Priča gradonačelnika njemačkog grada Waldenburga Bernda Pohlersa o integraciji imigranata koji uglavnom stižu iz zemalja gdje je većinsko muslimansko stanovništvo znakovita je za mnoge druge gradove u Europi koji primaju izbjeglice i pokušavaju ih integrirati u društvo

Gradonačelnik Pohlers priznaje da su planovi za „brzu integraciju“ naišli na prepreku.

On i njegovi suradnici u gradskoj administraciji pronašli su imigrantima nekoliko volonterskih poslova kako bi im pomogli u socijalnim kontaktima i razbili dosadu dok ne dobiju radne dozvole i “prave” poslove, javlja engleski Express.

Po zakonima EU, imigranti ne smiju raditi prije dobivanja radnih dozvola, ali mogu raditi volonterske poslove, za neku simboličnu naknadu.

Zato je gradonačelnik Pohlers od 1. travnja ove godine za muške imigrante organizirao volontiranje u radu gradskih humanitarnih organizacija. Imigranti su uz besplatan smještaj, džeparac i besplatnu hranu u prihvatnom centru, dobili i besplatan prijevoz s posla i na posao, te simboličnu naknadu od 1 eura po satu.

Cijela je priča potrajala samo tjedan dana, a nakon toga imigranti su jednostavno odbili raditi i sudjelovati u programu.

“Ti ljudi su mi rekli da su gosti gospođe Angele Merkel te da gosti ne trebaju raditi“, ispričao je Pohlers.

Gradonačelnik je rekao da su imigranti zahtijevali minimalnu plaću, koja u Njemačkoj iznosi oko 8,5 eura po satu, unatoč prethodno spomenutim beneficijama koje niti jedan Nijemac nema danas.

Gradsko vijeće organiziralo je poseban sastanak s imigrantima kako bi se sklopio neki dogovor. Imigranti su rekli kako „nema dogovora“ o daljnjem volontiranju.

Dok njihovi roditelji čekaju radne dozvole, mala djeca imigranata idu u plaćeni dječji vrtić u gradu, a starija u školu u Glauchau, gdje pohađaju „satove DaZ-a“, školu gdje je drugi jezik njemački.

Stariji imigranti također idu na tečaje njemačkog jezika, ali u skladu sa svojim običajima, podijeljeni prema spolu, tako da su muškarci i nešto malo žena odvojeni prema zahtjevima islama.

Usprkos poteškoćama, gradonačelnik Pohlers ne želi odustati od pokušaja što brže i bezbolnije integracije imigranata iako priznaje da mu je teško i da ga takve stvari obeshrabruju.

Lokalna zajednica nije baš najbolje prihvatila ovakvu reakciju imigranata, a posebno oni građani koji se protive politici Angele Merkel i njemačke Vlade prema migrantima.

Muslimanski imigranti ne žele raditi, ne žele učiti jezik, ne žele se integrirati u kulturu zemlje u koju su došli, pa ipak se moramo pitati koja je svrha njihovog dolaska?
 
(index.hr)

Ako ljudima date tisuću eura mjesečno, bez ikakvih obaveza, hoće li oni pospremiti taj novac i ne raditi ništa (odnosno ništa što bi bilo od neke koristi društvu) ili će iskoristiti taj novac kao odskočnu dasku da zarade još i žive bogatiji i ispunjeniji život?

Ovo pitanje je u srži polemika o temeljnom dohotku, radikalnoj ideji socijalne politike kojoj se u posljednje vrijeme pridaje puno pažnje. Prošle godine, Finska je najavila veliki eksperiment vezan uz temeljni dohodak, a slične najave stižu i iz drugih zemalja i gradova, uključujući četiri nizozemska: Utrecht, Tilburg, Groningen i Wageningen, javlja portal Fastcoexist.

Za neke, temeljni dohodak je skup poklon – nešto što si ne možemo priuštiti sad kad je javni budžet pod pritiskom kao nikad ranije. Za druge, to je način kako popraviti probleme u sustavu socijalne pomoći, kako potaknuti produktivnost te neophodna prilagodba u vrijeme automatizacije kad će skupo plaćeni poslovi koji ne zahtijevaju neke posebne vještine biti sve rjeđi i na koncu nestati.

Savjetnica Zelene stranke iz Utrechta, Heleen de Boer, misli da je to ideja dobra jer će potaknuti primatelje socijalne pomoći da se aktivnije uključe u društvo.

