Vlada Hrvatske priprema pravni akt kao krajnju mjeru za slučaj dalje eskalacije krize u “Agrokoru”, koji će, ako bude potrebe, u Saboru biti donesen po hitnom postupku

Svrha ovog Zakona je, kako se navodi, zaštita poslovanja dužnika i zaposlenih i primjenjivat će se na tvrtke s više od 8.000 zaposlenih i obvezama većim od 7,5 milijardi kuna.

Kao posebno važan član tog zakona, izdvaja onaj koji određuje da od uvođenja izvanredne uprave nije dopušteno pokretanje predstečajnog i stečajnog postupka.

Podjednaku težinu ima član 7 koji govori “da se u postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju pravila stečajnog postupka”.

Drugim riječima, objašnjava list, vladina izvanredna uprava onemogućit negativne posljedice pokretanja stečaja, ali će se držati njegovih pravila – radit će se popis imovine i obveza.

Pozivajući se na svoje izvore bliske ministarstvu, “Jutarnji” piše da je vlada itekako svjesna težine “Agrokorovih” pet milijardi eura duga i činjenice da tvrtka stoga najveći dio zarade (EBITDA-a) mora trošiti na kamate, dok joj za sve druge troškove preostaje jedva 50-ak milijuna.

To je poslovna situacija u kojoj je, kako se navodi, nužno radikalno restrukturiranje.

Pritom vlada poštuje sva pravila tržišta, ne planira nikakvu nacionalizaciju, ali jednostavno želi spriječiti štetu za dobavljače i šire posljedice na gospodarski sustav, a nema milosti za dioničare niti pretjeranog obzira za dužnike.

Isto tako, po uzoru na “Parmalat” predvidjela je racionalni vremenski okvir izvanredne uprave od dvije godine.

Zakonom je, također, predviđeno da je sud taj koji tijekom izvanredne uprave poduzima sve radnje ovlašten donosi sve odluke ako nisu izričito date drugim tijelima, dok članak 10. tog akta propisuje da “izvanredni vjerovnik može biti svaka osoba koja ispunjava uvjete za člana uprave sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima”, a za” štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom izvanrednog povjerenika u povjerenim mu poslovima sukladno ovom Zakonu, nadoknađuje država Hrvatsk “, prenosi Jutarnji.

Ustavna zaštita tajkuna

No, postavlja se pitanje može li taj zakon biti održiv, odnosno ruši li taj zakon načelo ravnopravnosti u ovom slučaju poduzetnika.

“Teško mi je zamisliti da bi najavljeni zakon mogao biti suglasan s Ustavom RH i odredbom da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Spominje se da bi povjerenik otpisivao dugove što je u direktnoj suprotnosti s ustavnom zaštitom prava vlasništva”, kaže o toj temi sudac Kolakušić.

Za nas su katastrofalni zakoni su dobri, a za Todorića?

Pisanje posebnog zakona za “sistemske tvrtke” ujedno znači i konačno priznanje kako u Hrvatskoj ne postoji dobar stečajni zakon, a ni zakon koji uređuje predstečajne nagodbe. S tom tvrdnjom suglasan je i sudac Kolakušić.

“Upravo ove najave govore kako imamo katastrofalne i potpuno nepromišljene zakone, nakon 15 verzija stečajnog i predstečajnog zakona opet idemo u izmjene”, kaže Kolakušić.

Isto tako u slučaju Todorića radi se, kako je objasnila potpredsjednica Vlade Dalić “sistemskom riziku”, no zar nije “sistemski rizik” više od 300 tisuća blokiranih čiji dug se popeo na preko 40 milijardi kuna? Upitali smo Kolakušića zar ne bi upravo to trebao biti “sistemski rizik” koji iziskuje novo, pravično i provedivo zakonsko rješenje?

“Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem”

“S jedne strane, imamo najavu nacionalizacije Ine, dakle, država će preuzeti naftnu industriju, dok, s druge strane, imamo najavu uvođenja prisilne uprave u Agrokor gdje će, ako je točno što pišu mediji, ministar gospodarstva imati ovlasti izravnog upliva na poslovne odluke tako postavljene prisilne uprave”, ustvrdio je Peđa Grbin.

Grbin upozorava da već i sam zakon spominje odgovornost države za štetu koja bi mogla nastati takvom prisilnom upravom te da na takvo što ne može pristati.

Kao političar i kao građanin ove zemlje poručujem: ‘Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem’, rekao je.

Na pitanje kako vidi daljnji scenarij u slučaj Agrokor i tko bi po njemu trebao ponuditi rješenje, odlučno je istaknuo kako je rješenje za Agrokor dužan ponuditi onaj koji je stvorio problem, a to je uprava Agrokora.

Po njegovim riječima, ako uprava ne uspije ponuditi rješenje, vrlo je jasno u pravnom poretku svih modernih država koji počivaju na ne pretjeranom uplitanju države u gospodarstvo – rješenje nude vjerovnici.
 
(sputniknews.com,index.hr)

Nakon godina poklona koje je država davala megabankama, bankari kažu da su pripreme za kolaps u tijeku i da se on očekuje vrlo brzo

U lipnju 2015. godine, bivši kongresnik Ron Paul predvidio da će se bankarske “štake” uskoro slomiti, a financijski mjehur koji je stvoren od strane banaka će puknuti i poslati tržište dionica u slobodni pad.

“Posljedice neće biti male. Iznenađenja će biti mnogo, budući da smo u nesigurnim vodama, a svijet se nikada nije suočio sa većom pogrešnom raspodjelom kapitala u povijesti. To će doći do kraja, i to neće biti daleko u budućnosti.”

Sada, dok kaos u EU i slaba korporativna zarada stvaraju oluju nesigurnosti, banke se pripremaju za najgore.

Prema CNBC-u koji je citirao velikog vjerovnika: “Banke se pripremaju za ekonomsku nuklearnu zimu.”

Kaos na tržištu je natjerao velike bankovne službenike da trče u brda da bi se spasili. Prema CNBC-u, europske banke su imale vrlo teških šest mjeseci financijskog udara i volatilnosti na tržištu dionica, a koje je bilo vezano oko Brexita.

Velike europske banke poput Deutsche Bank i Credit Suisse su gledale svoje dionice u slobodnom padu, nakon rezultata referenduma. U Velikoj Britaniji, RBS je najgore prošao, a njegove dionice su pale za više od 30 posto od 24. lipnja.

Govoreći u uvjetima anonimnosti zbog činjenice da bi otkrivanje ove informacije moglo bankare koštati života, izvor iz velike investicijske banke, je rekao za CNBC da “su financijske tvrtke sastavile strategiju za najgori mogući scenarij koji bi se mogao dogoditi do kraja ove godine.”

“To bi moglo značiti pokretanje članka 50, referenduma u drugim europskim zemljama koji će dovesti do do raspada eura. Banke su spremne na sve sada”, rekao je izvor.

