Njemački novinar Thomas Rosner je iz Beograda pratio referendum u Kataloniji. I njemu se mnogo toga učinilo poznatim, a za njemačku publiku objašnjava da granice nakon raspada Jugoslavije možda još nisu konačne

Ne samo u Barceloni, nego su i u dalekoj Srbiji ovog vikenda vijorile katalonske zastave. Svi uredi Lige socijaldemokrata Vojvodine su u toj pokrajini kandidata za članstvo u EU-u izvjesili Estelada Blava, crveno-žutu prugastu zastavu s bijelom zvijezdom u znak solidarnosti s Katalonijom.

Predsjednik stranke Nenad Čanak je čak i osobno otputovao u Barcelonu da vidi tijek spornog referenduma o neovisnosti. „Ovaj referendum će imati ozbiljne političke posljedice. Centralistička Španjolska više neće moći postojati tako centralistička kao što je danas.”

I u hrvatskom gradu Rijeci lokalna stranka „Lista za Rijeku” traži veću autonomiju. Hrvatski premijer i predsjednica morali bi okončati svoju šutnju i konačno osuditi „brutalno nasilje” španjolske policije protiv građana Katalonije. Zemlja koja je na svom putu u neovisnost i sama bila upućena na solidarnost svijeta „nema pravo” okrenuti glavu od „sramotne intervencije Španjolske”, rečeno je u priopćenju.

Referendum u Kataloniji je i njemačkog novinara podsjetio na referendume održane u Hrvatskoj i Sloveniji početkom devedesetih, što je definitivno bio početak kraja Jugoslavije.

Regija secesija

Da li zbog obzira prema europskom partneru Španjolskoj ili prije svega zbog vječite rasprave u Srbiji o neovisnosti Kosova proglašenoj 2008., koju Srbija i dalje ne priznaje, većina dužnosnika u zemljama nasljednicama raspadnute Jugoslavije su svjesno šutjeli o katalonskom referendumu za neovisnost.

Pritom se baš u toj regiji obilježenoj ratovima u devedesetima prati spor oko Kataloniji s pozornošću kao možda nigdje drugdje.

Pije svega se stariji Hrvati, Bosanci, Srbi i Slovenci kod ovog referenduma o neovisnosti Katalonije sjećaju i na referendume koji su početkom devedesetih nagovijestili krvavi raspad Jugoslavije. Separatističke težnje muče samo još višenacionalni labirint Bosne i Hercegovine.

Ali zahtjevi za većom autonomijom se čuju i iz drugih regija. Slično kao u Kataloniji su i u Hrvatskoj i u Srbiji gospodarski najsnažnije regije te koje traže veću financijsku autonomiju od njihovih središnjih vlada.

Strah od novih granica

„Ima li Istra pravo na neovisnost od Hrvatske”, pita i hrvatski portal Index.hr. Ali makar razmjerno imućna Istra plaća znatno više poreznog novca u Zagreb nego što od središnje vlade prima potpora, težnju za odcjepljenjem demantiraju čak i političari stranke IDS koja se zalaže za decentralizaciju Hrvatske. Ima ljudi koji žele samostalnu Istru, kaže europski zastupnik Ivan Jakovčić za Indeks.hr, „ali to nikad nije bila naša politika. Mi doduše želimo visoki stupanj regionalne autonomije Istre, ali ne nezavisnu istarsku državu.”

U Srbiji je Vojvodina već 1945. dobila status „autonomne pokrajine” koja je još i proširena 1974. godine. 1989. je autokrat Slobodan Milošević praktično ukinuo status autonomije i 2002. je službeno ta autonomija opet uvedena i promjenom ustava u Srbiji 2006. joj je dodijeljena još veća financijska autonomija. Ali o zahtjevima regionalnih političara kao što su Čanak povratku široke autonomije kakva je uvedena 1974. u Beogradu za sada ne žele ništa čuti.

Odcjepljenje kao politička računica

Težnje albanskih nacionalista u područjima Makedonije i juga Srbije gdje oni žive, da se s Kosovom ujedine u „Veliku Albaniju”, ne nailazi samo u Beogradu, nego i u međunarodnoj zajednici na tvrd otpor: ona se prilikom povlačenja novih granica boji novih sukoba u regiji koja je obilježena etničkim sukobima.

