Teorija da se u mauzoleju krije vremenski stroj nastala je na pomalo iskrivljenim povijesnim činjenicama, ali i nekoliko navodnih dokaza o njegovoj gradnji

Ray Godson i Stephen Coates jedva čekaju domoći se ključa koji otvara velika brončana vrata na ulazu u impozantni granitni mauzolej groblja Brompton u zapadnom Londonu. Godsonu bi pronalazak ključa koji je izgubljen krajem sedamdesetih omogućio da oda počast svojoj prabaki Hannah Courtoy, koja je sahranjena u grobnici s dvije od tri svoje kćeri.

No, Coatesovo zanimanje za mauzolej je drugačije i zanimljivije: on smatra da je davno zatvorena grobnica bila vremenski stroj iz viktorijanskog doba.

“Sigurno bi ga isprobao. Pa tko ne bi iskoristio priliku da putuje kroz vrijeme”, rekao je Coates za Independent.

Coatesu je ta ideja toliko privlačna da je odlučio organizirati da pripovijedanja na groblju 20. prosinca kako bi prikupio dovoljno novca da napravi novi ključ za mauzolej.

No, pravljenje novog ključa nije jednostavno, jer je mauzolej na listi spomenika Londona, pa ga mogu napraviti samo određeni majstori.

Teorija da je grobnica Hannahe Courtoy zapravo vremenski stroj postoji već godinama, a teorija je zasnovana na dijelom iskrivljenim povijesnim činjenicama, a dijelom zbog bogate mašte pojedinaca.

Ono što je točno je da je Hannah, koja je umrla 1849. godine, vjerojatno imala neke veze s Josephom Bonomijem, poznatim kiparom i egiptologom čiji se malo skromniji spomenik nalazi samo nekoliko metara od mauzoleja.

Pričalo se da je Bonomi dizajnirao mauzolej i za Hannah, što i nije nemoguće, obzirom da se na vrhu građevine nalazi piramida, a zidovi su išarani čudnim hijeroglifima, kakvi se nalaze i na Bonomijevom spomeniku.

Ljudi iz tog vremena bili su fascinirani idejom putovanja kroz vrijeme i neki su vjerovali da su faraoni otkrili tajne takvih avantura. Za Bonomija se pretpostavlja da je naučio njihove trikove na putovanjima u Egipat.

Ako je to istina, svoja saznanja je mogao prenijeti svom poslovnom partneru, misterioznom istraživaču iz Londona, Samuelu Alfredu Warneru, koji je sahranjen na istom groblju.

Warnerom najpoznatiji izum bila je ‘nevidljiva granata’ ili kako kaže Coates, ‘bomba koja se mogla teleportirati na kratke udaljenosti, nešto kao psihički torpedo’.

Zanimljivo je da je Kraljevska mornarica bila zaintrigirana Warnerovim metafizičkim oružjem, pa su mu čak dozvolili da demonstrira svoje oružje. U tim testiranjima uništen je barem jedan brod, ali njegova efikasnost nikada nije dokazana.

Warnerova veza s ‘psihičkim torpedom’ bila je konačni dokaz za Coatesa da je mauzolej komora za teleportaciju ili vremenski stroj. Coates tvrdi da je mauzolej samo dio cijelog niza komora koje se nalaze na sedam groblja u različitim djelovima Velike Britanije, a koje su omogućavale teleportaciju od jedne do druge lokacije u milisekundi.

Prema njegovim riječima, tu je osmi grob, odnosno mauzolej koji je vrlo sličan mauzoleju u kojem se nalaze posmrtni ostaci Hannahe, a koji se nalazi na pariškom groblju Montmartre.

Oni koji podržavaju teoriju o vremenskom stroju tvrde kako je znakovito da na cijelom groblju Brompton samo za mauzolej Courtoy nema nikakvog plana niti za njega postoji ključ. Tvrde kako mauzolej nije otvoren od kada je u njemu sahranjena Hannah, iako vodič na groblju, Robert Stephenson, kaže da nije siguran u tu teoriju.

“Mislim da je mauzolej otvaran nakon njezine smrti. Iako je ova teorija o vremenskom stroju privukla jako puno posjetitelja na groblje, moram reći da baš i ne vjerujem u nju”, kazao je Stephenson.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Žitelji marsovske kolonije, Andrew D. Basiago i Laura Magdalena Eisenhower potvrdili su postojanje tajne ljudske kolonije na Marsu, pojavivši se zajedno u intervjuu za Exopolitics Radio

Basiago (48), odvjetnik s Cambridgea, kao dijete je sudjelovao u DARPA-inom programu putovanja kroz vrijeme po imenu projekt Pegaz (1968.-1972.), a kasnije se teleportirao u bazu SAD na Marsu dva puta 1981. godine.

Eisenhowerova (36), praunuka američkog predsjednika Dwight D. Eisenhowera bila je podvrgnuta sofisticiranom pokušaju regrutacije u tajnu marsovsku koloniju 2006. godine, iz koje je pobjegla i odabrala da živi na Zemlji.

Oni su rekli da se tajna marsovska kolonija financira novcem iz crnog proračuna kao mehanizam preživljavanja ljudskog genoma u slučaju da solarni bljesak, nuklearni rat ili neka druga kataklizma zbriše život na Zemlji.

Basiago je zataškavanje marsovske kolonije nazvao “Marsgate” i pozvao na istragu prisustva SAD na Marsu s naglaskom na vojnu okupaciju umjesto diplomatskog angažmana s ljudskim društvom koje živi u podzemnim gradovima ispod površine Marsa.

Eisenhowerova je rekla da bi “Alternativa 3″ – nekoliko trilijuna dolara resursa namijenjenih za zaštitu ljudskog života na Marsu – trebalo preusmjeriti na “Alternativu 4″, održavanje civilizacije na Zemlji.

Njihovo izlaganje temelji se na osobnom iskustvu.

Oni su tijekom intervjua raspravljali o svom protivljenju čimbenicima koji vode tajnu koloniju na Marsu. To uključuje strah, tajnovitost, psihološku manipulaciju novaka, zloupotrebu kvantnih tehnologija i druge tajne metode koje se koriste za identificiranje potencijalnih kolonista.

Basiago tvrdi da marsovsku koloniju vode pojedinci koji potječu od specifične arijevske loze koja sadrži marsovski genetski supstrat i koji ne predstavljaju genetski diverzitet čitave ljudske rase na Zemlji.

Basiago i Ajzenhauerova su u više navrata predložili da se napravi sporazum između Zemlje i Marsa koji bi uspostavio protektorat na Marsu i normalizirao diplomaciju i imigraciju između dvije planete.

Dalje u intervjuu, Basijago i Eisenhowerova su dali zajedničku izjavu o ljudskim kolonijama na drugim planetima.

“Pozitivna stvar je postaviti ljudsku rasu na druge planete. Zemlju su u prošlosti pogodile kataklizme, te bi trebalo zaštititi ljudski genom postavljajući ga na druga nebeska tijela “.

“Međutim, kada tajnovitost u takvim projektima primora vlast da liši pojedince slobodne volje i isključi diskusiju s čovječanstvom, koja se odnosi na budućnost ljudi, slobodnih ljudi treba zahtijevati da se takvi projekti objave u javnosti, a ne da se skrivaju”, rekli su Andrew Basiago i Laura Eisenhower 2010. godine.

SAD je prisutna na Marsu

Svojim zajedničkim objavljivanjem, Basiago i Eisenhowerova su se pridružili brojnim pojedincima koji su već posvjedočili o onome što SAD krije na Marsu.

Tu dolazi Michael Relf, ​​koji je u dvije knjige opisao svoju dvadesetogodišnju službu (1976.-1996.) kao člana oružanih snaga SAD u tajnoj marsovskoj koloniji, ali i bivši znanstvenik, Arthur Neumann, koji je javno rekao da se teleportirao u tajnu koloniju na Marsu radi sastanaka o projektima.

Michael Relf: Svjedok kolonije na Marsu i bivši član oružanih snaga SAD koji je 1976. godine regrutiran kao stalni član tajne kolonije na Marsu.

On je proveo 20 godina na svojoj funkciji, a onda je 1996. godine teleportiran kroz vrijeme u 1976. godinu, vrativši se u vojnu bazu SAD na Zemlji. On je zatim služio još 6 godina u vojsci SAD prije nego što je otišao u mirovinu 1982. godine.

On je u knjizi “Zapisi s Marsa”, koju je napisala njegova žena Stefani Relf, ​​opisao dva tipa pojedinaca u tajnoj koloniji na Marsu:

“Sjećam se da su postojale dvije vrste ljudi”.

“1. Ljudi koji su posjećivali Mars privremeno (političari itd.) – oni su putovali na Mars pomoću svemirske kapije. Bili su u posjeti po nekoliko tjedana, a onda su odlazili. Oni nisu vraćeni kroz vrijeme jer su VIP (vrlo važne osobe).

“2. Stalno osoblje – oni su provodili ciklus dužnosti od 20 godina. Na kraju ciklusa dužnosti, vraćeni su kroz vrijeme s blokiranim pamćenjem kako bi ispunili svoju sudbinu na Zemlji “.

Michael Relf je također raspravljao o prisustvu i funkcijama reptilskih i sivih vanzemaljaca u tajnoj marsovskoj koloniji.

On je napomenuo da postoji više rasa: Drakoni, Reptili i Sivi. Naveo je da se Sivi nalaze na Marsu na funkcijama liječnika ili medicinskih tehničara, dok se Reptili skrivaju svo vrijeme u ljudskom obliku.

Andrew Basiago: Bivši sudionik DARPA (Agencija za napredne obrambene istražne projekte) istraživanja i razvojnog programa po imenu projekt Pegaz koji je uključivao nadarenu američku djecu i putovanje kroz vrijeme.

Pošto je teleportiran u projektu Pegasus, Basiaga je 1981. godine agent CIA-e po imenu Courtney M. Hunt pozvao da posjeti Mars. Kada je Basiago upitao Hunta zašto je toliko neophodno da se teleportira na Mars, on mu je odgovorio da opstanak ljudske rase ovisi od toga.

On je prvi put teleportiran na Mars u srpnju 1981. godine s CIA-ine ustanove u El Segundu, Kalofornija, provevši oko sat vremena na površini Marsa. Drugi put je posjetio Mars u pratnji Hunta u kolovozu 1981. godine.

Basijago je opisao kako su na drugom putovanju on i Hunt šetali oko 300 metara pustinjskim terenom Marsa da bi posjetili jednog od prvih marsovskih kolonista, vjerojatno radnika CIA-e, koji je živio u kamenoj kolibi. Kolonistima je rekao kako je nekoliko njegovih kolega stradalo od strane predatora na površini Marsa, neke vrste dinosaura.

