Neko vrijeme smo se dvoumili kakav naslov da damo ovom svom tekstu. Najbliži sam bio ovima: “Kolnski užas za djevojke” i “Hoće li njemačka imati dovoljno zatvora za sve migrante?!”

Razmislivši, ipak smo se odlučili dati u prvi plan riječ “pogrom” jer je dovoljno zloslutna. A Njemačka će se s migrantskim pogromima najvjerojatnije suočiti.

(Pogrom (iz rus. Погром “razaranje, pustošenje”) odnosi se na nasilne, ponekad organizirane skupne prepade prema pripadnicima vjerskih, nacionalnih, etničkih ili manjinskih skupina. Često su povezani i s pljačkanjem i zlostavljanjima, kao i ubojstvima ili genocidom. Wikipedia. U širem smislu označava nasilna djela protiv bilo kojeg dijela stanovništva. Izraz je izvorno označavao protužidovske aktivnosti ruskog cara.)

Potom smo, kada smo gotov tekst ponovo pročitali, poželjeli staviti naslov “Vukovi i ovce”, ali sam odustao.

Dakle: neka ostanu “pogromi” pošto ka njima, na kraju krajeva, sve ide.

Bit svega je u ovome:

Oko sto njemačkih žena napadane su u novogodišnjoj noći od strane izbjeglica i migranata na ulicama Kölna – oko željezničke stanice i katedrale – na mjestima gdje se u to vrijeme tradicionalno okupljaju u tom njemačkom starinskom gradu.

Njemački mediji pišu: izbjeglice, mladi ljudi, opkoljavali su djevojke, pristajali za njima, kidali s njih odjeću i pljačkali ih.

Ovo je onako tipično njemačko sterilno “prepričavanje”. Jer, već se pojavilo nekoliko prijava policiji za silovanje, sve sa ne baš običnim “hvatanjem za spolne organe”.

Zamislite kako crnooki i tamnokoži migranti raspaljeni alkoholom sa plavih njemačkih fräuleina (gospođica, neudata djevojka) kao vukovi kidaju odjeću. A nigdje okolo ni jednog jedinog starca snajperista Wehrmachta s puškom (aluzija na poznati ruski film “Vorošilovski strijelac” – op-prev.).

Policija tvrdi da ništa nije čula od pucanja petardi i da od njihovog dima ništa nije vidjela.

“Zelena” gradonačelnica Kölna Henriette Reker, držeći se potpuno perverzne logike “zelenih”, posavjetovala je njemačkim ženama (citiramo po Der Spigelu): “Uvijek postoji mogućnost da se zadrži određeno rastojanje koje je veće od duljine ispružene ruke. A ne treba ni samoinicijativno tražiti zbližavanje s tuđincima s kojima se nemaju povjerljivi odnosi”.

Još je gradonačelnica posavjetovala: “Držite se u skupinama, ne izdvajajte se iz skupine čak ni kad ste praznično raspoloženi”.

Možemo zamisliti ono što se dogodilo u Kölnu.

U svemu što je dovelo do užasa njemačkih fräuleina sudjelovalo je, po riječima očedivaca, oko 1000 migranata. Oni su opkoljavali žrtve i bacali se na njih.

Sve se izdogađalo usred zime kada njemačke fräuleine nisu odjevene u provokativne šorceve iz kojih “ispadaju” stražnjice, već u zimsku odjeću. Zato su, da bi došli do tijela, morali su im kidati kapute, haljine … Sve u svemu: u centru Kölna je zaista vladao užas.

Henriette Reker je zato – za ono što je izgovorila – morala odmah bude uklonjena sa funkcije.

Doduše, nju je već osudilo – samo ne u sudu – ministar pravde Njemačke koji je na svom twitteru napisao: “Odgovornost nije na ženama nego na prijestupnicima”.

Odlično od ministra, ali gradonačelnica nije smijenjena, nasilnici nisu ni pronađeni ni uhićeni.

A policija je u Kölnu bila dužna čak i pucati u migrante koji su se pretvorili u prijestupnike.

“Razmak ispružene ruke? Sada ovo više nije moja zemlja … “- napisao je na twitteru korisnik Riffmaster.

U ćeliji norveškog zatora nervozno od jednog do drugog njenog zida hoda Breivik i mrmlja: “A ja sam vam govorio … Ja sam vas upozoravao … Govorio sam vam, ali me niste slušali, niste shvatili moju poruku. A lijepo sam vam govorio … “

U suštini, u Kölnu je pod otvorenim nebom bio odigran komad “Vuci i ovce” u kojem su vuci bili mladi migranti, a ovce – plave njemačke fräuleine.

