Razotkriveni zvučni zapisi su otkrili detalje osujećenog plana izraelskih “Osvetnika” koji su htjeli poubijati šest milijuna Nijemaca trovanjem njihove vodoopskrbe, u osveti za holokaust

Prema nizu zapanjujućih zvučnih zapisa nađenih u muzeju u Izraelu i iskopavanih od strane britanskog tima, skupina izraelskih partizana su formirali grupu ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, sa zadatkom da ubiju milijune nevinih njemačkih građana, piše Dailymail.

Snimke koje nikada nisu vidjele svjetlo dana – u središtu su novog dokumentarnog filma pod naslovom “Holocaust: The Revenge Plot”, koji će biti premijerno prikazan 27. siječnja.

Snimka je snimljena 1985. godine, kada je njihov preživjeli vođa Vilnius Ghetto i izraelski pjesnik Abba Kovner, umirao od raka i pred smrt dao najdetaljniji prikaz događaja i planova grupe iz 1946. godine.

Snimke su opisale kako su “Osvetnici”, predvođeni Kovnerom i Pasha Reichmannom, financirali svoje aktivnosti sa novčanicama od 5 funti, koje proizvodili Židovi u koncentracijskim logorima i razmjenjivali ih na crnom tržištu.

One tvrde da su kasniji izraelski predsjednici, Chaim Weizmann i Efrajim Katzir imali značajnu ulogu u pomaganju “Osvetnicima” da dođu u posjed otrova koji im je bio potreban za njihov drski plan.

Oni opisuju kako su se agenti Osvetnika infiltrirali u gradski vodovod četiriju njemačkih gradova – Hamburg, Nürnberg, Frankfurt i München – i planirali otrovati zalihe vode te kako su ti planovi osujćeni kada je Kovner uhićen na moru.

Dalje se navodi da su u njihovom drugom pokušaju masovnog ubojstva pokušali otrovati kruh za 50.000 časnika SS-a u logoru ratnih zarobljenika u Nürnbergu i Münchenu, koji je bio uspješniji, i očekivalo se da će imati 2000 žrtava.

G. Merkado je rekao za MailOnline: „Priča o snimci je počela prije nekoliko godina sa Kovnerovim unukom Nimrodu. On se preselio u djedovu staru kuću i kutije sa snimkama su transportirane u muzej.

Novi dokumentarni film kanala Channel 4: “Holocaust: The Revenge Plot”, biti će prikazan 27. siječnja, a u kojem se nalazi šest preostalih živućih Osvetnika, uključujući i preživjela u Auschwitzu Yehuda Maimon, Simcha Rotem – posljednji živući iz ustanka u varšavskom getu – Hasia Warshawski, traumatizirana žena koja se zbog toga nikada nije pojavljivala u javnosti.

Dokumentarac je također ušao u trag Kovnerovog sina Michaela, i djece Osvetnika, Avi i Leopold Vassimana, poznatog kao Poldeck, koji sada ima 93 godine i koji je bio odgovoran za financiranje plana.

On je došao do genijalnog ali i ironičnog plana. Kupovali su novčanice od 5 funti koje su bile štampane u koncentracionim logorima u Njemačkoj i prodavali ih na talijanskom crnom tržištu. „Razlikom koju smo dobili između kupnje i prodaje smo plaćali naše životne troškove” – otkrio je.

Izvršni koproducent dokumentarnog filma Dinah Lord je rekao: “Ovo je nevjerojatna priča koju vrlo malo ljudi zna, rekao je iz perspektive posljednjih preživjelih koji su izravno bili uključeni u plan i na temelju opsežnog istraživanja kojim su pribavljeni novi dokazi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vladimir Putin je zabranio fluor u Rusiju, navodeći da je to „toksični otrov” kojim su na silu „hranili ratne zarobljenika u sovjetskim vremenima” i ne treba „ni pod kojim okolnostima, sada ili u budućnosti primjenjivati ga na ljudima u Ruskoj Federaciji„

Politika dodavanja fluorida u javnu vodoopskrbu je bila prekinuta u Rusiji 1990. godine, ali su regionalne skupine koje je financirala zaklada Otvoreno društvo Georgea Sorosa vršile potajno pritisak i počele agitirali za ponovno uvođenje.

Službena zahtjev je podnesen u Kremlju koji navodi da je fluorid „jedan od najsigurnijih i najkorisnijih, ekonomičnih javnozdravstvenih mjera poznatih čovjeku, i radi čuda u javnom zdravstvu na većem dijelu Sjedinjenih Američkih Država.”

No, Putin je odbacio kampanju, tvrdeći da „fluoru nema mjesta izvan zatvorskog kampa ili gulaga”.

Govoreći na forumu iza zatvorenih vrata najviših razina vlasti i osoblju u svom rodnom gradu St. Petersburgu, Putin je odgovorio na pitanja o kampanji fluoridizacije ističući tko stoji iza zavjere: George Soros i njegova zaklada “Otvoreno društvo” i podružnice koje pronalaze načine za nepoštivanje zakona suverenih nacija.