Najupornije su prijetnje secesijom u Bosni i Hercegovini. Bosanski Hrvati koji su trenutno prisilno ujedinjeni s muslimanskim Bošnjacima u jednu federativnu jedinicu zahtijevaju vlastiti entitet. Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik pak već godinama iz taktičkih razloga prijeti referendumom o odcjepljenju Republike Srpske – da bi onda ipak odustao od toga.

Ali sve je to računica: poticanje etničkih napetosti se za bosansku političku kastu već u protekloj četvrti stoljeća pokazalo kao najbolji način da se ostane na vlasti.

Iznevjerene nade

Separatističke centrifugalne sile u zemljama bivše Jugoslavije su prigušene i nedaćama koje nosi njihova beskonačna gospodarska transformacija. Barem kada je riječ o gospodarstvu, samostalnost kojoj su težili ili koju su i bez želje dobili, do sad jedva da je donijela bolja vremena kakvima su se nadali.

Samo se Slovenija može pohvaliti značajno većim blagostanjem nego što ga je imala u doba Jugoslavije. Čak i novopridošlicu u Europsku uniju, Hrvatsku, muči visoka nezaposlenost mladih i novi egzodus gastarbajtera u daleki svijet.

Siromaštvo, nezaposlenost i iseljavanje obilježavaju stanje i u već umornoj čekaonici za ulazak u Europsku uniju. Tek prazna nada u bolja vremena već izjeda Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju u beskonačnom čekanju na ulazak u Uniju. A Bosna i Hercegovina, koja sama sebe blokira, čini se da je udaljena još svjetlosne godine čak i od statusa kandidata za pristup Uniji.

Perspektive za budućnost izgledaju mračno i u europskom sirotištu, Kosovu. Dok u međuvremenu i Gruzijci, Moldavci i Ukrajinci mogu putovati bez vize u Europsku uniju, građani Kosova se i dalje moraju gurati pred konzulatima: neovisnost koja se 2008. glasno slavila i koju Beograd pokušava blokirati svim sredstvima, za državnog novajliju se do sad pokazala tek kao tmurni nastavak njezinog beskonačnog poratnog doba.
 
(dw.de)

Monsanto se raširio po Balkanu, a prema njihovim izjavama, u Srbiji se sadi samo njihovo konvencionalno sjeme. Otkuda vojvođanskim poljoprivrednicima toliko GMO sjemena soje za sadnju?

Protiv vlasnika, odnosno korisnika parcela na kojima je utvrđeno prisustvo GMO soje podnijete su kaznene prijave, a sudski postupci su u tijeku

Tvrtka “Monsanto” u Srbiji isključivo trguje s konvencionalnim sjemenom, izjavila je predstavnica Ministarstva poljoprivrede Vanja Kojić. No koliko je za vjerovati Monsantu?

Iako je na temelju Zakona o GMO zabranjen uzgoj i proizvodnja GM hrane, savjetnica u Ministarstvu poljoprivrede Srbije nadležna za biološku sigurnost bilja Vanja Kojić u razgovoru precizira da je Fitosanitarna inspekcija u 2014. godini kontrolirala oko 1.600 parcela na kojima se uzgaja soja.

Od 49 uzoraka koji su analizirale nadležni laboratoriji, utvrđeno je da je čak 45 genetski modificirano.

“Najveći broj parcela se nalazi u Mačvanskom, Južno-bačkom i Sremskom okrugu. Pošto je u pitanju ilegalno uzgoj GMO soje, soja sa parcela na kojima je utvrđeno prisustvo GMO je uništena, odnosno skinuta sa polja u fazi vegetacije. Protiv svih vlasnika ili korisnika parcela podnijete su kaznene prijave nadležnim sudovima i to ja sada u sudskoj proceduri “, kaže Kojićeva.

Na pitanje da li nadležne inspekcije kontroliraju i usjeve tvrtke “Monsanto”, imajući u vidu da ta tvrtka godinama djeluje na teritoriju Srbije, Kojićeva kaže:

“Tvrtka ‘Monsanto’ ima svoj ured, ali oni na teritoriju Srbije isključivo trguju s konvencionalnim sjemenom kukuruza i soje. Pretpostavljam da su i njihove parcele u proceduri uzimanja uzorka i da nikada nismo dobili bilo kakve pozitivne izvještaje da je u pitanju GMO soja”.

Inače, jedini pouzdan način detekcije prisutnosti GMO je laboratorijska analiza, a GMO hrana se ne može prepoznati po bilo kakvim vanjskim obilježjima.