Bila je to zloslutna ilustracija za tragediju koja je, izgleda, već nepopravljiva.

U Njemačku je pušteno oko milijun tuđih, divljih vukova vrele krvi i dana im je mogućnost da se kreću između ovaca. Zato su oni 1. siječnja – zagrijani alkoholom – pokazali svoju pravu prirodu, zlu prirodu, kriminalnu pohotljivu, moglo bi se reći i “zvjersku”, uz rizik da žemo uvrijediti zvijeri.

Vukovi su stigli u zemlju u kojoj starčić trči za tobom s krikom negodovanja ako si mimo košarice za otpatke bacio kakav papirić.

Zašto li se, Nijemci, čudite što oni pružaju šape prema vašim ženama i što kidaju na njima odjeću? A što ste očekivali?

Kod vas su stigli oni kojima je najvažnija njihova koža, dezerteri koji su pobjegli od svojih ratova, koji su – umjesto da brane svoju zemlju – došli u bogate tuđe zemlje. Što se zato drugo od njih moglo očekivati?

I heroji i žrtve su ostali u njihovim zemljama. Njihovi heroji su ostali tamo jer žele izvršiti podvige za njezino oslobađanje. A žrtve ili su već pale ili su onemoćale toliko da više nikuda nisu u stanju ni bježati.

A do vas su stigli mladi, jaki, poduzetni i agresivni dezerteri.

Spremajte se zato, Nijemci, za svoje njemačke pogrome. Udarat će na vas.

U toj borbi na život ili smrt ili ćete se prekaliti i neljudskim naporima uspjeti istjerati vukove iz svoje zemlje, ili će vas izgaziti, a vaš žene propustiti kroz ruke.

To je strašna istina.

U Kölnu se dogodio tek prvi čin njemačke nacionalne tragedije.

Stanje vam je žalosno.

Takvo da vaši starci vade svoje ordenje i požutjele novine i plaču nad starim fotografijama …
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Od nuklearne katastrofe u Černobilu prošlo je skoro 30 godina. Čitavo područje oko elektrane odavno je napušteno, a svi stanovnici okolnih gradova su raseljeni i nije im dopušten povratak

Unatoč mnogim studijama koje su ispitivale ekološke posljedice katastrofe, u znanstvenoj javnosti još nije donesen konsenzus vezan uz to u kojoj je mjeri nesreća utjecala na životinjski svijet tog područja.

Prvotna su izvješća išla u prilog tome da su životinje na području oko elektrane teško stradale i da je njihova populacija bitno smanjena.

No, nedavna istraživanja pokazala su nešto posve drugo. Naime, zabilježeno je naglo povećanje broja jedinki gotovo svih životinjskih vrsta: 42 kamere postavljene oko elektrane pokazale su da je područje napučeno divljim životinjama i više podsjeća na neki prirodni rezervat nego na poprište najveće nuklearne katastrofe u povijesti.

Istraživači su brojili tragove koji pripadaju vrstama životinja tijekom zimskih istraživanja, uz prikupljanje podataka o radijaciji na mjestu istraživanja. Otkrili su da korelacija između razina radioaktivnosti i gustoće divljači koja živi u tom području NE POSTOJI.

Naime, otkrili su da je nakon nesreće, dok je u drugim dijelovima Europe broja vrsta kao što su divlje svinje i losovi bili u padu, u Sovjetskom Savezu je taj broj porastao.

Oko Černobila populacije tih životinja su zapravo bile u porastu. Danas su otkrili da dok su brojevi losova, divljih svinja, jelena i srna isti kao onaj u neozračenim nacinalnim parkovima, broj vukova je zapravo sedam puta veći u području Černobila.

To sugerira da je pritisak ljudskog naseljavanja u području kojeg naseljava divljač je glavni ograničavajući faktor, pogotovo za predatore. Podaci također pokazuju koliko je populacija divljači otporna, čak i ako je suočena s velikim nuklearnim katastrofama

‘Lako je moguće da je broj životinja sada čak i veći nego što je bio prije katastrofe’, rekao je Jim Smith sa Sveučilišta u Portsmouthu te dodao da to nipošto ne znači da je radijacija dobra za divlje životinje, već da je utjecaj čovjeka, poput izgradnje naselja, poljoprivrede i sječe šuma, daleko pogubniji.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)