Ovo strašno upozorenje je došlo nakon što je banka Royal Bank of Scotland upozorila svoje investitore na “kataklizmičku godinu.” U jezivo zlokobnoj noti svojim klijentima na početkom ove godine, megabanka je predvidjela još jedan najgori mogući scenarij:

“Prodajte sve osim visoko kvalitenih obveznica. Tu se radi oko povrata kapitala, a ne povrat na kapital. U prepunoj dvorani, izlazna vrata su mala.”

Kao što je za The Guardian Larry Elliot istaknuo:

Tržišta su podržana već neko vrijeme niskim kamatnim stopama, mjerama poticaja iz središnjih banaka, uključujući kvantitativno olakšavanje i nadama za gospodarski oporavak. No, s podizanjem kamatnih stopa Federalne banke i Bank of England očekuje da će slijediti taj primjer.

Oni koji su obratiti pozornost na učinke pljačke svojih zemalja od strane središnjih bankara dugo su isticali matematičku točnost odigravanja ekonomskog kolapsa.

Kolaps globalnog tržišta je neizbježan, jer je prirodna korekcija jedan način pročišćenja tržišta koje je siloveno beskrupuloznim akcijama središnjih banaka.

Ron Paul sumira situaciju savršeno:

“Kreditni i novi novac, kada je stvoren od strane središnje banke, dostavlja se na tržište u političkoj modi za koje jedan posto ljudi prima posebne pogodnosti. To omogućuje slaganje duga frakcijskih rezervi banaka u obliku piramide, koje spajaju dugoročne probleme u jedan veliki problem.”

To može biti zabavno dok traje, ali uvijek završava slomom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Papa pokušava objasniti čovječanstvu da smo robovi sustava!

Kolike su obitelji završile na ulici, žrtve lihve! Kolike smo samo situacije lihve prisiljeni gledati i koliku patnju i tjeskobu one donose obiteljima! I toliko puta, u očaju, mnogi počine samoubojstvo jer ne znaju kako dalje i nemaju nade, nemaju pruženu ruku koja će im pomoći; imaju samo ruku koja ih tjera plaćati kamate.

Lihva je teški grijeh, to je grijeh koji vapi u nebo. Gospodin je naprotiv obećao svoj blagoslov onima koji otvaraju ruku da daju darežljivo. On će ti dati dvostruko, možda ne u novcu ali u drugim stvarima, ali Gospodin će ti uvijek dati dvostruko.

Sveto pismo ustrajno poziva da se velikodušno odgovori na zahtjeve za zajmom, ne radeći mizerne računice i ne tražeći nemoguće kamate.

Taj je nauk trajno aktualan,- istaknuo je papa Franjo na  općoj audijenciji i tako suptilno, na sebi svojstven način oprao bankaraski sustav naše planete koji zapravo na najodvratnije lihvarske načine pljačka cijelo čovječanstvo stvarajući od slobodnih ljudi – doživotne robove, a što je u suprostnosti s Božjim naukom na koji se mnoge države svijeta pozivaju.

Papa se ovoj maloj totalitarnoj vrhušci koja vlada ljudima ne obraća prvi put. On vrlo često poziva čovječanstvo na buđenje u pogledu bezbožne vladavine koja se uzvisila nad čovjekom i iz njega crpi sve moguće resurske, uključujući i zavjeru koja porobljuje čovjeka u pogledu zdravlja.

Također, prošle godine se papa otvoreno sukobio s liderima Novog svjetskog poretka, što je prešućeno u svim medijima. 

Naime, novi svjetski poredak je poredak kojeg elita moćnika gradi u ovom trenutku na leđima čitavog čovječanstva. Cilj tog poretka je pod lažnom parolom mira i ujedinjenja porobiti ljudska bića, oduzeti im sve što imaju i stvoriti od njih ovisna i bolesna bića koja će se pod cijenu života morati pokloniti zvijeri, koja se u ovom slučaju očituje kroz novac, moć i bogatstvo.

Zapravo ako pogledamo oko sebe, novi svjetski poredak već je stvoren. Ljudi se već sada izbacuju na ulice, otimaju im se domovi, države čine sve kako bi stopirali gospodarstvo, kako ljudi ne bi mogli raditi, kako bi se osjećali beskorisno, kako bi bili bolesni zbog genetski modificirane hrane, zatrovanog zraka, potrovane vode i planete.

Iz enciklike pape Franje jasno se vidi da on zna što se događa ljudima, te da on zna što elita sprema ili što je započela raditi na čovječanstvu, i to Papa u više navrata kritizira. Tako je kritizirao ‘lažnu’ znanost koja svojim potkupljivim studijama truje čovječanstvo na nalog elite, kritizirao je on i masoneriju, a moćnike prozivao upravo za lažnu parolu mira, pod kojom nas vuku u Treći svjetski rat.  

Rekao je Papa i veliku istinu, a to je da smo trenutno u ratu, velikom ratu, čime je dao do znanja da otvorenih očiju promatra svijet. Nakon toga  je Papa jasno rekao kako je potrebno srušiti sustav kakav imamo sada i zauzeti se za dom, posao i zemlju jer su to ni više ni manje ‘sveta’ prava.

Dakle, potpuno suprotno od pobornika novog svjetskog poretka koji otimaju domove, namjerno uskraćuju poslove, a oduzimaju ljudima u ovom trenutku  i sva prirodna prava, poput prava na vodu ili čist zrak. Novi svjetski poredak već je stvoren, i Papa to zna, pa tako poziva na rušenje istog.

Međutim, njegove izjave mnogi su okrenuli rekavši kako se papa bori za stvaranje Novog poretka jer je  Papa pozivao na ujedinjenje i na susret kultura i nacija u miru i pravednosti, no u tom slučaju nije sagledana prava cjelina njegova govora.

Nije uočeno da Papa jasno naglašava kako nitko nema pravo oduzeti suverenost, (koja je oduzeta svim državama, op.a) kako nitko nema pravo od ljudi praviti robove, i kako bi promjene u svijetu trebale ići u smjeru toga da ljudi budu vlasnici vlastite sudbine i država, a ne kapital i moćnici iza njega. Zapravo,

Papa je vrlo smiono iskritizirao ideju novog svjetskog poretka, i slobodno možemo reći da je on prvi koji protiv njega tako snažno govori, zalažući se za slobodu čovjeka. Otvorite oči.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

U nastavku pogledajte emisiju jer ono što je ovdje izrečeno, teško da možete vidjeti na nekoj drugoj hrvatskoj televiziji

S obzirom na ogromnu zavjeru koja je isprepletena oko čovječanstva, a opet toliko je banalna da ljudi pored zdravih očiju ne vide, dogodilo se nešto neviđeno na hrvatskim televizijama. Emisija Klopka, novinara Ratka Martinovića koja se emitira na SB-TV u potpunosti je raskrinkala čitav bankarski sustav, otkrila tko su pravi vlasnici banaka, te zapravo Hrvatskoj približila banalnu istinu o robovlasničkom društvu u kojem smo se našli.