Kada su ga pitali o tome što on podrazumijeva pod „izvan zatvorskog kampa ili gulaga” (neobična fraza na ruskom), Putin je teško uzdahnuo prije nego je okupljenima objasnio da nije sve ono što se čini i način kako se vodi ovaj svijet.

Tijekom 2. svjetskog rata, nacistički Nijemci i komunistički Rusi dodavali su natrij fluorid u vodu za piće ratnih zarobljenika kako bi ih oglupili i načinili poslušnima.

Putin je oduševljenim studentima povijesti objasnio kako vjeruje da je dodavanje fluorida u vodovod plan Novog svjetskog poretka da uništi zdravlje i mentalne sposobnosti ljudi.

Kampanja ponovnog stavljanja fluorida u javnu vodoopskrbu je razbjesnila ruskog predsjednika. On je rasčistio jednu stvar, da milijuni ljudi mogu potpisati peticiju, ali on će to sigurno odbaciti.

Izvješće iz Kremlja 2015. godine je objavilo da predsjednik Putin vjeruje da je sljedeća faza ljudske evolucije trenutno pod „ozbiljnim rizikom” i da zapadna i globalistička elita „namjerno usporava proces u njihovu osobnu korist.”

Izvješće nastavlja:

„Mi kao vrsta imamo izbor nastaviti razvijati naše tijelo i mozak u najzdravijoj putanji, ili možemo slijediti zapadni primjer posljednjih nekoliko desetljeća i namjerno trovati našu populaciju s genetski promijenjenom hranom, lijekovima, cijepljenjem i brzom hranom koja se treba klasificirati kao opasnu drogu.”

„Moramo se boriti protiv ovoga. Da je tjelesno i intelektualno degradirano stanovništvo nije u našem interesu.”

Putin je izjavio da se zrak, tlo, te opskrba vodom mora držati čistim. Genetski modificirani sastojci su zabranjeni u Rusiji od 2015. godine. Organska poljoprivreda je procvjetala, a običnim građanima država dijeli besplatna zemljišta ako obećaju da će ga koristiti za uzgoj organske hrane.

Nema sumnje da fluorid nikad neće biti dopušten da polako truje ljude dok je Putin na vlasti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rasprava o fluoridizaciji vode seže nekoliko desetljeća unatrag, kada su zajednice počele stavljati fluor u vodu kako bi se spriječilo truljenje zuba

Fluoriranje vode ili fluoridacija vode je postupak dodavanja fluornih soli u javnu vodoopskrbu u nekim zemljama. U većem dijelu Europe pa tako i u Hrvatskoj se ne provodi. Dodaje se do koncentracije od jednoga dijela fluora na milijun dijelova vode, tj. 1 mg fluorida na litru vode (1 mg/L).

Tijekom godina brojna istraživanja su pokazala da, iako fluor može poboljšati oralno zdravlje, on dolazi sa mnogim zdravstvenim oštećenjima kao što su smanjen IQ, rak, poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), pretilost i depresija.

Ignoriranje uvjerljivih dokaza, američka vlada je građanima u više navrata govorila da je fluorid u vodi za piće siguran i učinkovit način kako bi zaštitili naše zube. Nakon desetljeća napornog rada i podizanja našeg glasa, puno ljudi je shvatilo opasnosti fluoridacije i počeli su vršiti pritisak na EPA (Environmental Protection Agency) kako bi se zaustavila tu kontroverznu, po zdravlje lošu praksu.

Mnogi Amerikanci sada koriste svoje glasove na izborima kako bi se ovaj vrlo otrovni nusprodukt industrije gnojiva izbacio iz vode za piće.

Da, dobro ste pročitali, fluorid koji se koristi za ‘obogaćivanje’ naše pitke vode nije ništa više od otrovnog, kemijskog nusprodukta industrije gnojiva. Što je još gore, 90 posto vode američkog vodovoda nikada nije testirano na sigurnost, piše Global Research.

Konačna presuda Australije o fluoru u vodi za piće

Dok su Amerikanci konačno zauzeli stav prema fluoridu, Australija je napravila jedan korak natrag izjavljujući da fluorid u vodi za piće ne uzrokuje rak ili smanjenje IQ-a kod ljudi. Naveli su da je „potpuno siguran”, i da nije povezan sa negativnim zdravstvenim posljedicama.

Nakon analize 60-godišnjeg istraživanja i 3.000 studija, Australsko nacionalno zdravstvo i Medicinsko istraživačko vijeće (NHMRC) je otkrilo da fluorid u vodi za piće ne uzrokuje rak ili smanjenje IQ-a u granicama u kojima se fluorid koristi u Australiji.

„To pokazuje da stavljanje flura u javnu vodoopsrbu koristi Australiji učinkovito sudjeluje u smanjenju karijesa i nije povezano s bilo kojim općim negativnim učincima po zdravlje”, rekla je NHMRC CEO Anne Kelso.

Prema članu referentne grupe NHMRC-a, profesoru Clive Wrightu, prethodne studije o fluoridizaciji vode koja utječe na dječji IQ se temelje na starim kineskim istraživanjima. On je objasnio da su te studije koristile lošu metodologiju i uključivale su količine fluorida do pet puta više u odnosu na Australiju.