Basijagove tvrdnje se poklapaju s tvrdnjama drugih svjedoka i dokumentovanum dokazima.

Postoje vjerodostojni svjedoci koji su potvrdili da je Basiago sudjelovao u projektu Pegaz.

Njegovi opisi živih bića koje je sreo na površini Marsa poklapaju se s fotografijama uslikanim na površini Marsa od strane NASA-inog Rover Spirit-a u posljednjih par godina.

Laura Magdalena Eisenhower -  je preživjela pokušaj regrutiranja u tajnoj marsovskoj koloniji 2006.-2007. godine. Ona je praunuka predsjednika Dwighta D. Eisenhowera, što je potvrdila svojim izvodom iz matične knjige rođenih.

Njena jača polovica, poznata kao Agent X, 2007. godine polomio je svu opremu (mobitele, baterije kompjutera) u njihovoj sobi, priznavši da je imao zadatak da je upozna na zabavi i zavede s pravom namjerom da je regrutira upravo zbog njenog identiteta.

Suradnici Agenta X su vjerojatno koristili putovanje kroz vrijeme ili neku drugu tehnologiju kako bi identificirali Eisenhowerovu kao potencijalnu metu za regrutaciju u tajnoj marsovskoj koloniji.

Ona je napisala:

“Sve što mi je ostalo je email koji nikada nisam poslala, nakon što sam, nakon devet mjeseci, saznala zašto je poslan. Pričala sam s njim uživo i tada sam saznala mnoge stvari koje se odnose na moju djecu i mene. Ovo je izvadak iz tog emaila:

“Kako si znao da ću se ja nalaziti na tomj zabavi? Ja sam ta koja je došla i sjela kraj tebe. Da li si onda tek shvatio da sam ja ta koju tražiš? Da li si imao opis? Da li je sve to imalo veze s Magdalenom ili Eisenhowerovima? Da li su ljudi koji su te zaposlili svjesni naše veze? Tko nam pokušava naškoditi? Teško mi je povjerovati da si sve ovo znao kad si me upoznao … “

Pokušaj regrutiranja Eisenhower je potvrđen kroz niz tehničkih dokumenata koji se odnose na teleportaciju, fokusiranu plazmenu fuziju, svemirsku industriju i novu kompaniju za proizvodnju alternativnog goriva, zatim kroz brojne mailove koji opisuju flotu EXODUS i flotu DISCOVERY.

Eisenhowerova je napisao izjavu u kojoj navodi svoje poglede na marsovsku koloniju.

“Nešto koga naziva “Gazde” kontaktiralo je Agenta X o ovoj misiji”, navodi ona. “Pričalo se u njegovom okruženju da postoje poremećaji u polju i da se moramo skloniti na pet godina. Rekao je meni i mojoj suradnici o svemirskim brodovima “.

“Nakon što je moja suradnica izrazila želju za suradnjom, on nam je pisao o nekim projektima koji zahtijevaju planiranje i financiranje. Ona i ja smo zajedno radili na Zemlji na tim projektima “, dodala je ona.

U emailu koji je Agent X poslao suradnici Eisenhower navodi se:

“Laura ti je očito rekla za naše planove za Exodus. Prvi brod će dobiti ime Sofija. On će prenositi nekoliko stotina pojedinaca na drugi planet uz 11 brodova za pratnju i istraživanje. Imamo 5,5 godina da razvijemo flotu Exodus”.

Iako je Agent X napisao izjavu u kojoj poriče sve što je napisano u gore navedenom dokumentu, bar jedna njegova bivša partnerica je potvrdila na koji način je Agent X obavljao svoj posao.

Eisenhowerova je pristala na javne intervjue i privatne razgovore zbog jednog razloga – posvećenosti istini.

Arthur Neumann – Svjedok marsovske kolonije i projekta Camelot koji je nekad bio povezan s vladinom agencijom SAD pod pseudonimom Henry Deacon.

Neumann je na Europskom kongresu egzopolitike u Barceloni, 25. srpnja 2009. godine javno rekao: “Postoji život na Marsu. Postoje baze na Marsu. Bio sam tamo”.

Neumann je pružio i detalje o svom teleportiranju na marsovsku koloniju i sudjelovanju u jednosatnom sastanku projekta, kojem su prisustvovali i predstavnici inteligentne civilizacije koja živi u gradovima ispod površine Marsa.

Narednik-bojnik Robert Dean je na svom izlaganju potvrdio postojanje baza na Marsu i prisutnost Neumanna tijekom jednog od sastanaka.

Robert Dean je tijekom svog izlaganja predstavio satelitske slike grada ispod površine Marsa, ali i bazu na površini Marsa.

Neumann je svoju priču o teleportiranju na Mars i upoznavanju Marsovaca podijelio s javnošću plativši veliku osobnu cijenu.

Alternativa 3 i kataklizna na Zemlji

Alternativa 3 je naslov filma koji se trebao emitirati prvi put 1. travnja 1977. godine u Velikoj Britaniji. Samo je jednom emitiran u lipnju 1977. godine.

“U tom filmu se tvrdi da su znanstvenici zaključili da površina Zemlje više neće biti u mogućnosti održati život zbog zagađenja i katastrofalnih klimatskih promjena. Predložene su tri alternative: prva podrazumijeva detonaciju nuklearne bombe u stratosferi kako bi se eliminiralo zagađenje.”

“Druga alternativa podrazumijeva izgradnju detaljnog podzemnog grada. Treća alternativa, takozvana “Alternativa 3″, podrazumijeva nastanjivanje Marsa putem stanice na Mjesecu “.

Priče o kataklizmi na Zemlji i ratu su izgleda dovele do plana da se tajno okupiraju Mars i solarni sustav kroz manipulaciju slobodnom voljom čovječanstva.

Iako je britanski film iz 1977. godine mogao biti prijevara ili izmišljotina, prema dokazima se on odnosi na pravu tajnu marsovsku koloniju. Relf je rekao kako je prvi put dospio u marsovsku koloniju 1976. godine, a Basiago tvrdi da se teleportirao na Mars 1981. godine, samo 4 godine nakon što je Alternativa 3 objavljena u javnosti.

Alternativa 4 i nova dimenzija ljudske svijesti

Eisenhowerova je u intervjuu za Exopolitics Radio spomenula “Alternativu 4″. U pitanju je nova dimenzija ljudske svijesti koja se odvaja od dualističke stvarnosti stalnog ekonomskog rata.

U toj stvarnosti će planeta Zemlja biti uništena onečišćenjem okoliša, ratom, solarnom ili nekom drugom prirodnom katastrofom. U međuvremenu, tajna kolonija za bijeg je već spremna.

Eisenhowerova kaže da Alternativa 4 podrazumijeva usvajanje nove, pozitivne vremenske linije u kojoj se Zemlja i čovječanstvo ne suočavaju s kataklizmom u predodređenim datumima poput 2012. (majanski kalendar) ili 2442. (tajni datum Masona -1.776 +666).
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Nema ničeg uzbudljivijeg od traganja za tzv. Vremenskim strojem, spravom koja bi nas na pritisak gumba odvela u daleku prošlost ili, još bolje, u daleku budućnost. Uz H.G. Wellsa i njegov legendarni roman ima niz urbanih legendi o tome kako su neke grupacije uspjele ovladati tehnikom putovanja kroz Vrijeme i tako pronikle u nezamislive tajne

Postoji video kazeta na kojoj su zabilježene informacije o pokusima u Philadelphiji i Montauku koje bi, ako su točne, mogle izmijeniti tijek povijesti.

Na kaseti se nalazi intervju načinjen u nečijem domu na Long Islandu. Troje ljudi je sjedilo i razgovaralo o eksperimentu u Montauk, a među njima je bio i Preston Nichols, poznat po pokusima s putovanjem kroz vrijeme.

Napomene o eksperimentu u Philadelphiji

Philadelphijski eksperiment, poznat još i kao Projekt Duga, dugo je bio tema kontroverzi i rasprava. To je bio pokušaj mornarice da napravi brod koji ne bi mogao biti detektiran magnetskim minama niti radarom.

Također je bilo riječi o projektima koji su uključivali eksperimente sa nevidljivošću i kontrolom uma. Istina o ovom projektu nikad neće biti objavljena u javnosti.

Međutim, rezultati ovih eksperimenata su bili mnogo drugačiji i opasniji nego što je mornarica očekivala. Iako priča djeluje suviše bizarno da bi bila točna, previše slučajnosti upućuje na njezinu istinitost. Postoje lude priče o ovom zloglasnom eksperimentu: glasine o ljudima koji su bili ‘zamrznuti’ u vremenu mjesecima, o ljudima koji su putovali kroz vrijeme itd.

Nikola Tesla je 1930. umiješan u skupinu koja je eksperimentirala s kretanjem kroz vrijeme i prostor. Početkom tridesetih godina, Sveučilište u Chicagu je istraživao mogućnost nevidljivosti upotrebom struje.

Ovaj projekt je 1939. premješten u Prinstonov institut naprednih studija, nedaleko od Philadelphije . Tamo su uspjeli učiniti nevidljivim – manje objekte. Predstavili su ovu tehnologiju vladi. Pošto je rat bio u tijeku, vojska je željela da se istraživanja nastave u tom smjeru.

Tesla je došao do istog zaključka kao i Einstein, a to je da razvitak ove tehnologije ne bi bio korišten za dobrobit čovječanstva.

Vlada je 1943. provela test koristeći domaće životinje na brodu USS Eldridge u luci Norfolk. Životinje su postavljene u kaveze i brod je načinjen nevidljivim. Međutim, kada je brod ponovno materijaliziran, mnoge životinje su nestale ili su im ostali tragovi radijacije i opeklina. Tada se nisu održali testovi s ljudima.

Ipak, tvrdi se da je 12. kolovoza 1943. izvršen test sa ljudima bez njihovog znanja. Brod je nestao i sve se činilo u redu. Drugi pak tvrde da se eksperiment dogodio 28. listopada, a neki dokazi to i potvrđuju.

U ratnom dnevniku USS Eldridge-a piše: Eldridge je ostao u New Yorku i Long Islandu do 16. rujna, kada je krenuo za Bermude. Od 18. rujna do 15. listopada, prošao je kroz razne testove. On je 18. listopada krenuo za New York i tamo je ostao do 1. studenog. Od 1. do 2. studenog je išao ka Norfolku, a 3. studenog je pošao za Casablancu. Elridge je stigao u Casablancu 22. studenog i ostao tamo do 29. studenog, kada je ponovo pošao za New York.