Gosti emisije su Marko Francišković, književnik i aktivist koji je na jednostavan način objasnio kako se  čitav sustav bankarstva provlači još od drevnog Babilona, dok su ga Feničani putem koncepta crnog plemstva doveli u Veneciju. Interesni karteli i obitelji poput Rothschilda i Rockefellera bankarskim inženjeringom osigurali su višestoljetnu vlast, a globalne krize poput one iz 2008. godine samo su najnoviji načini oduzimanja građanske imovine poput ‘Bailout’ i ‘Bailin’ sustava.

Cilj čitave priče je jedinstvena elektronska valuta, a ukoliko sustav krahira ti isti karteli osigurali su si držanje vlasti otkupljivanjem velikih količina zlata. Francišković je raskrinkao i mit o kvazi suverenitetu jer kako tvrdi suverenitet ne postoji ako država ne stvara svoj novac.

Gost emisije Klopka bio je i Pašk Kačinari koji je otvorio čitavu paletu tema vezanu uz nastanak tehnomenadžerske struje 1965. godine, te njihovu ekspanziju tijekom raspada države, prodaje banaka i zatvaranja Ive Sanadera za kojeg tvrdi da je zatvoren isključivo zbog toga jer je zahtijevao istragu nad Zagrebačkom bankom.

U emisiji je sudjelovao i Darko Petričić  kao autor knjige ‘Hrvatska bankarska mafija’ te mafijaše potvrdio kao ‘bankstere’, zbog gangsterske metodologije rada, dok je Damir Trnačić pak poentirao s teorijom novca kao duga koji pomoću kamata ljude dovodi u dužničko ropstvo. Ulazak u kredit je tako poput nekog potpisivanja ugovora s vragom u kojem svi igraju rulet ne znajući da je sve namješteno, piše Brod portal.

U nastavku pogledajte emisiju jer ono što je ovdje izrečeno, teško da možete vidjeti na nekoj drugoj hrvatskoj televiziji. Ove činjenice su jasne i jasno je što banke rade, no ovo se moralo izreći prije gotovo 20 godina, no sada je to prekasno, građani su zaduženi i prevereni, i nema nam spasa.

 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Grčki građani su nedavno na izborima odlučili o svojoj sudbini. Ukratko, oni će ili prihvatiti ili odbaciti uvjete vjerovnika. Ali o čemu se tu doista radi?

Možda nije sve onako kako izgleda. Pratio sam ovaj proces iz SAD i iz Atene, jer već četiri godine surađujem s ministrom financija Yanis Varufakisem. Vidio sam stvaranje raznih mitova o grčkoj krizi. Evo prvih devet:

1. Na referendumu se glasa o euru. Čim je premijer Alexis Tsipras najavio referendum, Francois Hollande, David Cameron, Mateo Renci i njemački vicekancelar Sigmar Gabriel su poručili grčkim građanima da reći “Ne” će dovesti do izlaska njihove zemlje iz eurozone.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je otišao korak dalje rekavši da “Ne” znači izlazak iz Europske unije. Međutim, grčka vlada je više puta naglasila da bez obzira na ishod referenduma, Grčka ostaje u eurozoni iu EU. A i prema samim ugovorima o Europskoj uniji i eurozoni, ona ne može biti izbačena iz njih.

2. MMF je fleksibilan. Direktorica MMF-a Christine Lagarde tvrdi da je njena institucija pokazala “fleksibilnost” u pregovorima s Grčkom. Međutim, MMF nije učinio niti jedan ustupak tijekom posljednja četiri mjeseca, naročito kada je riječ o porezima, mirovinama, plaćama, kolektivnim ugovorima i razini grčkog duga.

Glavni grčki pregovarač Euklid Cakalatos nam u svojim bilješkama otkriva detalje pregovora i zaključuje: “Što grčka vlada misli o predloženoj fleksibilnosti Institucija? To je odlična ideja. “

3. Vjerovnici su velikodušni. Angela Merkel je uvjete koje su ponudili vjerovnici nazvala “velikodušnima”. U stvari, vjerovnici su nastavili inzistirati na strogim mjerama štednje zasnovanim na neostvarivom proračunskom suficitu i na nastavku drakonske politike koja je Grčku gurnula u depresiju. Restrukturiranje duga, očito neophodno, također je odbijeno.

4. ECB štiti financijsku stabilnost Grčke. Centralna banka bi trebao štititi financijsku stabilnost solventnih banaka. Ali od početka veljače ECB je zaustavila izravno financiranje grčkih banaka i nastavila ih hraniti na slamku skupim novcem pod posebnim “hitnim” uvjetima.

To je dovelo do prvog tihog “juriša na banke”, koji je paralizirao ekonomsku aktivnost. Kada su pregovori prekinuti, ECB je zaustavila i ovu pomoć, što je dovelo do drugog, pravog “juriša na banke”. Grčke banke su onda nametnule kontrolu kretanja kapitala, što je za posljedicu imalo njihovo faktičko zatvaranje.

5. Grčka vlada ugrožava savez sa SAD. Ovu brigu izražavaju neki američki konzervativci, koji smatraju da je grčka ljevičarska vlada proruska i protiv NATO-a. Točno je da grčka ljevica tradicionalno ima nesuglasice sa SAD, osobito s CIA i njenom podrškom grčkoj vojnoj hunti koja je vladala ovom zemljom u razdoblju 1967-1974. Međutim, stavovi grčke ljevice su se promijenili, zahvaljujući djelomično i iskustvu s Njemačkom. Ova vlada je proamerička, i odana članica NATO saveza.

6. Alexis Tsipras misli da je MMF “mafijaška” organizacija. Ovo je bio prenapuhani naslov Bloomberga iznad analize jednog umjerenog Ciprasovog govora u parlamentu, u kojem je ukazao da su prognoze MMF-a bile pogubno optimistične. U stvari, sva Tsipras pisma vjerovnicima pisana su formalnim i pristojnim jezikom.

7. Grčka vlada igra igre. Ministar financija Varufakis je teoretičar igara, pa su lijeni novinari mjesecima njegove postupke poredili s igrom pokera. Varufakis je prije dva tjedna u Heraklionu ponovo opovrgao ove tvrdnje: “Mi ne blefiramo. Mi se čak ni ne pravimo da blefiramo “.

Oni zaista nemaju asa u rukavu. Grčke crvene linije, principi od kojih ova vlada neće odstupiti, kao što su zajamčena radna prava, razina najnižih mirovina ili otpor bagatelnim privatizacijama, jasni su od prvog dana pregovora.

8. “Da” je spas Europe. “Da” bi značilo još više štednje i socijalnu propast, a vlada koja bi to primjenjivala bi kratko trajala. Vladu Tsiprasa i Varufakisa – posljednjih lidera autentične proeuropske ljevice u čitavoj Europi, zamijenili bi antievropljani, a sa njima i nacistička partija Zlatna zora. Antievropski požar bi se zatim proširio na Francusku, Britaniju i Španjolsku.

9. “Ne” je kraj Europe. U stvari, samo “Ne” može spasiti Grčku, a time ujedno i Europu. “Ne” znači da građani Grčke neće pokleknuti, da njihova vlada neće pasti, a da će vjerovnici konačno morati suočiti s neuspjehom dosadašnje europske politike.

