20-godišnji sirijski izbjeglica optužen je za terorističke aktivnosti od strane optužnog suda u gradu Charleroi u Belgiji

Novine HLN izvjestile su da je čovjek, pod imenom Ahmed A., testirao bombu u njegovom stražnjem dvorišnom vrtu u gradu Mouscron.

Sirijskog državljanina su već pratili nakon upozorenja FBI-a, priopćili su belgijski dužnosnici.

Optužbe podignute protiv imigranta su: Priprema terorističkog napada i sudjelovanje u terorističkim aktivnostima.

Nakon uhićenja čovjek je preko prevoditelja rekao da su eksplozivi trebali biti korišteni za ribolov, ali su te izjave kao dokaza odbačene od strane suda.

Rečeno je da je muškarac pronađen nakon pretraživanja interneta za terorističke aktivnosti i zbog istraživanja na internetu vezanog za izradu eksploziva.

Odvjetnik sirijskog izbjeglice prozvao je čovjeka “mirnom izbjeglicom” umjesto terorista i rekao da testiranje bombe u njegovom stražnjem vrtu nije bio ozbiljan.

Ali, prema sucu, čovjek je obožavao aktivnosti ISIS-a na mrežama Facebook i Telegram.

Tužitelj je zatražio pet godina zatvora. Presuda će biti objavljena 16. siječnja iduće godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Podučavanje djece osnovama vrtlarstva i proizvodnje hrane može smanjiti pretilost u djetinjstvu, prema nedavnoj studiji objavljenoj u Journal of Nutrition Education and Behavior

Da bi proveo studiju, tim istraživača sa Sveučilišta California u Davisu je istražio više od 400 djece u dobi od devet do deset godina u četiri škole u Kaliforniji. Djeca su bila podijeljena u dvije skupine: jedna koja je dobila lekcije iz vrtlarstva, a druga je bila kontrolna skupina.

Istraživanje je provedeno pod programom Shaping Healthy Choices, koji je učio djecu kako da uzgajaju i beru svoje vlastito povrće. Proizvodi su tada korišteni u kuharskim demonstracijama ili su ih djeca mogla odnijeti kući.

Prema studiji, djeca koja su se upisala na sate vrtlarenja imala su veću vjerojatnost da smanje težinu u roku od godinu dana.

Istraživački tim također je utvrdio da škole sa satima vrtlarenja imaju manji udio pretilih učenika. Istraživači su zaključili da bi lekcije vrtlarstva mogle pomoći u obuzdavanju pretilosti kod djece, podučavajući ih o zdravoj hrani kao što je svježe povrće.

“Omjer BMI i struk-visina uvelike se poboljšao u intervencijskim skupinama, a udio djece sa prekomjernom tjelesnom težinom se smanjio sa 55,6 na 37,8 posto u određenoj školi u sjevernoj Kaliforniji.

Dramatično smanjenje BMI-a, iako neočekivano u ovom kratkom vremenskom okviru, pokazalo je da je program SHCP učinkovit zbog pozitivnih zdravstvenih poruka i pojačavanja nutricionističkih koncepata kroz školu i dom” – rekao je glavni autor studije dr. Rachel Scherr za Daily Mail.

Studije pokazuju važnost vrtlarstva u borbi protiv dječje pretilosti

Istraživanje iz 2013. objavljeno u American Journal of Preventive Medicine otkrilo je da je inicijativa vrtlarenja u zajednici rezultirala značajnim smanjenjem pretilosti među srednjim slojem američke djece.

Radionica, pod nazivom “Growing Healthy Kids Program”, uključivala je tjedno vrtlarenje, sedam tjedana kuhanja i prehrane te društvena događanja za djecu i roditelje. Kao dio studije, istraživači su zabilježili podatke o visini i težini prije i poslije programa kod 95 djece u dobi od 2 do 15 godina starosti.

Istraživački tim je utvrdio da 17 posto djece s prekomjernom težinom i pretilošću postiže značajna poboljšanja u klasifikaciji BMI-a.

Istraživanje je također pokazalo da je 100 posto djece sa normalnim BMI-em na početku studije uspjelo održati svoju težinu i nakon studije.

Osim toga, dostupnost svježeg voća i povrća porasla je za 146 posto nakon programa vrtlarenja. Nadalje, istraživači su zabilježili povećanje potrošnje voća i povrća kod djece.

U drugoj studiji , istraživači su otkrili da nedostatak vrtlarenju može povećati vjerojatnost pretilosti u dječjoj dobi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mogu li građani preživjeti katastrofu? Stručnjaci kažu da bi napori za dostribucijom hrane slični onima iz I. i II. Svjetskog rata u današnjem svijetu doživjeli kolosalni kolaps

U to doba građani su bili ohrabreni da uzgajaju vlastite vrtove i napravili sve kako bi smanjili bacanje hrane.

“Davanje vašeg udijela” bilo je neophodno, a činjenica je bila implicirana.

Kao što objašnjavaju izvori, mnogi su razlozi zbog kojih bi velike razvijene velike kapitalističke zemlje poput Amerike mogle teško preživjeti ekonomsku propast.

Uz činjenicu da je stanovništvo daleko manje patriotski nastrojeno nego u prošlim desetljećima, imamo cijelu generaciju naslovljenih, licemjernih i zlobnih ljudi koji pokušavaju ukoniti krucijalna ljudska prava.

Današnja djeca ne bi se mogla nositi s činjenicom da naša sadašnja vlada neće moći provesti opskrbu hranom u slučaju katastrofe, iako je svrha osigurati dovoljno hrane za sve – budite uvjereni, doći će do pobune.

U najmanju ruku, oni bi vjerojatno plakali na ulici o tome kako je život nepošten.

Možda bi političari predložili nešto poput novog kineskog društvenog sustava bodovanja: samo oni koji se smatraju dostojnima dobivaju hranu.