Ovo nije čitav sadržaj zapisnika, već je dati naglasak na razdoblje kada se navodno dogodio eksperiment (28. listopad kao gore navedeno).

Reklo bi se da mornarica nikad nije izvršila te eksperimente, ali vlada je poznata po zataškavanju projekata zbog nacionalne sigurnosti. Primjer takve situacije je projekt Manhattan, tj. izgradnja atomske bombe, o čemu se nije pričalo dok nije postalo očito.

Mornarica je u potrazi za vjerodostojnim odgovorom sugerirala da je Philadelphijski eksperiment pobrkan s pokusima za razmagnetiziranje (maskiranje vidljivosti u odnosu na magnetske mine).

Ipak, brod nije bio u luci 4 sata, a ne par minuta. Prema legendi, brod je transportiran kroz vrijeme i prostor.

Nakon četiri sata se brod pojavio na svom mjestu sa zelenom izmaglicom na palubi. Neki mornari su djelovali ludo, drugi su bili bolesni, treći su doživjeli srčani udar. Neki su umrli, drugi su postali dio broda. Prema nekim izvještajima, ljudi su prosto nestali i nikada ih više nisu vidjeli.

Ali gdje se brod nalazio 4 sata? Neki kažu da je otputovao 40 godina u budućnost i završio u Montauku, New York.

Mornarica je sve negirala i rekla da su se ljudi izgubili na moru. Možda će se jednog dana saznati istina.

Mornarica je provela još jedan eksperiment na USS Timmerman-ovoj elektrani pedesetih godina. Pojavila su se svjetla od pražnjenja. Ova svjetla je ugledao Carlos Miguel Alende koji je odmah obavijestiti znanstvenu zajednicu. Mornarica vjeruje da je Alende pobrkao taj eksperiment sa Philadelphijskim eksperimentom.

Carlos Miguel Alende, poznat i kao Carl Allen, bio je čudan čovjek. On se 14. srpnja 1942. godine pridružio marincima, a 21. svibnja 1943. godine je otpušten. Zatim se pridružio trgovačkom brodu SS Andrew Furuseth, s kojeg je navodno video transportiranje Eldridge-a u Norfolk iz Philadelphije i obrnuto za nekoliko minuta.

On je o tome pisao u svojim pismima dr. Jessupu. Dopisivanje je trajalo neko vrijeme dok dr. Jessup nije odustao od svega jer nije mogao naći nikakve druge tragove, misleći da je u pitanju prijevara.

Jedan mučan trag se ipak pojavio

Dvije mornara su šetala parkom kada im je prišao unezvjeren čovjek. On im je ispričao fantastičnu priču o eksperimentu u kojem su mnogi članovi posade umrli. On tvrdi da su sve preživjele članove proglasili ludima. Jedan mornar je povjerovao u priču i kontaktirao dr. Jessupa, ispričavši mu priču.

Iako je ovo djelovao kao bitan trag, dr Jessup nije uspio učiniti ništa, a primijetio je i da mu se reputacija u znanstvenoj zajednici pogoršava. Vjerujući da postoji drugi svemir bolji od ovog, dr. Jessup je na kraju izvršio samoubojstvo 20. travnja 1959. godine. Neki vjeruju da ga je ubila vlada kako bi zataškala eksperimente.

 Kratko nakon njegovog samoubojstva, pojavio se veliki trag. Taj trag je bio čovjek po imenu Alfred D. Belek.

Belekova priča je još bizarnija od Alendeove. On je tvrdio da su ga transportirali kroz vrijeme u budućnost i da mu je tamo mornarica isprala mozak. Zbog toga je postao uvjeren da se zove Alfred Belek, a ne Edward Cameron, kako mu je bilo pravo ime.

Belek ima doktorat iz fizike, tako da ima nekog tehničkog iskustva. Radio je 30 godina kao elektroinženjer tako da se njegovo znanje ne može baš zanemariti.

On je tvrdio da je tehnologija korištena u Philadelphijskom eksperimentu dobivena od vanzemaljaca.

Belek je također tvrdio da su dr. Albert Einstein, dr. John von Neumann i dr. Nikola Tesla bili uključeni u projekt. Neka kontroverza se podigla oko sudjelovanja Tesle pošto je on umro u New Yorku 7. siječnja 1943., dva mjeseca nakon početka projekta.

Princip koji stoji iza Philadelphijskog eksperimenta jeste “Teorija ujedinjenog polja”. Prema ovoj teoriji, gravitacija i magnetizam su spojeni na isti način kao masa i energija u jednakosti mase i energije (E = mc2).

Einstein nikad nije riješio “Teoriju ujedinjenog polja”, ali sama priroda Philadelphijskog eksperimenta sugerira drugačije. Moguće je da je ova teorija postala vladina tajna, pa čak i da je iskorištena za put u svemir bez rakete.

Teslini tornjevi ključni u eksperimentu

Nema puno informacija o tehničkim podacima eksperimenta. Osnovni dizajn uključivao je dva Teslina tornja (elektromagneta) postavljena na oba trupa broda. Tornjevi su uključivani na određeni način pri čemu je nastajala toliko jaka magnetska sila da je iskrivila samu gravitaciju.

Rick Anderson, međutim tvrdi da ima neke informacije na ovu temu. On tvrdi da su četiri RF odašiljača fazno postavljeni kako bi proizveli rotirajuće polje. On kaže da su umjesto dva tornja korištena četiri tornja koja su pokretala dva generatora. Neki znanstvenici čak vjeruju da su nuklearna magnetska rezonanca i Philadelphijski eksperiment povezani.

Drugi znanstvenik, Aleksandar S. Fraser vjeruje da eksperimenti ipak nikada nisu vršeni uz pomoć elektromagnetizma, već uz pomoć termalnih polja. Ta termalna polja su mogla izazvati optičku iluziju kojoj je prisustvovalo nekoliko svjedoka. Što se tiče nestajanja Eldridge-a, poznato je da neki vremenski uvjeti u oceanima uzrokuju i nestajanje otoka. Treći znanstvenik pak vjeruje da su korišteni zvučni i ultrazvučni valovi.

Zvučni valovi su mogli izazvati pojavu ‘zračne deke’ oko broda, što se poklapa s izvješćima. Mnogo eksperimenata s ultrazvučnim valovima je rađeno četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, tako da postoji velika mogućnost da je Philadelphijski eksperiment jedan od njih.

Jaka zvučna polja su poznata po tome što loše utječu na ljude, što se također poklapa s izvješćima. Smatra se da je zelenu izmaglicu oko broda uzrokovala sonoluminescencija, pojava povezana s ekscitacije okolne vode pomoću jakog ultrazvuka.

Činjenica je da Eldridge nije funkcionirao kako treba nakon ovog eksperimenta. Ono što je najgore u cijelom slučaju su nuspojave koje je iskusila posada. Neki svjedoci, poput Alendea i Beleka, tvrde da se materija promijenila i da su ljudi mogli prolaziti kroz objekte. Kada je polje nestalo, oni su ostali zaglavljeni u pregradama ili podu. To je bio užasan prizor i mornari su nakon toga navodno poludjeli.

Neki od njih su uspjeli kontrolirati svoje ludilo. Priča se da je jedan čovjek sjeo sa svojom ženom i djetetom da večera, a zatim je prosto ustao od stola, prošao kroz zid i nikada ga više nisu vidjeli.

Zaglavljivanje posade nakon eksperimenta

Ipak, najgori učinci su bila ‘zaglavljivanja’. Zaglavljena posada je postala nevidljiva i nije mogla pričati niti dodirivati druge ljude neko vrijeme. O ovome je Alende pisao u svojim pismima dr Jessupu. Ovo zaglavljivanje je postalo poznato kao Zamrzavanje i trajalo je od nekoliko minuta do nekoliko sati, oštećujući psihu. Čovjek se mogao izvući samo ako bi ga drugi članovi posade izvukli iz tog stanja dodirnuvši ga. Zamrzavanje je moglo potrajati i nekoliko mjeseci što se nazivalo Duboko zamrzavanje.

Tijekom tog vremena, čovjek je bio potpuno svjestan okoline, ali nije mogao ništa učiniti. Duboko zamrznute su mogli uočiti samo drugi članovi posade. Potrebna su samo dva dana da čovjek potpuno poludi pri Dubokom zamrzavanju. Čovjek koji je bio zamrznut 6 mjeseci je već bio potpuno lud kada su ga izvukli.

Philadelphijski eksperiment je postao saga puna čudnih dešavanja i slučajnosti. Napominje se da je Alende vjerovao da je mornarica bila svjesna nuspojava koji su se pojavili kod posade.

Kada je pun izvještaj eksperimenta predan Kongresu, članovi su bili toliko užasnuti da su odmah raspustili projekt. Međutim, istraživanje je nastavljeno u okviru projekta Montauk ili projekta Phoenix, koji je vodio dr. John von Neumann.

Projekt Montauk se uglavnom bazirao na tome kako um reagira na međudimenzionalna putovanja. Von Neumann je navodno pokušao povezati kompjutere sa umovima i uspio u tome. Koristeći tu vezu, on je mogao utjecati na tuđe umove, otvorivši na kraju vremenski portal u 1943. godinu u vrijeme Philadelphijskog eksperimenta.

Čak je tvrdio da um može stvoriti materiju u bilo kojem trenutku vremena. Također je tvrdio da je poslao čovjeka po imenu Preston Nichols na put kroz vrijeme, što je zapravo i potvrdio Duncan Cameron 1985. godine. Mnogi ljudi vjeruju da projekt Montauk još uvijek traje.

Čitav scenarij je pun pitanja na koja vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor.

Nakon mnogo godina istraživanja, nisu pronađeni nikakvi službeni dokumenti koji podupiru tvrdnju o pokusima s nevidljivošću ili teleportacijom, a koji uključuju brod mornarice niti Philadelphiju ili neku drugu lokaciju.

Zavjet šutnje o ovom eksperimentu je proveden kroz sve institucije SAD-a.

FILM: Eksperiment Philadelphia

The Philadelphia Experiment (1984.)
Na osnovu ovog eksperimenta, snimljen je istoimeni hollywoodski film.

Sinopsis: Američka vlada radi na tajnom projektu čija nuspojava je otvaranje vremenskog portala koji dva pripadnika njihovog tima šalje 41 godinu u budućnost.

Uz ‘Povratak u budućnost’ ovo je možda i najpoznatiji time-travel film osamdesetih no za razliku od prvospomenutog ‘Eksperiment Philadelphia’ je navodno baziran na istinitim događajima. Iako se tako reklamira jasno je da je riječ o marketinškom triku (‘istiniti događaj’ je pod navodnicima).

