Ruski vojni obavještajci često djeluju duboko u neprijateljskoj pozadini i zato u svakoj kritičnoj situaciji trebaju biti spremni primjeniti najvažnije metode i načine preživljavanja koji će im pomoći da se živi vrate sa zadatka

Kroz obuku “preživljavanja” prolaze i pitomci vojnih škola, i vojnici u svojim jedinicama.

Kako “običan čovjek” može sam preživjeti u ekstremnim uvjetima? Objavljujemo nekoliko savjeta ruskih vojnih obavještajaca.

Voda

Kada nema izvora i šumskih potoka voda se najlakše može osigurati tako što se vrećica veže na dnu stabljike oko biljke. Tako se za jedan sat može sakupiti oko 50 mililitara vode.

Može se kondenzirati i vlaga sa površine zemlje, otkinutog lišća, trave ili mahovine. Potrebno je iskopati rupu i u centar postaviti nešto za skupljanje vode, a sve to treba pokriti vrećicom koja je izložena sunčevoj svjetlosti.

Tako se može dobiti oko 300 mililitara vode za 24 sata.

Vatra

Obična vrećica može poslužiti i u druge svrhe, i zato je ona nezamjenljiv “pribor” obavještajaca. Na primjer, može se napuniti vodom tako da skupljaju sunčevu svjetlost poput leće u jednu točku, i na taj način se može upaliti vatra.

Hrana

Suvremene metodike preživljavanja vojnog obavještajca savjetuju da se za nalaženje hrane primjenjuju razne zamke i klopke, koje se mogu napraviti pomoću noža i vezica.

Nešto slično je koristio John Rambo za “lov” na policajce. Pomoću takvih sredstava može se ubiti čak i vrlo oprezna životinja kakav je divlji vepar. Međutim, ne treba gubiti iz vida da je uspješan lov moguć samo ako se klopka postavi na stazu kojom prolaze životinje.

U nuždi se za hranu pored sisavaca mogu koristiti i gmazovi, kao i gljive, šumski plodovi i slično.

Sklonište

Čovjeku koji je ostao sam u šumi nije lako napraviti kolibu od zaoštrenog kolja i velikih grana. Zato postoje jednostavniji načini da se napravi sklonište ovisno o reljefa i vegetacije.

Može se iskoristiti drvo sa gustom krošnjom koje je oborio vjetar i dodatno pokriti korom ili granjem četinara. Sklonište se može brzo napraviti savijanjem i preplitanjem tanjih stabala i granja uz debela stabla.

Vremenske prilike

Za dobro planiranje daljnjih djelovanja potrebno je predvidjeti i vremenske prilike. Ako nailazi loše vrijeme treba ostati u skloništu, a po vedrom vremenu treba potražiti izlaz iz šume.

Vrijeme se može predvidjeti po mnogim pojavama.

U srednjem pojasu europskog dijela Rusije dan će biti vedar ako su prisutne sljedeće pojave: vedra noć, nebo puno zvijezda, mjesec jarko sija, zora ima zlataste ili blijede rumene nijanse; noću nema vjetra, a danju vjetar puše, pa se navečer opet smiri; dim od vatre se podiže ravno uvis; noću ima dosta rose (a zimi dosta inja), gusta jutarnja magla koja nestane kada izađe sunce; mravi su vrlo aktivni, u travi ima dosta paučine, cvijeće široko otvara latice i ugljen u vatri se brzo pokriva pepelom.

Pogoršanje vremena najavljuju sljedeće pojave: jače puše vjetar, nema rose, cvijeće zatvara latice, mravi se kriju u mravinjake, ne vide se insekti u zraku i na biljkama, pčele se vraćaju u košnice, a gliste izlaze iz zemlje.
 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Ruski znanstvenici otkrili su nešto što je definirano kao najgore oružje masovnog uništenja na svijetu, koje je toliko zapanjilo istraživački tim, da je vođa tima rekao da nikada nije vidio toliku količinu energije spremnu za uništenje čovječanstva

Pronađen znak da ćemo nesumnjivo izumrijeti

Dok korporacije Novog svjetskog poretka plaćaju milijune dolara mainstream i alternativnim medijima, političarima i internet trolovima kojima zataškavaju otkriće znanstvenika, šef ruskog tima istraživača izvještava o oblacima metana bez premca, koji su 20 puta jači od ugljičnog dioksida, a koji izlaze u vidu mjehurića na površinu Arktičkog oceana. Znanstvenici su nabasali na ovo otkriće istražujući regiju.