Ljudi više nisu samodostatni

Naravno, postoji više od jednog načina da se država razbije tijekom vremena katastrofe kada će opskrba hranom biti vrlo bitna.

Koliko ljudi znaš da uzgajaju svoj vrt? Možda poznajete nekoga tko uzgaja bilje na prozoru, ili možda ima čak i nekoliko biljaka rajčica ili nečeg drugoga – ali dani kada ste imali kućni vrt koji je mogao hraniti vašu obitelj su u velikoj mjeri odbrojani.

Broj ljudi koji žive u gradovima i predgrađima eksponencijalno je porastao posljednjih nekoliko desetljeća.

I u nekim područjima, ljudima se čak zabranjuje uzgoj vrta u vlastitim dvorištima, što znači da vlade diljem nacije zapravo potiču ljude da postanu još više ovisni i sva manje samodostatni.

I nije samo ekonomski kolaps taj u kojem ćete biti nespremni: za većinu je koncepcija pripremanja za katastrofe toliko besmislena i bolesna.

Čak i kad su ljudi zabrinuti zbog događaja poput tornada, uragana i potresa, zapanjujuće se malo ljudi zapravo koji se trude pripremiti se za takve katastrofe.

Puno anketa pokazalo je da Amerikanci, čak i na područjima pogođenim katastrofalnim događajima, mogu biti zabrinuti zbog loših stvari koje se dešavaju, ali ne žele ništa učiniti u svezi toga.

Kao što se jedan stručnjak rekao, “nema veze između toga koliko se bojite i vaše vjerojatnosti da imate zalihe za slučaj katastrofe”.

Možda djelomično zbog onoga što istraživači nazivaju “optimističnim pristranostima”, ljudi jednostavno ne žele vjerovati da im se loše stvari mogu dogoditi.

Podaci su također pokazali da većina ljudi vjeruje da će ih vlada spasiti kad se nešto loše dogodi. Ali je li to sigurno?

U ekonomskom kolapsu ili još goroj nesreći, vlada jednostavno ne mora imati sredstva za pružanje pomoći svima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jeste li ikada razmišljali o uzgoju vlastitog voća i povrća? Ako ne, sada je vrijeme za taj početak

To vam se može činiti dosadno i neprivlačno, ali u stvarnosti to je zapravo lako i jednostavno.

Možete početi tako da uzgajate za početak voće i povrće u vašem dvorištu, ili ako nemate dvorište, razmislite o kontejnerskom vrtu na svojem balkonu, okućnici, ili na prozorskoj dasci.

Još se uvijek niste uvjerili? Zato vam donosimo 8 razloga zbog kojih bi trebali početi uzgajati vlastitu hranu:

1. Zdravlje vaše obitelji – Ništa ne može nadmašiti svježinu voca i povrća koja su domaće. Posluživanje vašoj obitelji svježeg voća i povrća je jedna od najvrednijih stvari koje vi i vaša obitelj može učiniti za vaše zdravlje.

Voće i povrće uzgojeno u svom dvorištu su najbolji jer ih ubirete izravno iz svog vrta i možete ih jesti svježe. Još jedna dokazana zdravstvena korist domaćeg uzgoja prikazana je u studiji objavljenoj u casopisu Journal of American Dietetic Association.

Rezultati istraživanja pokazali su da djeca predškolske dobi, koja su gotovo uvijek jela domaće proizvode će u buducnosti više od dva puta više jesti voće i povrće na dnevnoj bazi za razliku od onih klinaca koji su rijetko ili nikada jeli domaće proizvode.

2. Trošite manje na hranu – Uzgoj vlastite hrane će vam pomoći uštedjeti novac i osigurati vam sigurnost opskrbe hranom koju nećete morati kupovati u supermarketu. Većina voća i povrća iz supermarketa je već izgubila hranjivu vrijednost dok se skladišteni na duže vrijeme. Za manje od jednog eura, možete kupiti paket sjemenki i početi saditi vlastiti proizvod.

3. Pomažete u očuvanju okoliša – Uzgojem vlastitih proizvoda, pomažete okolišu na različite načine. Jedan od načina je uzgoj hrane bez upotrebe pesticida i herbicida. To smanjuje zagadenje zraka i vode. Takoder ćete pomoći smanjiti korištenje fosilnih goriva radi manjeg transporta hrane u supermarkete.

4. Fizička aktivnost – budući da vi radite sve, od sadnje, plijevljenja, zalijevanja i berbe, također i fizički vježbate u isto vrijeme. Sjetite se zagrijati i rastegnuti mišice prije i poslije rada u vrtu! Vježbanje takoder pomaže da se opustite, uklanja stres, osvježava vaš um, jača vaša pluća, i puni vas vitaminom D.

5. Jedete ukusniju hranu – Ništa nije ukusnije od svježine koja dolazi od voća i povrća ravno iz dvorišta. Istraživanja pokazuju da su domaće rajčice slađe i bogatije hranjivim tvarima od onih koje se prodaju u supermarketu.

6. Imate osjećaj korisnosti – Praćenje razvoja i rasta sjemena koje ste zasadili vi i vaša obitelj može biti puno zadovoljstva. Domaće vrtlarstvo pomaže rastu, prehrani vaše obitelji, i poboljšanja zdravlja. Tu također postoji osjećaj postignuća i samozadovoljstva kroz uzgoj vlastite hrane u vašem vrtu.

7. Nema više brige za sigurnost hrane – Zato što znate kako su vaše biljke uzgajene, ne morate brinuti o sigurnosti hrane. Uz dvorišnom vrtu, imate kontrolu nad kemikalija i proizvodima koji se koriste u procesu uzgoja hrane.