‘Mislimo da je socijalna pomoć vrlo demotivirajuća jer ljudi moraju tražiti posao, ispunjavati sve te administrativne zahtjeve, a imaju jako malo novca’, kaže de Boer.

‘Njima nije dozvoljeno posjedovanje malog obrta, a ljudi su prisiljeni tražiti posao kojeg jednostavno nema. Zbog toga imaju lošu sliku o sebi. Mislimo da će ljudi, ako im dozvolimo da budu slobodni, više razmišljati o tome što žele raditi, poput pokretanja tvrtke ili raditi nešto na pola radnog vremena. Tako će biti aktivniji članovi društva.’

Utrecht je podnio molbu centralnoj vladi da započnu eksperiment pod nazivom ‘See What Works’ (‘Vidi što radi/funkcionira’). Uspoređivat će četiri tipa temeljnog dohotka s kontrolnom grupom.

U prvom će slučaju davati ljudima oko 900 eura, neće ništa tražiti zauzvrat i dospustit će ljudima da rade koliko žele (čista verzija temeljnog dohotka).

U drugom slučaju tražit će od ljudi da volontiraju – recimo, odu u kupovinu ili na neki drugi način pomažu starijima – a novac će se oduzeti onima koji ne budu željeli raditi.

U trećem slučaju, ljudi će osim temeljnog dohotka dobivati još novca ako budu volontirali.

U četvrtom slučaju, ljudi će dobivati temeljni dohodak, ali neće smjeti raditi.

U suradnji sa Sveučilištem Utrecht, grad želi regrutirati 250 ljudi za projekt ‘See What Works’, zatim odabrati volontere i podijeliti ih u pet grupa. Zatim će motriti kakav efekt na ljude ima primjena svakog od ova četiri modela, razinu njihovog zadovoljstva te korištenje javnih servisa poput zdravstvene zaštite. Ako eksperiment odobri vlada u Haagu, program će trajati dvije godine.

Ljudi često kažu da je temeljni dohodak zapravo davanje ljudima novca da ne rade ništa. No kako kaže de Boer, ta se kritika više odnosi na sadašnji sustav socijalne zaštite u kojem ljudima, općenito, nije dozvoljeno raditi ako žele primati pomoć. S temeljnim dohotkom – koji bi u svojem punom obliku bio isplaćivan svim građanima bez obzira jesu li zaposleni ili nisu – ljudi bi mogli raditi onoliko malo ili onoliko puno koliko žele. To bi ovisilo samo o njima. Zagovornici kažu da temeljni dohodak nije ‘besplatna vožnja’ – 1000 eura nije dovoljno za bezbrižan život, to je tek odskočna daska.

‘U stvari, sada dajemo ljudima novac da ne rade ništa, a oni se trude naći posao, no ništa ne daju društvu’, kaže de Boer. ‘Mi smatramo da ljudi nisu lijeni. Ako im date novac, oni neće besposleno sjediti na kauču jer su društvene životinje. Ako im date prostora da razmisle o tome što žele, oni će se uključiti više nego do sada.’

Postoje i drugi razlozi zašto je temeljni dohodak dobra ideja. Kao prvo, to bi mogao biti način kako pojednostaviti sustav socijalne pomoći jer vlada više ne bi morala konstantno provjeravati nečiji status prije nego mu se isplati novac. U teoriji to znači plaćanje samo onima kojima treba, no u praksi to često dovodi do birokratskih zavrzlama i pokušaja izigravanja sustava od strane primatelja pomoći.

Temeljni dohodak bi zamijenio razne oblike javne pomoći – od zdravstvene zaštite do poreznih olakšica – samo jednim oblikom isplate, a ljudi bi imali više slobode u odlučivanju kako će to potrošiti. Ovaj aspekt je naročito privlačan libertarijancima i konzervativcima koji mrze vladu i žele da ljudi preuzmu odgovornost za svoje živote umjesto da se oslanjaju na vladu da odlučuje u njihovo ime.

Za sada, ne znamo hoće li temeljni dohodak ohrabriti ljude da rade manje ili više (neki eksperimenti su provedeni no od toga je prošlo jako puno vremena), hoće li to uštedjeti novac i koja bi verzija bila najbolja (treba li temeljni dohodak ići svim ljudima ili samo nekima te trebaju li ljudi dati nešto zauzvrat). Nadajmo se da će nam eksperimenti poput onih u Finskoj i Utrechtu dati korisne podatke na kojima možemo nastavit rad na ovoj ideji.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Pjevanje – Stvarno? Djed je ljubavnik, a ne borac koji je uvijek uživao u glazbi, posebno kazalištu. No, to se ne mora spominjati. Koliko nas pjeva u autu ili mumlja dok radi? Pjevao je cijeli svoj život i bio je vodeći čovjek u brojnim predstavama, uvijek spreman pružiti ruku zajednici zabave. Ispada – pjevanje je dobro za srce, um i dušu. Pjevanje se gleda kao simptom sreće.