Autori australske studije su zaključili da ne postoji veza između fluoridacije i nekih vrsta raka. Prema rezultatima ovog istraživanja, fluorid nije uopće štetan. Fluorid ako se koristi na optimalnoj razini može smanjiti kvarenje zubi od 26 do 44 posto. Stoga je Australija „potpuno sigurna” od fluorida u vodi.

Osim toga, Sky News je izvijestio da nije postojala jasna povezanost između fluoridacije i Downovog sindroma, smrtnosti, prijeloma kuka, raka kostiju, osteosarkoma, i Ewingovog sarkoma.

Također, postoji nedovoljno dokaza da fluorid može biti primarni uzrok kroničnih bubrežnih bolesti, bolesti srca i visokog krvnog tlaka, bubrežnih kamenaca, niske porođajne težine, osteoporoze i mišićno-koštane boli, disfunkcija štitnjače, želuca, glavobolja, nemira i nesanice.

Ne potiču li vas ovi zaključci da se pitate koje su „pouzdane” izvore australski istraživači koristili za svoja istraživanja?

Ignoriranje je očigledno

Razine sigurnosti su postavljene od strane NHMRC-a u Smjernicama za australsku pitku vodu (AWDG) i Zakone o hrani Australije i Novog Zelanda. Gornja granica u vodovodnoj vodi je 1,5 mikrograma po litri, a ograničenje u bocama ili pakiranoj vodi je između 0,6 i 1,1 mikrograma po litri.

U 2016, Nacionalno vijeće resursa (NRC) zaključio je da je fluorid neurotoksin koji može inhibirati funkcije mozga. Druge studije su navodno otkrile da djeca izložena fluoridu u pitkoj vodi imaju niži IQ. Nadalje, fluorid može naškoditi zubnoj caklini ili izazvati stomatološku fluorozu.

S obzirom na ove rizike, čudno je da je Australija odlučila i dalje trovati svoje građane putem fluora u vode za piće, jer to može spriječiti karijes. Znamo da postoji daleko bolje i prirodnije rješenje dostupno za poboljšanje oralnog zdravlja, uključujući i kokosovo ulje te sodu bikarbonu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako predstavljen kao beskrupulozan diktator Muammar Abu Meniar el-Gaddafi je od Libije, koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja, stvorio naciju sa najvišim standardom u Africi

Od kada je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gadafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava vlastiti narod.

Danas znamo da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala medijska mašinerija da su neka postignuća Gadafijeve vladavine sve vrijeme prešućivana.

Prema sustavu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Prije dolaska Gadafija na vlast, samo 25 posto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 posto Libijaca čita i piše, a 25 posto ima fakultetsku diplomu.

Ukoliko bi neki građanin odabrao baviti se zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme i goveda, kako bi započeo biznis i sve to bespovratno.

Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne.

Gadafiju je najviše zamjerano da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova obitelj. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.

Gadafi je izlazio u susret mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobivao države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao obitelj.

Ukoliko bi se Libijac poželo školovati u inozemstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje izvan granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prijevoz.

Država je čak participirala i u kupnji automobila, inače jeftinijih nego u Europi, pa je subvencionirala kupnju sa 50 posto učešća. A kad se već kupi automobil, s benzinom nema problema jer je gorivo u Libiji koštalo 0,14 dolara za litru, što je bilo jeftinije od vode. I kruh je bio praktično besplatan sa cijenom od 0,15 dolara za štrucu kruha.

Gadafi je znao da je za pustinjsku zemlju voda najbitnija pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano opskrbu, ali i porast gradske populacije. Na žalost, tijekom bombardiranja NATO je dobrim dijelom ovaj vodovod uništio.

Libiju je ostavio bez ikakvog vanjskog duga s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, s početkom revolucije zamrznute diljem svijeta.

Svaki Libijac koji nije mogao naći zaposlenje po završetku školovanja dobivao je novčanu pomoć u visini plaće predviđene za tu vrstu zanimanja. Dok su za svako rođeno dijete žene dobivale po 5.000 američkih dolara.

Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.

Kada je Gadafi došao na vlast, istina prevratom, 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije nego je zapao u probleme s ustanicima, Libijci su spadali u narode sa najvišim standardom u Africi.

Libijac koji živi na Balkanu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo o Gadafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.

“Libijci su pod Gadafijem živjeli normalno i slobodno kao što se živi ovdje u Europi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti ubio dvije do tri tisuće ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je stradalo preko 60.000 ljudi. Riječ je o samo jednoj godini!

Kažu da je Gadafi ukrao naš novac. On je živio u šatoru, a njegovi rođaci su živjeli kao i svi drugi. Čak i da je ukrao milijune, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog rata koji nas je zadesio i koliko sada gubimo ?! Svi se sada prave da ne znaju i nitko ne spominje našu naftu. Govorili su da je Gadafi diktator.

U njegovo vrijeme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi. Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini grijeh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike tvrtke imaju ekonomske interese u Libiji.”

Mohamed priznaje da je i u vrijeme Gadafija bilo pogrešaka, ali kaže i da je bilo kritičara koji su tražili da se stvari poprave.