Godina je 1943. Američka vojska provodi supertajni eksperiment s ciljem sakrivanja svojih brodova neprijateljskim radarima. Skupina stručnjaka sprema se započeti sa završnom fazom eksperimenta u luci u Philadelphiji. Nešto naravno pođe po zlu te se na sveopće iznenađenje otvara vremenski portal u 1984. godinu. Članovi istraživačkog tima David (Michael Parè) i Jimmy (Bobby Di Cicco) tako završavaju u osamdesetima.

U desetljeću čudnih frizura, flipera i sintersajzera upoznaju Davidovu buduću ljubav Alilison (Nancy Allen iz ‘Robocopa’) koja naravno ne može povjerovati u njihovu nadasve neobičnu priču. Uskoro će se naći u bijegu od vojske, policije i u utrci s vremenom u potrazi za nestalim portalom kako bi se vratili u svoje vrijeme prije nego što naprave nered u budućnosti.

Iako se nekim filmovima iz pre-CGI osamdesetih ne može osporiti visoka razina specijalnih efekata ovo definitivno nije jedan od njih. Ne smijemo zaboraviti kultnog horor režisera Johna Carpentera koji potpisuje produkciju ovog naslova.
 
(conspiracycentral.com, youtube.com/uredio i preveo: nsp)

John Titor je osoba koja se tijekom 2000. i 2001. godine pojavila na nekoliko internetskih foruma i predstavila kao putnik kroz vrijeme, te uskoro postala veliki hit i fenomen koji i dan danas zaokuplja pažnju ljudi.

Tvrdio je da je američki vojnik iz 2036. godine, iz vojne baze u Tampi na Floridi, koji je dobio zadatak se vratiti u 1975. godinu da bi uzeo IBM 5100 koji je bio neophodan za debugging računala zbog problema s UNIX sustavima koji će se iskusiti 2038.

Ovaj problem zaista postoji, ali je bio poznat samo malom broju ljudi početkom ovog stoljeća kada je Titor o tome pisao, a on je za misiju izabran jer je njegov djed bio izravno involviran u njegovo sklapanje i programiranje.

U 2000. godinu je svratio iz osobnih razloga, kako bi uzeo obiteljske fotografije koje su izgubljene u građanskom ratu koji je uslijedio. Tijekom svog boravka u našem vremenu ostavio je niz predikcija koje su i danas vrlo zanimljive, iako se nisu sve ostvarile; on sam je napomenuo da su to činjenice iz njegovog svijeta, koje se možda i ne ostvare u našoj liniji događaja, odnosno u našem paralelnom svemiru.

1. Razorni nuklearni Treći svjetski rat počinje 2015.

“Svjetski rat će 2015. godine ubiti skoro tri milijarde ljudi”. Veliki dio njegove priče se zasniva na preziru prema našoj generaciji koja nije ništa uradila ne bi li spriječila da do katastrofalnog rata dođe.

Da li danas postoje naznake da bi sljedeće godine doista mogao početi globalni konflikt? Građanski rat u Ukrajini i zaoštravanje odnosa između Rusije i Zapada, bliskoistočna kriza koja uvijek tinja, islamski kalifati koji niču kao gljive poslije kiše i koje drže trenutno ogromne dijelove svijeta … Postoji li šansa
da 2015. godine bude najgora u povijesti ljudske vrste?

2. Amerikanci su obmanom napali Irak

“Ništa od onoga što sam napisao neće biti iznenađenje. Sve je već pokrenuto prije deset, dvadeset, trideset godina. Jeste li stvarno iznenađeni da sada saznajete da Irak ima oružje za masovno uništavanje ili je to samo obmana koja sve treba natjerati da prihvate sljedeći rat?”

Titor je ovo napisao dvije godine prije početka rata u Iraku, i mnogo prije nego što se pokazalo da je Washington doista obmanuo svjetsku javnost te da Sadam Hussein nije imao oružje zbog koga je rat uopće i počeo.

3. Olimpijske igre 2008. će biti otkazane

“Kao rezultat mnogih konflikata, ne, neće biti službenih Olimpijskih igara poslije 2004. godine”. Ovo se nije ostvarilo, ali, da li se sjećate koliko je bilo blizu da se ne dogode? Neposredno prije početka igara došlo je do ogromnih prosvjeda u Tibetu s pozivima na povratak Dalaj Lame, i mnogi su se pitali da li će ovo dovesti do bojkota. Također, tijekom igara, došlo je do rata između Rusije i Gruzije oko Sjeverne Osetije na Kavkazu.

Međutim, ne zaboravite da je i sam Titor napomenuo da uvijek može doći do manjih odstupanja od povijesti njegovog svijeta, između 1-2,5 posto, koji mogu sve promjeniti.

4. IBM 5100 ima skrivene funkcije

“Mislite nešto pored pandemije ludih krava, velikih otkrića u fizici elementarnih čestica i nepoznatih funkcija 5100?” Skrivene funkcije računala IBM 5100, kao što smo već rekli, nisu bile poznate široj javnosti.

Titor se, navodno, vratio jer upravo ovaj kompjuter može riješiti problem koji će nastati 2038. godine s UNIX sustavima koji nastaje zbog načina na koji se računa vrijeme. Pošto ga računala mjere u sekundama, postoji limit koliko mogu izbroje; kada istroše sav prostor ovome namijenjen, mnogo problema će se pojaviti. UNIX sustavi konkretno imaće veliki problem 19. siječnja 2038. godine u 04:14:07 po našem vremenu, kada dođu do svog limita, datum će se vratiti na 1901.

Zanimljiv je spomen i pandemije kao i znanstvenih otkrića. “Neke vrlo zanimljive stvari će se dogoditi u CERN-u u bliskoj budućnosti”. CERN igra bitnu ulogu u Titorovoj priči.

5. Svemirski avion s problemom pregrijavanja

“Možete li mi reći kako ste riješili problem pregrijavanja na vašim svemirskim avionima?” Ovo je još jedna od njegovih izjava koje pobuđuju pažnju. Svemirski zrakoplov? Ako je pričao o šatlu, zašto nije napisao shuttle?
Za mnoge ovo predstavlja predikciju nesreće 2003. godine kada je eksplodirao space shuttle “Columbija”, do koje je došlo nakon što je djelić pjene začepio lijevo krilo tijekom polijetanja; kada je shuttle uletio ponovno u troposferu, pregrijani zrak je uletio u pokvareno krilo i doveo do njegove dezintegracije.

6. Rusija i Kina

“Rusija i Kina su oduvijek imali vrlo čudan odnos. Čak i vijesti koje sada gledam govore u prilog tome da će doći do sukoba zbog gomilanja oružja, graničnih sporova i prevelike populacije Kine. Zapad će postati vrlo nestabilan što će Kini dati samopouzdanje da se proširi”.

O ovome smo i mi pričali; ovo je stara ruska bojazan. Kina uskoro postaje svjetska sila broj jedan, a to što su sada saveznici s Kremljom malo znači ako se uzme u obzir kakvo blago leži u sibirskoj pustoši. “Kinezi su blizu toga da čovjeka pošalje u svemir. Neka vas ne iznenadi ako se to dogodi u bliskoj budućnosti “. Desilo se listopada 2003. godine.

7. Rastuće građansko nezadovoljstvo

“Uhićivati će i držati će u pritvoru ljude bez ikakvog pravnog procesa.” Jedan od bitnih stavki u Titorovim predviđanjima je uvećan broj unutarnjih konflikata koji će dovesti do građanskog rata u Americi u 2005. godini. Sada je 2014, a do toga još uvijek nije došlo. Međutim … Nemiri u Fergusonu, nemiri za vrijeme pokreta “Occupy Wall Street”, donošenje Patriotskog zakona koji omogućuje vladi da prati i privodi ljude na sličan način, legislatura koja se već dugo kuha a koja će uništiti internet kakav poznajemo i od njega napraviti totalitarni servis, itd.

Predvidio je i da će jedan od narednih američkih predsjednika pokušavati svim silama da bude novi Lincoln, u smislu da će pokušati ujediniti naciju, a mnogi u Americi ovo povezuju s Obamom.

“Rat se nije vodio zbog teritorija već zbog reda i prava. Mislili su da ljudi žele sigurnost umjesto slobode i pogriješili su. “

8. Priča o mnogo svjetova

“Teorija mnogo svjetova se izgleda lijepo uklapa u trenutnu teoriju struna. Nažalost, mi još uvijek nismo uspjeli da riješimo teoriju struna ali n-10 se čini kao najbolji model koji imamo u 2036. godini. Kao što vjerojatno znate, ‘velika jednadžba’ ne zahtijeva konačno rješenje da bismo mogli koristiti njezine manje dijelovi u primjeni “.

Činjenica je da je Steven Hawking promijenio mišljenje o prirodi crnih rupa i Hokingovoj radijaciji nedugo poslije ovih riječi.

Titor je također napisao: “Vremeplov je izmišljen 2034. godine. Ovo je posljedica izvjesnih uspješnih istraživanja u Fuzijskom reaktoru koji je omogućio znanstvenicima u CERN-u da proizvedu prvi svjetski singularni motor. Osnovni dizajn uključuje rotirajuće singularnosti unutar magnetskog polja. Mijenjajući brzinu i smjer rotacije možete ići kroz vrijeme naprijed i natrag. “

Ovo je išlo protiv onoga što je znanost u tom trenutku mislila; međutim, Hawking je 2004. godine promijenio svoju teoriju, i doveo je u sklad s Titorovim komentarima.

“Vjeruje se da se sve linije svijeta završavaju. Također se misli da paralelne linije svijeta koje se pojavljuju imaju iste krajeve samo u drugim vremenima.”

Posljednja otkrića u CERN-u sugeriraju da bi ovo moglo biti istina, pošto Higgsov Bozon male mase ukazuje na to da bi svemir mogao spontano eksplodirati.

Svaka linija svijeta je jedna točka koja se proteže u beskonačnost; međutim, neke linije mogu spontano da se završe, neovisno od drugih. Putovanje kroz vrijeme se odvija između tih linija. Prema tome, nema paradoksa, pošto će svaki putnik kroz vrijeme ući u potpuno drugačiji svemir. Ono što je Titor predvidio, a nije se dogodilo, dogodilo se u nekom drugom, paralelnom svemiru koji nije naš.

“Paradoks djeda je nemoguć. Što više, svaki paradoks je nemoguć. Model Everett Wheeler je točan. Svako moguće kvantno stanje, događaj, mogućnost i ishod su realni, izvjesni i događaju se. Šansa da se sve negdje u superverzumu događa su 100 posto.”

