanje novca od investitora, a pola na stvaranje i reklamiranje njihovog novog proizvoda. Oni su sebi postavili rok od 12 mjeseci da iznesu svoj novi program na tržište.

Neki klijenti su odbili sudjelovati u tom projektu jer su vidjeli da će se ova nesretna priča završiti i sa drugim nazovi preduzimačima, i bili su sigurni kuda sve to ide.

Šest mjeseci kasnije, imali su 20 zaposlenih ljudi i svi su bili u akciji. Njihov proizvod će uskoro biti gotov i oni su već oštampali pozivnice za predstojeću svečanu najavu. Osigurali su zaposlenje za građane i prostorije gdje će oni raditi, povećali su broj automobila na šest, i dovoljno su povećali svoj početni kapital u banci koji je sada iznosio četvrt milijuna dolara. Oni još uvijek nisu ništa proizveli niti prodali, ali su izgledali vrlo uspješno. Stvari su izgledale odlično, a život je bio dobar.

Nakon još šest mjeseci, pročulo se da zatvaraju firmu. Četiri vlasnika su povisila svoje plaće za pet puta i tvrtka je ostala bez novca prije nego što je iznijela svoj proizvod na tržište. Tvrtka i ureda su izgledali sjajno, blještavo i moćno sve do dana kada su zaposlenici dobili obavijest da se firma zatvara u roku od 24 sata. Investitori su izgubili sve što su uložili jer su vlasnici potrošili njihov ulog prije nego što su počeli bilo što zarađivati.

2. “Ponzijeva shema”

Ponzijeva shema je još jedan način u kojoj se stvari odvijaju dobro za svakoga, sve do dana kada se desi iznenadni i katastrofalan kolaps. Priča o američkom poduzetniku Ponziju je i fascinantna i poučna.

Godine 1917., Charles Ponzi je bio putujući moler na Floridi. Prvi svjetski rat je upravo završio, a financijski sustavi Europe su bili razoreni. Ponzi, naslutivši mogućnost da se obogati na poslijeratnoj financijskoj konfuziji, došao je na ideju kako postati milijunaš, iako će uništiti živote milijune ljudi.

Krajem 1919. godine, Ponzi je otišao u Boston i iznajmio ured na Pie Alley, gdje je otvorio tvrtku koju je nazvao “Sigurna mjenjačnica” (Securities Exchange Company). Njegova tvrtka, kako je tvrdio, osnovana je da otkupljuje međunarodne poštanske kupone u Francuskoj i Njemačkoj (čije su valute tada bile uvelike obezvrijeđene) i da ih prodaje u SAD za američku valutu, i tako ostvaruje profit u razlici između vrijednosti propalih francuskih i njemačkih valuta i dolara. Takva shema je, u stvari, bila nemoguća, ali Ponzi je imao sreću, kao i njegovi prvi ulagači.

Ponzi je nudio 50% zarade za ulaganja u roku od samo 45 dana, i više od 40.000 ljudi u Bostonu je uložilo svoj novac kod njega. Prvih nekoliko tisuća ljudi koji su izvršili ulaganje dobili su nazad veliki novac, uključujući i obećani profit, a Ponzi je uzimao novac od novih ulagača da bi isplaćivao zarade.

Prvi ulagači su rekli svojim prijateljima o brzom načinu stjecanja zarade i ta vijest se brzo širila. U jednom trenutku, Ponzi je imao nekoliko desetaka zaposlenih službenika na Pie Alley koji su radili do kasno u noć brojeći gomile novca koji se skupljao – više od 15 milijuna dolara za manje od 6 mjeseci.

Charles Ponzi

Na vrhuncu svog uspješnog poslovanja, Charles Ponzi je bio pozdravljen od jednog novinskog reportera kao najveći Talijan koji je ikada živio.

“Niste u pravu”, odgovorio je s neobičnom skromnošću. “To je bio Kolumbo koji je otkrio Ameriku, i Marconi koji je otkrio radio.”