“Prema zakonu o GMO mi nemamo propise koji se odnose na obilježavanje proizvoda koji sadrže genetski modificirane organizme, s obzirom da je po zakonu eksplicitno zabranjeno stavljanje u promet proizvoda koji sadrže GMO. Zbog toga nije u skladu sa zakonom da ambalaža sadrži informacije da li neki proizvod sadrži GMO ili ne “, ističe Kojićeva.

Ona precizira da kada je riječ o hrani iz uvoza, kontrolu prije stavljanja u promet vrši Fitosanitarna inspekcija uprave za zaštitu bilja unutar Ministarstva poljoprivrede i zaštite okoliša. Vrši se provjera svake pošiljke merkantilnog kukuruza, soje, uljane repice, šećerne repe, riže, kao i proizvoda koji su dobiveni od ovog bilja.

Govoreći o najavama da Srbija planira dozvoliti promet GMO, kako bi ispunila uvjet za prijam u Svjetsku trgovinsku organizaciju, Kojićeva tvrdi da Ministarstvo poljoprivrede još uvijek ne planira izmijeniti Zakon o genetski modificiranim organizmima.

“Iako u ovom trenutku Vlada i nadležno Ministarstvo nisu pokrenuli službenu proceduru izmjene zakona, činjenica je da taj zakon nije usklađen sa zakonodavstvom EU, kao ni s pravilima Svjetske trgovinske organizacije”, objašnjava Kojićeva.

“Srbija ima međunarodne obveze izmijeniti Zakon o GMO koji zabranjuje promet i uzgoj genetički modificirane hrane za ljudsku i životinjsku uporabu. Istovremeno, postoji i kolizija zakona na nacionalnoj razini, s obzirom da srpski Zakon o sigurnosti hrane dozvoljava promet GM kultura “, navodi Kojićeva.

Iako je državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Danilo Golubović najavio izmjenu zakona o GMO, Kojićeva tvrdi da to još uvijek nije na dnevnom redu.

“Činjenica je da u ovom trenutku nije pokrenuta procedura izmjene zakona. Odluku o eventualnom mijenjanju donosi Vlada Srbije.

Zvanične procedure nisu pokrenute, a pomoćnik ministra je vjerojatno htio reći da će u nekom trenutku ipak morati izmijeniti zakon o GMO “, zaključuje Kojićeva.
 
VIDEO: A kako je u Hrvatskoj?

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Nema novog svjetskog poretka. Obitelji poput Rothschilda samo koriste nova sredstva, kao što je EU, da održe stari sustav. Kina i Rusija mogu promijeniti stvari. Bill Clinton je moguće, sin Adolf Hitlera.

Glas javnosti je nedavno pokrenuo temu i govori o tabuu – skrivena uloga EU u ostvarivanju starog-novog svjetskog poretka, mreži koju su oko Balkana isplele zapadne snage s ciljem da ga rascjepkaju i podjele Rothschildima i Habzburzima, a spas može doći od Rusije, Indije, Kine … Na pitanje čiji je zapravo EU instrument i u kakvoj je vezi s Hitlerom, kaže:

“Hitler je 1935. pisao o stvaranju europske ekonomske zajednice. Ona je stvorena kao novi instrument moćnika koji vladaju svijetom. Poredak je stari, samo se instrumenti mijenjaju. Moćnici su potomci 13 porodica. Netko je rekao da je Hitler maler postao vođa Trećeg rajha. Nitko nije postao vođa Prvog, Drugog ni današnjeg Četvrtog rajha, a da nije krvno povezan sa obitelji Rothschild.”

U kojem srodstvu su Hitler i Clinton?

Židovi prezimena Bauer su u Frankfurtu imali trgovinu iznad koje je visio crveni štit “roteschild”. Oni su aškenazi, tursko-mongolsko pleme koje je Jidiš vjeru primilo u 7. pr.kr i nemaju veze s izvornim Židvima. Amschel Mayor Rothschild je imao pet sinova i polovicom 19. stoljeća razaslao ih u Napulj, Frankfurt, Pariz, London i Beč. U Beču je bio Samuel Rothschild – bogati bankar.

U dosjeima piše da je bio napasnik i silovao služavku Marie Anna Schicklgruber. U plavoj mapi u bečkoj policiji je karton s njenim imenom i evidencija o tome da je trudna izbačena iz kuće i rodila sina Alois-a, oca Adolf Hitler-a.