“U Libiji nije bilo sve idealno i postojale su kritike. I sam sam pisao mnogo članaka za libijske novine o tome. Dakle, postojala je sloboda govora. One koji su bili protiv Gadafija podijelio bih u tri skupine. Prvu čine oni koji su željeli da se u Libiji živi još bolje i da imamo još bolje uvjete obrazovanja, rada i življenja. Sebe svrstavam u tu grupu. Drugu čine oni koji su došli izvana, s NATO-om. Treću skupinu čine islamisti. Oni su najjači jer imaju veliki utjecaj na lokalno stanovništvo. Veoma se plašim radikalnih islamista i mogućnosti da Libija postane novi Irak – da svaki dan budu bombaški napadi i ubojstva.”

Iako nije posjetio zemlju još prije rata, Mohamed kaže da se čuje s rođacima i prati što se tamo događa.

O tome kako je u Libiji danas, kaže:

“Sve je u kaosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve je u kaosu. U vrijeme Gadafija mogli ste napuniti spremnik goriva za tri eura, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica ?! Problem u Libiji je u tome što nitko ne može kontrolirati plemena. Sada imate milijun Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele prisvojiti za sebe! Volim Gadafija jer su u njegovo vrijeme svi imali sve! Gadafi je dao nadu Africi. Želio je da napraviti jednu banku za cijelu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.”

Hrvatska je uvek predstavljana kao prijatelj Libije i tako smo učeni i u školi. Građani Hrvatske su 50 godina išli raditi kao inženjeri i radnici u Libiju i ona im je dala život i egzistenciju.
 
(telegraf.rs,intermagazin.rs/uredio:nsp)

24. ožujka se slavi kao Međunarodni dan vode. To nije samo briga mnogih ljudi trećeg svijeta, nego i građani Europe su prisiljeni braniti svoju vodoopskrbu od pohlepe “investitora” i privatizacije kakvu želi EK.

Je li voda roba, poput cipela ili automobila? Zapravo, pitka voda se u gospodarskom očištu jedva razlikuje od prodaje šljunka ili kakvog rudnog bogatstva. I u jednom i u drugom slučaju su potrebne investicije da bi se došlo do blaga pod zemljom i da bi se ono isporučilo do onih kojima je potrebno.

Zato je i Europska komisija, u općoj pošasti mjera štednje, koncem prošle godine predložila “smjernice za dodjeljivanje koncesija uslužnih djelatnosti” komuna i općina gdje se lokalna uprava zapravo tjera na “otvaranje tržišta” – drugim riječima, na privatizaciju. A to znači i na privatizaciju gradskih vodovoda.

Teško je reći da birokrati u Bruxellesu, još uvijek opčinjeni neoliberalističkim gospodarskim načelima, ne znaju dokazanu činjenicu: privatizacija vodovoda još nikada – i tu jednostavno ne postoje iznimke i zato se može ponoviti: nikada nije dovela do jeftinije i bolje vode za građane.

Voda poskupjela – četiri puta!

Privatizacija vodovoda Londona je završila – potpunim fjaskom

To će rado potvrditi i Humberto Brito iz portugalskoga gradića Pasos de Fereire. I ta komuna je “otvorila tržište” svoje vodoopskrbe i privatizirala svoj vodovod. Rezultat je, svjedoči Brito, prava katastrofa: voda je u kratko vrijeme poskupjela za 400% – i sve veći račun stiže svake godine!

I Velika Britanija je, u svojedobnoj poplavi privatizacije za vrijeme konzervativnih vlada, privatizirala i vodoopskrbu. Najveći sustav vodovoda, Thames Water koji opskrbljuje i metropolu Londona, dopao je šaka njemačkom energetskom koncernu RWE. To mu baš ne služi na čast, jer je i voda u Londonu poskupjela za gotovo 150% – i čitava priča je završila da je vodovod vraćen u javno vlasništvo. Jer makar je RWE izvlačio milijune dobiti, sustav vodovoda je postao toliko dotrajao da je već bila ugrožena i sama vodoopskrba.

Zašto onda Bruxelles ustraje na planovima privatizacije? Nema sumnje, pod maskom mjera štednje se tu provode i sasvim jasni interesi međunarodnih koncerna koji tu vide sjajnu priliku za sigurnu zaradu. Tako se i u jednom Nestle-u zalažu za privatizaciju vodovoda kako bi “građani uvidjeli vrijednost vode koju piju”.

U sustave pročišćavanja i isporuke čiste vode su plaćale generacije poreznih platiša. Tko onda ima uopće pravo prodati tu zajedničku imovinu?

Monopol ostaje monopol

Treba podsjetiti kako takvi koncerni raspolažu sredstvima koja su veća i od proračuna nekih zemalja Europske unije (RWE 53 milijarde eura prometa, Nestle 68 milijardi, Veolia 34 milijarde…) i kako je već i na razini temeljnih ekonomskih pravila takva privatizacija čista glupost i tek pohlepa pojedinih interesnih skupina. Točno je, doduše, da svaki monopol nema razloga spuštati svoje cijene, ali voda je bila i ostaje monopol, čak i kad se privatizira.