Kasniji nepovoljni izvještaji u istom bostonskom listu konačno su uzrokovali da prestane priljev novih ulagača. Bez novog novca koji bi dolazio, on nije mogao isplaćivati “profit” svojim prethodnim ulagačima, tako da je zatvorio tvrtku, odnoseći sa sobom posljednju paru tisuća naivnih ulagača.

Sličan događaj se desio u Albaniji 1996. godine, što je zamalo dovelo do pada državne vlade. Više od četvrtine stanovnika Albanije stavilo je svoju ušteđevinu u jednu od nekoliko velikih Ponzijevih shema pokrenutih od lokalnih kriminalaca. Prethodni predsjednik Albanije, Sali Berisha, kazao je da vlada nije željela zaustaviti primjenu Ponzijeva sheme jer su smatrali da su takve stvari normalne na jednom slobodnom tržištu i vlada nije željela miješati u funkcioniranju kapitalizma.

Albanci su demonstrirali i protestvovali, ali nije bilo koristi. Njihov novac im se nikada neće vratiti. Slične stvari su se događale u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni….u kompanijama pod nazivom Amway ili Diamond, multilevel marketing, koji je zapravo Ponzijeva shema vezana za proizvode koji su skupi ili s druge strane, koji nemaju preveliku vrijednost

Izvori našeg fosilnog goriva: početni kapital ili Ponzijeva shema?

Današnji svijet momentalno živi i raste na temelju svog “akumuliranog izvora” energije (sunčeve svjetlosti) pohranjene u fosilnom gorivu (nafta, ugljen, plin). Je li svijet funkcionira kao Ponzijeva shema ili kao “uspješna” računalna tvrtka? Naše je mišljenje da smo bliži kompjuterskoj tvrtki, iako postoje elementi oba koncepta.

Naša Zemlja sadrži ograničene količine fosilnih goriva. Iako postoje različiti podaci kada će se oni potrošiti, nitko ne negira da će se to dogoditi i mi imamo jasan osjećaj što to znači. Ova goriva omogućuju veliku svjetsku aktivnost koja naizgled ima svrhu i važnost, a ta aktivnost uzrokuje trajne i nepovratne promjene na uvjete za život na ovoj planeti i na ljude.

Kada će ova goriva nestati?

Oni koji su zaradili veliki novac u prethodnom razdoblju prosperiteta možda misle da imaju dobre šanse preživjeti, i ako ne dođe do svjetskih epidemija ili nuklearnog rata, oni su možda u pravu. Oni mogu čak i povući sa sobom jedan mali dio preostale populacije, u slučaju da se takve stvari dese u svijetu gdje postoji ekonomija u kojoj bogatstvo najimućnijih polako prelazi na niže klase ljudi. Manje sretnima mogu preostati imanja s hranom i ekvivalent energije koju su ulagači dobili u Ponzijevoj shemi i od računalne tvrtke – malo ili ništa.

Kada su momci iz računalne tvrtke zatvorili svoje poduzeće, oni su jednostavno otišli i započeli novi posao od koga su zarađivali. Ali, kada naša svjetska ekonomija počne zatvara izvore nafte, mi jednostavno ne možemo zatvoriti vrata i otići “uzeti drugi izvor energije”. Sa jedne strane, kroz tisućljetnu povijest mogli smo vidjeti da kada nestaju izvori goriva, dolazi do pojave ratova. (Više o tome u narednim poglavljima). Sa druge strane, naši “drugi izvori energije” još nisu dovoljno razvijeni.

Ali, postoji dobra vijest u ovom trenutku: ne-fosilni izvori energije postoje i njihovo korištenje je sve veće. Na žalost, dobitnik Pulitzerove nagrade (Pulitzer Price) Ross Gelbspan u svojoj knjizi “Toplina je oslobođena” (The Heat Is On) iz 1997. godine, pokazuje da američka naftna industrija i industrija ugljena sprječavaju razvoj takvih tehnologija. Kao što Gelbspan to jasno pokazuje, mi trebamo proširiti razvoj alternativnih izvora energije, tako da kad nafta iščezne bude nešto što će naša djeca moći koristiti.