Ovaj model inače objašnjava čudno valovito ponašanje pojedinačnih čestica u eksperimentu s dva proreza, a tvrdi da se svaki mogući ishod događaja uvijek desi, i to diobom svemira na nove svemire, čime dobivamo beskonačan broj linija svijeta.

9. Što putovanje kroz vrijeme čini mogućim

“Javnost je obaviještena o postojanju vremeplova 2034. godine”. Mehanizmi putovanja kroz vrijeme biti će otkriveni u CERN-u, stvaranjem mikrosingularnosti ili minijaturnih crnih rupa. Titorov stroj je kreiran od strane General Electrica, i za nju je bio obučen, ali su se u vrijeme njegovog polaska pojavili noviji modeli, s preciznijim satovima i daleko većom zemljopisnom točnošću.

Zanimljivo je i to da je Titor bio zainteresiran za NLO, te je pitao svoje sugovornike više o tome. NLO nije bio riješen ni u njegovo vrijeme, a on sam je smatrao da bi oni mogli biti zapravo putnici iz daleko dalje budućnosti s daleko savršenijim strojevima.

Citat za kraj

“Kada dođe vrijeme da se moja predviđanja ostvare ona će se ili ostvariti ili neće. Ako se ostvare, vaša je sposobnost da procjenjujete svoje okruženje osakaćeni prihvaćanjem mene kao poznavatelja svih stvari. Ako sam pogriješio, onda je diskreditirano sve što sam rekao, a što vas je inače potaknulo da razmislite o svom svijetu. Ne želim ni jedno ni drugo.

Premda sam ovdje iz privatnih razloga, svejedno se nadam da ćete uzeti u obzir mogućnost putovanja kroz vrijeme. Možete promijeniti svoju liniju svijeta na bolje ili na gore baš kao i ja.”

Prema tome, John Titor, ako je zaista bio putnik kroz vrijeme, nije promijenio tijek svog vlastitog svemira time što je došao u naš; njegov i ovaj postoje odvojeno, a bili su jedno dok se u nekom vremenskom trenutku nisu razdvojili na odvojene dijelove. Međutim, i tijek ovog može biti promijenjen alteracijom prošlosti, ako to budemo željeli kada i ako razvijemo tehnologiju kretanja između svjetova.

Oni koji vjeruju u ovo neka istažuju rad John Titora, ostalima može izgledati kao jedna lijepa pričica koja nam otkriva dio budućnosti i pomaže nam u neisvjesnosti koju nam budućnost donosi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Kako je Einstein uništio fiziku? Je li Albert Einstein bio najpametniji čovjek i najveći znanstvenik koji je ikada živio? Milijuni ljudi vjeruju kako je odgovor na ova pitanja potvrdan. Ali Roger Schlafly ima potpuno drugačije mišljenje kojim smanjuje značaj najpoznatijeg znanstvenika XX stoljeća

Zašto?

Schlafly predstavlja uvjerljive dokaze da su drugi vodeći fizičari i matematičari prije i uporedo s Einsteinom, napravili jednako važne pomake u teoriji relativnosti i srodnim područjima. Što više, Schlafly sugerira kako je Einstein ukrao od drugih znanstvenika ideje koje su tako postale Einsteinova najveća otkrića.

Je li Einstein doista bio toliko veliki znanstvenik?

Službena priča glasi ovako:

Albert Einstein, mladi činovnik u Švicarskom uredu za patente, je u jednom potezu potpuno transformirao fiziku iz statične trodimenzionalne znanosti u četvorodimenzionalni, zapanjujući univerzum prostora i vremena, kroz briljantni i samostalni “eksperiment misli” koji uključuje gravitaciju, kretanje, prostor i vrijeme.

Einstein je također napravio pothvat bez presedana koji uključuje razumijevanje prirode svjetlosti i energije, i on je bio prva osoba koja je shvatila ekvivalenciju između energije i mase. Einsteinova otkrića, ne samo da su transformirala modernu fiziku, već su oblikovala način na koji shvaćamo svemir.

Schlafly se s ovim stajalištem u potpunosti ne slaže:

“Sve je to mit. Einstein nije izmislio teoriju relativnosti, točnije nije ni izmislio većinu ostalih stvari koje mu se pripisuju. “

Schlafly je ovakvim stavovima stvorio vrlo hrabar i uvjerljiv slučaj.

Roger Schlafly je impresivnom količinom podataka zaokružio spomenutu tematiku, zahvaljujuci doktoratu na polju električnog inženjerstva s Princetona i doktorata iz matematike sa Sveučilišta Kalifornije – Berkeley. On je predavao na Sveučilištu u Chicagu i na Sveučilištu Kalifornije u San Cruzu, gdje živi i radi dan danas.

Schlafly može bez problema raspravljati o čestičnoj fizici, teoriji relativnosti i kvantnoj teoriji s najboljim znanstvenicima iz ovih područja, on je u stanju analizirati vektore, bozon, teoriju struna (string theory) – koju prezire, simetriju (koja ga privlači) i Kuhnovo preokretanje paradigmi (koje ne može podnijeti), i brojne druge znanstvene kerefeke. Schlafliy je pomalo nalik na “Einsteina”, iako bi najvjerojatnije odbio takvu usporedbu i smatrao bi ju krajnje neinteligentnom.

Schlafly revidira radove impresivnih (iako zaboravljenih) matematičara i fizičara koji su doprinijeli za vrijeme i prije ere u kojoj je djelovao Einstein.

Kratka ali fenomenalna lista imena koje je spomenuo, uključuje francuskog matematičara i dobitnika Nobelove nagrade – Henri Poincaré-a (kojeg je britanski filozof Bertrand Russell nazvao najvećim čovjekom kojeg je izrodila Francuka), pionira nizozemske fizike i dobitnika Nobelove nagrade – Hendrik Antoon Lorentz-a, i škotskog fizičara i matematičara – James Clerk Maxwella.

Prema Schlaflyjevim otkrićima, Maxwell je prvi stvorio kovanicu “relativnost” i bio je prva osoba koja je objasnila teoriju relativnosti povezujući masu i energiju. Maxwell je napisao znanstveni rad u dva masivna toma 1873. godine s naslovom: „Treatise on Electricity and Electro-Magnetism“ koji je po mišljenju Schlaflijevom generirao “najvažnije formule u povijesti znanosti.”

Schlafly tvrdi slijedeće: “Poincaréove naknadna rasprava o relativnosti je stvorila teoreme koje su bili matematički identični Einsteinovim, a većina njegovog rada je napravljena prije radova koje je navodno stvorio Einstein. Lorenz i Poincare su stvorili svaki najvažniji aspekt teorije relativnosti, i sve radove na ovu temu su objavili daleko prije Einsteina.”

Pa ipak svi ovi važni ljudi iz svijeta znanosti su uglavnom zaboravljeni dok je Einsteinova reputacija dosegla demagoški status.

Zašto je to tako?

E = MC ²

Mladi Albert Einstein ne samo da je živio u vrijeme eksplozivnog rasta znanosti i teoretske fizike, već ga švicarski ured za patente zaposlio kao fizičara da bi lakše odobravao patente na istom polju, što mu je dalo direktnu mogućnost da prvi baci pogled na nova znanstvena otkrića. U isto vrijeme Einstein postaje svjestan važnosti intelektualnog vlasništva i autorskih prava.

Einsteinova poznata formula E = MC ² je, na primjer, u stvari objavljena od strane Olin de Prett u nepoznatom talijanskom žurnalu i to dvije godine prije nego li je Einstein proglasio svojom izmišljotinom. Također moramo napomenuti kako je Einstein tvrdio kako je kompletna teorija plod njegovog samostalnog rada te kako je bez ičije pomoći došao do nje. Schlafly pokazuje kako je Poincare također publicirao teoriju relativnosti prije samog Einsteina.

I zaista, Schlafly tvrdi da je Einstein “posudio” mnoge ideje od drugih znanstvenika, a koje je proglasio svojim vlastitim idejama, uključujući i postulat da je brzina svjetlosti konstantna, kao i posebnu relativnost, ideja da su energija i masa razmjenjive (E = MC ²).

“Einsteinovo razumijevanje specijalne relativnosti je inferiornije od Poincareovog. Svaki esencijalni dio specijalne teorije relativnosti, je Poincare bolje i uspješnije objasnio, iako je Einstein imao iste ideje, Poncare ih je ranije objavio od Einsteina.“

Pa vi se šalite gospodine Schlafly!

Ne, ovo nije šala.

Prema Schlaflyjevim saznanjima, otkriće specijalne teorije relativnosti je izašlo na svjetlost dana puno prije Einsteinovog objavljivanja 1905. Dokazi o znanstvenim procesima koji su prethodili objavljivanju specijalne teorije relativnosti su puno brojniji nego što se to smatra. To može objasniti zašto Einstein nije dobio Nobelovu nagradu za rad o relativnosti, točnije on nije ni izmislio kovanicu “relativnost” niti je bio prva osoba koja je napravila saznanja o samoj relativnosti.

U stvari, H.A. Lorentz je 1902. dobio Nobelovu nagradu zbog rada na teoriji relativnosti, a to se dogodilo tri godine prije nego što je Einstein objavio prvi znanstveni rad o istoj temi. Tek 1921. je Einstein dobio Nobelovu nagradu za doprinos razumijevanju fotoelektričkog efekta.

Bez obzira na dokaze, Einsteinovih pet radova koji su objavljeni 1905. godine se smatraju revolucionarnim. Ali pitanje ostaje: da li su ideje isključivo njegove? Schlafly tvrdi da nisu, i za to ponovno daje brojne dolaze. Schlafly tvrdi kako je Einstein konstantno pozajmljivao ideje drugih znanstvenika bez da im je odao priznanje za to.

Schlafly pokazuje kako je koncept kretanja i vremena kao “četvrte-dimenzije” prethodio Einsteinu za cijelo desetljeće. H.G. Wells je spekulirao o ovom konceptu u noveli pod imenom “The Time Machine” koja je izašla 1894. godine. Schlafly kaže kako je sledeće godine Lorentz napisao znanstveni rad u kojem je “predložio koncept lokalnog vremena za objekt koji se giba.” Poincare je napisao dva znanstvena rada, jedan 1898. godine i još jedan 1900. godine u kojima istražuje odnose između kretanja i vremena.

Schlafly citira dijelove iz knjige izdane 2005. pod nazivom: “Henri Poincare and Relativity Theory” – “Henri Poincare i teorija relativnosti” koju je napisao ruski fizičar A.A. Logunov, u kojoj se Logunov žali na Einsteinove sljedbenike koji su ga uporno precenjivali dok su u potpunosti ignorirali Poenkareove zasluge.