Kolovoza 1946. je rođen Bill Clinton. Pravo ime je William Jefferson Blythe, po navodnom ocu koji je, kada je Bill bio mali, išetao iz kuće i gubi mu se trag. Postoje indicije da je Hitler donator sperme i da je Clintonova majka umjetno oplođena. Bila je 1962. u izaslanstvu s još nekoliko srednjoškolaca koje je primio predsjednik Kennedy. Clinton već sa 30 godina biva izabran za guvernera, a unaprijed se znalo da će biti predsjednik SAD. Dakle, Bill je samo jedan od “momaka iz Brazila”?!

Kakav je konačan plan o izgledu EU?

Biti će jedna kontrolirana cjelina s nadnacionalnim državama. Ukinut će postojeće religije i stvoriti novu. Biti će još tri takve cjeline – američka, azijska i afrička unija. Na tome se upravo radi.

Amero je spreman. Kada će biti stvorena američka unija?

Amero su novčanice od 20,50 i 100 amera. Jedna ima lamu, druga neku latinoameričku piramidu, treća obelisk iz Washingtona. AU će prvi ući Meksiko, SAD i Kanada. Venecuela, Bolivija, Brazil će pružati veliki otpor. Još 1934. je u Americi bio pokušaj puča da bi se uveo nacistički poredak. Prvi sudionik je bio Prescott Bush, otac George Busha Starijeg, a ostali su bili JP Morgan, Remington i Du Pont familije. Međutim, general Smedley Butler, koga su htjeli angažirati, digao je uzbunu i gospoda su bila pohapšena, ali i puštena s obzirom na moć. McCormick-ova kongresna komisija je zaključila da su spomenuti bili na putu da naprave nacističku Ameriku.

Čija je Crna Gora?

Filip Jakob Rothschild, nasljednik Jakoba Rothschilda, koji je bio glavni u dinastiji, mladi čovjek od 41 godina, došao je u Podgoricu i na konferenciji sa Đukanovićem pokazao da je došao u CG staviti pečat da je ona zaštićena zona Rothschilda. Tako i jeste. Peter Munk je preko “OTP” preuzeo remontni zavod “Arsenal” iz Tivta, u kome će “Trigranit”, čiji su vlasnici obitelj Rothschild, graditi marinu, a i tržno-poslovne centre u Podgorici, Budvi, Ulcinju.

A odcjepljenje Vojvodine forsiraju Habsburgzi?

Tito je rođen u Beču, potomak je Habsburga. I dan danas ta dinastija ostvaruje svoje želje – onakav raspad Jugoslavije im je donio da sve zemlje budu pod njihovim patronatom. Priča o statutu Vojvodine je njihova.

Gdje su tu Rusija, Kina i Indija?

Balkan je premali da bi mogao spriječiti ostvarenje starog-novog poretka. Ali Rusija, Kina i Indija imaju snagu. Mi možemo biti na pravoj strani i da govorimo glasno ono što znamo.

Daju im i diplomatsku potporu. Bivši ambasador SAD Michael Polt ih je otvoreno podržavao, falila mu je samo crna SS uniforma. Mogao je da je posuditi od Heinricha Himmlera, šefa Gestapo-a od 1933. do 1945. koga su amerikanci tajno prebacili 1947. iz Švicarske u Georgetown, preko rijeke Potomac, gdje je gledao kupolu američkog Kongresa i gdje je živio sve do smrti 1972.

Zaključak
Političari iz Europe i Amerike, koji su stvorili poredak kakav znamo, hrane nas lažima. UN i Helsinški dokument su bili garancija nepovredivosti granica, a “diplomatski teroristi” su ga poništili cijepanjem Jugoslavije i Balkana. Ako i kažemo da se SFRJ raspala po Brozovim granicama.

To je zločin bez presedana i ne može se staviti točka dok se taj teritorij ne vrati u okrilje matice. Amerikanci kažu da je to svršen čin. Ali, kada dođe vrijeme za “naplatu dugova” naroda Europe koje su oni i Englezi izdali, pokrali i ponizili – i ovaj događaj bit će ubilježen u strane dugovanja.

Htjeli neki ili ne, nakon raspada Jugoslavije, stvoriti će se nova Jugoslavija, ali pod okriljem Europske Unije, koji će biti novi gazda i vlasnik bivše Jugoslavije.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)