Možemo li pronaći izlaz iz ove situacije?

U međuvremenu, mi smo ohrabreni od strane stručnjaka i ekonomista kako “izađemo iz ovih problema”. Rješenje je prvi put predloženo u Engleskoj 1954. godine od strane R.A. Butler-a, britanskog ministra financija, koji je predožio da umjesto da uspostavljamo specifične ciljeve vezano za porast stanovništva, kao što je izgradnja određenog broja stanova ili novih željezničkih pruga, vlada treba jednostavno da se fokusira na jednoj čvrstoj stopi rasta populacije od 3 %. Sa tom stopom, on je izračunao, do 1980. godine svaki čovjek u Britaniji će biti dva puta bogatiji.

U stvari, taj scenarij se završio upravo onako kako je Butler predvidio, na temelju jedne studije iz 1989. godine napravljene od strane irskog ekonomiste Richard Douthwaithe-a. Međutim, problem je bio da je također svaki drugi indeks bio udvostručen. Udvostručilo se bogatstvo ljudi koji se nalaze na vrhu piramide primanja.

Dakle, to znači da kada su u pitanju primanja najsiromašnijih, da osoba koja je primala 10 milijuna britanskih funti godišnje sada prima 20 milijuna, a osoba koja je primala tisuću funti sada prima 2 tisuće … je u stvari slijepa ulica u kome se nalaze siromašni, iako se njihov “životni standard” neznatno poboljšao.

U tom procesu desila se “društvena i ekološka katastrofa”, da citiramo Douthwaithe-a. Kriminal se povećao 8 puta, nezaposlenost se povećala, kronična oboljenja i mentalne bolesti su skočile, a stopa razvoda brakova je eksplodirala. Sve to je bilo ono što je Douthwaithe najprije predvidio, a kasnije bilo zabilježeno.

Na sličan način, život se promijenio na gore u SAD. Svakog dana u prosjeku 100.000 američke djece nosi pištolje, i 40 njih biva ubijeno ili ozlijeđeno tim pištoljima, iako se većina toga događa nesretnim slučajem ili kao samoubojstvo. Jedna nedavna naljepnica na automobilima kaže: “Naoružano društvo je učtivo društvo”. Neki se čude da proizvođač ovakve naljepnice misli da su današnje škole mnogo bolje od onih iz prošle generacije. San o stabilnoj obitelji zamijenjen je realnošću o armiji naoružane djece s jednim roditeljem – takvih je više od jedne polovice u američkom narodu.

Širom svijeta vidimo da rapidni rast stanovništva pritišće sve nacije i da najveću bol doživljavaju ljudi i obitelji koji nisu povezani sa vladajućom društvenom elitom koja kontrolira ekstremnu moć i bogatstvo (bilo da je ta elita ekonomska, politička ili vojna).

Tehnologija, ako ništa drugo, ubrzava taj proces. Na primjer, na početku 20. stoljeća 90% svih ratnih gubitaka bilo je među vojnicima, a na kraju tog stoljeća imamo da je visoko razvijeno oružje s daljinskim upravljanjem (koje uništava mnogo učinkovitije i štiti vojnike od izravnih ratnih djelovanja), i naširoko umnožavanje visoko učinkovitog oružja, preokrenulo taj odnos: 90 posto smrtnih slučajeva u svim današnjim ratovima je na strani civila. Više od 20 milijuna ljudi je poginulo u ratovima od Drugog svjetskog rata, a od ta 82 poznata rata 79 njih su bili unutarnji sukobi koji su najteže pogodili civile.

I najveći dio tih ratova je vođen da bi se ostvarila kontrola nad izvorima kao što su šume, obradivo zemljište, nafta, ugljen i minerali.

Na mitingu svjetskih bankara u Hong Kongu 25. rujna 1977. godine, predsjednik Svjetske banke, James D. Wolfenson je istaknuo da više od 3 milijarde ljudi – što predstavlja više od pola ljudske populacije na Zemlji, i tri puta više nego cjelokupna ljudska populacija na Zemlji 1800. godine – se bori danas za život s manje od dva dolara dnevno.