Jer, nemate u kući dvije slavine pa da birate iz koje ćete puštati vodu jer je jeftinija. Privatizacijom se ne postiže tržišno natjecanje, nego se tek jedan monopol – države ili komune, zamjenjuje drugim – nekoga koncerna ili financijskog investitora. A dok država ili komuna, već iz pristojnosti i iz straha od nezadovoljstva građana, eventualnu dobit opet ulaže u sam sustav vodoopskrbe, koncerni i privatnici dobit, već po prirodi same stvari – trpaju u svoje džepove!

Ali, i Nestle mora shvatiti kako voda nije čokolada, nego temeljna potreba – možda čak i pravo svakog čovjeka, poput zraka ili sunčevog svjetla. Zato je ova inicijativa Europske komisije izazvala pravu poplavu negodovanja i po prvi put u povijesti se dogodilo da je već ispunjena kvota peticije građana Europske unije koji su se udružili protiv privatizacije vodovoda.

Right 2 Water

Prijestolonasljednik Nizozemske je među najglasnijim protivnicima privatizacije vodovoda.

To je zapravo prilično teško: u Europi za uspjeh peticije treba sakupiti milijun potpisa iz barem sedam zemalja – ali inicijativa Right 2 Water je u samo nekoliko mjeseci sakupila gotovo milijun i tristo tisuća potpisa iz gotovo svih zemalja Europske unije! Zahtjevi ove građanske inicijative su veoma jednostavni: uvjereni su da je voda temeljno ljudsko pravo i traži se od Europske unije da svi građani uživaju u blagodatima čiste vode. Zahtijeva se da voda i vodoopskrba ne postanu predmet trgovine i tržišta i da to bude isključeno iz liberalizacije.

Takve zahtjeve ne podržava samo stotine tisuća građana, nego i brojni pripadnici javnog života, estrade – pa i europskog plemstva, poput nizozemskog prijestolonasljednika Willema-Alexandera koji je među najglasnijim zagovornicima temeljnog prava na vodu. Takva bura nezadovoljstva ipak je dospjela i do ušiju birokrata u Bruxellesu, pa je tako i povjerenik za financijska tržišta Michael Barnier objavio kako je prijedlog promijenjen. Tako bi od privatizacije “mogle biti” izuzete vodoopskrbe koje 80% svojih voda nude samo jednom gradu i 20% njegovoj okolici.

Mogla bi doći vremena kad ćemo biti prisiljeni na neka jeftinija rješenja nego kadu napuniti dragocjenom vodom.

Bruxelles jednostavno – laže!

Problem jest – kako otkriva njemački televizijski magazin Monitor – taj ustupak Bruxellesa je tek bacanje prašine u oči građana Europe. Tako i zastupnica Europskog parlamenta, Heide Rühle upozorava kako se i ta “promjena” u osnovi uopće ne razlikuje od smjernica kojima se teži i Europska komisija i dalje uporno zagovara privatizaciju usluga opskrbe vodom.

Čini se zato itekako potrebnim podržati građansku inicijativu Right 2 Water koja do konca roka, ovog rujna, želi sakupiti dva milijuna potpisa. Građani Hrvatske to još ne mogu učiniti – skupljaju se potpisi samo građana Europske unije.

Ali, nakon 1. srpnja, oni koji ne žele skuplju i lošiju vodu, možda bi mogli nova prava i obveze kao građana Europske unije proslaviti i posjetom web-stranici te inicijative za vodu koja se neće tretirati kao da je šampanjac.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(dw.de,youtube.com/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla je ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Radi se o svojevrsnoj civilizacijskoj tekovini koju su Ujednjenji narodi usvojili nakon Drugog svjetskog rata.

- Mislim da je ovo početak kraja civilizacije kakvu poznajemo. Mislim da će nakon ovoga biti svima jasno da je i famozni Zakon o strateškim investicijama samo jedan dio dijaboličnog plana svih onih koji plaćaju veliku većinu europskih vlada, dakle svojih vazala. Mislim isto tako da vam je sada svima jasno zašto će obični, pa i svi oni nebitni europarlamentarci imati osam tisuća eura plaću i sve troškove plaćene. Još nismo ušli u pakao iako smo prvi pred vratima – objavili su na svome Facebook profilu pripadnici pokreta Occupy Croatia.

Evo kako su glasali zastupnici u Bundestagu:

299 zastupnika smatra da voda nije ljudsko pravo i glasovali ZA prodaju vode korporacijama

75 Zastupnika nisu zainteresirani za ovu temu i uopće ne glasuju

124 zastupnika nemaju mišljenje o ljudskim pravima i glasovali su suzdržano

samo 122 zastupnika glasovalo je protiv privatizacije vode.

http://sphotos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-prn1/150415_357745944341690_2040453129_n.jpg

http://www.bundestag.de/bundestag/plenum/abstimmung/grafik/index.jsp?id=213

Piše: Prof. Goran Jurišić (tinolovka.news)

Europska komisija je objavila, da želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Europske unije, što znači i poskupljenje pitke vode za 100, 200 ili 300 posto, ili kako privatni distributer već želi i smatra „nužnim“ kako bi napunio svoje džepove ekstra-profitom, što je ujedno i ratno profiterstvo, s obzirom da se EU nalazi u ratu – u Afganistanu, Maliju, Siriji i drugdje širom svijeta.

Nakon privatizacije vodoopskrbe, Europska komisija udara ponovo po Povelji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, i uvodi porez na zrak koji će se naplaćivati od građanstva (poreznih obveznika), i prelijevati u džepove velikih privatnih tvrtki koje će jedine i dobiti pravo izgradnje tvornica za „pročišćenje zraka“ čiji će upravljači u ime vlasnika tajkuna dobivati od „regija“ licencu za uspostavu takvih postrojenja.

Tako smo od vica o porezu na zrak došli do naše stvarnosti, da će porez na zrak zaista biti uveden. Tko pak ne bude plaćao porez na zrak, zna se, ide u zatvor, što u policijskoj državi EU neće biti problem provesti, jer, kao što znamo, zakoni se moraju poštivati – na to nas uvijek upozorava predsjednik Josipović, taj pravednik među pravednicima, s ratingom po anketama od 101 posto kao Fidel Castro.

Uvođenjem poreza na zrak, i privatizacija javne vodoopskrbe, na tragu je provođenja Agende 21 u suradnji s krupnim kapitalom.

Za ljude, koji moraju piti vodu, i udisati zrak, kako bi živjeli, život će postati pakao na Zemlji, jer će postat robovi ovisni o svojim gospodarima.

Kad se k tome doda plan svjetske elite o čipiranju ljudi (koji se provodi od 2012. godine), onda je novi koncentracijski logor, čije će se granice poklapati s vanjskim granicama EU, isprogramiran matematičkom točnošću. Uostalom, primjera da je cijela umjetna tvorevina ujedno i logor imamo u povijesti: Sovjetski Savez. Zar nije i SSSR imao „komesare“ kao i EU? Očito se boljševički obrazac sviđa EU-birokratima u Bruxellesu koji su marionete financijske elite.

Njemačka kancelarka Merkel, na čijem području vlasti će se porez na zrak prvo i uvesti, zalaže se, inače, za još veću centralizaciju vlasti u EU, i prenošenje daljnjih nacionalnih prava na komesare u Bruxellesu, naravno, bez referenduma. Pri tome će se racionalizirati centralizacija na način ukidanja komesarskih mjesta u Europskoj komisiji, tako da neće svaka članica EU imati po jednog komesara.

Je li Vesna Pusić obavijestila svoje građane u RH o planu privatizacije voda i uvođenja poreza na zrak, 2014. godine, ne u RH, jer RH, osim formalno, neće više biti 2014. godine, nego u EU? Pošto Kukuriku-koalicija voli nove poreze, ovaj će joj doći kao as na desetku da Slavko Linić popravi svoj promašeni državni proračun.

Kako će majstori spina iz Kukuriku-koalicije objasniti hrvatskim građanima uvođenje poreza na zrak? Jednostavno, copy-paste načinom, poput papagaja ponoviti će s blesimetra izjavu europskog komesara za okoliš Antonija Boccheggiarea:

„Naš novi plan je genijalan, jer jednim udarcem rješava tri velika problema koje imamo u Europskoj uniji [sjećamo se one bajke o rješavanju sedam muha jednim udarcem]. Naime, nezaposlenost, gospodarski rast, i zaduživanje. Proizvest ćemo bolju kvalitetu zraka [zrak koji je stvorio Bog nije očito dovoljno dobar], i izgrađujemo pri tome jednu potpuno novu industriju pročišćenja zraka koja će stvoriti nova radna mjesta, i znatno ćemo više poreza ubirati kako bi mogli [privatnim bankama] vraćati zaduženja.“

U nastavku pogledajte dokumentarac “Voda – Esencija života”

Dokumentarac govori o Ratovima za vodu, osnovi života na Zemlji, koji već odavno traju – prvo su ih ekonomski pokrenule najmoćnije kompanije koje su u biznisu s vodom, a kroz svoje ‘poslovanje’ su ugrozile na stotine tisuća života. Osim što je pohlepa i želja za profitom u pojedinim dijelovima svijeta ograničila ili u potpunosti onemogućila pristup izvorima vode, privatizacija vode dovodi do apsurdnih situacija kada se polaže pravo na kišnicu, odnosno sve vode u nekom području gdje je došlo do privatizacije ili je dodjeljena ‘koncesija’.

Vodoprivreda je u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.

Više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina. O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi.
 

 
 
(2012-transformacijasvijesti.com,bundestag.de,dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamata, zajam, otkup zlata, osiguranje, software

Sve studije rađene proteklih godina upućuju na to da je fluor kancerogena supstanca, koja slabi kosti i uzrokuje smanjenu plodnost kod žena i smanjuje vjerojatnost začeća.

Par grama čistog fluora su dovoljne da vas ubiju!

I unatoč ovoj činjenici, većina nas kupuje paste za zube s fluorom, i to je ono što čak i zubar savjetuje. Fluor je zabranjen u mnogim europskim zemljama zbog mogućih zdravstvenih rizika.