Nama je poznato iz publikacija Einsteinovih pisama kako je odbijao priznati zasluge svojoj prvoj ženi koja je mu je pomogla u stvaranju specijalne teorije relativnosti. Također je odbio priznati zasluge svima drugima od kojih je posuđivao ideje. Njegova prva žena fizičarka Marija Marić je surađivala s Einsteinom na istraživanjima o relativnosti.

Kasnija izdanja Einsteinovih radova uopće u sebi nemaju spomene o referencama na druga istraživanja, pa ipak pisao je pisma u kojima se žalio kad god nije dobio ono što je želio. Einstein je koristio medije i novine sa vijestima kako bi promovirao sebe, on je to radio mnogo više nego li i jedan današnji znanstvenik. Do kraja života je Einstein nastavio ignorirati originalne izvore svojih radova kao i sve ljude koji su doprinijeli njegovim istraživanjima.

Pa ipak, nakon što je Einstein dobio Nobelovu nagradu, on je sav novac koji je dobio od Nobelove zaklade predao svojoj bivšoj ženi Mariji Marić, no postoje indicije da je to uradio samo da bi dobio razvod.

Zbog svega navedenog Schlafly tvrdi kako je Einstein plagijator te smatra da je njegov znanstveni rad objavljen 1905. toliko precijenjen da se ne može usporediti ni s jednim drugim slučajem:

“Ni jedan drugi znanstveni rad se nije toliko hvalio, pa ipak on je potpuno nečasno neoriginalan. Einstein definitivno zaslužuje znanstvene pohvale, ali uglavnom zbog rafiniranja tuđih znanstvenih ideja.”

Na kraju, Schlaflyjevi navodi mogu potvrditi od strane nepristranih povjesničara znanosti, ako oni uopće postoje. U međuvremenu, Schlafly je predočio izuzetno snažne dokaze koji prkose široko rasprostranjenom stanovištu o tome da je Einstein potpuno sam izmislio monumentalna znanstvena otkrića.

Knjiga ‘Kako je Einstein uništio fiziku’ ne piše samo o Einsteinu kao čovjeku, već raspravlja i o tome kako su nastale globalne promjene u fizici zahvaljujući određenim radovima koji su napravljeni u posljednjem stoljeću. U knjizi također otkrivamo kako je nastao kult oko Einsteina i koliko isti kult nastavlja utjecati na modernu znanost i to u negativnom smislu. Schlafly tvrdi da je isti doveo do bespotrebnog uskogrudnog teroriziranja koje često ne vodi nigdje.

Einstein je novi Aristotel. Fizičari vole ismijavati Aristotela zbog njegove nekvantitativne teorije fizike, zbog njegovih misaonih eksperimenata, zbog njegovog nedokazanog realizma, i zbog njegovih (navodnih) pokušaja da objasni svijet prema onome kako je zamišljao taj isti svijet, a ne prema onome kakav je. Najvažnije od svega, ismijavaju se Aristotelovi sljedbenici jer su idealizirali svog učitelja i zbog toga jer su ga slijepo slijedili.

Aristotel je bio veliki genij, Aristotelovo rezoniranje je bilo iznimno utjecajno preko jednog tisućljeća. No Einsteinova slava je bazirana na radovima drugih ljudi, a njegova ostavština je zasnovana na praćenju nenaučnih snova. Danas se Einstein idealizira više nego li se Aristotel ikada idealizirao. Einsteinovi obožavatelji su od njegovih radova napravili subjekt koji je sterilniji od tisućljeća stare Aristotelove fizike.

Srednjevjekovni su monasi debatirali o tome koliko anđela može plesati na vrhu pribadače. Moderni teoretičari fizike nisu napravili nešto takvo, ali su pisali znanstvene radove koji su podjednako bedasti. Na primjer, pisali su radove o alternativnim svemirima, gubitku informacija u crnim rupama, dodatnim dimenzijama, i Boltzmannovim mozgovima. Većina njih je preokupirana teorijom struna, koja u stvari nema veze sa stvarnim svijetom. I svi oni tvrde kako prate Einsteinove snove.

Jedan popularni balon od sapunice koji po Schlaflyju potpuno vodi na pogrešan zaključak je formula koja uključuje odnose mase i energije, ta famozna jednadžba glasi E = MC ². Schlafly tvrdi kako su se oko te jednadžbe stvorili široko rasprostranjeni pogrešni zaključci. Povezivanje ove formule s projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata (u kome je stvorena atomska bomba) je jedan takav primjer.

E = MC ² nije čak ni bila potrebna za stvaranje atomske bombe. U njoj nema ni jednog traga o tome kako bi se trebao cijepati atom, ili kako stvoriti nuklearnu lančanu reakciju, ili bilo koji drugi potreban korak koji bi pomogao u stvaranju atomske bombe. Relativnost nije potrebna čak ni da bi se razumio način na koji se energija oslobađa iz urana ili plutonija unutar bombe, jer se ovako otpuštanje energije uveliko shvaća uz pomoć istraživanja na polju elektromagnetizma ….

Predviđanja o masi unutar domene relativnosti je ispitivao i testirao Njemački fizičar Walter Kaufmann 1901., godine, točnije prije nego li je Einstein išta napisao.

Schlafly, također objašnjava kako je HG Wells, a ne Einstein, prvi publicirao rad u kojem se spominje ideja o atomskoj bombi.

Schlafly nas podseća da je Einstein proveo većinu svog znanstvenog istraživanja, radeći na “velikoj ujedinjenoj teoriji” fizike koja nikada nije urodila plodom. On također navodi kako su mnogi današnji fizičari jednako afektirani s Einsteinovom ambicijom s namjerom stvaranja preokreta u paradigmama, što bi ih pak katapultiralo na znanstveni pijedestal.

Schlafly vjeruje kako su sve te stvari oštetile znanost jer su u potpunosti zanemarili i zamijenili tradicionalnu praksu “opservacije-hipoteze-ekperimentacije-metodologije” u korist “elitnih intelektualaca koji inzistiraju na dobivanju najvećih pohvala u (često apstraktnim) radovima koji nisu mjerljivi niti imaju racionalne prednosti. “

Iako Schlafly tek nekoliko puta spominje Einsteinovo židovstvo, itekako povezuje ovu činjenicu s obožavanjem Einsteina od strane elitnih medija i akademske zajednice, te je identificira kao “fenomen gurua” što je najbolje vidljivo u knjizi “The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Vkljucenost in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements” u kojoj je vidljivo na koji su način židovski intelektualci, kao što su; Freud, Boas i Trocki, postali fokus i kultni idoli Židova diljem svijeta.

Sve to se događalo na isti način na koji su karizmatični rabini bili obožavani od strane tradicionalnih Židova. Vid apstraktnog teoretiziranja koji odbacuje metodologiju na temelju opservaciji-hipotezi-eksperimentaciji je jako lako uočljiv u Freudovom teoretiziranja i Frankfurtskoj školi koja je u potpunosti odlučila svoje radove zasnovati na teoretiziranju i nedostatku empirijskih podataka.

U prošloj generaciji smo imali priliku vidjeti kako su Freud-ove teorije potiho i nježno potisnute u kreativnu mješavinu kvazi znanstvenih pretpostavki pomiješanu sa seksualnim fantazijama i terapeutskim prodavanjem magle.

(O ovim temama se već raspravljalo. Dan Michales je u tekstu pod nazivom: “Ethnic Conflict in German Physics” opisao neprijateljstvo između Nijemaca koji su bili privrženi metodologiji opservacije-hipoteze-eksperimentiranja i židovskih fizičara koji su bili “dogmatični” intuitivni, nadasve apstraktni i teoretski.

Nijemci su također bili ljuti na činjenicu da su domaći i strani Židovi nakon završetka školovanja u Njemačkoj, brzo dobivali ogroman publicitet i zasluge za istraživanja koje su preuzeli od njemačkih i drugih znanstvenika. Kevin McDonald je primijetio sličan fenomen u psihologiji, sociologiji i biologiji, te je otkrio slične tendencije u tradicionalnoj židovskoj teologiji:

“Ove grupe vide svijet kroz leće nefalsificirane apstraktne teološke teorije, one su okupljene oko karizmatičnih rabina, dok su “heretici” i ostali nekonformisti protjerani iz tih istih skupina.”)

Židovski izvori

Schlafly malo što govori o nadmoćnim židovskim izvorima koji stoje iza modernog Einsteinovog obožavanja, pa ipak citira Disneya, Time Magazine i New York Times (tri dominantno židovske institucije) s kojima daje primjer konglomerata medija koji su agresivno reklamirali Einsteinovo idolopoklonstvo.

1999. godine je Time proglasio Einsteina “Osobom stoljeća”. Einsteinov popularni status, najvećeg intelekta na planeti, bi se trebao pobliže promotriti i tada bi shvatili da se događa nešto zaista čudno, jer ni jedan drugi znanstvenik u ljudskoj povijesti nije ni izbliza dobio takav tretman. Smatramo li doista da su Einsteinovi doprinosi nauci veći od Newtonovih? Ili smatramo da je “teorija relativnosti” promijenila naš pogled na svijet (ili religiju) kao što je to uradila Darwinova teorija evolucije uz pomoć prirodne selekcije? Ne, Einstein zaista nema tolike zasluge.

Zapravo 99% ljudi smatra da je Einstein bio autor različitih velikih otkrića u fizici, dok ostatak znanstvenika ostaje potpuno nepoznat i bez zasluga. Zašto bi ljudi postali obožavatelji osoba čije pothvate čak i ne razumiju? Nakon svega, čak i ako su neka Einsteinova otkrića (koliko god ona važna ili nevažna bila) imala utjecaja na znanost, ona uopće nisu imala utjecaja niti su imalo transformirala živote običnih ljudi.

Je li obožavanje Einsteina imalo nekakvu drugačiju svrhu? Schlafly nam to ne otkriva.

Osim Einsteina, Schlafly se koncentrira i na brojne ezoterične teorije koje su danas popularne među teoretskim fizičarima. No to zapravo nije način na koji je Einstein upropastio fiziku, osim ako niste pobornici teorije o sub-atomskim česticama. Nemojte se zavaravati, Schlafly-jeva knjiga nije zamjena za uvodni tečaj o fizici.

Ako odlučite pročitati, budite spremni na susret s riječima i konceptima koji uključuje kvarkove, bozone, leptone, vektore, fermione, kvantnu gravitaciju, teoriju struna (za koju Schlafly smatra da je apsurdna i gubitak vremena), super simetriju i paradigme kvantne mehanike od kojih boli glava.