“Mi živimo u vrijeme tempirane bombe, i ako nešto odmah ne poduzmemo, ona će eksplodirati u lice naše djece”, kazao je Wolfensohn. Otprilike u to vrijeme Populacioni Institut (Population Institute) iz Washingtona objavio je izvješće da su 82 nacije (više od polovice svjetskih država) sada dostigle kritično stanje kada ne mogu proizvesti dovoljno hrane, niti imaju izvore platiti uvoz hrane da bi adekvatno zadovoljile potrebe svog stanovništva.

Kriza u oceanima

Najgušće ljudske populacije su uvijek bile blizu morskih obala, djelomično zbog lakog prijevoza, ali uglavnom jer je more povijesni izvor ljudske prehrane. Morska hrana ne predstavlja samo tradicionalnu hranu za veliki dio svijeta – to je sirovina za preživljavanje, osobito za otoke kao što su Japan ili Tajvan koja nemaju dovoljno kopnene površine za rast potrebne količine hrane neophodne kopnenim životinjama ili ljudima koji se hrane biljkama.

Godine 1994, organizacija za poljoprivredu i prehranu pri Ujedinjenim Nacijama (UN Food and Agriculture Organization) objavila je izvještaj koji kaže da je 70% posto zaliha ribe iz oceana potpuno iskorišteno ili “prekomjerno iskorišteno”. Ovaj izvještaj je bio osporavan od strane korporacija koje love ribu u velikim količinama, koje su vršile pritisak (uz pomoć velikog novca) na političare, tako da je izvještaj bio uvelike ignoriran diljem svijeta.

Ali, 15. svibnja 2003, u poznatom znanstvenom časopisu “Nature” morski biolozi Ransom A. Myers i Boris Worm objavili su detaljnu i temeljitu analizu podataka skupljnih tijekom 50 godina, šokirajući svijet i sa aspekta politike i sa aspekta znanosti:

“Analize podataka iz pet oceanskih bazena otkriva dramatično smanjenje broja krupnih grabežljivih riba (tuna, morski psi, sabljarke i druge) od napretka industrijskog ribarenja”, kaže zaključak ove analize. Dalje se kaže kako su “oceani izgubili više od 90 posto velikih grabežljivih riba, s potencijalno ogromnim posljedicama za ekosustav”.

Autori ukazuju kako su Ujedinjeni Narodi u pravu kada “tvrde da tri četvrtine svjetskih ribnih rezervi je iskorišteno do njihovih granica opstanka ili iznad toga”, i ističu da su njihovi podaci točniji nego prethodne informacije temeljene na podacima dobivenim od trgovaca ribom, koji mogu biti nerealni “.

Dodatne informacije stižu od izvještaja samih ribolovaca, kažu oni. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, japanski ribolovci su duboko u Pacifičkom oceanu obično hvatali 10 krupnih riba na svakih 100 mamaca postavljenih na udice poredane u nizu (koji bi bio često dug 1,5 kilometar ili više). Danas samo jedna od sto udica donosi ribu.

Naše zemljište postaje manje plodno, bolesti biljaka se šire i šume nestaju, geni od genetski modificiranih biljaka (GMO) prelaze u prirodu s nepredvidljivim konsekvencama, a sada otkrivamo da su naša odstupnica – oceani – skoro istrošeni.

Drevne bolesti se ponovno pojavljuju

Ali, naš gusto naseljeni svijet nije samo pod udarom rata, siromaštva i gladi. Mnogi znanstvenici upozoravaju na mogućnost širenja velikih zaraznih bolesti nastalih našim velikim brojem i naglom pokretljivošću diljem svijeta. 21. kolovoza 1997. godine, Associated Press je izvijestio da je trogodišnji dječak iz Hong Konga umro prije sedam dana od posljedica jedne vrste gripe koji nikada ranije nije viđen među ljudima.