“Omjer i količina oslobađanja metana zapanjila je ruski istraživački tim koji je ispitivao morsko dno epikontinentalnog pojasa istočnog Sibira na sjeveru Rusije skoro 20 godina”, izvještava Independent.

Independent je proveo ekskluzivni intervju s Igor Semiletovom iz Međunarodnog arktičkog istraživačkog centra na Sveučilištu Fairbanks, Aljaska, koji je vodio osmo zajedničko krstarenje SAD i Rusije istočnosibirskom arktičkim morima.

Semiletov je rekao da nikada nije vidio toliku količinu metana koja se oslobađa s dna Arktičkog mora.

“Ranije smo pronašli strukture u vidu baklji koje su imale oko desetak metara u promjeru. Ovo je prvi put da smo pronašli moćne, cureće strukture s više od 1.000 metara u promjeru. To je nevjerojatno”, rekao je dr Semiletov.

“Ponajviše sam bio impresioniran omjerom i gustoćom oblaka. Nad relativno malim područjem pronašli smo ih oko stotinu, ali na širem području bi trebalo da ih je na tisuće “, rekao je on.

Znanstvenici procjenjuju da se ispod arktičkog permafrosta nalaze milijuni tona metana.

Najveći strah predstavlja činjenica da bi taj metan, pošto globalne temperature rastu iz godine u godinu i pošto se led na Sibiru topi, se mogao iznenada osloboditi u atmosferu, dovodeći do klimatskih promjena.

Nekoliko takvih divovskih eksplozija bi imale učinak stotina atomskih bombi koje bi blokirale atmosferu. Čovječanstvo to ne bi moglo podnijeti. To bi bio početak kraja.

Jednostavno rečeno, čovječanstvo bukvalno sjedi na divovskim nuklearnim bombama, pitanje je kada će se aktivirati, i potpuno je nevažno gdje će se aktivirati, opasnost je globalna.

Tim dr. Semiletova je 2010. godine objavio studiju u kojoj se procjenjuje da emisije metana u ovoj regiji iznose oko 8 milijuna tona godišnje, ali posljednja ekspedicija ukazuje na to da je procjena vrlo blizu stvarnoj razmjeru fenomena.

Kako su klimatske promjene postale “prijevara” za trećinu čovječanstva koje bez pogovora podržava Novi svjetski poredak, tako su one postala istina većini ljudi-ovaca.

Lingvist, filozof i politički aktivist, Noam Chomsky, pričao je o Trgovinskoj komori, Američkom institutu za naftu i drugim poslovnim lobijima koji vrše kampanje kako bi “uvjerili stanovništvo da je globalno zagrijavanje liberalna prijevara”. Da li je to još jedna medijska prijevara od strane elite i globalista, saznat ćemo kroz neko vremensko razdoblje, ukoliko se metan počne oslobađati punom snagom u atmosferu.

Prema njegovim riječima, ova kampanja je uspješno zavela većinu stanovništva da posumnja u ljudski uzrok globalnog zagrijavanja, da misli da je sve prirodni tok i da većih problema neće biti. Globalisti misle da ćemo za tu glupost platiti glavom.

Korporacije imaju jedan cilj, da se maksimalno poveća profit unatoč tome što će se budućnost njihove djece i unuka staviti na kocku.

Ove godine je bilo vremenskih katastrofa koje su napravile štetu od rekordnih 41 milijarde dolara. Većina njih je izazvana pomoću umjetnog zagrijavanja i manipuliranja atmosfere uz pomoć HAARP sustava i chemtrails zaprašivanja, uz pomoću kojih elita pokušava zagrijati planetu.

Možda eugeničari i globalisti ipak znaju za velike zalihe metana ispod Arktičkog leda, pa ipak na umjetni način pokušavaju dići temperaturu atmosfere da bi na taj način oslobodili metan? Stvara li se panika namjerno? Samo jedno se zna, a to je da će taj metan biti oslobođen uz pomoć umjetnih načina promjene klime, i to moramo spriječiti.

“Hodamo po rubu noža”, rekao je Chomsky.
 