Pregovori mogu nastaviti, ili da budemo precizniji, pravi pregovori mogu početi. To je ključno ako želimo spasiti Europu. Ako je ikada bio idealan trenutak da Amerika progovori i podrži demokratske vrijednosti i naše nacionalne interese – to je sada.

James K. Galbraith vodi katedru za odnose uprave i biznisa na fakultetu političkih znanosti Lyndon B. Johnson, na sveučilištu Texasa u Austinu. Zadnja knjiga: “The end of normal: The great crisis and the future of growth” / “Kraj normalnosti: velika kriza i budućnost rasta”.
 
 
(pescanik.net/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22129"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Međunarodni monetarni fond je poručio da odgoda plaćanja dugova, kakvu traži Grčka, “ne pomaže” državama koje imaju hitne potrebe za financijskim sredstvima i temeljne ekonomske probleme

“MMF je odobrio odgode nekim državama sa slabim prihodima na njihov zahtjev, ali u svim slučajevima ta odgoda nije pomogla suočavanju s potrebama za financijskim sredstvima i temeljnim ekonomskim problemima”, objavio je MMF.

Atena po prvi put u povijesti nije platila 1,6 milijarda eura duga MMF-u čime je službeno bankrotirala.

No zatražila je odgodu plaćanja o kojoj će se MMF izjasniti “u tjednima koji dolaze”, po dobro obaviještenom izvoru.

MMF ne odobrava odgodu plaćanja

“Temeljem pravila koje je na snazi već jako dugo, Fond ne odobrava odgodu plaćanja. Naš cilj je pomoći državi da riješi svoje probleme”, dodaje se u priopćenju posvećenom Grčkoj.

Konačna odluka ipak je na Izvršnom odboru MMF-a, koji predstavlja 188 država članica i u kojem SAD i članice EU-a imaju gotovo 50 posto glasova.

Bude li zahtjev prihvaćen, Grčka više ne bi bila u bankrotu i imala bi ponovno pristup sredstvima fonda. Grčka nastoji istodobno izboriti i produljenje europskog programa pomoći.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Grčka je već 2012. tehničkim bankrotom nadmašila stečaj Argentine iz 2001. godine, a to je najveće dostignuće Grčke do sada. Hrvatska je po nekim pokazateljima čak i gora od Grčke!

O situaciji u Grčkoj sinoć su u emisiji “Otvoreno” raspravljali i Dejan Jović, profesor na FPZ-u, Velimir Šonje, ekonomski analitičar, i Srećko Horvat, filozof i publicist.

Dok je Horvat zastupao tezu da je u pregovorima s Europom Syriza popuštala i kako nije imala drugu opciju nego raspisati referendum, Šonje je mišljenja da je imala drugu opciju i njemu nije jasno zašto je odustala od sporazuma koji joj je nuđen u subotu. Prema onome što je on vidio, Europa je odustala od reforme tržišta rada, baš kao što je Syriza i željela.

Suglasili su se o povećanju stope poreza na dobit s 26 na 28%, uvela bi se progresivnost u oporezivanju dohotka. Stope PDV-a bile bi niže nego u Hrvatskoj, a to znači najviša 23%, međustopa 13 i najniža 6%. Jović je primijetio kako je ova situacija iznenađenje za ljude u EU, jer oni nisu navikli da se ljude ovakve stvari pita na referendumu, već to obično rješavaju političke elite. Stoga su se sada i političari uključili u cijelu situaciju.

Ukoliko na referendumu pobijedi protiv, prema Horvatovom mišljenju, doći će do konsolidacije redova u Syrizi i premijer Tsipras imat će “clean start”. Ako se narod odluči za mjere štednje, doći će do pogoršanja situacije, koja ni sada nije bajna jer je oko 60% mladih bez posla, a tri milijuna ljudi živi na rubu siromaštva.

Najveći stečaj države u povijesti!

Grčka u utorak neće platiti dospjeli kredit Međunarodnom monetarnom fondu MMF) od 1,6 milijardi eura, što je neće svrstati u knjige rekorda, no moglo bi je voditi u bankrot po cijelom dugu od 323 milijarde eura, što bi bio najveći stečaj države u povijesti, poručuje CNNMoney.

Grčka već ionako drži rekord po najvećem bankrotu među državama jer je 2012. godine tehnički bankrotirala i morala restrukturirati 138 milijardi dolara postojećih dugova. Tada su Grčkoj pomogli njezini partneri iz eurozone, no ovoga puta to se vjerojatno neće dogoditi, navodi CNNMoney.

Kako su propali pregovori između Grčke i njezinih kreditora o daljnjoj financijskoj pomoći i kako je Atena poručila da ne može u utorak MMF-u platiti ratu kredita od 1,6 milijardi eura, Grčka će vjerojatno bankrotirati 1. srpnja.

Grčka vlada najavila je raspisivanje referenduma 5. srpnja kako bi građani pokazali što misle o posljednjem prijedlogu EU-a i MMF-a o uvjetima međunarodne financijske pomoći.

Grčka je već 2012. tehničkim bankrotom nadmašila stečaj Argentine iz 2001. godine, kada je ta južnoamerička država bankrotirala s 95 milijardi dolara dugova. Stručnjaci kažu da bi ovaj bankrot Grčke mogao biti znatno gori.

“Stvari stoje vrlo loše. Zbog političkih razloga, kao i tržišnog povjerenja, oni bi se trebali nositi s dugovima… Nije mi jasno kako se nositi s dugovima, upravljati njima, a da se ne upravlja ukupnim dugovima prema svim kreditorima”, kaže Anna Gelpern, profesorica na Georgetown University.

Doduše, Grčka neće bankrotirati odmah, poručuje CNNMoney, jer MMF obično daje državama mjesec dana od kada nisu platile svoje dospjele obveze prije nego što objavi da je država bankrotirala. Međutim, financijska tržišta presuđuju da će Grčka bankrotirati 1. srpnja.

CNNMoney navodi da grčki ukupni dug iznosi 323 milijarde eura, dok neke agencije, primjerice Reuters, navodi 243 milijarde. Bez obzira koju brojku uzeli u obzir, bio bi to najveći bankrot jedne države u povijesti.

Međutim, to ne bi bio i najveći bankrot dosad, s obzirom da je američka investicijska banka Lehman Brothers 2008. godine bankrotirala s dugovima većim od 600 milijardi dolara. Grčki bankrot bio bi manji i vjerojatno neće uzdrmati globalni financijski sustav kao Lehman, no imat će dugoročne posljedice po Grčku, poručuje CNNMoney.

Što zapravo znači bankrot države?

Međutim, postavlja se pitanje što zapravo znači bankrot države? „Bankrot države“ nije uobičajeni ekonomski termin s opće prihvaćenom definicijom. Premda se s vremena na vrijeme o tome povede stručna rasprava u svjetskim financijskim institucijama, ne postoji međunarodni pravni mehanizam kojim bi se proglasio bankrot države.

Država, dakako, ne može bankrotirati u klasičnom smislu riječi, poput poduzeća. Radi se jednostavno o tome da država proglasi platnu nesposobnost, odnosno da ne može više podmirivati svoje financijske obveze.