Ova gripa je vjerojatno preskočila barijeru s jedne vrste ptica (što se očito dogodilo s gripom koja je ubila 20 milijuna ljudi diljem svijeta 1918. godine), i bio je smrtonosan, a identificiran je u laboratorijima SAD-a i Nizozemske kao vrsta gripe H4N1 tip-A , za koji ne postoji cjepivo.

Sljedećeg dana, ista agencija je objavila da je jedan čovjek iz Michigana nedavno zaražen novom vrstom sveprisutne bakterije Staphylococcus aureus, koja je otporna na sve poznate antibiotike, uključujući najnoviji i najjači antibiotik ikad razvijen – vankomicin.

Jedan medicinski epidemiolog iz Centra za kontrolu bolesti (The Center for Disease Control) u Atlanti, Dr. William Jarvis, kazao je za ovo prvo otkriće smrti od bakterije stafilokoke u SAD da je sada “vrijeme odbrojano”.

Tri dana kasnije, časopis “Wall Street Journal” je izvijestio o drugom slučaju bakterije stafilokoka otpornog na vankomicin u SAD, kod pacijenta u bolnici u New Jerseyu. Od tada, ovaj slučaj se pojavljuje diljem svijeta.

U 5. Knjizi Mojsijevoj 28:22 tekst spominje “suhu bolest”, ime najčešće korišteno za tuberkulozu do prije oko 50 godina. “Suha bolest”? Iako neki mogu to odbaciti kao zlu slutnju – konačno, tuberkuloza se ne spominje na naslovnim stranama u američkim novinama ili na TV-u ovih dana – ipak, razmotrimo sljedeće činjenice koje ukazuju na iznenađujuće novu realnost po pitanju tuberkuloze u svijetu:

Jedan nedavni izvještaj pripremljen od strane vlade SAD kaže: “Među zaraznim bolestima, tuberkuloza je vodeći ubojica odraslih ljudi u današnjem svijetu i predstavlja ozbiljan izazov međunarodnom javnom medicinskom radu, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO – World Health Organization).

Briga o svjetskim razmjerima zaraze tuberkulozom je tako velika da je u travnju 1993. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila tuberkulozu kao ‘globalnu opasnost’ – što predstavlja prvu deklaraciju takve vrste u povijesti svjetske zdravstvene organizacije.^“

Ovaj izvještaj nastavlja ulazeći u detalje o razmjerima postojeće situacije: “Ljudi se danas u svijetu zaraze tuberkulozom doslovno na svaki otkucaj kazaljke – jedan čovjek u sekundi.

CIJELA TREĆINA CELOKUPNE SVJETSKE POPULACIJE JE DANAS ZARAŽENA BACILOM TUBERKULOZE. (Naglasak je naš: imajmo na umu da samo 5-10% “zaraženih” ljudi postaje “aktivno bolesno”).

… Tuberkuloza ubija momentalno više odraslih ljudi svake godine nego sida, malarija i tropske bolesti zajedno.”

Jedan od problema s tuberkulozom je što se ona vrlo lako širi. Kao što američko ministarstvo zdravlja ističe: “Kao i prehlada, a suprotno od side, ova bolest (tuberkuloza) se širi putem zraka i putem slučajnog kontakta.

Kada zaraženi ljudi kašlju, kišu, govore ili pljuju, bacili tuberkuloze iz njihovih pluća se izbacuju u zrak gdje mogu ostati letiti satima i da budu udahnuti od strane drugih ljudi. Ako se ne izliječi, osoba s aktivnom tuberkulozom će obično zaraziti 10-15 drugih ljudi u razdoblju od jedne godine. “

Ali, zar nas znanost ne može spasiti? Na žalost, ispostavlja se da je suvremena medicinska znanost ono što UZROKUJE veći dio problema. Dok se tuberkuloza širi tako rapidno, naročito u onom dijelu svijeta koji je u razvoju, gdje je gustoća stanovništva velika, pojavljuju se novi i skoro neizlječivi oblici tuberkuloze kao rezultat neadekvatnog korištenja anti-tuberkuloznih lijekova od strane liječnika i bolnica.