8. Smanjujete bacanje hrane – Malo je vjerojatno da ćete baciti svoju uzgojenu hranu. Samo ćete odabrati ono što vam je potrebno. Vi ne bi željeli da vaše vrijeme, napor i trud propadne, zar ne?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Joga, meditacija i vrtlarstvo mogu učinkovito smanjiti stres i potaknuti sveukupno tjelesno zdravlje, navodi novi dokumentarac

Dokumentarac ispituje učinke triju radnji bez upotrebe lijekova na 68 volontera koji imaju vrlo stresan način života.

Tri seta skupine ljudi su praćene tijekom istraživanja koje je trajalo osam tjedana. Znanstvenici su utvrđivali razinu stresa kod volontera tijekom trajanja studije. Volonteri su bili upućeni da ispune psihološke upitnike i daju uzorak sline kako bi se izmjerila njihova razina pobude kortizola (CAR).

Stručnjaci su objasnili da kortizol stimulira mozak i priprema tijelo za dnevne aktivnosti. Prema znanstvenicima, ljudima se diže razina kortizola nakon buđenja, mehanizam koji je poznat kao CAR.

Istraživači su takoder objasnili da osobe koje pate od stresa doživljavaju manje CAR-a u jutarnjim satima, što negativno utječe na njihov mehanizam obrane protiv stresa i bolesti.

„Postoji sve više dokaza da socijalna interakcija i kontakt sa prirodom imaju pozitivan utjecaj na naše raspoloženje. Studije o jogi sugeriraju da ona može pomoći ublažiti stres smanjivanjem broja otkucaja srca i razine krvnog tlaka. A tu je i istraživanje koje je istraživalo svjesnost, oblik meditacije koja fokusira um na sadašnjost, i pomaže vam izbjeći ciklus negativnih misli koje uzrokuju stres” izjavio je dr. Michael Mosley za Daily Mail.

Nalazi su pokazali da trening meditacije i svjesnosti proizvodi najbolje rezultate u smislu kojim se ureduje ravnoteža kortizola, zatim na red dolazi rad u vrtu, a zatim joga. Prema istraživackom timu, volonteri koji su bili podvrgnuti aktivnostima imali su porast CAR-a od 42 posto.

Druge studije dokazuju da trening svjesnosti i vrtlarstvo oslobadaju od stresa

Istraživanje objavljeno početkom ove godine otkrilo je da rad u vrtu doista može potaknuti ukupne pozitivne zdravstvene rezultate. Istraživacki je tim pregledao 22 studije kao dio meta-analize i utvrdili su da sudjelovanje u vrtlarskim aktivnostima može pomoći smanjiti simptome stresa i anksioznosti.

Osim toga, rad u vrtu vas može osloboditi viška težine, ublažiti stres i smanjiti promjene raspoloženja, kao i poboljšati kvalitetu života.

„Naša meta-analiza je pružila snažan dokaz pozitivnog učinka vrtlarenja na zdravlje. Uz smanjenje troškova zdravstvene zaštite u svijetu, naši rezultati imaju vrlo važne implikacije u cjelokupnoj kvaliteti života.

Rezultati prikazani ovdje ukazuju na to da u vrtu možete poboljšati fizičko, psihičko i socijalno zdravlje, koji mogu, uz dugoročnu primjenu ublažiti i spriječiti razne zdravstvene probleme sa kojima se suočava današnje društvo.

Stoga predlažemo da vlade i zdravstvene organizacije uzmu u obzir rad u vrtu kao korisnu zdravstvenu intervenciju i potaknu ljude da sudjeluju u redovitom radovima u vrtu„ – objavili su znanstvenici.

Isto tako, analiza provedena od strane istraživača na Sveucilištu Coventry u Londonu i Sveucilišta Radboud u Nizozemskoj pokazala je da meditacija i joga mogu pomoći u smanjivanju odredene molekularne reakcije u DNK koja uzrokuju loše zdravlje i depresiju. Kao dio istraživanja zdravstveni strucnjaci su preispitali 18 studija sa ukupno više od 800 sudionika.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tužan dan na Floridi! Građanska prava za vlasnike kuća su doživjela veliki udarac jer su sudovi potvrdili da je uzgoj jestivih biljaka u vlastitom dvorištu, u stvari – zločin

Od svih strašnih stvari koje osoba može učiniti ovih dana, rad u vrtu je posljednja stvar za koju bi trebali biti optuženi kao kažnjivo djelo.

Nitko nije više iznenađen da vlada u sjeni i dalje koristi taktiku čvrste ruke protiv nevinih ljudi koji traže da se uključe u neke osnovne samodostatne djelatnosti. Ako vam ne mogu oduzeti oružje, oni vam mogu oduzati vaš vrt.

Ovaj prikaz očite državne tiranije je prvo počeo davne 2013. godine, kada su Hermine Ricketts i njezin suprug Tom Carroll bili suočeni sa kaznama do 50 dolara po danu – za zločin uzgoja jestivih biljaka poput rajčice i azijskog kupusa u svom dvorištu – nakon promjene gradskog pravilnika.

Oni nisu dobili nikakvu zatvorsku kaznu, no par je ipak morao prokopati i uništiti svoj plodni vrt.

Par se od tada bori protiv grada Miamija i njihovih pravilnika – uz pomoć Instituta pravosuđa (IJ), neprofitne odvjetničke tvrtke.

Odvjetnik IJ-a Ari Bargil, ustvrdio je: „Ova odluka daje lokalnim vlastima veliki manevarski prostor za reguliranje bezopasnih aktivnosti u ime estetike. To daje vladi ovlasti da zabrani kućni uzgoj biljaka u dvorištima jednostavno zato što ih namjeravaju jesti.”

Unatoč nedavnoj presudi Okružnog suda za žalbe, koja je pogodovala gradu Miamiju, Ricketts i Carroll sada žele prijaviti svoj slučaj Vrhovnom sudu Floride.