Smisao za humor – to mora biti Fredov smisao za humor koji ga je jproveo kroz teškoće. Recimo samo da se on pridružio WW2 da bi pobjegao od njegovog obiteljskog života. On je prošao kroz Veliku depresiju, također. No, on nikada sebe ne uzima previše ozbiljno. On se ne boji oznake ekscentričnosti – čini se da se on ničega ne boji. Zagrli humor, ako se želite nositi s onim što se nalazi ispred.

Energični društveni život - Sve je više dokaza da virtualna stvarnost korelira sa sve više usamljenosti i stagnacije. Dok njegovi poznanici i prijatelji nisu duboko pod zemljom, on uživa puno u interakciji licem-u-lice – a uz to dolazi smijeh i veselje. Facebook depresija ili zavist se može činiti kao dočarani način za uzimanjem više lijekova, ali postoje znatne promjene kod ljudi kada su ukopani na svojim računalima cijeli dan. Ili kad se uspoređujemo sa površnim projekcijama. Kao što je Michael Hoffman rječito predvidio u Tajna društva i psihološko ratovanje (Secret Societies and Psychological Warfare) – mi smo “Umreženi dio podatkovne košnice.” To poglavlje uvjerljiv prikazuje kako je globalna elita dizajnirala taj način. . . a program je uspjeh, to je iritantno, a veliki motivator svega toga je da ostanemo svjesni.

Pozitivna Snaga - Je bila uvijek nevjerojatna u svojim ranim nevoljama svih tih godina, tko zna koliko dugo bi on živio da nije tako. Stresna-reakcija je jako istražena kao rani ubojica i dodavatelj težine. Negativnost mijenja biokemiju, okrećući ga u kiselo područje u roku od nekoliko sekundi. On je naučio da se stvari uzimaju jedan po jedan svaki dan u isto vrijeme, i da se predaju problemi višoj sili. Prema ponašanju neurolingvistike, negativnost stvara “utore” u mozgu kao i tragovi gume pjesku, i lako se može zapeti, i vrtiti gume u mjestu. Ako to nije istina, onda tehnike poput Tehnika Emocionalne Slobode (EFT), Neurolinvističko programiranje (NLP), i Reprocesiranje Očnih Kretnji (EMDR) ne bi uživalo sve veću publiku. Također možete meditirati kroz svoj ​​put gore navedenim, kako je to Fred činio.

Što mislite o tom zakonu privlačnosti? Ne znam, ali čini se da u posljednjih 50 godina ga nisu snašle veće nevolje. On odlazi u grad bez straha – on kupi autostopere. On živi na način na koji većina nas grize nokte. . . a mi koji se brinemo se čini da smo prokleti s vremena na vrijeme. On samo vjeruje da će dobre stvari doći i one dođu. Kako nam briga koristi kada rijetko postoji prilika da će se (50%) nešto takvo desiti? Znakovito je, on nije imao “idealan” zdrav način života (on je čak pušio do 40 godine) – mislite li da da pozitivan stav može nadjačati fizičko zdravlje?

Doseg i Svrha - Zašto ga nazivamo Fred? Fred se suočio sa svojim demonima i pronašao veliku svrhu kroz program u 12-korak. On je organizirao grupe i sponzorirao mlade ljude koji nisu znali što drugo raditi. On je držao govore u nekoliko zemalja. Svatko može koristiti te korake i literaturu, i pronaći više mira, ako želi. Neki ljudi koji imaju najgore stvari za reći o tome možda nikada nisu otišli na sastanke ili su se našli na kraju puta kojeg ne mogu zaustaviti, čak se suočavajući sa kaznom zatvora ili gubitka obitelji i radnih mjesta. Vaše putovanje može biti drugačije – nikada nećete morati dotaknuti “dno” – samo vi možete pronaći svrhu u svom životu. Sve što mogu reći, postoji primjetna razlika kod ljudi koji prakticiraju neku vrstu duhovnosti, čak i ako oni ne vjeruju u Boga.

Jeste li ikada otkrili da volontiranje zrači neku vrstu euforije?