To znači da ta država više ne može dobiti nove kredite na financijskim tržištima i otplaćivati kredite i kamate koji dospijevaju na naplatu.

Ne mora to čak ni javno objaviti. Dovoljno je da u pomoć pozove MMF. Riječ je o političkoj odluci vlasti. Međutim, Grčka nema više koga zvati u pomoć jer su pregovori s MMF-om upravo propali.

Kada bankrotiraju, države tada zajedno s vjerovnicima – privatnim sektorom, drugim državama i međunarodnim institucijama – traže način za refinanciranje ili restrukturiranje dugova.

Pritom se ne radi o eventualnoj zaplijeni imovine, kao kod poduzeća. Nitko ne može zaplijeniti imovinu države, primjerice njezina poduzeća, banke ili zemljište. Država sama odlučuje što će napraviti sa svojom imovinom, hoće li je privatizirati ili će nužna sredstva namaknuti na drugi način. No, Grčka je već u nekoliko navrata propustila i tu priliku.

Problem Grčke podsjeća na događaje u Latinskoj Americi krajem prošloga stoljeća kada su mnoge tamošnje države došle u probleme. U pomoću tim zemljama tada su uskočili MMF i banke iz SAD-a, koje su bile vrlo izložene na tom području.

I tada se, kao i sada Grčkoj, tim zemljama pomagalo financijskim paketima, koji su sadržavali, među ostalim, zamjenu problematičnih državnih obveznica za nove ili uz diskont ili s dužim rokovima dospijeća. No, Grčka je već iskoristila i tu mogućnost.

Što upućuje na mogući bankrot države?

Od polovice 19. stoljeća do danas platnu nesposobnost, odnosno bankrot, proglasilo je oko 200 država, uglavnom manje razvijene zemlje Južne Amerike i Afrike. Među novijim je primjerima Argentina 2001., a u Europi Island 2008. godine.

Kako bi se izvukle iz te situacije, države obično smanjuju javnu potrošnju i poduzimaju strukturne reforme kako bi povećale konkurentnost gospodarstva. Posljedice za stanovništvo su bolne: snižava se životni standard, smanjuju plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalni transferi, raste nezaposlenost, slabi valuta, jača inflacija, gubi se ušteđevina…

Kako bi se ubuduće spriječili takvi slučajevi, postavlja se pitanje koji su osnovni pokazatelji da nekoj državi prijeti stečaj?

Stručnjaci kažu da ne postoji jedan indikator koji bi pokazao da je neka država u bankrotu, odnosno da ne može refinancirati svoje kreditne obveze na svjetskom tržištu. No, dva su temeljna indikatora koji pokazuju da su neke zemlje rizične.

Prvi je visok udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP), a drugi je slaba prognoza srednjoročnog gospodarskog rasta, što je obično posljedica niske konkurentnosti gospodarstva.

Udjel javnog duga Grčke u BDP-u iznosi oko 160 posto, dok bi prema kriterijima iz Maastrichta trebao iznositi 60 posto.

Međutim, bilo je slučajeva da su neke zemlje izgubile povjerenje stranih investitora, premda im je javni dug bio na razinama od oko 40 posto BDP-a. Na to, naime, djeluje puno čimbenika, od političkih, primjerice, stabilnost vlade, preko gospodarskih, do povjerenja investitora temeljenog na tradiciji.

U Japanu je, primjerice, javni dug veći od 200 posto BDP-a, no s obzirom na povoljne domaće izvore financiranja, visoku razinu nacionalne štednje, snagu gospodarstva i slično, to ne predstavlja problem ulagačima.

Zbog nedostatka tradicije u fiskalnoj konsolidaciji, koja bi jamčila određenu sigurnost ulagačima, stručnjaci kažu da se tranzicijskim zemljama tolerira puno manji udjel javnog duga u BDP-u, nego najrazvijenijim zemljama.

Zbog toga udjel javnog duga, primjerice, u Japanu za više od 200 posto BDP-a ne izaziva takvu bojazan, kao niže razine javnog duga u nekim drugim zemljama.

Grčki ministar vanjskih poslova kazao Kinezima da Grčka neće iz eurozone

Grčka neće napustiti eurozonu, kazao je grčki ministar vanjskih poslova Nikos Kotzias kineskom veleposlaniku u Grčkoj Zouu Xiaoliju, navelo je u utorak na svojoj internet stranici kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

“Grčka neće napustiti eurozonu i želi raditi s Kinom na daljnjem razvoju bilateralnih odnosa i praktičnoj suradnji u svim područjima”, navodi se u priopćenju kineskog ministarstva vanjskih poslova koje se poziva na Kotziasa.

Grčki šef diplomacije izjavio je to prilikom susreta s kineskim veleposlanikom uskoro.
 
 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21859"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Jesta li bankovni kiljent? Nemate više privatnosti niti izvan svoje zemlje! Hrvatska vlada s američkim State Departmentom potpisala bilateralni ugovor od 50 stranica kojim se u potpunosti odrekla suvereniteta nad osobnim podacima klijenata banaka

Nedavno je je hrvatska državna televizija prenijela vijest kako posljednjih mjeseci poslovne banke od klijenata traže dodatne osobne podatke

Kažu da samo poštuju zakone o borbi protiv terorizma, pranja novca i utaje poreza. Ako se klijenti usprotive, nerijetko dobiju i odgovor da je moguć raskid ugovora s bankom. Međutim, u Agenciji za zaštitu osobnih podataka smatraju da banke krše zakon, prenosi portal vijesti HRT.

Što ćemo reći o sebi i svojoj obitelji, ne ovisi uvijek samo o nama. U Agenciji za zaštitu osobnih podataka kažu da obrasci u bankama od nas traže podatke koje ne bismo trebali davati. Broj mobilnog telefona, broj telefona na poslu, uzdržavane članove obitelji…

Banke takvim i sličnim pitanjima te nejasnim razdvajanjem obveznih od dobrovoljnih podataka, kažu u Agenciji, krše Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Smatramo da u ovoj situaciji do koje je došlo banke nisu dovoljno jasno informirale građane, odnosno da su građani uznemireni upravo iz tog razloga jer se prikuplja puno veći opseg podataka od onih koji je propisan zakonom o sprečavanju pranja novca, kaže Branka Bet-Radelić, načelnica Agencije za zaštitu osobnih podataka.

U bankama odgovaraju da oni samo slijede propisane hrvatske zakone, zaključuje svoj prilog HRT, a tijekom priloga se jasno vidi obrazac na kojem u zaglavlju stoji skraćenica FATCA (Zakon o inozemnim računima poreznih obveznika / Foreign Account Tax Compliance Act).

O čemu u to vrijeme točno raspravljalo u nas, teško se sjetiti, ali je hrvatska vlada s američkim State Departmentom potpisala bilateralni ugovor od 50 stranica kojim se u potpunosti odrekla suvereniteta nad osobnim podacima klijenata banaka i to sve pod gore navedenim izgovorima.