Prema najnovijem rješenju, grad Miami ima pravo izdati ovlasti zbog kriterija dizajna, uređenja i održavanja grada „time smanjujući vrijednost prava vlasništva i radi sprječavanja nanošenje štete vrijednosti nekrentnine”, te zbog „zaštite” izgleda grada.

Da li je lijepo održavani povrtnjak stvarno trn u oku koji bi naštetio vrijednosti nekretnine?

Richard Sarafan, odvjetnik grada Miamija, je tvrdio da ukoliko je grad dopustio paru da zadrži svoj vrt u prednjoj okućnici, to bi u budućnosti nekako utrlo put za potpuni pakao. Sarafan se žalio da je vrt bračnog para bio „ispunjen loncima” koji su „trebali” biti postavljeni u stražnjem dovrištu.

Ne postoji nedostatak razloga da se uloži prigovor na odluku Okružnog suda, no možda najviše besmisleno objašnjenje za njihove odluke je bio pokušaj racionalizacije zašto je u redu da vlada donosi zakone protiv jestivih biljaka, ali ne i onih ukrasnih.

Odvjetnik Ari Bargil se usprotivio zahtjevu suda te je rekao da je „iracionalno za vlade da zabrane uzgoj biljaka koje se jedu kao dio obroka, za razliku od uzgoja biljaka koje služe za ukras” – i to je lako vidjeti zašto. Kako će vlada reći građanima koje vrste biljaka mogu uzgajati?

Vlada donosi sve više i više zakona vezanih za uzgoj jestivih biljaka i drugih zdravih životnih izbora, što je rastući problem u Sjedinjenim Državama. Gdje će se povući crta? Sloboda hrane i zdravlja je već pod napadom – ova presuda je dokaz toga.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pored želje da otkrijemo kako čovjek može prilagoditi i opstati u prirodi, bez oslanjanja na sve one točke koje mu izgledaju neophodne u suvremenoj civilizaciji, moram reći da me je za bavljenje ovom temom motivirao cilj da se čovjek bori za svoje narušeno zdravlje

Vjerujem da će mnogi mnogi ubrzo pokušati primjene neke od savjeta naših baka ili boraca za zdrav “bio” vrt; na svojim okućnicama ili zapuštenim i napuštenim imanjima na selu.

U knjizi “Preživjeti i živjeti u prirodi” prikazani su primjeri iz prakse, koji rječito ukazuju na proizvodnju zdrave hrane bez mnogo napora. Sve se temelji na činjenici da su biljke stvorene prije ljudi i da one mogu opstati bez naše intervencije. Čovjek samo treba pratiti rast biljke i da joj pomogne izrasti i razviti se do svoje pune biološke zrelosti. Onako kako prati i rast životinja.

Pošlo se od opće poznate činjenice da u našem tlu gotovo da nema nekih neophodnih sastojaka, prije svega selena, joda, željeza, kroma i dr. Uzroci tome su mnogobrojni. Način proizvodnje u poljoprivredi gdje se išlo samo na povećanje prinosa uz neselektivnu uporabu kemije.

Što smo bliže velikim gradovima, to dobivamo PRAZNU hranu, tj. biljke sa osiromašenim sastavom vitamina, minerala i ostalih mikroelemenata. Tablice o kemijskom sastavu namirnica su sve manje točne, i naši pokušaji da se hranimo pravilno po tablicama – ostaju samo pokušaji. Mnogi prodavači dodataka hrani ovu priču godinama pričaju, a mi to nijemo promatramo, jer osiromašeno stanoništva bespomoćno sluša, pošto nema para za te programe, mada je svakome jasno da nešto treba poduzeti.

Nedostatak vitamina i minerala ugrožava štitnjaču

Ljudi u velikom broju obolijevaju od poremećaja funkcija štitne žlijezde. Ovo je oboljenje mnogo prisutnije, nego ga medicina bilježi, jer se često početni simptomi liječe antidepresivima ili i sami liječnici ne istražujući ovu bolest daju takve terapije. A pogledajmo koliko je oko nas bezvoljnih, malaksalih, jako debelih (napuhanih punih vode), nenormalno mršavih, pojačano nervoznih, ljudi s poremećenim snom, koji teško dišu, lako se umaraju. Ako imaju novca, kupuju suplemente, ako nemaju ..? E, ako nemaju ima rješenja.

Sve više u svijetu mladih ljudi pristupa različitih pokretima, koji propagiraju zdrav život i pozitivan odnos prema prirodi. Ima i kod nas dobrih znanstvenika koji su se samostalno, bez neke šire podrške zajednice bavili ovim problemima, pa zahvaljajući njima imamo mogućnosti da na svojim malim “bio” vrtovima postignemo revitalizaciju zemljišta, i tako dođemo do zdrave biljne i životinjske hrane.

Klasična metoda koji su koristili naši preci prije samo stotinjak godina. Zemlja se orala takvim plugovima sa zaprežnom stokom, koji su površinski plodni sloj samo rastresao, a nisu uništavali gliste i bubice, koji žive u tom sloju. Nisu uzgajali velike zasade monokulture i samim tim nije bilo toliko štetočina i bolesti na biljkama, koje su prskane biljnim preparatima. Također su vodili računa i o redoslijedu sadnje biljaka. Dobro su znali što se iza čega može saditi, a vodili su računa i o tome što se pored čega treba saditi; zapravo što se od povrća međusobno trpi, a što “ne trpi”. Imali su pravila o vremenu i redoslijedu sadnje.

Možemo se upoznati s nekim poznatim metodama zastiranja zemljišta slamom, sijenom, suhim lišćem ili drugim materijalima iz prirode, a koje nam omogućuje da se oslobodimo napornog okopavanja i zalijevanja vrta. Ili možemo pronaći kako neodstranjujući korov možemo između njih saditi povrće, a da iskoristimo divlje bilje u prehrani i zelenom gnojivu.