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Reklo bi se da se Hrvatska odjednom premjestila na drugu geogafsku lokaciju na kojoj se svakodnevno izmenjuju vremenske prilike i neprilike, i gdje se pojavila jedna neobično ekstremna klima.

U posljednjih par godina, a pogotovo mjeseci, Hrvatsku su pogodile ekstremne vremenske prilike, koje su nanijele veliku štetu poljoprivredi i državi.

Hrvatsku su pogodile nevjerojatne suše (ljeto 2012.), zatim ledene kiše i mraz (zima 2014.), pa poplave (jesen 2010. i proljeće 2014.), onda tsunamiji, pijavice i oluje koje su nosile krovove i čupale drveće.

Sve više građana Hrvatske ostalo je bez krova nad glavom, a država trpi neviđenu materijalnu štetu. Svake godine je sve lošija žetva i sve slabiji prinos usjeva. Zbog stalnih kiša, pogođene su i turističke sezone. Na ovaj način je država koja je mogla nahraniti cijelu Europu, primorana uvoziti svinjetinu i junetinu, kao i mlijeko, voće, pšenicu i kukuruz.

Postavlja se pitanje da li su ove ekstremne prilike posljedica upotrebe svojevrsnog klimatskog oružja za koje ne postoji sumnja da već postoji (HAARP na primjer, kojim se usmjeravaju ciklone i zagrajava atmosfera, ili metoda “sijanja oblaka” kojim se proizvodi više kiše)?

Da li su dakle poplave i druge vremenske neprilike namjerno izazvane, kako bi hrvatski seljaci morali sijati ’vražje sjeme’ multinacionalnih kompanija, koje žele zauzeti hrvatsko tržište i iskoriste važnu geostratešku poziciju? Vrlo je važno navesti primer Kenije. Tamo se prije sedam godina poremetio ustaljeni godišnji ritam kišnih sezona, čime je došlo do nemogućnosti uzgajanja usjeva. Uz svu tu nevolju, Keniju su preplavile i razne velike, strane korporacije koje su zagadile zajedničke zalihe vode.

Iznenadne suše su također uzrokovale pojavu invazivnih korova i zaraznih bolesti stoke koje su nekim uzgajivačima desetkovale cijela krda.

Zatim se pojavljuju Barack Obama i zemlje G8, zatim Bill Gates i Monsanto kao ’spasioci’ gladnog stanovništva. U sklopu konferencije zemalja G8 18. svibnja 2012. Godine, Barack Obama je najavio osnivanje Novog saveza za sigurnost hrane i prehranu i okupio 45 multinacionalnih korporacija koje su se obvezale da će uložiti skoro 3,5 milijardi dolara u Afriku. Ove korporacije uključuju Monsanto, Syngentu, Yara internacional, Cargill, DuPont i PepsiCo. Ipak, smatra se da ova obećanja nisu motivirana humanitarnim pobudama, već čistim biznisom.

Novi plan Barak Obame neće rešiti problem gladi u Africi, već će samo produbiti siromaštvo i nejednakost širom kontinenta. Osvrnimo se sada ponovo na Hrvatsku. Naime, nakon suša koje su zahvatile Hrvatsku prije dvije godine, ali i nakon nedavne poplave u kojoj je u najvećoj mjeri stradao kukuruz, plasirana je vijest da GMO kukuruz odolijeva i najvećoj suši. Hrvatski mediji su nedavno objavili da je Monsanto, američka kompanija koja je najveći proizvođač GMO proizvoda, nakon poplava donirala 445.000 eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Mnogi misle da je na ovaj način kompanija iskoristila katastrofalne poplave kako bi u tajnosti i pod velom humanosti uvela GMO sjeme na ove prostore.

Opasnosti GMO proizvoda se mogu uočiti u SAD gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. U Europi je stopa alergičnih na gluten vrlo mala, a u Rusiji i Kini gdje se GMO usjevi uopće ne uzgajaju, alergija na gluten je gotovo nepoznata.

Biolozi su također utvrdili i probleme sa neplodnošću kod žena.

Da li Hrvatsku očekuje kenijska sudbina?

Postoje nebrojeni dokazi da je HAARP oružje koje upravlja vremenskim prilikama. Još devedesetih godina je američki znanstvenik Nick Begich govorio o opasnostima koje donosi HAARP program.