Žalosno je da danas, nakon više od godinu dana od objavljenog teksta na bivšem portalu čitatelji iz Hrvatske nisu razumjeli opasnost koja im prijeti od sporazuma kojeg je potpisala hrvatska vlada i da nikome nije palo na pamet upitati se što će biti s našom privatnošću i kuda mi to uopće srljamo.

Političari i novinari u Hrvatskoj se bave ustašama i partizanima, Udbom i Perkovićima, Đurekovićima i Mustačima, reliktima bivših vremena, a FATCA je tako glatko prošla da se sada svi snebivaju, a izgleda da Agencija za zaštitu osobnih podataka i drugi pojma nemaju na što je hrvatska vlada, vjerojatno u sjeni nekakvih povijesnih prepucavanja, potpisala i tako se odrekla posljednjih ostataka vlastitog suvereniteta.

Naime, u kontekstu članka o pranju novca i narko-mafiji od prije godinu dana sam napisao kako američka administracija, CIA i DEA objavljuju lažni rat pranju novca, bankarima, narko-kartelima i terorizmu i nakon navedenog se nitko nije zapitao što znači FATCA i kako će nam taj zakon promijeniti živote?

Službenici u hrvatskim bankama kažu kako poštuju zakone o borbi protiv terorizma, pranja novca i utaje poreza. Pisati o učinkovitosti borbe protiv terorizma bi oduzelo previše vremena.

Čini se da je Paolo Barnard bio u pravu kada je u svom eseju napisao da samo 0,2% stanovništva zna tko upravlja našim životima i informirajući se pokušava razumjeti svijet oko sebe, a ostalih 99,8% neka se snebivaju kada ih svršen čin dočeka na šalterima, ovog puta banke, a drugi put tko zna gdje.

Uzmimo da su novinarima ruke bile vezane, jer do ožujka ove godine i ratifikacije nisu točno znali o čemu se radi, jer, kao što stoji na stranicama Porezne uprave Republike Hrvatske, “dok sporazum ne bude potpisan, tekst sporazuma ne može se javno objaviti, osim činjenice da će se sklopiti određeni tip sporazuma, a to je u ovom slučaju Model 1 A, što je i navedeno u ranijem priopćenju”.

“Ministarstvo financija Republike Hrvatske će zainteresiranu javnost o svakoj novosti po ovom pitanju izvješćivati na svojim Internet stranicama kada one budu dostupne”, stoji na kraju priopćenja od prošle godine, ali se jasno daje do znanja da će se sadržaj sporazuma objaviti kada ga službeno ratificiraju i SAD i Republika Hrvatska.

FOTO (HRT): Korisnik usluge jedne od banaka mora popuniti obrazac FATCA

Naime, navodno je jedna od globalnih misija američke vlade suzbijanje proizvodnje, krijumčarenja i prodaje droge i borba protiv narko-kartela, ili bi barem tako trebalo biti. U svom nastojanju da postigne što bolje rezultate u borbi protiv te pošasti, koja prema podacima Ujedinjenih naroda godišnje odnese 200 000 života , ne računajući one koji su život izgubili u ratovima paravojnih postrojbi kriminalnih klanova, osvetničkim pohodima meksičkih narko-kartela ili od posljedica zaraznih bolesti koje su česte među ovisnicima, Washington se odlučio na zakon koji bi, između ostalog, trebao pogoditi sve one koji sudjeluju u možda najvažnijem dijelu ove kriminalne aktivnosti, a to je pranje novca dobivenog od ilegalne prodaje droge i time se opravdava i popunjavanje ovog obrasca.

Američki portal Corporatocracy je upozoravao kako 1. srpnja 2014. u Sjedinjenim Državama na snagu stupa Zakon o inozemnim računima poreznih obveznika (Foreign Account Tax Compliance Act / FATCA), što je potvrdila američka udruga Asset Protection Society, a provodi ga američka vladina agencija koja se bavi prikupljanjem poreza i tumačenjem poreznih zakona (IRS).

Ovaj posebni zakon bi navodno trebao pogoditi sve one koji se bave pranjem novca od trgovine drogom, ali i utajom poreza i financiranjem terorizma, a svoje račune imaju u inozemnim bankama.

Analitičar James Hall tvrdi “kako riječ o najnovijem naporu američke administracije u ukidanju financijske privatnosti koju jamči međunarodni bankarski sustav, koji ionako posluje u okviru postojećih zakona koji predviđa oduzimanje imovine i razne vrste kazni”.

Ovaj je zakon u cijelosti prihvatila i Hrvatska i 20. ožujka ove godine su naše banke otvoriti vrata američkim istražiteljima, dok Rusija, Kina i mnoge druge zemlje nisu pristale na takvu suradnju i poručile su Washingtonu „kako imaju odlične domaće zakone u rješavanju tih problema“. (Agreement between the Government of the United States of America and the Government of the Republic of Croatia to Improve International Tax Compliance and to Implement FATCA: Croatia 3-20-2015)

Poznato je da se SAD uopće ne žele boriti protiv proizvodnje i prodaje narkotika, što je posebno vidljivo u Afganistanu, Kolumbiji, Peruu i drugim velikim proizvođačima opojnih droga, jer droga daje milijarde dolara profita.

“Povijesno gledano, Sjedinjene Države su zemlja u kojoj su koncentrirani najveći konzorciji organiziranog kriminala i američka vlada ne želi stvarnu borbu protiv trgovine drogom i to isključivo zbog enormnog profita koje donosi ta ilegalna aktivnost. Štoviše, istina je da Washington suptilno upravlja cijelim ovim poslom i samo se pretvara da se protiv toga bori. Apsurdno je misliti da drogu koja ulazi iz Meksika u SAD kontroliraju isključivo meksički gospodari života i smrti i šefovi narkokartela “, rekao je aktivist i član organizacije Vamos Unidos USA, Juan José Gutiérrez.

Glasnogovornik sjeverne meksičke države Chihuahua je ranije izjavio “kako se DEA, CIA i druge institucije nadležne za borbu protiv trgovine drogom u Meksiku uopće ne bore protiv tog zla, nego traže da oni upravljaju cijelim poslom“.

Analitičar Jesús Ramírez vjeruje kako vojna sredstva u borbi protiv trgovine drogom nameće Washington, koji je nebrojeno puta dokazao svoju neučinkovitost, što su u konačnici priznali i bivši američki predsjednici Jimmy Carter i Bill Clinton.

No, zakon FACTA je prošao i sjeća li se itko tko ga je i gdje potpisao i je li se o njemu vodila javna polemika kao kukastom križu na Poljudu ili koliko je ljudi posjetilo Jasenovac, Kumrovec ili Bleiburg u svibnju ove godine?

FATCA – Lažni zakon o sprečavanju pranja novca od trgovine drogom, utaje poreza i financiranja terorizma

Dakle, američka vojska, CIA i DEA, zajedno s meksičkom vojskom i policijom, te s vojskama u svim ostalim zemljama koje su im dale dozvolu za djelovanje na njihovom teritoriju, nisu polučili nikakav rezultat u borbi protiv droge i sada dolazi američko ministarstvo financija koje će, uz utaju poreza i međunarodni terorizam, taj problem „riješiti Zakonom o inozemnim računima američkih poreznih obveznika“ (FATCA), ali ne samo njih.