Kako postaviti “bio” vrt

Za “bio” vrt treba odabrati najsunčanije mjesto, jer su sunčeve zrake vrlo važni za rast, razvoj i sazrijevanje plodova. Treba imati u vidu da plodovi iz sunčanog “bio” vrta imaju najveću vrijednost za zdravlje čovjeka i zato ih je najbolje koristiti prijesne. Toplina tjedna kuhanja, pirjanja i konzerviranja uništava nakupljenu sunčevu energiju u biljnim stanicama, a i niz vitamina. Svakodnevno na trpezi treba imati salate pripremljene od lisnatih, korjenastih i drugih vrsta biološki proizvedenog povrća, jer su najbolje sredstvo za jačanje otpornosti organizma protiv raznih bolesti.

Obratimo pažnju na to kako se priroda sama brine o obnavljanju humusa. Kao nam na primjer može poslužiti šuma. Na šumskom tlu leže suhe i trule grane i grančice, šišarke i opalo lišće. Ako se taj gornji sloj biljnih otpadaka ukloni, ispod njega leži rastresita zemlja ugodnog mirisa. Ona sadrži najbolje sastojke kojima se hrani drveće u razvoju. Taj plodni humus proizvod je brojnih mikroorganizama, crva, kukaca i drugih stanovnika zemlje, koji stalno probavljaju i prerađuju šumske otpatke. Tlo u šumi je uvijek pokriveno, što znači da je i zaštićeno, tako da ga kiše ne mogu ga sabiti u tvrdu koru, a vjetar i suša ga mogu ga isušiti.

Bez prevrtanja zemlje i gnojidbe ljudskom rukom, u šumi se sloj humusa nečujno i nevidljivo obnavlja neprestano. Ovaj sloj je u stanju hranom opskrbljivati i najviše drveće. Prirodno obnavljanje zemlje u šumi odvija se, naravno, vrlo sporo. Prirodu u njenom djelovanju u šumi treba, istina, imitirati, ali i olakšati našim radom raspadanja tvari u humus na razne načine. Na sunčanoj padini mogu se s uspjehom uzgajati mnoge biljke. Mogu se načiniti i terasaste leje, koje se od klizanja zemlje mogu osigurati starim daskama ili kamenjem. Na takvim površinama prinosi su mnogo bolji nego na ravnim.

Pri ovakvom načinu uzgoja bilja zemlja se nikada, ni nakon branja, ne ostavlja da zazimi gola i nepokrivena. Po njoj treba razbacati ostatke biljne mase i raznog pokošenog korova koji razbacamo po polju. Nikako ne treba spaljivati ​​ostatke prethodne žetve, nego ostaviti da prekriju polje i zaštite površinski živi sloj od izmrzavanja.

Na gredicama s kojih su pokupljeni plodovi, zemlju treba rastresati i provjetravati probadanjem vilama, a da se pri tome slojevi zemlje ne miješaju između sebe. Okretanje zemlje i prekopavanje lopatom škodilo bi prirodnom redoslijedu pojedinih slojeva u kojima žive razne vrste organizama. U “bio” vrtu nema monokultura. Pojmom monokulture označavaju se biljke iste vrste u velikim skupinama. To biva kada su na većem prostoru načinjene samo redovi salate, ili samo redovi kupusa, luka, graha i tako dalje. Treba uzgajati razne vrste povrća, jednog kraj drugog, takozvane mješovite kulture. I tu treba imitirati prirodu koja ne zna za monokulture, a sve u njoj napreduje.

Istovrsne biljke boluju i stradaju

Biljke iste vrste su na većoj površini i jedna pored druge daleko više izložene biljnim bolestima i štetočinama nego ako rastu između redova druge vrste biljaka. Pravilnom kombinacijom raznih vrsta povrća na istoj gredici, prostor će biti bolje iskorišten, a prinos veći.

Plodna zemlja se ne iscrpljuje jednostrano jer svaka vrsta uzima iz nje druge tvari. To treba imati u vidu i prilikom pravljenja redoslijeda sijanja i sađenja raznih vrsta povrća. Izlučevine nekih biljaka prijaju drugim vrstama i takvo susjedstvo povoljno djeluje na razvoj obje vrste biljaka. Ali, ima i onih koji se ne podnose. Tako, primjerice, peršin slabo uspijeva ako se sije u blizini salate u glavicama. Celer, crveni kupus, uzgajan kao monokultura, ne uspijevaju tako dobro kao kada se miješaju. Celer svojim mirisom brani kupus od leptira kupusara i onemogućava mu da položi jajašca i da gusjenice uništiti kupus. Mrkva, opet, povoljno djeluje na rast svih susjednih biljaka. Crni luk i poriluk zauzvrat, brane mrkvu od mušica.

I bolja aroma i bolji okus povrća rezultat su miješanja kultura u redovima. U tu svrhu se koriste i neke mirišljave trave. Hren treba saditi u blizini krumpira, kako bi krumpir imao bolji okus, a kamilicu iz istog razloga pored rajčice. Izgubljene tvari se u “bio” vrtu nadoknađuju prvenstveno kompostom. Zato je pripremanje komposta od izuzetnog značaja. Treba se pridržavati najnovijih saznanja: kompost je utoliko kvalitetniji, ukoliko se tvari u njemu brže raspadaju. Treba, dakle. poticati taj proces i nastojati na što raznovrsnijem sadržaju komposta. Zato se kompostiraju što različitije organske tvari, a naročitim mjerama ubrzava njihovo raspadanje.

Zeleno gnojivo pravi se tako što se gredice zasijavaju sjemenom gorušice, grahorice, jednogodišnjom djetelinom ili jednostavno mješavinom za zelenu gnojidbu. Korijenje ovih biljaka će do zime rastresti zemlju i sakupiti dušik koji zatim ostaje kao rezerva. To dušično gnojivo se potom koristi kod proljetne sjetve. Promrzli zeleni dijelovi u kasnu jesen pokriju i time zaštite tlo.

