U vremenima mekše vanjske politike pomirenja i pregovora u kojima su sve strane na dobitku, klasična špijunaža mnogima se čini kao stvar koja pripada prošlosti.

“PRESTAO sam se nalaziti s njim na ručkovima, jer je samo postavljao pitanja, a nikad nije kazao baš ništa o sebi”, kazao je za EUobserver o susretima s “prijateljem” iz ruske ambasade jedan diplomat iz Vijeća Europe.

Mnogima, ali ne i Alainu Winantsu, šefu belgijske državne sigurnosne agencije VSSE, koji tvrdi kako je u Bruxellesu špijunska aktivnost danas jača nego u bilo kojem drugom gradu na svijetu. Bruxelles je, po njemu, špijunska prijestolnica.

Za obavještajce, Bruxelles je jedno veliko igralište

U svom prvom intervjuu za međunarodne medije, Winants je u razgovoru za EUobserver kazao kako se “tu ne radi o desecima, već o stotinama i stotinama stranih obavještajaca i agenata” koji operiraju u Bruxellesu. “U Belgiji je špijunaža, posebno kada su u pitanju Rusi i Kinezi, na istoj razini kao i u vrijeme Hladnog rata. Mi smo zemlja s enormnom koncentracijom diplomata, poslovnih ljudi, međunarodnih institucija… Za jednog obavještajca, za jednog špijuna, ovo je igralište. To je mjesto na kojem treba biti”, kazao je Winants za EUobserver.

Upitan da li se špijunažom u Bruxellesu bave i prijateljske zemlje EU-a, poput SAD-a i Izraela, Winants je kazao: “Morali bi biti naivni i pomisliti da samo zemlje poput Rusije, Kine i Irana vrše špijunažu”.
Iranski špijuni najviše špijuniraju svoje veleposlanike

“Postoji jedan sektor gdje razlike između neutralnih, prijateljskih i neprijateljskih službi potpuno nestaje, a to je kada govorite o zaštiti ekonomskih i znanstvenih potencijala. U tom slučaju se sve službe natječu i bore jedna protiv druge”, kaže Winants, usput ispričavši vic o tome kako iranski špijuni uglavnom špijuniraju vlastite veleposlanike. S druge strane, kineski i ruski obavještajci usmjereni su na pribavljanje informacija koje imaju političku i ekonomsku težinu, a ne samo na otkrivanje “klasičnih” vojni tajni.

Osvrnuo se i na nedavni slučaj EU-ovog otvaranja istrage o Gazpromovom namještanju cijena plina na europskom tržištu. “Strane obavještajne službe vrlo su zainteresirane za energetsku politiku EU institucija. Osim što pokušavaju prikupiti informacije, pokušavaju i utjecati na odluke koje donose visoki dužnosnici u EU-u i NATO-u.

Kako pronaći idealnu žrtvu?

Winants priča kako špijuni svoje mete uglavnom love po službenim seminarima i raznim društvenim događajima u Bruxellesu. Za oznaku potencijalnih meta koristi se akronim MICE (money, ideology, compromise, ego), a najdraži su im ljudi koji su pohlepni, u dugovima, imaju radikalne ideje ili se naprosto žele igrati James Bonda. Winants objašnjava kako špijuni svoje žrtve rijetko kad vrbuju unutar institucija EU-a, zbog čega njegova služba ima pune ruke posla jer ona ima ingerenciju jednom kad “stvar” napusti službene prostore međunarodnih institucija.

Komentirajući načine na koji VSSE pomaže EU sigurnosnoj službi, jedan je EU dužnosnik kazao za EUobserver kako “oni samo identificiraju sumnjivca, a onda informacije daju Winantsu i ekipi koji špijune potom izbacuju iz zemlje”. Objasnio je i kako je jedna od vrućih meta opstala novoosnovana Europska služba za vanjske poslove, koju vodi Catherine Ashton. Napominje kako EU naprosto ne zapošljava dovoljno “sigurnjaka” koji bi mogli izaći na kraj s mnogobrojnim stranim delegacijama.

Diplomati su neoprezni i naivni

“EU diplomati imaju naviku zvati s nesigurnih linija, ili zato što nemaju one zaštićene ili zato što previše vole svoje iPhoneove. Ako želite poslati poruku sirijskog vladi, dovoljno je da o nečemu prozborite pred “Mukhabarat” (sirijski obavještajci) ekipom koja se vrti po veleposlanstvima i EU institucijama”, kazao je izvor iz EU-a za EUobserver.

Diplomatskim krugovima u Bruxellesu još kruže brojne anegdote o osoblju koje je bilo kažnjeno zbog curenja informacija. Najveći takav slučaj s kojim se Winants suočio definitivno se tiče Estonca Hermana Simma. Simm je bivši zaposlenik estonskog ministarstva obrane koji je optuže da je kao ruski špijun dijelio povjerljive informacije iz EU-a i NATO-a. Zbog izdaje je 2009. godine osuđen na 12,5 godina zatvora.

Sve se svodi na manipulativne vještine agenata

Simm je često dolazio u Bruxelles na NATO-ove seminare, a njegov kontakt je bio sin ruskog veleposlanika pri EU-u, Vasilij Čižov, koji je te 2009. godine također protjeran iz Belgije. Estonska tajna služba otkrila je kako je Simm Rusima dao najmanje 3294 povjerljiva estonska dokumenta. Simma je “obrlatio” ruski obavještajac koji se predstavljao kao portugalski biznismen.

Aleksander Toots, šef estonske tajne službe, tvrdi da Rusija obavještajce više ne regrutira na temelju komunističke ideologije, već se danas oslanja na novac i ego. Po Tootsu, glavni faktor u regrutiranju su manipulativne vještine agenta. “Sve se svodi na osobne kvalitete, na impresiju koju stvore kod mete, mentalni proces je ključ. Neki su jednostavno više talentirani za to od drugih”, kazao je za EUobserver.

“To su gluposti, NATO samo želi napraviti PR kampanju protiv Rusije”

I on, popu Winantsa, smatra kako, u smislu špijunaže, Hladni rat nikad nije završio. “Siguran sam da nema EU zemlje u kojoj ruske obavještajne službe nemaju adekvatne kapacitete. U Estoniji se zadnjih 20 godina obavještajna aktivnost sustavno povećava. Najveća greška koju možete napraviti u mom poslu je podcijeniti službe koje rade protiv vas”, kazao je Toots.

S druge strane, ruski EU veleposlanik tvrdi kako je “afera Simm” obična glupost i da je NATO iskoristio njegovog sina kako bi napravio PR kampanju protiv Rusije. U svijetu tajnih agenata, tko može reći tko govori istinu, a tko laže.
 
izvor: index.hr, nordicintel.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10725"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]