Prije nekoliko godina, suše ogromnih razmjera pogodile su Iran, koji je optužio SAD za namjerno izazivanje suše upotrebom HAARP-a. Mnogi tvrde da je na isti način izazvan tsunami u Japanu, te brojni zemljotresi u Kini, iako je to nemoguće sudski dokazati. Ipak, nameće se pitanje zašto je napadnutonebo baš ovo područje?

Mora se uzeti u obzir da su Hrvatska, kao i Bosna i Hercegovina dio nekog šireg plana, pošto je i rat na istoj teritortiji izazvan nekakvim inženjeringom. Ni HAARP ni masoni ne mogu uništiti ljude dok god se oni nisu udaljili od Svijesti i vjere u dobro. Ako se čovjek potpuno udaljio od Svijesti i prirode, koju mu je Svijest dala na upravljanje, onda je kroz njega počela djelovati negativna sila.

Čovjek će sam sebe uništiti tehnikama kojima je ovladao, uništivši prirodu koja ga okružuje. Svijest je sve to dozvolila, kako bi zlo na samom kraju iskorijenilo samo sebe.

Sijanje oblaka (cloud seeding), ono što se događa na Balkanu, je sasvim normalno za neke druge zemlje poput Indonezije ili neke afričke zemlje. No pitanje je, zašto se “sijanje oblaka” radi na Balkanu kada se zna da imamo previše kiše ionako.
 
Snimka poplave iz zraka na području od Siska do Karlovca, 13.09.2014.

 

 
 
(webtribune, youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18618"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Meteorolozi su danas postali agenti Ujedinjenih naroda, a svaka druga riječ koja im izađe iz usta je “globalno zagrijavanje”, “klimatske promjene” i “efekt staklenika”. Čemu onda meteorologija?

“Svaki uloženi dinar vraća se najmanje deset puta, ne samo direktno kroz zaradu nego umanjivanjem štete.” – kaže klimatolog Željko Majstorović nedavno je otišao u mirovinu, ali se nije „smirio“ niti je odustao od onoga što već dugo radi i po čemu je postao poznat ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine.

Građani i dalje od njega žele čuti kakve ih vremenske prilike očekuju, a ako to ne čine posredstvom TV-ekrana, ne ustručavaju se zaustaviti ga na ulici i pitati o vremenu predstojećih dana ili do kraja ljeta. Majstoroviću to ne predstavlja problem – zaustavlja se, ljubazno odgovara i daje pokoji savjet, ali i priča o svemu što prijeti zbog klimatskih promjena kojima smo svjedoci.

Poznato ste TV-lice, ljudi Vas prepoznaju na ulici, obraćaju vam se i pitaju za vremensku prognozu. Isto je tako, vjerujem, i s Vašim kolegama, jer nema tko na ovim prostorima ne zna za Zorana Vakulu ili Milana Sijerkovića. Što to ljude koji prezentiraju vremensku prognozu čini sastavnim dijelom naših života?

Majstorović: Ljudi jednostavno vole razgovore o vremenu. Vrijeme je nešto što utiče, definitivno, na naše živote i samim tim pojavljivanje na televiziji, za razliku od drugih profesija, nametne samo od sebe svojevrsnu popularnost. Događa mi se da me na dijelu Titove ulice, od Trga djece Sarajeva do Vječne vatre, zaustavi najmanje 20 ljudi i upita me kakvo vrijeme očekujemo. Svima rado odgovorim i to nije problem.

I što govorite ljudima ovih dana – kakve vremenske prilike možemo očekivati u ostatku ljeta i tokom predstojeće jeseni?

Majstorović: Mjesečnu prognozu za rujan radimo 31. kolovoza. Kad unesemo podatke iz prethodnog mjeseca tek tada kompjuterski software može dati prognozu za mjesec koji dolazi, a nakon toga radimo i prognozu za jesen. (postavlja se pitanje čemu onda služe meteorolozi ako postoje razrađeni kompjuterski prograni za prognozu vremena?) Neke preliminarne prognoze govore da će i mjesec rujan biti dosta promjenjiv, nešto kao lipanj, ali će, ipak, po temperaturi biti nešto iznad prosjeka. Na odmor se i tada može, pogotovo na more, ali se mora pratiti i kratkoročna prognoza. Uvijek to treba biti kombinacija kratkoročne i dugoročne prognoze.