Označeni kao “tipovi tuberkuloze koji su otporni na više vrsta lijekova” (multi-drug-resistant ili MDR-TB), ovi tipovi bacila tuberkuloze gotovo uvijek dovode do bolnih smrti u agonijama.

Kako je američko ministarstvo zdravlja istaklo: “Ne postoji lijek za neke tipove tuberkuloze koje su otporne na više vrsta lijekova i postoji zabrinutost da se oni mogu brzo proširiti diljem svijeta. Iako su čvrsti podaci oskudni, istraživači procjenjuju da je više od 50 milijuna ljudi zaraženo tipovima tuberkuloze koji su otporni na barem jedan od lijekova protiv tuberkuloze. “

Mislite li da je to možda problem sa zemljama Trećeg svijeta? Jedan tekst u časopisu “Nature” ističe da je ova bolest već “osobito opasna” u New York Cityju i Los Angelesu, i da se širi preko cijele SAD. Tuberkuloza putuje tako brzo kao čovjek koji kašlje u zrakoplovu, autobusu ili vlaku.

U medicinskom časopisu za kirurge uključene u operaciju prsnog kođa “Chest”, autori ističu da u SAD-u postoji “alarmantno vraćanje negativnog trenda u slučajevima tuberkuloze” koje je počelo oko 1984. godine. Oni otvoreno tvrde:

“Tijekom prošlog desetljeća, slučajevi zaraze sidom i tuberkulozom popeli su se do proporcija epidemije u nekoliko glavnih gradova SAD-a.

U bolničkom centru Bellevue na Manhattanu, slučajevi tipova tuberkuloze koji su otporni na više vrsta lijekova povećali su se 7 puta u 1991. godini, ako se usporede sa bilo kojom od prethodnih 20 godina.”

A to je, naravno, samo jedna bolest. Druge bolesti koje zabrinjavaju uključuju hantavirus, encefalitis, koronavirus koji uzrokuje SARS, smrtonosni gripu iz 1918. godine koji se danas ponavlja (ovaj virus je bio “pažljivo” izoliran od strane istraživača krajem 1997. godine tako da se mogao “proučavati” – oni su pronašli nekoliko žrtava koji su bili zaleđeni ispod slojeva vječitog leda u sjevernoj Europi), Pfisteria piscicida koja je desetkovala rukavce i vodene puteve na istočnoj obali SAD-a, sida i desetke drugih bolesti.

Postoje čak problemi za one koji jedu meso sa “zaraženim” proteinima (poznati kao prioni), otkriće za koje je jedan znanstvenik dobio Nobelovu nagradu 1997. godine. Iako je ovo otkriće u obliku bolesti ludih krava u Velikoj Britaniji tijekom 1980-ih izazvalo svjetsku zabrinutost zbog te naročite manifestacije priona, postoje i mnoge druge, i one se šire i među životinjama koje čovjek hrani i među svjetskom ljudskom populacijom.

Čak i u svjetlu ovih i drugih činjenica o potencijalnim opasnostima i postojećim nesrećama izazvanih našim eksplozivnim rastom, oni koji ukazuju da bi trebalo razmotriti i druge nepovoljne trendove ušutkavaju se kao da su ludi ili ekološki fanatici, ili se odbacuju kao oni koji ignoriraju osnove ekonomije … ili kao da su “protiv rasta” stanovništva. Međutim, zapazimo da ušutkivanje provode uglavnom oni na vrhu rastuće piramide “bogatstva”, koji prijete uništavanju naše planete.

Stvari mogu izgledati dobro jednostavno zato što mi ne vidimo ili ne čujemo što se događa

Sljedeći razlog zbog koga stvari mogu izgledati dobro je to, što općenito, ljudi su vrlo neinformirani o stanju ostalog dijela svijeta. Knjiga objavljena u Americi pod nazivom “Svjetski almanah i knjiga činjenica” (World Almanac and Book of Facts) čak ni ne navodi glad ili siromaštvo kao kategoriju. Međutim, ona sadrži iscrpan popis američkih kompanija, sveučilišnih profesora, glumaca, članova američkog kongresa i sportaša.