Analitičar portala Corporatocracy, James Hall, piše kako FATCA nije ništa drugo nego najnoviji napor američke vlade u ukidanju financijske privatnosti međunarodnog bankarskog sustava i jedina mu je svrha zatvaranje inozemnih bankovnih računa američkih građana i poreznih obveznika, koji ne moraju nužno biti američki državljani. Odredbe ovog zakona su prilično upitne u pravnom smislu. Pogledajmo zašto.

Službeno se FATCA želi obračunati s nepoštivanjem plaćanja poreza od strane američkih poreznih obveznika s računima u inozemstvu, fokusira na podnošenje izvješća američkom Kongresu i ministarstvu financija, mjerodavna je za provjeru američkih poreznih obveznika s inozemnim financijskim računima i off-shore imovinom, inozemnih financijskih institucija i računa od strane američkih poreznih obveznika ili stranih pravnih osoba u kojima američki porezni obveznici imaju znatan vlasnički udio.

Cilj zakona je izvještavanje o inozemnim financijskim sredstvima, koliki je trošak neprijavljivanja ili neplaćanja poreznih obveza, potom sve preuzima američka porezna uprava, zamrzava i oduzima sredstva sa sumnjivih računa.

FATCA je stupila na snagu 1. srpnja 2014. i sve banke u zemljama koje su pristale na suradnju će biti prisiljene račune i podatke o američkim, ali izgleda i drugim klijentima proslijediti američkom Ministarstvu financija, odnosno Agenciji za naplatu poreza (IRS).

Hrvatski obrazac još treba proučiti, ali pitanja na koja će klijenti ili pravne osobe u kojima američki građani imaju udio morati odgovoriti su slijedeća:

- Jeste li rođeni u SAD-u?

- Imate li ili ste ikada imali američku putovnicu?

- Imate li ili ste ikada imali američki Zeleni karton (Green Card, koji potvrđuje status stalnog boravka)?

- Živite li ili jeste li ikada živjeli u SAD-u, a ako jeste, navedite sve datume kada ste živjeli u SAD-u?

- Imate li ili jeste li ikada imali fizičku adresu u SAD-u?

- Imate li ili jeste li ikada u SAD-u imali adresu na vaše ime?

- Imate li ili jeste li ikada u SAD-u imali adresu koja se koristila vašim imenom?

- Imate li ili jeste li ikada imali pravnog zastupnika u SAD-u?

Ako ste potvrdno odgovorili da na bilo koje od navedenih pitanja, banke koje surađuju s američkim Ministarstvom financija će odmah zatvoriti vaš račun, sve podatke o financijskim transakcijama na provjeru poslati američkoj poreznoj upravi, koja će banci natrag poslati dopis u kojem može tražiti da se s vašeg računa odbije 30% od ukupnog iznosa i prebaci u vladin proračun.

Otkrivanje stvarnog vlasnika ili tvrtke koja posjeduje inozemni račun je predviđeno u članku zakona koji je presudan u „lovu na stvarnog vlasnika“.

“Stvarni korisnik kao pitanje politike je višeznačno. Ovdje je riječ o nečemu puno većem od pranja novca. Zakon također uključuje pitanje korupcije, prijevare, kršenja sankcija i utaje poreza, ali se sada na globalnoj razini naglasak daje na utaju poreza”, kaže Joshua Simmons, pravni savjetnik s odvjetničkog ureda Global Financial Integrity.

Izbjegavanje plaćanja poreza nema ništa gori učinak za američke financije od trgovine drogom. Ipak, svi napori u sprečavanju pranja novca su propali. Destruktivni napori u borbi protiv pranja novca, utaje poreza i financiranja terorizma pokazuju da zakoni i propisi koji su trebali spriječiti pranje prljavog novca nisu imali nikakvog učinka.

“Najnoviji gubici u ljudskim životima i novcu su posljedica ratova i nejasnog tumačenja zločina pranja novca. Međutim, sada fanatici u borbi protiv pranja novca tvrde da je potreban rat da se zaustavi globalna utaja poreza, trgovina droge i financiranje terorizma. Potrošeno je na stotine milijardi dolara i izgubljeno tko zna koliko života, a postoje oskudni dokazi da su se utaja poreza, terorističke aktivnosti i moć narko-kartela smanjili zbog propisa koji bi trebali spriječiti pranje novca”, komentirajući novi američki zakon piše Cayman Financial Review.

“Zagovornici zakona FATCA tvrde kako će novi zahtjevi onemogućiti automatsko pranje novca, međutim, riječ o totalnoj besmislici. Ideja da će banksteri obustaviti i odustati od stroja za pranje novca je neizvediva, jer američke vladine agencije kao što su DEA, CBP, ICE, DHS, ATF, a da ne spominjemo FBI i Središnju obavještajnu agenciju (CIA), tajna sredstva crpe upravo iz svog udjela u poslovanju s narko-kartelima, krijumčarenja i prodaje droge“, piše James Hall.

Kada bi se američka administracija doista odlučila ozbiljno boriti protiv pranja novca, onda bi morala udariti na najveće banke, jer su one te koje krše sve zakone i omogućuju nesmetan dotok čistog kapitala od kriminalnih aktivnosti.

Pranje novca, a ne nikakav kanal, glavni je izvor prihoda Paname. Zar bi netko doista trebao povjerovati da će Manuel Noriega ikada morati odgovarati na pitanja iz upitnika Zakona o inozemnim računima i odgovoriti živi li i je li ikada živio u Americi, te da navede datume i ima li ili je tamo ikada imao fizičku adresu? Vjerojatno neće, jer bi tada svi njegovi bankovni računi morali biti oduzeti, jednako kao i njegovom partneru Georgu H. Bushu. Osobne podatke u bankama vjerojatno nitko neće tražiti ni od pripadnika dinastije Al-Saud ili nekog drugog terorističko-kriminalnog klana. S druge strane hrvatskim državljnaima ostaje da pokorno ispunjavaju upitnike ili da svoja sredstva prebace u banke u Kini, Rusiji ili na Kubu. FATCA ostaje instrument kojim će se prisilno moći oduzeti sredstava običnih građana koji poštuju zakon, a njime će se proizvoljnoslužiti američka Agencija za naplatu poreza. Da slučajnone bude drugačije pobrinut će se gospoda okupljena u desničarski Tea Party.

Sprega kriminalnih klanova, terorističkih skupina, američke administracije i raznih sigurnosnih agencija, američkih multinacionalnih kompanija i banaka je nešto što sigurno neće omesti nikakve odredbe s kojima se hvale američki zakonodavci, no moguće oduzimanje nova američkih državljana je njihov problemto.