Ipak, ne nosite samo lijepe vijesti, nego i loše, pa ih opet ljudi prihvaćaju bez problema. Kako to uspijevate?

Majstorović: Bavim se dugoročnom prognozom, pa onu ružnu vijest nadoknadim boljom. Uvijek iza kiše dolazi sunce, tako poslovica kaže. Pošto na raspolaganju imam duži vremenski period, ja to tako i rasporedim. Šalim se, naravno. Činjenica je da ljudi vole meteorologiju, vole razgovore o vremenu. Iako kod nas to čak i nije toliki običaj, u Engleskoj je, recimo, dio bontona pri prvom kontaktu početi od vremena, pa dalje nastaviti razgovor. U svakom slučaju to je svim ljudima interesantna tema. Ipak smo svi meteopati, neki više, neki manje, ali prilično zavisimo do vremenskih prilika.

Spomenuli ste Englesku u kojoj je dress code da uz sebe imate kišobran. Nose ga stalno i svugdje. Čini li se da i mi postajemo dio toga, pa da će nam uskoro neizostavni dio pratnje postati kišobran?

Majstorović: Kao diplomirani fizičar – klimatolog na temu klimatskih promjena objavio sam najmanje 20 radova, raznih vrsta. Klimatske promjene su proces koji je neminovan, koji traje i dalje, a biće mnogo toga više od kišobrana i mnogo toga će trebati čemu ćemo se morati prilagoditi. To govorim pod navodnicima, ali očekuju nas prilagođavanja budućim promjenama.

Napisao sam, zajedno s još 50-ak eksperata iz raznih oblasti života, dva nacionalna izvještaja o klimatskim promjenama u posljednjih pet godina. Govorili smo na 500 stranica o svim područjima života u BiH, ali i načinu na koji se prilagoditi, odnosno kako ublažiti posljedice klimatskih promjena. Mala smo zemlja i malo učestvujemo u cjelokupnoj emisiji štetnih gasova, ali ipak učestvujemo. Normalno je da imamo svoje podatke, a ti nacionalni izvještaji i jesu obaveza prema konvenciji UN-a da se podnesu.

Svaka članica UN-a mora to uraditi da bi verificirala rezultate utjecaja globalnog zagrijavanja na teritoriju svoje zemlje, a onda razradila i ponašanje u budućnosti, jer vidimo da frekvencija ekstremnih događaja neprestano raste.

Ako smo već zagadili životni prostor i doveli u opasnost svoje živote, zdravlje i okoliš, kako ublažiti posljedice katastrofa koje su stigle i u naše dvorište?

Majstorović: Kad je riječ o katastrofama, moramo poboljšati lanac zaštite, počevši od monitoringa koji je na hidrometeorološkim zavodima, pa do svih učesnika u tom lancu, sve do jedinica civilne zaštite na terenu. Sve to mora biti povezano i mora biti jedinstveno, po ugledu na Svjetsku meteorološku organizaciju, gdje je sve povezano u jedan sistem – svi ga pune i svi iz njega uzimaju podatke. Samo deset minuta nakon promatranja, svi podaci iz cijelog svijeta su u sistemu i na raspolaganju svim meteorolozima svijeta. Nakon toga meteorolozi te informacije podijele s medijima, a mediji s građanima, tako da se podaci odmah vide i na raspolaganju su svima.

Kakva su svjetska iskustva u sprječavanju većih posljedica elementarnih nepogoda koje se događaju zbog promjena klime?

Majstorović: Uvijek navodim primjer SAD-a gdje su, prije 50-60 godina zbog velikog broja uragana i tornada koji su ih pogađali imali na desetine hiljada mrtvih. Sistemom efikasnog promatranja i pravovremenog sklanjanja i zbrinjavanja ljudi sa puta tih snažnih vjetrova i nepogoda, uspjeli su taj broj svesti na minimum. Broj žrtava smanjili su za tisuću puta, a isto su uspjeli i sa materijalnim štetama.

Ako su oni to mogli tada, kad su komunikacije bile daleko slabije nego danas, tako možemo i mi. Meteorologija je postala najunosniji biznis, jer svaki uloženi dinar vraća se najmanje deset puta, ne samo direktno kroz neku zaradu nego umanjivanjem štete koja nastaje zbog tih meteoroloških nepogoda.