Kako je moguće da najprosperitetnija nacija na Zemlji, s daleko najrazvijenijim medijima, bude tako neinformirana? To je jedno važno pitanje.

U svakodnevnim vijestima često se reklamiraju velike multinacionalne kompanije koje prednjače u uništenju okoliša, a također među sto najvećih korporacija u Americi pet njih su vlasnici televizijskih mreža koje emitiraju večernje vijesti, što nije mali razlog zašto su Amerikanci loše informirani.

Mi moramo plaćati pretplatu na televiziju, ali ona sada nije adekvatan način da saznamo što se događa.

Također, nije suprotno zakonu da novinske organizacije lažu stanovništvo. 14. veljače 2003. godine, prizivni sud drugog distrikta na Floridi odlučio je da TV program Fox nije izvršio kazneno djelo kada je ova televizijska korporacija angažirala novinarku Jane Akre da objavi lažnu informaciju o onome što zna.

Ona i njezin producent (muž) Steve Wilson napravili su istraživački izvještaj koji je postavio pitanje o tome kako mliječne tvrtke na Floridi tajno ubacuju u krave hormon rBGH, koji je produkt genetskog inženjeringa napravljen od strane tvrtke Monsanto.

“Svaki urednik ima pravo da sakrije istinu”, kazao je Wilson, “i svaki reporter će vam reći da se to događa s vremena na vrijeme kada sebični interes TV kompanija nadvlada interes javnog mnijenja. Ali, kada televizijski menadžeri, koji nisu novinari, imaju tako malo poštovanja za javnu istinu da oni angažiraju reportere da emitiraju lažnu informaciju i izvrću istinu da bi se ulagivali nekome ili da bi izbjegli neugodnu informaciju od posebnog interesa koja objašnjava što se tu dogodilo, to je trenutak da svaki odgvorni novinar ustane i kaže: ‘Ne želim u tome sudjelovati.’ To je ono što smo Jane i ja kazali na suđenju. “

Međutim, oni su izgubili parnicu, a sud na Floridi je sada učinio službenim transformaciju ranije poštovane profesije novinarstva u profitabilno propagandno sredstvo bogatih korporacija.

Nakon presude, Wilson je rekao:

“Željeli smo da kažemo istinu potrošačima na Floridi o jednoj velikoj kemijskoj tvrtki i jednom moćnom lobiju proizvođača mliječnih proizvoda koju su oni željeli sakriti od javnosti. To je trebao biti izvještaj za koji bi se dobila nagrada.

Mi smo naučili tešku lekciju, a to znači da vi danas možete biti spaljeni kadgod TV kompanije stave veću pozornost na reklamu koja ide tijekom vijesti nego na objavljivanje istinitih informacija. “

Iako su Walter Cronkite i Ralph Nader svjedočili na suđenju Akreovom o važnosti poštenog izvještavanja u demokratskom društvu, sud je odlučio da je TV kanal Fox imao pravo naruči da njihovi reporteri lažu ili dobiju otkaz. Reporteri diljem svijeta gledali su ovo suđenje sa zabrinutošću, i kada je presuda donesena, uređivači programa “PR Watch” Sheldon Rampton i John Strauber su rekli: “Novinari će analizirati ovaj slučaj i njegove implikacije. Ako su TV program Fox i kompanija Monsanto mogli uništiti karijeru dvoje reportera, isto se može dogoditi svakom drugom. “

Također, u svojoj nekorektnoj produkciji vijesti, ovaj medij nam pokazuje idealizuranu realnost, a ne istinu o životu na ovom svijetu. Na primjer, ljudi beskućnici se rijetko viđaju na televizijskim programima. Međutim, ta realnost je ono što polako, ali uočljivo, kao dio SAD-a počinje nalikovati posljedice siromaštva u Bombaju.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)