U SAD od 1997.godine na svim pastama za zube, stavljeno je upozorenje, po naredbi Nacionalne Agencije za Hranu i Lijekove SAD (FDA), da djeca peru zube s pastom u količine zrna graška i da se strogo pazi da djeca ne gutaju pastu. A roditelji su upozoreni da drže pastu za zube dalje od djece, te da se u slučaju gutanja paste, odmah jave centru za trovanje.

U 1999.godini unija koju je sačinjavalo 1200 znanstvenika, liječnika i pravnika i koji su radili za američku EPA, javno su iznijeli svoje protivljenje daljnjoj fluoridaciji vode SAD, koja se već desetljećima primjenjuje, a prije svega zbog velikog broja dokaza koji ukazuju na vezu između fluora i bolesti raka, genetskih poremećaja, neuroloških problema i bolesti koštanog tkiva.

Najveći mit je da voda sa fluorom sprječava kvarenje zuba. Jedina korist za zube je ako se fluor nanosi izravno na zube i to u trajanju od barem 2 minute! Dakle, četkanjem zuba pastom koja sadrži fluor! Ali ovakve paste nisu potrebne, redovita oralna higijena i pranje zuba pastama koje ne sadrže fluor su sasvim dovoljne za održavanje zdravlja zuba

Fluor se taloži u vašim kostima godinama i njegovo djelovanje je kumulativno, godina za godinom se taloži da bi zatim počeo ubrzano utjecati na slabljenje kostiju, osobe postaju sklone prijelomima, naročito kuka u slučaju padova, znači ubrzava razvoj osteoporoze.

Prevelike količine fluora, koje nove mlade generacije unose u organizam, preko paste za zube, s obzirom na porast svijesti o održavanju zuba, mogu dovesti do pojave raka kostiju koji se zove osteosarkom, i to prije svega, kod muške mladeži.

Ono što djeca trebaju za pravilan razvoj zuba je dobar ortodont zubar, pasta bez fluora, redovito pranje zubi i unos dovoljne količine kalcija koji je neophodan za pravilan razvoj zubi i kostiju.

Pijući normalnu vodu iz vodovoda ili bunara mi već unosimo dovoljne minimalne količine organskog kalcij-fluoro-fosfata, onaj iz paste je nepotreban, a naročito je nepotreban onaj koji se naknadno dodaje u vodu.

I sad na kraju – nešto za razmišljanje – uporabu fluora prvi su osmislili nacisti, ali ne s ciljem da se očuvaju zubi, već da bi se lakše kontrolirale široke narodne mase!

Na kraju drugog svjetskog rata, SAD je poslao u Njemačku istraživača u kemijsku industriju, biokemiji, fiziologiji i patologiji – koji se zvao Charles Eliot Perkins.

On je dobio zadatak da rukovodi komleksom velike kemijske industrije u Njemačkoj koji se zvao FARBEN. Dok je boravio tamo, njemački kemičari su mu ukazali na shemu koja je razrađena tijekom rata, i koju je usvojilo njemačko državno vodstvo na čelu s Adolf Hitler-om.

Shema je bila ta, da se ostvari kontrola nad populacijama bilo kojim pokorenim zemljama. U ovom shemi glavni kemijski sastojak je bio sodium flouride.

Ponovljene doze, veoma malih količina fluora, vremenom utječu na to da se svijest pojedinca i njegova volja, da pruži otpor dominaciji znatno oslabe postepenim sporim trovanjem, tako da pojedinci postanu podložni kontroli, i potčinjavanju onih koji žele sa njima vladaju.

I Nijemci i Rusi su tijekom Drugog svjetskog rata dodavali sodium fluoride u vodu, vojnih ratnih zarobljenika, da bi ih učinili glupim i mirnim.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Moderni, urbani život je minsko polje otrovnih kemikalija i iscrpljujućih zagađivača zdravlja koji mogu uzrokovati ozbiljnu, dugoročnu zdravstvenu štetu, ako ih pažljivo ne izbjegavamo ili barem pravilno i redovito umanjimo.

No, preživjeti moderni svijet zahtijeva puno više nego samo izbjegavanje otrovnih kemikalija, kao pravilnu prehranu, posjedovanje esencijalnih vještina, i samoodrživih životnih sustava koji će sveukupno igrati ključnu ulogu u preživljavanju, šta god dođe na naš put u vrlo bliskoj budućnosti.

Treba li bilo koji od trenutno-naziranih političkih i ekonomskih prijetnji na kraju dovesti do društvenog prevrata, svakodnevni sustavi života za koje većina nas uzima zdravo za gotovo, mogu postati ugroženi, ili čak doći do potpunog zastoja.

Ako električna mreža u vašem lokalnom području odjednom padne, na primjer, da li imate adekvatni rezervni plan za dobivanje i čuvanje hrane? Ili, ako lokalna vodovodna mreža presuši, bi li imali alternativni izvor za dobivanje čiste pitke vode?

Kako bi se pomoglo našim čitateljima u biti u mogućnosti pružiti pozitivne odgovore na ta i druga pitanja, mi smo stavili kratak popis od šest savjeta koji će vam pomoći da postanete bolje pripremljeni za preživljavanje u suvremenom svijetu, u slučaju katastrofalnih, život-mijenjajućih promjena.