Biljke istovremeno služe i kao hrana životinjama u zemlji i time poboljšavaju humusni sloj zemlje. Na mjestima gdje je zemlja još tvrda, prije sjetve se može rastresti vilama. Za dodatno poboljšavanje plodnosti zemlje koja još ne sadrži dovoljno humusa, koriste se isključivo organska gnojiva, a nikako mineralna gnojiva i kemijska sredstva. Stajsko gnojivo se u “bio” vrtu ne koristi zbog loših iskustava, koje su povrtari stekli u posljednjim desetljećima.

Njegov miris privlači neke štetočine, što nije poželjno. Čak ni njegov sastav, zbog modernog načina uzgoja stoke, više nije besprijekoran. Tko može nabaviti stajsko gnojivo koje sigurno ne sadrži štetne tvari kao što su insekticidi, antibiotici, tragovi hormonskih preparata i slično, treba ga koristi tek kad je dobro odležano. U jesen se tim gnojivom pospu gredice u vrtu. Ostala gnojiva od domačih životinja stižu u zemlju preko gomile komposta. Njih treba kompostirati između slojeva (otpadaka iz vrta i kuhinje).

Krumpir na slami, bez okopavanja

Vrlo je interesantan i jednostavan način uzgoja krumpira na slami: tlo za sadnju ne treba orati i drljati, nema okopavanja, nagrtanja, a i vađenje je vrlo lako i jednostavno. Krumpir se sadi u proljeće kada otopli tako što se gomolji poslažu na površinu zemlje u redovima s razmakom 50 x 50 centimetara. Zatim se pokriju sa slojem stare slame debljine 15 cm. Na slamu se stavlja ugoreli stajnjak, ili koje drugo organsko gnojivo. Na gnojivo se ponovo stavlja sloj slame ili natrulog sijena tako da visina humke bude 30-35 cm. I – posla oko uzgoja krumpira više nema dok ne dođe vrijeme “berbe”.

Nakon određenog vremena po sijanju iz slame počinje prodirati klica, a ubzo se formira i plod krumpira. Do berbe tako uzgojenog krumpira treba proći nešto više vremena nego pri klasičnom načinu uzgoja, ali je zato prinos veći, i zdraviji. Vađenje se vrši tako što se slama odgurne, a gomolji pokupe sa zemlje.

VRTLARSKI PRIRUČNIK – LINK
 
(svetinjebraniceva.rs/uredio:NSP)

Za stanovnike Okinawe, otočja koje se nalazi izmedu Japana i Tajvana, nije neobično doživjeti 90. ili 100. godinu života. Ovo područje, gdje je prosječna zivotna dob 82 godine, i sluzbeno je proglaseno svjetskim područjem dugovječnosti

Okinawa ima najvise stogodisnjaka na svijetu. Mnogi znanstvenici proučavali su ovaj svjetski fenomen na najsiromasnijem području Japana, kako bi otkrili čemu stanovnici Okinawe mogu zahvaliti dugovječnost. Studije su donosile različite zaključke, ali neupitno je da je devet dolje nize navedenih činjenica ono sto ih čini kroz cijeli zivot vitalnima i zdravima te zahvaljujući čemu dožive duboku starost.

1. Prihvaćaju ikigai (radost življenja i smisao života)

Ikigai znači živjeti život punim plućima, dosegnuti maksimum u fizičkom i mentalnom smislu. Stanovnici Okinawe radost življenja osjete svakodnevno.

2. Na stolu uvijek imaju puno povrća

Prehrana stanovnika Okinawe u najvećoj mjeri bazira se na namirnicama biljnog porijekla. U velikim količinama jede se slatki krumpir i povrće gorkastog okusa Goya, koje je prebogato antioksidansima i vrlo učinkovito kod snizavanja razine sećera u krvi. Meso, svinjetina koju uzgajaju na otoku i jedu je isključivo kuhanu, rezervirana je samo za specijalne prilike, a i onda se poslužuje u malim količinama.

3. Vrtlare

Gotovo svaki stanovnik Okinawe ima svoj vrt – izvor svakodnevne fizičke aktivnosti koja umanjuje stres. Vrt ima i svoju drugo dobru stranu – izvor je svjezeg povrća iznimno vaznog u prehrani otočana.

4. Jedu puno soje

Neki znanstvenici vjeruju da ključ dugovječnosti otočana nije zapisan u genetskom kodu več u prehrani koja uključuje i puno proizvoda od soje poput tofua i miso juhe. Soja je jedan od izvora flavonoida, prirodni polifenola koji mogu pomoći u prevenciji srčanog udara te kod nekih tumora poput raka dojke. Fermentirani proizvodi od soje odrzćavaju zdravom crijevnu mikrofloru i opčenito dobro djeluju na probavni sustav.

Jede se i puno ribe i morskih plodova. Riba osigurava velike količine omega-3 i nezasićenih masnih kiselina.

I sto got jeli otočani se drze metode koju nazivaju hara hachi bu – jesti do 80-postotne popunjenosti želuca.

5. Održavaju Moai

Stanovnici Okinawe drze se tradicije i udružuju se u tzv. Moai, zajednicu koja ima osigurava sigurnu mrežu ljudi, utociste koji će im u slučaju potrebe pruziti financijsku i emocionalnu potporu. Imajući u vidu da ce uvijek u teškim životnim trenucima netko stati uz njih, to im ulijeva povjerenje i sigurnost i u tako postavljenom drustvenom umrežavaju stres je sveden na minimum.