Dobri geni? Ako su geni sve  zašto je onda tamo takav vrhunac u bolesti, depresijama, samoubojstvima i kriminalnom ponašanju? Zašto je veći naglasak na Epigenetici – studija prehrane, toksičnosti, ponašanja i okoline na promjenu DNA?

Malo Ega je OK - Fred je besraman s vremena na vrijeme. Razmislite o tom konceptu – nema srama. Kako bi mnogi od nas mogli napraviti nevjerojatan napredak, da nismo imali prtljagu krivnje, srama, i manjak samo-vrijednosti koje su često inducirane od strane društva, medija, i neznanja? To ga je napravilo ekscentričnim – Radije bih da mislimo da je on bio na putu nečega jedinstvnog. On je napravio svoju naknadu za nedjela i kazne svojih dnevne aktivnosti.

Kako mnogi od nas shvaćaju ego? Kako ga mnogi od nas pokušaju uništiti? On nije svetac, ali se se osjeća oprošteno, voljeno i prihvaćeno. Ok, EGO (Olakšanje) nije 5+ prijateljski, ali nije li bolje imati samo malo više ega od nedostatka istog? To ne znači da poniznost ne igra veliku ulogu u njegovom životu.

David Icke voli govoriti o tome kako elite izazvaju niži vibracijski mentalitet populacije da bi se svatko od  nas osjećao nedostojnima onoga što postoji više nego što se može vidjeti. U zemlji konfuzije, u redu je da se zna tko ste, i osjećati se dobro što se tiče toga.

Hodao svaki dan - On se nikada nije bavio sportom, ali on je išao jedan do dva puta dnevno hodati. To ga je činilo mirim i držalo ga u formi i aktivnim. On voli pse i on je šetao susjedovog pas za besplatno. Oni su svi mislili da je to čudno, ali to je njegova pobjeda. Budući da nije bio u mogućnosti toliko hodati, njegovo zdravlje je trpjelo malo. Svatko može hodati bilo gdje, u bilo koje vrijeme, i to je tako lako uzeti zdravo za gotovo. U drugim zemljama koje ne koriste automobile za svaku sitnicu, postoji izravna korelacija s dugim životom. Pješačenje se sada preporučuje za liječenje depresije .

Ljubitelj Voća - Vi mislite da prehrana koja se u velikoj mjeri sastoji od voća može uzrokovati da se netko ode u dijabetički šok. Barem to je ono što sam se ja bojao. No, ogromnu količinu svježeg voća (pune vlakana i vitamina) taj čovjek jede za čišćenje i antioksidanse, i to čini da on ne izgleda kao da nosi te godine. On čak i nema mnogo bora – lice mu je jasno i vitalno. Definitivno razmislite o preskakanju soka i deserta u korist jabuke, naranče, grožđe, lubenice i kompota. Gotovo da ima 90 i još uvijek živi bez raka. Možda je to pomoglo kad je odrastao na nekom srednje-zapadnom poljoprivrednom zemljišta. Jednostavno, meso i krumpir, ali dobre i svježe, također, i ljubav supruge koja je pripremala tri tanjura dnevno kroz više od 50 godina. Ipak, ako je briga – razina šećera u krvi i candida, povrće i lisnato zeleno povrće u uravnoteženoj prehrani su prednost, većina nutricionista će to reći.

Voli Ručati i Spavati – To su stvarno male stvari u životu. Čak je i kralj Salomon rekao: “Svaki čovjek treba jesti i piti, i uživati ​​dobrobiti svoga rada, to je dar od Boga.”. U drugim zemljama, obiteljski ručak je svetinja. Dokumentarac Sreća osvjetljava japanski rastući problem s mladim ljudima koji umiru od pretjeranog rada – radoholičari. Nakon 2. svjetskog rata, Japan je stavio veliki naglasak na obnovu i kopiranje, s tragičnim rezultatima. No, u Okinawi, stare dame koje su navršile 100 godina (koje izgledaju i ponašaju se kao da imaju 60 godina) pripisuju dugom spavanju dug i zdrav život. Oni također drže do tradicionalnih jela i velike podrške obitelji i prijateljima.

To su isti ljudi, uz mog djeda koji je prošao kroz rat i ekonomske krize – i došao je do drugog kraja s osmijehom. Oni, kao i mnogi koji prakticiraju istočne mudrosti čini se da znaju kako se nositi s tragedijama i teškoćama. Uzmite što vam se sviđa, a ostalo ostavite.

Koje su vaše cjeloživotne tajne?

 
 
(activistpost.com.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata