Ako ste ikada imali vodene kozice, vjerojatno imate neke neugodne uspomene na neumoljiv svrbež te da ste bili u potrazi za olakšanjem

Većina djece danas nikad neće znati za vodene kozice zbog cjepiva protiv vodenih kozica, ali izgleda da bi svi mi mogli platiti prilično veliku cijenu u obliku herpes zostera.

Cjepivo protiv vodenih kozica, također poznato kao varicella cjepivo, dodano je u obavezno cijepljenje za bebe u dobi od 12 do 15 mjeseci davne 1995. godine.

U svjetlu smanjenja učinkovitosti cjepiva, kasnije je preporučeno da djeca u dobi od četiri do šest godina dobiju i drugu injekciju cjepiva protiv vodenih kozica.

Možda ima manje slučajeva oboljelih od vodenih kozica, ali ono što vidimo puno više je ozbiljnije, a to je herpes zoster.

Kada dobijete vodene kozice, virus će ostati latentan u vašem tijelu. Ako se ponovno aktivira kasnije u životu, može se pojaviti u obliku herpes zostera. Prije nego što je počelo cijepljenje, većina odraslih osoba je mogla izbjeći herpes zoster jer je njihova izloženost vodenim kozicama u njihovim zajednicama potaknula njihov imunitet.

Drugim riječima, preboljele vodene kozice u odrasloj osobi pomoglo je u obrani protiv herpes zostera.

Zapravo, autori studije iz 2002. godine upozorili su da bi masovno cijepljenje protiv vodenih kozica izazvalo ozbiljnu epidemiju herpes zostera koja bi pogodila više od polovice onih koji su bili u dobi između 10 i 44 godina u trenutku uvođenja cjepiva.

Autor Gary S. Goldman bivši je istraživački analitičar za Ministarstvo Zdravstva u Los Angelesu, pratio je uvođenje cjepiva protiv vodenih kozica. On kaže da je do 2000. godine čuo mnogo anegdotskih izvješća školskih medicinskih sestara o neobjašnjivom rastu slučajeva herpes zostera među učenicima.

Ustanovio je da cjepivo ne samo da ubrzava pojavljivanje herpes zostera među djecom koja su prirodno dobila vodene kozice, već također pojačava šanse odraslih da dobiju herpes zoster.

Goldman kaže da ga je američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) zaustavio javno objavljivanje njegovih podataka. Navodi da su poduzeli 23 akcija kako bi pokušali umanjiti njegove nalaze, uključujući njihovo pripisivanje pogrešnim podskupinama, manipuliranje podacima, tiskanjem selektivnih studija i pritisak na urednika časopisa u odgodi objavljivanja njegova djela.

Nije iznenađujuće, ali odgovor CDC-a na porast oboljelih od herpes zostera je preporuka cjepiva protiv herpes zostera.

Kao što Goldman ističe, ovaj potez potiče ljude da plate 200 dolara za zaštitu od herpes zostera kojeg su se jednom besplatno mogli zaštititi kroz vodene kozice.

Štoviše, ni cjepivo nije tako strašno učinkovito, te se jednom istraživanjem na odraslima u dobi od 50 godina pokazalo da cjepivo ima učinkovitost samo 50 posto u prvoj godini, i da nema “učinka” pet godina nakon cijepljenja.

Dok su vodene kozice sigurno neugodne, i nije iskustvo kojeg bi većina nas željela ponoviti, zapravo je prilično blaga kad se osvrnete što donosi cjepivo protiv tih istih vodenih kozica. Malo ljudi bi reklo isto o herpes zosteru. (Vaccines.news)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Blizu jedne četvrtine učenika u osnovnoj školi u Kaliforniji je ostalo doma jer su im tako naredili školski službenici tijekom tri tjedna zbog “male” pojave vodenih kozica koje su započele u ožujku

Epidemija malih boginja u školi Mariposa School u mjestu Augora Hills, jedinstven je primjer u Kaliforniji kada je pronađen prvi slučaj malih boginja u školi kod učenika koji su u potpunosti cijepljeni.

Daniel Stepenosky, ravnatelj Las Vírgenes Unified School District koji uključuje Mariposa školu, priznao je za CBS Los Angeles da su tri učenika oboljela od vodenih kozica. „Dijete predškolske dobi, prvog razreda i trećeg razreda. Prvi slučaj se dogodio sredinom ožujka. Učenici su je cijepljeni, no ipak su oboljeli i dobili vodene kozice„.

Prema lokalnim novinama “The Acorn”, Stepenosky je istaknuo da „To je zanimljivo … prvi učenik od ta tri slučaja je bio u potpunosti cijepljen. On je bio cijepljen.”

Ovaj student, kako su izvijestili, je obolio još u ožujku. Nakon što su otkrili još dva slučaja, školski okrug je proveo akciju da bi necijepljene učenike udaljio iz škole tijekom tri tjedna.

Dok se pojedine politike škola razlikuju od državnih zakona, tipično je da školski službenici obavijeste roditelje koji ne cijepe svoju djecu, kada dođe do izbijanja bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.

Oko 400 učenika pohađa školu Mariposa Global Education. Oko devedeset je onih učenika koji nisu cijepljeni protiv vodenih kozica, a 1. svibnja je naređeno roditeljima tih učenika da ostave svoju djecu kod kuće tijekom 21 dana.

„S obzirom da su postojala tri slučaja oboljelih od malih boginja, s obzirom da su to tri različita razreda, zdravstveni odjel je dao direktivu da se isključe učenici koji nisu cijepljeni” rekao je Stepenosky.

Stopa cijepljenje u školi Mariposa je uvelike porastao u posljednjih nekoliko godina. U 2015, ona je prema izvještajima bila oko 40%; nakon promjena u državnom zakonu, taj broj je danas i do 80% cijepljene djece.

U 2016, država Kalifornija je ukinula osobno i vjersko izuzeće od cijepljenja, i trenutno, samo medicinskio izuzeće je dozvoljeno od strane ovlaštenih liječnika. To znači da se svi moraju cijepiti.

Cjepivo protiv malih boginja, kako kaže američki Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ima 90%-tnu učinkovitost ako je neka osoba dobila dvije doze.

CDC također napominje da „neki ljudi koji su cijepljeni protiv boginja i dalje mogu dobiti bolest. Međutim, ona je obično blaža uz manje ožiljaka i sa malo ili bez vrućice.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Širok je spektar zdravstvenih prednosti korištenja vitamina C, poznato je da jača imunološki sustav, te na taj način učinkovito djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Osim toga, izuzetno povoljno djeluje na rad mnogih sustava u ljudskom organizmu, utječe i na razne upalne procese, a istraživanja potvrđuju i da iznimno visoke doze ovog vitamina liječe rak

Vitamin C se može uzimati na više načina, oralno, intramuskularno ili intravenozno te u raznim mineralnim oblicima, poput natrij askorbata, ili kao liposomalni vitamin C. Zdravoj osobi će unos ovog vitamina kroz zdravu prehranu biti sasvim dovoljan, ukoliko konzumira dovoljno bobičastog i južnog voća, te povrća bogatog vitamin C, međutim, kod liječenja je potrebno osigurati vrlo visoke doze radi učinkovitosti, a to se ne može postići samo kroz prehranu. Stoga je potrebno uzimati askorbinsku kiselinu u nekom od dostupnih oblika.

Natrij Askorbat

Dr. Klenner je pionir istraživanja i liječenja vitaminom C, ovaj američki medicinski istraživač i liječnik opće prakse je od 1940.-tih radio istraživanja o uporabi mega doza vitamina C za široki raspon bolesti, osobito dječje paralize. Autor je 28 znanstvenih radova tijekom svoje karijere. Jedan je od začetnika ortomolekularne medicine, ali njegova djela se u medicinskim krugovima uglavnom ne spominju.

Upravo je on je nadahnuo Linus Paulinga i Irwin Stonea da prošire istraživanje o koristima vitamina C. Nakon njegove smrti 1984., dr. Lendon H. Smith je napravio pregled svih njegovih radova kako bi njegovi radovi bili više dostupni liječnicima kao i ljudima u potrebi.Dr.

Klenner je u svojim istraživanjima i liječenjima koristio natrij askorbat, a to je kemijski spoj koji nastaje reakcijom vitamina C i medicinske sode bikarobone. Postoje upozorenja u vezi natrij askorbata, a u vezi iona natrija. Naime, uzimanje ove otopine može povećati razinu natrija u tijelu što može povećati krvni tlak. Iako sam natrij nije problematičan, ipak se u organizmu nalazi dosta klora te bi uz dodatni natrij to moglo predstavljati problem.

Stoga se preporuča da osobe s povećanim krvnim tlakom ne uzimaju više od 2,5 grama natrija dnevno. Međutim, odgovor dr. Klennera na ovo pitanje je bio: „Osobno već dugi niz godina uzimam oralno 10 do 20 grama natrijevog askorbata dnevno, a moja razina natrija u krv je ostala normalna. Ove razine su provjerene u ovlaštenom laboratoriju. 20 grama svaki dan i moj urin ostaje na ili iznad pH 6″.

Također je isticao da eventualni neuspjeh u liječenju vitaminom C dolazi samo zbog neadekvatne količine koja se koristi u prekratkom vremenskom razdoblju.Mora se istaknuti da medicinska znanost ni do danas nije provela veće kliničke i laboratorijske studije glede učinkovitosti natrij askorbata, iako se ta otopina redovno primjenjuje kada se vitamin C mora primijeniti intravenozno.

Natrij askorbat nema kiselost i više je topiv od askorbinske kiseline. Također je reaktivniji u izgradnji vezivnog tkiva i strukturi antitijela i učinkovitiji u ubijanju virusa i bakterija. Osim toga, lakše se apsorbira u tijelu jer pruža više bio-dostupan izvor vitamina C. Ostaje dulje u tijelu (oko 12 do 14 sati), te se u tijelu apsorbira daleko više od askorbinske kiseline.

Dr. Klenner je natrij askorbatom liječio mnoge bolesti i stanja, između ostalog virusne infekcije i upale, dječju paralizu, hepatitis, herpes simplex i zoster, vodene kozice, ospice, zaušnjake, mononukleozu, difteriju, pankreatitis, trihinozu, tetanus, uretitis i cistitis. Za liječenje raka i mijastenije gravis je razvio cijeli protokol u koji pripada i natrij askorbat.

Također je djelotvoran i kod artritisa, dijabetesa, opekotina, zračenja, trovanja teškim metalima, alergija, uboda i ugriza kukaca i gmazova. Sam dr. Klenner kaže da nikada nije vidio pacijenta kojem C vitamin nije koristio.

Upute za pripravljanje natrij askorbata:

Prema dr. Klenneru, natrij askorbat se u količini od 1000 mg spravlja od 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg medicinske sode bikarbone. Na internetu se mogu naći uputstva za jednostavnije pripravljanje, bitno je da je soda bikarbona medicinska, iz ljekarne, koja je bez aluminija.

Uzima se u omjeru 2:1 – dvije količine askorbinske kiseline na jedan dio sode bikarbone. Taj se prah treba pomiješati s malo vode da bi se dobila reakcija, i kada se prestane pjeniti, doda se vode koliko želite, prema ukusu. Prema znanstvenim radovima dr. Klennera on je svojim omjerom liječio mnoge bolesti, a za ovaj drugi omjer nisu pronađene nikakve reference, stoga je teško objasniti zašto je originalni omjer prilagođen.

U svakom slučaju, koji god koristili – isprobajte razne omjere dok ne pronađete odgovarajući, pogotovo ako imate visok tlak – povećajte udio askorbinske kiseline, a smanjite udio sode. Pametno je dnevnu dozu svaki dan povećavati do željene doze kako bi se organizam lakše priviknuo. Dr. Klenner preporuča iznimno visoke doze za liječenje težih bolesti, oko 20, 30 pa i više grama oralno, intravenozno i do 150 grama. I kod jednog i drugog se preporuča uzimanje tih količina polako, kroz cijeli dan.

Liposomalni vitamin C

U mnogo manjim dozama nego li se daje intravenozni vitamin C (IVC), u obliku natrij askorbata, primjenjuje se i liposomalni vitamin C. Na primjer, dozom od 6 grama liposomalnog vitamina C izlječio se Alan Smith koji je je već bio u zadnjoj fazi raka i prikopčan na aparate za održavanje života. Kako se objašnjava njegovo djelovanje?

Hranjive tvari topive u vodi poput vitamina C teško prolaze kroz barijeru koja prekriva stanične membrane, a koje se sastoje se od jednake dvoslojne baze (bjelančevine i lipidi) kao i liposomi. Ova barijera kontrolira što ulazi u stanice, te što izlazi iz stanica.

Budući da je liposomalni C vitamin napravljen na istoj bazi kakvu imaju stanične membrane, on prolazi kroz stanične stijenke mnogo učinkovitije od vitamina C koji nije obložen liposomima.

Stoga liposomalni C vitamin ima jednaku ili veću učinkovitost od intravenoznog C vitamina. Kombinacija vitamina C i esencijalnih fosfolipida radikalno poboljšava staničnu biološku raspoloživost. Jednostavno, manje od 20% IV C dolazi u stanice, no lipo-sferni spoj na česticama C vitamina omogućava da 90% C vitamina dođe u stanice.

Liposomalni vitamin C se može kupiti, za sada, preko interneta, no moguće je napraviti ga i u kućnoj izradi. Za to vam je potreban ultrasonični čistač nakita, suncokretov lecitin ili lecitin iz soje koja nije iz GMO uzgoja, te C vitamin u obliku natrij askorbata.

Recept:

3 jušne žlice lecitina.
1 jušna žlica natrijevog askorbata.

Otopite lecitin u jednoj šalici (240cc) tople ili hladne vode, po mogućnosti destilirane. Protresite i neka se namače oko sat vremena, poželjno je da se ne ugrudva tako da je poželjna topla, ne vruća voda.

Otopite natrij askorbat u 1/2 šalice tople vode, po mogućnosti destilirane. Ulijte obje otopine zajedno u ultrazvučni čistač i miješajte oko 20 do 25 minuta. Ultrazvučni čistač će se sam gasiti svakih par minuta, te periode iskoristite da bi otopine promiješali drvenom žlicom.

Dobit ćete 12 grama (12000 mg) vitamina C s oko 70% – 90% liposomalne učinkovitosti. Držanje u frižideru će produžiti rok trajanja, a na sobnoj temperaturi će trajati 3 do 4 dana.

6 grama ove tvari je ekvivalent za 50 grama IVC, to je bila doza koju je uzimao Alan Smith za liječenje leukemije. Za održavanje organizma zdravim, doza od 1000 mg liposomalnog C vitamina do dva puta dnevno je dovoljna (jedna do dvije jušne žlice), a za liječenje nekih poremećaja oko 2000 mg tri puta dnevno.

Budući da se kod liječenja u tijelo otpuštaju velike količine toksina kako bakterije, virusi ili gljivice odumiru, moguća je i Jarisch-Herxheimerova reakcija. Manifestira se slično kao prehlada, stoga je dobro započeti s malom dozom i održavati je tokom tjedan dana da bi se tijelo priviknulo. Isto tako, za liječenje raka veće doze koje se uzimaju mogu se raspodijeliti u više manjih dnevnih doza. Neki proizvođači preporučaju 6 doza.

Intravenozno uzimanje vitamina C

I neki su drugi znanstvenici svojim radom uvelike doprinosili spoznajama o zdravstvenim benificijama vitamina C. Primjerice, dr. Hugh Riordan je od osnivanja svog zdravstvenog centra 1975. godine konstantno provjeravao količinu vitamina C u krvi kod kroničnih bolesnika. Tako je otkrio i da takvi bolesnici imaju iznimno male količine ovog vitamina u krvi, a najmanje su imali oboljeli od raka. Kada je svoja istraživanja usporedio s drugim znanstvenim nalazima, otkrio je iste uzorke.

Kada su stanice raka izložene velikim dozama vitamina C, tada će se antioksidans vitamin C početi ponašati kao prooksidans u interakciji sa staničnim metalima bakrom i željezom. Ova kemijska reakcija će proizvesti male količine hidrogen peroksida, koje tada jednostavno unište stanice raka. Budući da su stanice raka siromašne katalaza enzimom (koji katalizom štiti organizam od štetnog djelovanja vodikovog peroksida, kad njegova koncentracija dosegne neuobičajeno visoku razinu) peroksid se nakuplja te postupno razgrađuje stanicu raka iznutra prema van.

Ovo učinkovito čini visoke doze intravenoznog vitamina C netoksičnim kemoterapijskim agensom koji se može davati u kombinaciji s konvencionalnim načinima liječenja raka. Na temelju rada više istraživača prije njega, dr. Riordan je uspio dokazati da je vitamin C selektivno toksičan za stanice raka ako se daje intravenozno.

Oboljeli od raka koji su primali intravenozni vitamin C su izvijestili smanjenje boli i bolje podnošenje kemoterapije, brži oporavak, bolju krvnu sliku te bolji apetit. Ova terapija se može primjenivati samostalno kao i uz konvencionalne terapije, a uvijek se primjenjuje kao natrij askorbat.

Na što sve djeluje vitamin C

Jedan od znanstvenika koji je iznimno pridonio istini o vitaminu C je i Dr. Linus Pauling koji je riskirao svoj golemi znanstveni kredibilitet zbog svog stajališta o korištenju velikih doza vitamina C. Njegovi radovi na ulozi ovog vitamina kod obične prehlade i gripe, a kasnije i o ulozi koju ima u kontroli raka su dobro poznati i prema mišljenju ortomolekularnih znanstvenika su točni.

Promatrajući desetke tisuća pacijenata ortomolekularni znanstvenici su došli do istog zaključka, jednostavno, vitamin C je najznačajniji antistresni antioksidans.

Dr. Pauling je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, jedne za kemiju, druge za mir. Upravo on je tvorac kovanice “ortomolekularna” medicina što je definicija za “očuvanje dobrog zdravlja i liječenje bolesti, i to promjenom koncentracije tvari u ljudskom tijelu koje su normalno prisutne u tijelu, a potrebne su za zdravlje”.

Pridjev ortomolekularni se koristi za izražavanje zamisli o pravim molekulama u pravoj koncentraciji. Ortomolekularna medicina nije “alternativa”, već je treba uzeti u obzir kao dodatak odgovarajućoj konvencionalnoj medicini, i to je upravo ono što u današnjoj konvencionalnoj medicinskoj znanosti nedostaje – otvoreni pristup ka proučavanju pravih razloga zašto nešto djeluje kako djeluje, pogotovo kad dolazi iz svijeta prirode, a ne negiranje ljekovite moći prirode zbog profita sintetiziranih lijekova.

Na stranicama Linus Pauling Instituta navedeno je da je vitamin C bitan faktor u mnogim enzimskim reakcijama, poput sinteze kolagena, koji je bitan za zdravlje naših zglobova, kostiju te kože. Također, studije ukazuju da je povećani unos povezan sa smanjenjem kardiovaskularnih bolesti, te moždanog i srčanog udara.

Povišena razina ovog vitamina u krvi povezana je sa nižim rizikom od smrti kod bilo kojeg uzroka. Studije su također pokazale smanjen rizik od razvoja raka grudi, želuca, debelog crijeva, Non-Hodgkinovog limfoma, mrene i gihta kod ljudi koji su imali povećan unos vitamina C bez obzira je li to bilo suplementima ili prehranom. Isto tako, navedene su i studije koje dokazuju da se vitaminom C liječe mnoge kardiovaskularne bolesti poput suženih krvnih žila i povišenog krvnog tlaka, zatim se uspješno liječi dijebetes, rak, gripa, astma, trovanje teškim metalima.

Potrebno je i navesti da niti jednom studijom nisu potvrđena nagađanja o mogućem štetnom djelovanju visokih doza vitamina C. Kod visokih oralnih doza jedino je moguća dijareja, što je znak da se tijelo zasitilo vitaminom C te da dozu treba prilagoditi. Postoje neke spoznaje, iako kontroverzne, da visoke doze vitamina C mogu blokirati djelovanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, te bi u svakom slučaju o tome trebalo konzultirati liječnika, po mogućnosti onog koji se bavi prirodnim liječenjem.

Kod liječenja, treba uzeti u obzir mnoga stanja, poput godina starosti, navika (pušenje), spavanja, traume, okolišne faktore, težinu, uzimanje lijekova i još mnogo drugih faktora, stoga je uvijek pametno potražiti savjet stručnjaka prirodne medicine, a kao preventivu Linus Pauling Institut preporučuje unos vitamina C od najmanje 400 mg dnevno za odrasle muškarce i žene, što je daleko više od sadašnjeg predloženog dnevnog unosa. U svakom slučaju, kao što kaže dr. Klenner – kad ste u nedoumici, uzmite vitamin C..
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Korporativni medijski stroj je stvarno pokazao svoje prave (zlonamjerne) boje s najnovijim delirijumom izbijanje mikro-epidemije ospica, otvoreno najavljujući svijetu da mrzi osobnu slobodu i individualni izbor, a želi ništa više da državne vlasti za početak krenu sa zaokruživanjem broja i kažnjavanjem onih koji su se odlučili ne cijepiti, kao da su teroristi

Naslovi drekavaca su prepuni poziva na procesuiranje “anti-cjepljenika”, bacanje istih u zatvor, oduzimati im djecu, a drugi građani moraju kroz drakonske poteze izražavati ljutnju, bijes i mržnju prema disidentima službenih rasporeda cijepljenja.

Sljedeći citati su izvučeni iz redovnih medijskih izvora (koje nećemo identificiraju ovdje, možete pretraživati ​ako želite saznati koji su to) predstavljaju samo nekoliko primjera jezive kampanje:

“Cjepiva funkcioniraju samo kao zaštita ako ih gotovo svatko koristi”, tvrdi jedan medij koji je pro-cijepljenja.

“Svakako trebamo Vladu da se ovo pitanje ponovo razmotri”, sugerira drugi medij, pozivajući na više centraliziranu kontrolu nad ljudskim osobnim medicinskim izborom.

“Roditelji koji ne cijepe svoju djecu trebali bi ići u zatvor”, navodi još jedan poremećeni veliki izvor vijesti.

“Cijepljenje se treba vratiti na status kao obvezno”, sugerira drugi.

I dalje i dalje ide propagandni “blic” s jednim nedvosmislenim ciljem na umu: demonizirati svakog tko misli za sebe i provodi neovisna istraživanja o cjepivima, osim sustava. Takvi pojedinci se moraju prikazati s prezirom u medijima gospodara, koji i dalje širie laži o cjepivima da pružaju nenadmašnu zaštitu uz minimalan rizik.

Nema drugog gledištima o cjepivima, čak niti od liječnika, koji bi se priznali kao valjani

Nedostatak informacija iz sfere nacionalnog razgovora o cjepivima i bilo kakvih stavova koji odudaraju od službene priče, koja eskalira zbog medijske histerije – pogonjena strahom preko ospica. Novinari, kolumnisti, liječnici, znanstvenici i drugi, koji se slažu s mitom da su cjepiva sigurna i učinkovita – su jedini koji daju pravo glasa.

Hrabri otpadnici u Americi poput kardiologa dr Jack Wolfsona, istaknutog skeptika cijepljenja, upravo sada doživljavaju bijes medija za svoje nepopularno, ali točno, gledište o cjepivima. Dr. Wolfson priznaje da ubrizgavanje kemikalija u dječja tijela ne pomaže u izbjegavanju bolesti, nego postaje osjetljivije na bolesti.

U Hrvatskoj možemo spomenuti dr. Lidiju Gajski i dr. Srećka Sladoljeva koji su postali ikone pokreta necijepljenja. Na njih se obrušavaju mediji i ostali zaglupljeni građani koji imaju svoju teoriju o cijepljenju.

Nagrađuju se svi “ljudi-ovce” koji slijepo prihvaćaju ono čime ih mediji služe i što se odnosi na izbijanje epidemije ospica, a to je da su – krivi svi necijepljeni ljudi! – Dr. Wolfson kaže da nedostatak kritičkog mišljenja i poštenog upita o povijest cjepiva, uključujući i koje sastojke sadrži cjepivo, je ono što je doista odgovorno za izazivanje pojave bolesti.

“Budi ljut na sebe jer ne otvaraš svoje oči na manipulacije i ispiranje mozga koje su preuzele tvoj mozak”, napisao je dr. Wolfsonu u emailu mrzitelj necjepljenih ljudi, kojeg je citirao u nedavnom intervjuu na NBC Phoenix.

“Vi NIKADA niste pitali liječnika bilo kakva pitanja. Vi NIKADA niste pitali što se nalazi u cjepivima. Vi NIKADA niste naučili o tim benignim infekcijama”, dodao je on, ocrtavajući mnoge stvari prihvaćene u našem društvu kao normalne, a koje su prijetnja javnom zdravlju poput: prehrambene industrije, restorani brze hrane, farmaceutskih tvrtki i zatvorenih umova liječnika koji su uvršteni među njima.

Istina je u tome da su ospice u djetinjstvu vrlo mala prijetnja za ikoga, pogotovo kada dijete dobiva pravilnu prehranu. Infekcija blagim ospicama, vodenim kozicama u djetinjstvu, bitno je za uspostavljanje cjeloživotnog imuniteta na bolesti, nešto što nam cjepivo protiv ospica ne samo da se ne može dati, već spriječiti da se ikada više pojavi.

Što ako je epidemiju ospica, u Hrvatskoj uzrokovalo cjepivo?
 
(preveo:mr.Alfred Bošković,youtube.com/uredio:nsp)

Cijepljenje, sveto nasljeđe alopatske medicine predstavlja zločin protiv čovječnosti. One ni u kom slučaju nije ni sigurno ni efektivno. Oni zaobilazi prirodne zakone imuniteta i sukobljavaju se zdravstvenoj etici. Ovaj groteskni ritual jedan od najvećih prijevara nametnutih građanima svijeta

Mnogi istraživači znaju da cjepiva sadrže brojne štetne sastojke: aluminij, polisorbat 80, formaldehid, aspartam, benzetonijum klorid, glutaraldehid, thimerosal, MSG (mononatrijev glutamat), skvalen, cetrimonijum bromid i fenoksietanol – to su samo neki od njih.

Na stranu aditivi, kako se dolazi do glavnog sastojka? Kako se virusi unose u ovu smrtonosnu mješavinu? Glavni sastojak se mora dobiti odnekud, da se uzgoji iz nečega. Zatim se njegova virulentnost smanji, pomiješa se s aditivima i nastane cjepivo.

Hajde da se nakratko osvrnemo na povijest inokulacije. Kada su boginje bjesnjele kroz drevnu Kinu u 16. stoljeću, smatralo se dobrom idejom da se sastružu kraste sa oboljelih pacijenata, a zatim usitne u prah i daju ljudima da ih ušmrkavaju kako bi se spriječilo širenje bolesti. Ova metoda, poznata i kao variolacija, prakticirana je u Osmanskom carstvu i Africi u 17. stoljeću prije nego što ju je Lady Montagu donijela u Englesku.

Cijepljenje je doživjelo procvat u 18. stoljeću zahvaljujući engleskom liječniku i znanstveniku Edward Jenner-u. Iako on nije bio prvi koji je uveo inokulaciju u Engleskoj, on se smatra “ocem imunologije”.

Jenner je krajem 18. stoljeća ustanovio da su žene koje su muzle krave i preležale kravlje boginje bile otporne na male boginje.

On je eksperimentirao sa gnojem krava, ali i inficiranih konja. Ti eksperimenti se odvijaju i danas i nisu ništa više “znanstveni” nego što su bili onda.

Jeste li ikada morali dati uzorak sputuma ili bris nosa, grla ili nekog drugog dijela tijela? Jesu li vam vadili krv, radili biopsiju ili uklanjali nešto kirurški? Sve su to klinički uzorci koji se šalju na testiranje u laboratorij.

Virusima je potreban neki medij u kojem će rasti. Nažalost, tu u igru ​​ulaze ljudski i životinjski uzorci.

Proizvođači cjepiva ih nazivaju kulture stanica, linije stanica ili supstrati.

Evo kako se klasificiraju ovi “supstrati”:

1. Diploidne stanice – dobivaju se iz abortiranih fetusa, koriste se za cjepivo protiv Vodenih kozica ili varicella.
2. MRC-5 stanice – diploidne stanice dobivene iz plućnog tkiva bebe abortirane u 14. tjednu 1966. godine, koriste se protiv hepatitisa A, bjesnoće, Vodenih kozica i za MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) cjepiva.
3. Hi-5 stanice – jajne stanice kupusne gusjenice, koriste se za HPV (humani papiloma virus) cjepivo.
4. Vero stanice – dobivene su iz stanica bubrega afričkog zelenog majmuna 1962. godine, koriste se za japansko cjepivo protiv encefalitisa, ali i za DiTePer (difterija, tetanus, veliki kašalj), hepatitis B, male boginje, rotavirus i trenutne cjepiva protiv poliomijelitisa. Interesantno je napomenuti da su Salkova cjepiva protiv poliomijelitisa inficirana virusom majmuna iskorištenog za njihovo pravljenje, zbog čega je danas visoka stopa oboljelih od raka.
5. MDCK (Medin Darby stanice iz psećeg bubrega) – dobivene su iz bubrega odrasle ženke koker španijela 1958. godine, koriste se za razvijenje cjepivo protiv sezonske gripe.
6. WI-38 stanice – dobivene su iz plućnog tkiva abortiranog tromjesečnog fetusa šezdesetih godina, koriste se protiv adenovirusa i za MMR cjepiva.
7. RA 27/3 stanice – dobivene su iz abortiranog fetusa čija je majka bolovala od rubele. Zatim su uzgojene na WI-38 stanicama da bi se razvila cjepivo protiv rubele.

Mislite li da se raspravljalo o tome koliko je opasno ubacivati ​​ove viruse u organizme ljudi? Naravno da nije. Čak je predloženo da se isto učini i sa stanicama raka.

Evo o kojim se staničnim kulturama raspravljalo:

1. CEM stanice – dobivene iz četverogodišnje djevojčice s akutnom limfoblastnom leukemijom.
2. HeLa stanice – najćešće korištene stanice na svijetu. Dobivene su (bez suglasnosti) od crnkinje po imenu Henrietta Laks, koja je umrla od karcinoma cerviksa 1951. godine.
3. A549 stanice – kancerozno plućno tkivo dobiveno iz pedesetdevetogodišnjeg muškarca 1972. godine.

Zašto se koriste ove stanice raka?

Zato što su besmrtne. Kao i sve stanice raka, one se množe i množe (dok god su na odgovarajućoj temperaturi i u odgovarajućem mediju – kiselom). To prilično odgovara znanstvenicima koji ne moraju trošiti novac na stanice koje su smrtne, povećavajući prinos virusa, a samim tim i cjepivo.

Liječnici su jedno vrijeme bili zabrinuti zbog viralnih fragmenata DNK koje se nalaze u cjepivima i koji bi mogli mutirati i uzrokovati rak. Međutim, postoje stroga ograničenja za ove fragmente DNK u svakoj dozi cjepiva. Oni ipak priznaju da stanice raka koje se koriste kao medij mogu uzrokovati tumore.

Kako oni uspijevaju to prodati javnosti?

Oni su shvatili da će, ako uvjere javnost da su cjepiva sigurna, moći prešutjeti činjenicu da se virusi uzgajaju na kancerogenim tkivima i ubacuju se u cjepiva.

Zar se to ne bi trebalo prvo testirati? Što ako se u konačnom proizvodu nalazi neka nepoznata tvar za koju još uvijek ne postoji test? Što ako ovi liječnici uopće ne znaju što rade?

Koliko bolesni morate biti da povjerujete da će vas zaraženi materijal izliječiti?

Kada normalna osoba vidi nešto mrtvo ili bolesno, ona ne može sakriti gađenje. Postoje razlozi zašto postoje voda i sapun, kante za smeće i odjela za sanitaciju. Taj otpad se treba sprati, baciti, zapaliti ili zakopati.

Ljudi ne izmišljaju injekcije kada se suoče s otpadom, to čine samo nekakvi inokultisti, patentirajući ga i prodajući kao “preventivna cjepiva”, dok ljudi čekaju u redu da taj isti otpad kupe.

Kancerozna tvar ili nekancerozna tvar?

Ako znanstvenici vole petljati oko zaraženog materijala, neka im bude. Oni su poslije silnih desetljeća “znanstvenih” istraživanja i silnog potrošenog novca došli do rješenja da ubrizgaju otpadne tvari izravno u ljude. Nisu odmakli dalje od Jennerovih eksperimenata s kravljim gnojem. To je za njih epitet kreativnosti.

Ako se žele cijepiti svojim otpadom, neka ih, samo neka ne uvlače normalne i zdrave ljude u to.
 
Svaki lijek je otrov!

 
(webtribune.rs,youtube.com/preveo:nsp)