6. Uživaju na suncu

Redovito izlaganje suncu dovodi do stvaranja vitamina D u organizmu sto tijelo održava zdravim i potiče jačanje kostiju. Vitamin D je bitan za kosti jer pomaze tijelu da apsorbira kalcij. S obzirom da svi na Okinawi dio dana prevedu u aktivnostima na otvorenom, organizam je tijekom cijele godine opskrbljen optimalnom razinom vitamina D.

7. Uvijek su aktivni

Stanovnici Okinawe, pa i oni najstariji, aktivni su šetaci i vrtlari. U svojim kućanstvima imaju vrlo malo namjestaja: i tijekom objeda sjede na strunjačama na podu. činjenica da se u taj položaj moraju spustiti i po nekoliko desetaka puta dnevno, pa onda i ustati, osigurava im snagu i ravnotežu tijela, a što ih u poznim godinama štiti od opasnih padova i lomova.

8. Uzgajaju ljekovito bilje

Đumbir, kurkuma i mugwort (Artemisia vulgaris) samo su neke od ljekovitih biljaka koje rastu u svakom vrtu na otoku najdugovječnijih ljudi. Stanovnici ih koriste svakodnevno i time preventivno djeluju na razne bolesti. Liječnicima idu jako rijetko.

9. Imaju stav

život ljudi na Okinawi nije lagodan. Velika većina stanovnistva bavi se poljoprivredom i ribarstvom, no težak i mukotrpan život nikada im ne ugasi životnu radost. Njihov je stav da sve teške trenutke treba pospremiti u ropotarnicu povijesti i uživati u malim i jednostavnim stvarima. I u poznoj životnoj dobi oni znaju kako ostati simpatičan, zanimljiv i zadržati mlade ljude u svom društvu.
 

 
(net.hr)

Država Colorado će kažnjavati ljude koji su neovisni o društvenim resursima, struji, vodi i hrani, te ih smatrati kriminalcima

Došlo je vrijeme u Americi – i ne tako davno – kada nije bilo “mreža”, barem za one koji su živjeli izvan urbanih centara. Mreža se podrazumijeva ono što je potrebno za normalan život čovjeka, a što posjeduju kompanije. Električna mreža, mreža prehrambenih prodavaonica, vodovodna mreža.

Totalitarna država mora naviknuti da čovjek sam ništa ne proizvodi, da bude ovisan o onima koji to rade za njega, to su kompanije, pie naturalnews.com

Živjeti samostalno u ruralnim područjima je pravilo, a ne iznimka. Ljudi su znali kako preživjeti bez struje, tekuće vode, kanalizacije ili bilo koje druge usluge koje pruža općina ili energetska tvrtka.

Oni su koristili drvo za toplinu i kerozin za svjetlo; oni su iskopali bunare, izgradili pomoćne zgrade, uzgojili krave i kokoši, zasadili vlastitu hranu.

Taj stil života se može činiti da je bio daleko u prošlosti za većinu ljudi, no sve je veći broj ljudi koji su shvatili da samodostatnost može ne samo predstavljati sretniji život i zdravije postojanje – već može biti ključ za preživljavanje u slučaju nepogode.

Ideja života van “mreže”, međutim, čini prijetnju nekim ljudima.

Električne kompanije i drugi koji imaju interes u održavanju ljudi ovisnima i priključenima na njihove mreže, se trude da onemoguće takav načina života.

Zapravo, u mnogim mjestima, živjeti samodostatno je počelo biti kriminalno djelo. Uzmite npr. primjerice, županiju Costilla, Colorado u Americi jednu od najmanje naseljenih županija u državi i gdje su na tom području stotine ljudi kupovali zemlju i pokušavali uspješno živjeti izvan mreže.

Stanari koji žive tamo neovisni o kompanijama suočavaju se sa uznemiravanjem od strane županijskih vlasti koje zagorčavaju život svakome tko se usudi nastaviti samostalan život.

Situacija je postala toliko napeta da su nedavni sukobi između vlasti i samodostatnih zemljoposjednika naveli vlast da provede zakonsku osnovu da kriminalizira njihov stil života.

Županija sada predlaže novi propis korištenja zemljišta koji će zahtijevati da sustavi za struju, vodu i kanalizaciju moraju biti instalirani prije nego zemljoposjednici mogu dobiti građevinsku dozvolu.

Da li će kampiranje na vlastitom zemljištu postati protuzakonito?

Već je Županija je donijela pravila koja zahtijevaju dozvole za one koji žele kampirati na svojoj zemlji, dok izgrađuju svoje domove, a u posljednje vrijeme je odbila izdati dozvole za kampiranje, na taj način učinkovito navodeći da je protuzakonito da ljudi da žive na vlastitoj imovini.

Županijski dužnosnici i neki od starijih stanovnika tvrde da su problemi uzrokovani zbog novih stanovnika, koji su došli u područje u potrazi za jeftinijim zemljištem i priliku da učine ono protiv čega se sada županija bori i spriječava: živjeti jednostavno – neovisno!

Indikativni stava lokalnih vlasti o korištenju zemljišta je prenio administrator, Matej Valdez, rekavši: “Mnogo puta smo pronašli obitelji koje žive u ruševinama ili u kombijima, ili neki čak i u šatorima pa smo im rekli da ne mogu živjeti u tim uvjetima”.

Da li je posao županijskih tijela ga govore ljudima da li oni mogu živjeti u šupi, šatoru ili kombiju, dok oni izgrade stalne domove? Moraju li ljudi biti prisiljeni dobiti dozvole za kampiranje na vlastitom zemljištu? To su pitanja s kojima se suočavaju u stanovnici koji žive van “mreže” u Coloradu.

U cijeloj zemlji, državni i lokalni propisi zagorčavaju život onima koji se odluče živjeti na samodostatan način. Iako su se mnogi požalili na činjenicu da Amerika više nije zemlja kakva je nekada bila, vlast spriječava ljude da se vrate na načina života koji je zapravo napravio ovu zemlju na prvom jestu.