U svemu što nam se događa i u tome što govorite, za klimatske promjene koje se događaju i koje pogađaju i naše prostore, vidim samo jednog krivca, a to je čovjek. Slažete li se?

Majstorović: O tome naučnici u svijetu spore, ali je činjenica da je dobar dio krivice na čovjeku. Na Zemlji sve počinje od Sunca. Površinu Zemlje grije Sunce i tek se onda zagrijava atmosfera. Činjenica da štetni plinovi koji se emituju u atmosferu remete bilans zračenja, jer je jedan dio zračenja koji se odbijao od površine ranije odlazio u svemir.

Sad zbog viška štetnih plinova u atmosferi, prije svih ugljik dioksida i ostalih plinova, dolazi do efekta staklenika. Zahvaljujući tom sloju koji ne da vraćanje nazad u svemir, dio te energije ostaje u atmosferi i potiče dodatno zagrijavanje pa posljednjih nekoliko desetina godina srednja temperatura cijelog globusa površine Zemlje i okeana stalno raste.

 ‘Ima i promašaja’

Je li se dogodilo da Vas zalije kiša kad ste prognozirali lijepo vrijeme, jer ono što radite je, ipak, samo prognoza i često se može mnogo toga promijeniti?

Majstorović: Upravo zbog stila kojim pričam i zato što nastojim biti optimista gledam na sve pozitivno i prenosim pozitivnu energiju. Shvatio sam da popularnost nosi i odgovornost šta ću reći ljudima. Stekao sam i popularnost jer mi narod vjeruje, ali ima tu i tamo i promašaja. Ipak, moja je prednost u odnosu na one koji prave kratkoročnu prognozu jer moraju biti mnogo oprezniji. Moje oružje je statistika i uvijek govorim u saradnji sa sinoptičarima, pa ne dozvolim da iz zavoda izađe dvostruka informacija. To bi bilo veoma loše.

Ipak su u priči o globalnom zagrijavanju na sceni „veliki igrači“. Gdje su mali, poput BiH i zemalja i regije, u svemu tome?

Majstorović: Cijela ta priča ima i pozadinu, jer ima mnogo mešetarenja. Cijeli taj proces koji treba da uslijedi, kao posljedica primjene Protokola iz Kyota, a podrazumijeva smanjivanje emisije štetnih plinova, uvođenje novih tehnologija i ukidanje starih koji previše zagađuju, je proces koji veoma mnogo košta.

Normalno je da se, kad su stotine ili tisuće milijardi dolara u pitanju, odmah miješa i politika, koja poziva da se pričeka jer se nešto drugo mora uraditi.

Shvatio sam igre s jedne strane, ali i potrebe, s druge. Zemlja smo u razvoju i nemamo velikih obaveza kao drugi u smanjenju emisije štetnih plinova, tako da nemamo mnogo da izgubimo. Naprotiv, možemo samo da dobijemo, jer smo dobili pristup mnogim fondacijama koje su imale zadatak da pomognu zemljama u razvoju kako bi se prilagodile klimatskim promjenama. (UN provodi)

Najednom je sve stalo – potpisano i doviđenja?! Jednostavno nema kapaciteta da prihvatimo ta sredstva i realiziramo ih. Moramo se pripremati i napraviti projekte kao što su uvođenje novih i čistih tehnologija, energetski efikasnih.

‘Katastrofe došle i kod nas’

„U posljednjih 20-ak godina na području BiH sve se to očitovalo u brojnim rekordima, prije svega u maksimalnim temperaturama ili padavinama, ali i drugim parametrima. Gotovo smo sa strane promatrali vijesti iz drugih dijelova svijeta gdje su bile velike katastrofe sa brojnim žrtvama, a onda se u maju i nama prvi put dogodilo da smo imali i ljudske žrtve i da je materijalna šteta ogromna“, ukazuje Majstorović.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Propaganda i širenje panike, video iz 2009. godine, kad je najavljeno u 10 godina podizanje razine mora i topljenje leda. Prošlo je 5 godina od tada, i ništa se nije dogodilo, baš suprotno, ledena površina na Arktiku se sve više povećava.

 
[facebook]
(balkans.aljazeera.net, youtube.com/uredio:nsp)