Posadite vrt u dvorištu

Rečeno je da cijeli svijet ima samo tri dana do totalne gladi, i kako mnogi ljudi nemaju pojma kako posaditi i uzgojiti svoju hranu, te se oslanjaju isključivo na trgovine i restorane. U slučaju velike katastrofe, police samoposluga i restorani bi svakako ostali vrlo brzo bez hrane, ostavljajući mnoge ljude u stanju beznadne panike.

To je razlog zašto je sadnja vrta u dvorištu ili građenje staklenika presudna za vas i vašu obitelj za dugoročni opstanak. Učenje o tome kako rastu razne namirnice u različitim vremenskim i klimatskim uvjetima će biti daleko više vrijednije više nego bilo kakva valuta u slučaju krize, a to bi moglo sačuvati vaš  život.

Ovdje se nalazi koristan resurs za više informacija o vrtu za opstanak : http://www.backwoodshome.com/articles/clay62.html

Saznajte i razumite principe permakulture

Ići zajedno s idejom učenja i stvaranja dvorišnog vrta za opstanak i razumijevanje načela permakulture će biti neophodno za preživljavanje “van mreže”. Ovaj samoodrživi način življenja, koji uključuje učenje kako uzgajati organsku hranu i proizvoditi električnu energiju kod kuće, osigurat će da, bez obzira na to što se događa u “sustavu”, vi i vaša obitelj ćete biti u mogućnosti opstati samostalno.

Evo nekoliko korisnih resursa za učenje više o permakulturi:
http://www.permacultureprinciples.com

Investirajte u zlato, srebro, dijamante

Američki monetarni sustav se danas vrti oko jedne fiat valute, koja ima potporu duga i vođena je od strane privatne središnje banke poznate kao FED, koji je obezvrijeđuje već desetljećima. Temelji se na načinu kako su stvari do sada išle, američki dolar će s vremenom postati bezvrijedan, osobito u slučaju hiperinflacije (http://www.ronpaul.com).

Ali možete pomoći zaštiti vašu financijsku imovinu pretvaranjem svojih “Potvrda Federalnih Rezervi” (novac – bezvrijedni papir) u zlato, srebro, dijamante, ili razne druge plemenite metale i drago kamenje koje drže svoju vrijednost. Za razliku od FED-ovih “papirnatih potvrda”, plemeniti metali i drago kamenje će zadržati vrijednost u slučaju krize , a može se koristiti za trampu za toliko potrebna dobra.

Redovito očistiti i detoksificirati svoje tijelo

Zdravlje je doista bogatstvo, a ključna sastavnica zdravstvenog održavanja je da redovito detoksificirate štetne kemikalije i toksine koji se postupno nakupljaju u vašem tijelu tijekom vremena. Čišćenje debelog crijeva, čišćenje jetre  i dodaci prehrani s detoksikacijskom “superhranom” su dobri načini kako bi se osiguralo da je vaš imunološki sustav uvijek spreman za sve ono što može biti na njegovom putu u budućnosti.

Da biste saznali više, posjetite:
http://www.naturalnews.com/detox.html
http://www.naturalnews.com/superfood.html

Uvijek pijte puno čiste vode bez fluora  – i znati kako je dobiti u slučaju krize

Čista voda je najosnovniji i temeljni aspekt održavanje života, a ipak mnogi ljudi ne bi znali gdje ju pronaći ili kako ju dobiti u slučaju velike krize. Ako komunalna voda i police trgovina više nisu na raspolaganju što se tiče vode, bili bi mogli održavati adekvatnu opskrbu, bi li znali kako je dobiti?

Dobro mjesto za početak je jednostavna zaliha pročišćene ili izvorske vode, što može uključivati ​​popunjavanje bačvi s kišnicom. Voda iz lokalnih potoka također može biti pročišćena pomoću sustava Berkey za filtriranje, koji koriste gravitaciju prije nego  struju da naprave čistu vodu ( http://www.directive21.com/ ).

Ne-električni pročišćivači vode također možgu pretvoriti prljavu vodu u čistu vodu pomoću izvora goriva. A ako nema izvora goriva dostupnog, prijenosni filteri vode mogu prikupljati vodu iz svježeg izvora u prirodi i pumpati izravno u boce za piće. Tablete joda se također mogu koristiti za pročišćavanje vode i činiti ju pogodnim za piće.

Otkrijte jestive biljke, napunite zalihe robe sa organskim i ne-GMO sjemenom

Poznavanje razlike između jestivih i otrovnih biljaka koje se nalaze u divljini je koristan alat koji osigurava da ćete uvijek imati što jesti. Vaša lokalna knjižnica ili knjižara najvjerojatnije prodaje vodiče za jestive biljke koji su specifične za vaše područje, koje će vam pomoći u učenju o tome što je sigurno jesti u slučaju nužde.

Ovdje je jedan primjer:
http://www.judyofthewoods.net/forage_uk.html

Također je dobra ideja da napravite zalihu robe organskog i ne-GMO sjemena, i naučite kako se uzgajaju i njeguju biljke.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)