Jesmo li spremni pustiti naše izabrane dužnosnike na lokalnoj, državnoj i nacionalnoj razini da diktiraju naš način života?

Je li to ono što se zove sloboda? Vrijeme je da država zna da tradicionalne američke vrijednosti uključuju i način života na samostalan način.

Mi nismo u vlasništvu kompanija. Nikada ne smijemo dopustiti da vlast zaboravi tu činjenicu.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Vitaminska bomba darovana od Boga!

Ljudi su danas skloni raznim tableticama, vitaminima, dodacima prehrani, kao nikada u povijesti. Ponašaju se kao da ono što je stvoreno od Boga, zapravo nije dostatno za ljudski život, pa nam trebaju i žute i plave i zelene, sve tabletice koje će čovjeku omogućiti život.

No istina je zapravo da kupnjom raznih vitamina ne pogodujete sebi nego farmaceutima jer sve što kupujete u tim tableticama, zapravo se potpuno besplatno nalazi svima na dohvat ruke od Boga stvoreno i sigurno, baš onako kako je čovjeku i potrebno. Naš svijet obiluje biljem, travkama i začinima koje su zapravo i lijek za čovjeka a njihova ljekovitost, da nema čovjeka, nebi imala niti smisla a što nam samo dakazuje tu savršenu kreaciju Božju.

Jedan od apsolutnih predvodnika zdravlja, lijek na dohvat ruke čijom konzumacijom možemo zamijeniti gotovo sve vitaminske tabletice danas je peršin, začin kojeg svi koriste, gotovo svakodnevno. Njegovu primjenu samo treba razgranati a ne ju bazirati isključivo na kuharstvo, već ga koristite u obliku čaja, obloga, tinkture ili pak maske.

Peršin je podrijetlom iz mediteranskih zemalja, a od tamo se proširio u sve zemlje južne Europe. Do kraja srednjeg vijeka peršin se koristio isključivo kao ljekovita biljka, da bi se kasnije kroz povijest proširio u svim kuhinjama svijeta dok je njegova prvotna misija lijeka ostala po strani.

Vrvi vitaminima

Peršin je iznimno ljekovit a poseban jer je cijeli ljekovit, pa tako njegova ljekovitost osvaja i list i korijen ove biljke. On sadrži prirodna eterična ulja, koja uključuju myristicin, limonene, eugenol i alpha-thujene. Druga skupina uključuje flavonide: apiin, apigenin, crisoeriol i luteolin.

Peršin vrvi i kalijem, kalcijem, fosforom, željezom, magnezijem, manganom, bakrom i drugih mikro elemenata koji su važni ako ne i presudni za ljudski organizam a odličan izvor vitamina C, A i K. Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća, što je potvrđeno u znanstvenim istraživanjima.

Zbog eteričnih ulja, koje sadrži, peršin ima kemo-zaštitni efekt, tj. neutralizira djelovanje kemijskih tvari, koje mogu biti opasne za naše zdravlje, poput kancerogena benzopirena (nalazi se u dimu cigareta) i drugih. Peršin je i diuretik što znači da pospješuje mokrenje a samim time i izbacivanje toksina iz tijela.

Peršinom se može u potpunosti izliječiti anemija jer on je nevjerojatano bogat željezom kao i vitaminom C a kojeg u listu ova bilja ima čak više nego limun koji je poznat po vitaminu C. Osim što peršin regenerira ljudski organizam i pospješuje krvnu sliku, stari su ga Egipćani još davno koristili kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih kanala pa se tako smatra da je peršin izuzetno ljekovit prilikom upale prostate i upale mokraćnih putova.

Također, peršin je dobar i za liječenje reumatizma, gihta te je dobar za reguliranje tjelesne mase. Peršin povoljno djeluje na rad jetre pa se preporuča i kod žutice.

Protiv celulita

Šest šaka narezanog peršinova lista kuhajte dvije minute u dvije litre vode. Zatim procijedite i kad je čaj mlak, njime (15 do 30 minuta) masirajte dijelove tijela s celulitom. Celulitna mjesta masirajte (najbolje navečer, prije spavanja) pamučnom krpom namočenom u peršinov odvar, a zatim krpu namočenu u peršinov čaj ostavite da stoji preko noći na masiranom mjestu. Mokru krpu prekrijte plastičnom folijom i zamotajte suhom pamučnom krpom.

Uklanjanje bora

Dva dekagrama isjeckanog peršinova lista stavite u dva decilitra hladne vode i poslije 24 sata procijedite. Natopite vatu dobivenom tekućinom i lagano premažite dio oko očiju, usta i vrat. Ostavite da se osuši, bez brisanja. Tretman ponovite nekoliko puta u vremenu od pola sata. Što ranije započnete ublažavati bore peršinovom vodom, učinak će biti bolji. Kod zapuštenih bora neće vam pomoći ni kilogrami peršina ni litre tekućine u kojoj se on močio.

Čaj od peršina

Dva dekagrama isjeckanog peršinova lista stavite u dva decilitra hladne vode i poslije 24 sata procijedite. Natopite vatu dobivenom tekućinom i lagano premažite dio oko očiju, usta i vrat. Ostavite da se osuši, bez brisanja. Tretman ponovite nekoliko puta u vremenu od pola sata. Što ranije započnete ublažavati bore peršinovom vodom, učinak će biti bolji. Kod zapuštenih bora neće vam pomoći ni kilogrami peršina ni litre tekućine u kojoj se on močio.

Za natečene kapke

Dva dekagrama sitno narezana peršinova lista prelijte jednim decilitrom proključale vode, poklopite i nakon 15 minuta procijedite. Ujutro i navečer stavljajte obloge (pamučnu krpu namočenu u čaj) od tog peršinova odvara pa ćete postići iznenađujuće rezultate kod natečenih očnih kapaka.
 

 
(dnevno.hr/uredio:nsp)