Što se tiče kultiviranja Einsteinove vrhunske reputacije, Schlafly postavlja pitanje “Zašto?” Bez da na njega pokušava odgovoriti.

Schlafly besprijekorno dokazuje kako je Einstein imao mnoge pomagače, te da je njegov osobni život bio sve osim svetačkog. U stvari, prema podacima dva biografa (Roger Highfield i Paul Carter) Einstein je bio serijski ženskar koji je napustio barem jedno od svoje djece. Doduše, Einsteinove se ljubavne avanture ne mogu usporediti s onima recimo Dr. Martina Luthera Kinga ili JFK-ja, no pametni profesor svakako nije bio besprijekorni svetac. Einstein je u potpunosti uživao u seksualnim povlasticama jer je bio svjetski poznata osoba.

Je li Einsteinova veličina i priznatosti kultivirana na način daleko od shvaćanja obična čovjeka?

Židovski genije

Einstein je najprominentniji židovski znanstvenik u cijeloj povijesti. Od njegove smrti koja se dogodila prije pola stoljeća, njegov status je neprekidno rastao. Einstein je sebe opisivao kao socijalistu, anti-nacionalistu, i predanog cionistu – točnije prezentirao je stajališta koja su bila prevladavajuća među Židovima za vrijeme njegovog života. Schlafly nas podsjeća kako je Einstein također bio komunistički simpatizer te ga osuđuje da je bio egomanijak.

U normalnom svijetu bi Einsteinova kolekcija simpatija i filozofija mogla stvoriti po koju kontroverzu. Ako je neko znanstveni genij to ne znači da je ta ista osoba i politički genij. No u današnjem “politički ispravnom” univerzumu, Einsteinova stajališta (i kontroverze) dobivaju uglavnom neosporne pohvale.

Einstein je postao nedodirljiva ikona i monumentalni simbol židovske intelektualne superiornosti. Kad tome dodamo i “navode” kako je Einstein pobjegao iz nacističke Njemačke, bez obzira što je on iz Njemačke izašao bez ikakve drame i problema, počinjemo se pitati, tko se zapravo treba zamarati nepotrebnim detaljima?

Evo što o pedigreu i karakteru Albert Einstein-a piše židovstvom opsjednuta web-stranica (JewOrNotJew.com):

Imali smo Leonardo da Vinci-ja. Ne možemo ništa reci protiv Newtona. Thomas Edison je bio velikan. Arhimed, Pitagora, Aristotel, Platon i Sokrat, sve su geniji iz prošlosti. Kopernik? Galileo? Descartes? Ne, hvala. Mi imamo Alberta Einsteina …. najpametnijeg čovjeka koji je ikada živio na planeti.

Imenica “genije” se danas olako koristi. Nogometni treneri su genijalci! Filmski redatelji su geniji! Bilo tko s imalo IQ-a je genije! Ova riječ je izgubila svoje značenje. Ali se necemo raspravljati o semantici, mi ćemo ovdje raspravljati o tome da li je netko Židov ili nije.

Albert Einstein: Genije. Židov.

Ali zašto bi netko bi netko dobio tako velike počasti? Svi dokazi koje će vam ikada biti potrebni se mogu dobiti iz jednog Einsteinovog citata:

“Židov koji negdje usput izgubi svoju vjeru, ili koji usput pokupi neku drugu, je još uvijek Židov.” Osim toga ako su nacisti nečiji rad proglasili “židovskom fizikom”, ako je netko odlučio podržati državu Izrael bez da je njen građanin, neko ko je postao prototip za toliko korištenu riječ “genije” zasigurno zaslužuje najvece počasti.

Albert Einstein: najpametniji čovjek koji je ikada živio na planeti. Židov.

Jasno nam je da su tvorci teksta na web stranici JewOrNotJew.com ne samo ‘ludi’ za Židovima već da jako vole Einsteina i državu Izrael – te da su prihvatili radikalnu definiciju riječi “Židov.” Što se tiče ljudske rase, čini se da ona ima različita mišljenja o svemu tome.

Ovi obožavatelji pasmine se najvjerojatnije nalaze na kakvoj listi za promatranje poneke vladine agencije, naravno ako one nisu s židovskim predznakom. No ako su oni Židovi onda je to po njima fenomenalno!

Einsteinovi obožavatelji govore na široko i na daleko o židovskom identitetu, etnocentrizmu i trenutnoj židovskoj moći. Oni nas također obavještavaju o stanju američke kulture.
 
(vestinet (The Bellarmine Report)/uredio:nsp)

Često smo razmišljali o tome kako bi bilo zabavno imati vremenski stroj i putovati sve do ranih 1960-ih, i ići ispred inflacijskog shopping veselja. U to doba, većina rabljenih automobila je koštala manje od 800 dolara, a novi-u-kutiji Colt Automatic .0,45 je prodan za 60 $.

Sa srebrom trenutno oko 30 dolara po unci,  90% srebra u SAD (1964. i ranije) kovanice su se prodavale na veliko po 22 puta većoj vrijednosti od nominalne vrijednosti – to je 22.000 dolara za $ 1.000 nominalne vrijednosti.

Nestanak 90% posto srebrnog novca iz opticaja u SAD-u sredinom 1960-ih lijepo ilustrira Gresham-ov zakon: “Loš Novac Vozi Dobro.” Ljudi su brzo shvatili da je kovanica od bakrenog “sendviča” lažna, tako da je svatko koji je bio imalo pametan spasio je svaku kovanicu prije 1965. godine (90% srebro) koju su mogli mogli pronaći. (To je dovelo do nestašice kovanica od 1965 do 1967, dok je nova bakrena kovanica grčevito pokušavala uhvatiti korak. Ova proizvodnja je toliko požurena da su čak preskočili staviti znak metvice na kovanice koje su se proizvodile od 1965 do 1967.)

Za razliku od američkih desetine i četvrti dolara, koje su se zaustavile proizvoditi od 90% posto srebra, nakon 1964. godine, sastav 5 centi bitno je nepromijenjen od kraja Drugog svjetskog rata. To je još uvijek novac od 5g koji je legura 75% posto bakra i 25% nikla. (Na stranu:.. Od 1942. do 1945. pet posto više novca je blo s 35% posto srebra, jer je nikal bio potreban za ratnu industrijsku proizvodnju. Onih “ratnih 5 centi” je već odavno povučeno iz opticaja, a najviše ih je ostalo na strani kolekcionara)

Prema www.Coinflation.com, 5-centa u periodu 1946-2011 imalo vrijednost proizvodnog metala od 0,0733 dolara u veljači, 2011. To je bio 146,7% više od nominalne vrijednosti. Zbog globalne recesije i činjenica da su nikal i bakar koji su prvenstveno industrijski metali, rastaljena vrijednost nikla je pala na samo 0,0516 dolara, u listopadu, 2011.  Predvidjelo se da će se inflacija nastaviti – najvjerojatnije početkom 2012. – vrijednost baznog metala 5-centi znatno će porasti, bez obzira na slabosti industrijske ekonomije.

Korijen problema

Neminovno je da, svaka zemlja koja izdaje neprestano prenapuhanu tranšu papira svoje valute, će ubrzo naići na problem svojih kovanica čija će vrijednost baznog metala na kraju premašiti nazivnu vrijednost. Kada se to dogodi, to je jedan od onih momenata koji se mogu opisati kao neugodno “carevo novo ruho” trenutaka. Osim ako Vlada preuzme drastičan korak rezanja nule ili dvije od svoje valute, problem kovanica je neizbježan. U biti, bili smo opljačkani od strane naše vlastite vlade kada smo srebrne kovanice zamijenili s bakrenim sendvič kovanicama u 1960. Predviđamo da će se u suštini ista stvar uskoro dogoditi s kovanicama od 5-centi.

Ben Bernanke, sada bivši predsjednik FED-a će napuhati svoj put iz trenutne krize likvidnosti. Kroz umjetno snižavanje kamatnih stopa, masivnih injekcije likvidnosti i monetizacijom Federalnog duga. Tu čaroliju može uništiti samo jedna stvar: inflacija! Masovna inflacija će značiti – mnogo više cijene roba (barem iz perspektive američke valute.)

U veljači 2010. godine najavljeno je da će Obama-ina administracija podržati promjenu u metalnom sastavu novčanih jedinica i novčića. A onda, u studenom 2010., predsjednik Obama je potpisao “Modernizaciju kovanica, Nadzor i Akt Kontinuiteta u 2010″. Tada, krajem 2011 došla vijest o uvođenju HR 3694 (Obavezni Štedni Zakon Rashoda i uvođenju Akta o manje nikla – iliti “Zakon Čelik Nikal”. Predvidjeli su da će zakon biti potpisan u 2012. i SAD kovanice će se početi proizvodnju od čelika  krajem 2012 ili početkom 2013. Nakon što ova promjena bude provedena, morat ćete ručno sortirati “staru” i “novi” novčić.

U roku od samo nekoliko godina, vrijednost baznog metala za novčić je vjerojatno premašila dva puta (“2X”) njegova nominalne vrijednosti (10 centi svaki). Novčić od 5 centi će početi polako nestajati iz opticaja. (Gresham-ov zakon je nezaobilaznan). Za razliku iskustva od sredine 1960-ih , novčići od 5 centi neće izazvati krizu. U međuvremenu, većina mostova i cesta s naplatom cestarine je napuhana, tako da se cestarine naplaćaju u novčićima od 10 ili 25 centi. Gašenje novčića od 5-centi će teško uzrokovati talasanje u vijestima.

Osim ako Državna blagajna odluči zaustaviti izdavanje novčića u cijelosti, SAD će u naredne tri godine biti prisiljen uvesti novčić sa “novim” niskim metalnim sastavom. To vjerojatno će biti od nehrđajućeg čelika, cinka ili možda čak i aluminija.

Zašto ne Penny (novčić od 1 centa)?

Vi se sigurno pitate, zašto ga ne proizvode od 95% bakra (kao i prije 1982.)? Oni su već vidjeli maksimalnu vrijednost njegovog osnovnog metala od 2,2 centi svaki. Ali na žalost, penny novčići imaju dva problema: zbunjuju i rasutost. Oni su zbunjujući, jer 95% posto bakrenih penny novčića sada kruži rame uz rame s penny novčićima od 97,5% cinka. Oni su također rađeni od metala koji je četiri puta vrijedniji od same nominalne vrijednosti. Slično kao i novčić od 5-centi.

Uz novčiće od 5-centi nista morali trošiti vrijeme na sortiranje prije novčića koji su izdani 1982. Danas, vizualno sortiranje novčane jedinica jednostavno nije vrijedno vašeg vremena. Iako mislim da ako netko izmisli automatizirani stroj za sortiranje , mogao bi zaraditi jedno pravo bogastvo. U pozadini: novčići od 5-centi od prije 1982. godine, u novije vrijeme ima vrijednost osnovnog metala od oko 0,0295 dolara svaki. S početkom u 1983, kovanice su se prebacile na 97,5% cinka, koje su samo prekrivene s bakrom. Oni trenutno imaju osnovnu vrijednost metala od samo 0,0067 dolara, za svaki novčić.

Kovanice penny 1-cent su apsurdno glomazne i teške za pohranu. Kovanice nickel 5-centi su također prilično velike, ali su barem lakše upravljive i lakše se pohranjuju nego kovanica od 1-centa za malog investitora. (Pohrana 1-centa bi zahtjevala ogromnu količinu prostora i predstavljala bi golemu težinu po uloženom dolaru.)

Najveća prednost kovanice 5-centi pred kovanicom 1-centa je da ne postoji zbunjenost u činjenici datum/sastav. Barem za sada, je 5-centi je 5-centi. Čak i novo iskovane kovanice od 5-centi koje posjeduju “veliki portret” imaju isti 75/25 bakar/nikal sastav. Ali to će se vjerojatno promijeniti u roku od samo nekoliko godina. SAD kovanice ne mogu više ići na kovanje zbog svojeg gubitka vrijednosti i to se više ne može tolerirati. Moj savjet: za početak krenite ispunjavati limenke sa $2 (40 kovanica od 5-centi u roli).

Standardna američka konzerva za metke će biti savršena za skupljanje kovanica od 5-centi. Oni će sadržavati $188 dolara valjanih kovanica od 5-centi. Svaki veći kontejner za akumulaciju 5-centi će biti težak za preseljenje. (Izbjegavajte naprezanje leđa!). Kartonske kutije su krhke, a i nedostaje ručka za nošenje. No limenke su vrlo čvrste, imaju sastavnu ručku, i one su relativno jeftinije i ima ih u izobilju. Trenutna razlika između vrijednosti metala kovanice 5-centi i njegove nominalne vrijednosti je prilično mala, ali vjerujte mi, to će rasti! Jednog dana, kada metal nickel kovanice naraste 4X do 8X njihove nominalne vrijednosti, vaša djeca će vam zahvaliti za to. Shvatite to kao ulaganje u budućnost svoje djece.

U prosincu 2006, američki Kongres je donio zakon kojim je protuzakonito masovno izvoziti ili rastopiti kovanice od 1-centa i 5-centi. No, nakon što je stari sastav otjerao kovanice 1 i 5 centi iz opticaja, vrlo vjerojatno da će se ovaj zakon promijeniti. U stvari, zakon će sada pred Kongresom ukloniti kovanice prije-1982 iz zabrane taljenja. U svakom slučaju, nakon što vrijednost baza metal prijeđe nazivnu vrijednost za oko 3X, ulaganje u kovanice će se razvijati na tržištu, bez obzira da li će se ili ne topljenje se ponovno legalizirati.

Što ako Uncle Sam odluči izbaciti nulu?

Inflacija američkog dolara je kronična, kumulativna i podmukla. U tolikoj mjeri da se okreće oko rečenice iz starih filmova poput “Penny Candy” i “To je tvoj nickel” (za opisivanje troškova poziva na telefonu) sada izgleda čudan i zastario. Kada je inflacija dovoljno dugo vremena, broj znamenaka potrebnih za izražavanje cijene raste i ona je prevelika. (Kao što je vidljivo oko talijanske lire, Zimbabve dolar, i bezbroj drugih valuta). Jedna mogućnost rješenja je zataškavanje za potrebe kronične inflacije, drugi narodi su izabrali otuptanje ili brisanje jedne, dvije ili čak tri nule iz svoje valute, u prekonoćnoj revalorizaciji. [highlight color="yellow"] Povijest prošlog stoljeća je pokazala da kada se radi tako, većina vlada napravi reizdanje papirnatog novca, ali ostavljaju stare kovanice u opticaju, na istoj nominalnoj vrijednosti. [/highlight] To je zato što bi sama logistika zamjene kovanica bila teška i zastrašujuća. Tipično, to ostavlja vlasnike kovanica kao neočekivanih korisnika na 10x, 100X ili čak 1000X većim dobitkom od trenutne vrijednosti svojih kovanica. Vlade samo pretpostaviti da većina građana ima trenutno samo nekoliko novca u kovanicama u džepu u bilo kojem trenutku. Dakle, ako se valutna izmjena dogodi dok sjedite na velikom hrpi kovanica, onda ćete napraviti lijep profit. 

Kako skupiti gomilu kovanica

Kako možete skupiti veliku hrpu kovanica?  Evo nekoliko mogućnosti:

1). Ako živite u državi u kojoj ima puno automata za kockanje (kao što su Nevada, New Jersey), otiđite u casino često i kupite kovanica za $ 50 dolara. Učinite sve da izgledate kao kockar kad radite tako, nosi plastičnu kanticu s nekoliko kovanica na dnu.

2.) Dobiti kovanice u svicima iz vaše prijateljske lokalne banke. Pitajte za role kovanica od $ 20 ili $ 30 dolara.

3.) Ako živite u ili blizu urbanom području, i vodite posao ili firmu, učinkovito možete “kupiti” kovanice u svicima u nominalnoj vrijednosti od vaše poslovne banke. (Oni obično neće poslovati sa svima, osim nemaju imaju račun.)

4.) Ako znate nekoga da ima trgovački posao sa automatima za kavu ili grickalice, ponuditi za otkup svih svojih viška kovanica jednom u mjesec ili dva, nudeći malu premiju.

5) Stavite oglas da otkupljujete kovanice od 1-centi i 5-centi (penny i nickel) na WEB-u

Logistika kovanica

Kovanice su teške! Pohranjivanje i prevozili ih može biti izazov.

U listopadu 2011. je izviješteno da je teksaški fond menadžer Bas Kyle uložio milijun dolara i kupio 20 milijuna kovanica od 5-centi. Nije bio prijavljen gdje i kako ih je pohranio. To je puno težine!

Zaključak

Već smo imali neka ismijavanja, sa e-mailova, optužujući nas za “gomilanje” kovanica. Ali neka. Mislim da je prilično sigurno kladiti se da će rast cijena roba nadmašiti važeće kamatne stope za najmanje sljedećih pet godina. U pet godina, 5-centi kovanica, mi sada to znamo, biti će povijest, i one će biti tretiran  u budućnosti s gotovo istim poštovanjem kako mi sada poštujemo srebrne kovanice od prije 1965. godine.

Vidjeli smo što se dogodilo kad su uvedene kovanice 1-centa, 5-centi i pola dolara u 1965.  godini. Trebamo učiti iz povijesti. Nešto usporedivo će vrlo vjerojatno uskoro dogoditi s kovanicama od 5-centi. Vi, kao naš čitatelj, ste sada naoružani s tim znanjem. Možete i trebali bi imati koristi od nje, prije unego li Uncle Sam predstavi svoj slijedeći trik koji će se sastojati od posrebrenih čeličnih ili željeznih kovanica.  Hrvatske kovanice od  5, 10, 20 i 50 lipa su već izrađene od čelika odavno, naravno sa tankim omotačem bronce i nikla.

HRVATSKA:

Hrvatske kovanice od 5, 10, 20 i 50 lipa su već izrađene od čelika odavno, naravno sa tankim omotačem bronce i nikla.

1 kuna – najprofitabilnija za skupljanje (slično kovanici od 5-centi)

3.25 kn – ovoliko košta izrada kovanice od jedne kune!!!!

Hrvatski novčarski zavod cijene proizvodnje kovanica čuva u tajnosti, no ona se može izračunati

Prije otprilike godinu dana poslali smo Hrvatskom novčarskom zavodu upit u kojem ih tražimo da nam objasne koliko stoji proizvodnja kovanica u Hrvatskoj. Do danas odgovor nismo dobili jer se takva vrsta informacije drži u tajnosti.

No, na forum.hr-u je jedan od korisnika pokazao kako cijenu kovanica nije teško izračunati pa smo na taj način izračunali i mi. Proizvodnju kovanice od jedne kune građani hrvatske plaćaju 3,29 kuna. Ovo je samo trošak metala, no kada se toj brojci pridoda i trošak rada ljudi, uređaja za proizvodnju i ostalog, cijena još dodatno skače.

Ovakva je računica:

Hrvatski novčarski zavod na svojim stranicama navodi sastav kovanice: 65% bakra, 23,2% nikla, 11,8% cinka, a masa cijele kovanice je 5 grama.

Prema tečaju objavljenom na stranicama Hrvatske narodne banke 1 euro jest 7,56 kuna, a na stranicama  Kemijsko- tehnološkog fakulteta u Splitu stoji kako je cijena čistog bakra 26.10 € (500 g), Cinka 39.60 € (500 g) te nikla 96.60 € (500 g)

Kovanica = 5 g

65% bakra = 3.25 grama
23,2% nikla = 1.16 grama
11,8% cinka = 0.59 grama

_________________________
65% bakra = 1.26 kuna
23,2% nikla = 1.69 kuna
11,8% cinka = 0.34 kuna

Sve zajedno, cijena jednog ‘slavuja’ je 3,29 kuna.

Europa također taji koliko stoji proizvodnja jednog eura, no Amerikanci su počeli prošle godine razmišljati kako da smanje cijenu proizvodnje svojih kovanica.  Naime, cijena proizvodnje jednog penija košta čak 2,4 centa pa je reagirao Federalni odjel za budžet i financije koji je najavio kako će u 2013. godini na proizvodnji kovanica uštedjeti 57 milijuna dolara. To će napraviti tako što će pojeftiniti cijeli sustav proizvodnje jer kako kažu, nije logično da proizvodnja kovanice košta i više no dvostruko nego što ona sama vrijedi.(cijene metala su odabrane za dan pisanja članka i promjenjive su)

Sve informacije o izradi i izračunu proizvodnje kune kune možete naći na:

http://www.forum.hr/archive/index.php/t-220053.html

Stranica je proglašena kao ŠTETNA za vaš KOMPJUTER, to nije istina, jer je to najobičniji forum, makar je na toj stranici iznesen samo izračun proizvodnje kune. Čak se ne može doći ni do HTML koda stranice. Prijavljeno od koga čega, u čijem interesu.???  Unesite ručno link u URL traku.

Očito je da NHB i Vlada RH skrivaju cijenu proizvodnje 1 kune !!!
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7591"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]