Ali što Hrvatska ima s tim. Ovdje se, pobogu, ne radi samo o čudnim pitanjima o osobnim podacima i trebalo bi se prevesti svih 50 stranica bilateralnog ugovora između vlada Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske o implementaciji zakona FACTA, a nakon što ga protumače pravnici, Ustavni sud ili “štojaznamtko”, ako su se prekršili nacionalni zakoni kako bi se pogodovalo interesima Sjedinjenih Država, sve koji su sudjelovali u njegovom usvajanju treba optužiti za veleizdaju i podrivanje državnog integriteta i suvereniteta RH.

No, kako je dovoljno pogledati spisak zemalja koje su učinile isto, izgleda da se treba pomiriti sa sudbinom da nismo suverena država, te da su nam od svega ostali zastava, grb, himna i nogometna reprezentacija, a i to je upitno.
 

 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)

U Rusiji se bilježi nezapamćeni pad rublje, inflacija galopira, a stanovništvo se u panici ubrzano snabdeva i pravi zalihe hrane. Domaći novac vade iz banaka i kupuju sve u trgovinama, a neki su dizali kredite u rubljima

U Rusiji nikad nije dosadno. Pa, mi smo na ovakve krize, udarce i kaos već navikli. Nije ovo prvi put. Naravno da su se ljudi uznemirili, ali ne toliko koliko bi se možda očekivalo – kaže kolega novinar Maksim Jusin iz Moskve.

Mnogo se ljudi, naglašava Jusin, pripremilo za ovakvu situaciju jer se već prije najmanje mjesec, dva mogao iščitati ovakav ishod. Rusi su snalažljivi pa je većina podigla svoje dolare i eure u strahu da se ne zabrani njihovo podizanje s računa, kao što je to u Ukrajini. Jusin napominje da je posljednjih tjedana zabilježen i povećan broj nenamjenskih kredita koji su podizani u rubljima. Neki snalažljiviji su podizali kredite i od deset tisuća dolara u rubljima – za taj iznos kupili bi dolare ili eure i sada bez panike vraćaju te kredite koji su se obezvrijedili. Neki su, pak, kupovali automobile i stanove na kredit u rubljima.

No, Jusin napominje kako sada svi čekaju da se tečaj stabilizira. Čini se da oni koji sada mahnito kupuju dolare i eure možda griješe jer se čeka da država ubrizga svoje devizne rezerve kako bi stabilizirala tečaj na razumnoj mjeri.

Krim je koštao

Kriza i ova situacija s Ukrajinom odavno su natjerale Ruse da se snalaze i vrte, pa je samo naivne romantičare dočekala nespremne – dodaje Jusin. Napominje da sada mnogi oporbenjaci likuju i kažu kako “Krim ipak nije pao – besplatno”.

Vraćamo se u 90-e. Konačno smo postali banana-republika – komentira, pak, stanovnik Moskve Jevgenij kojega smo dobili na mobitel dok je nervozno stajao u redu pred mjenjačnicom na Trgu Majakovskog u središtu ruske metropole.

Jevgenij je pokupio sve rublje koje je imao kod kuće – od žene, brata, šogora i bake koju je trebalo nagovarati da podigne s računa “ono nešto umirovljeničke ušteđevine koju ima” – i sada ih želi promijeniti u dolare ili eure kako bi “spasio što se spasiti dade”. U redu, otkriva, nema velike gužve, ali pred svim moskovskim mjenjačnicama i bankama ljudi čekaju. – Odvikli smo se od redova, ali sada nas ponovno vraćaju u prošlost – ljuti se Jevgenij. Dodaje kako je, srećom, uplatio doček Nove godine u Španjolskoj, u Barceloni, po starim, prihvatljivim cijenama pa je barem za to miran, “ali ako sada ne kupim eure, ne znam kako ću se tamo provesti”.

Velika zbrka

Priča nam kako mnogi njegovi prijatelji žele otkazati putovanja pa od agencija traže povrat u eurima, no one im nude rublje, i to po “ondašnjem tečaju”. – Vlada velika zbrka – priča nam dok se red relativno brzo pomiče, te dodaje kako se neki pribojavaju da bi, kad oni dođu do šaltera, moglo nestati eura i dolara.

Pad cijena nafte i sankcije, koje su uvedene Rusiji zbog ukrajinske krize, doveli su do neviđene inflacije. Rubalj nezadrživo pada. Još početkom rujna euro je bio 40 rubalja, a sada je već prešao granicu od 100 rubalja, iako je tijekom jučerašnjeg dana tečaj bio 84 rublja za euro.

Moskvom je zavladala blaga panika – kaže Jevgenij, a Jusin napominje da su najveći udarac doživjeli turistički operateri jer će se ove godine osjetiti veliki pad broja ruskih turista u Europi.

Ove će godine svjetske metropole prvi put nakon 2000. ostati bez rastrošnih Rusa koji će 2015. dočekati skromnije u ruskim destinacijama. Moskovski restorani trljaju ruke kao nikada dosad – objašnjava Jusin.

Dokad će ovo, kakav užas – gotovo na rubu plača govori žena u redu pred mjenjačnicom, piše portal Medialeaks. – Dok im ne damo Krim – dešperatno joj odgovara mladić koji s prijateljem preko mobitela pokušava doznati koja mjenjačnica u blizini daje najbolji tečaj za otkup.

Rusi su se bacili i na trošenje. – U IKEA-i i trgovinama bijele tehnike stvaraju se redovi. Ljudi kupuju sve što stignu, trebalo im to ili ne – priča nam Galina Kandaurova koja se također rastrčala po velikim moskovskim šoping-centrima. Prodavači spadaju s nogu, a skladišta se prazne brzinom svjetlosti. – Neki kupe dva-tri televizora ili dvije-tri perilice – prenosi gradski moskovski portal riječi prodavačice Nadje, dok njen kolega Dima, koji prodaje aparate za kavu, nemoćno gleda jer kod njega nema reda. Malo tko hoće male jeftine aparate.

Sada se sve prodaje po starim cijenama, a kad se one usklade s dolarom, to će biti kao ljubav u doba kolere – tvrdi Moskovljanka koja je produljenu pauzu za ručak iskoristila da dođe do šoping-centra i potroši “nepotrebni višak obezvrijeđenih rubalja”.

Potrošiti rublje

No, nisu svi u groznici – priča nam Jevgenij. Oni koji nemaju nikakvu ušteđevinu, samo dolaze pred mjenjačnice i sprdaju se s onima u redu. – Neki za ovu situaciju psuju Putina, a neki Obamu – smije se Jevgenij te dodaje kako se prvi put nakon sovjetskih vremena pojavljuju i redovi pred restoranima. – Ljudi žele potrošiti rublje pa ako ne mogu ni na što drugo, onda si makar priušte neku zabavu.

“U bankama uglavnom umirovljenici, kao da smo došli u ambulantu, a ne u banku”, piše na portalu Moskovskog komsomolca. “Oni još uvijek više vjeruju bankama, a svi bankovni šalteri su u pogonu”, prenose ruski portali i napominju da je ovo prednovogodišnje blagdansko vrijeme ipak unijelo određenu uznemirenost i neizvjesnost u napaćene ruske duše.

Ovako nije bilo od 90-tih

Cijene hrane su skočile za 25 posto u 2014. godini, a vjera stanovništva u stabilnost države ozbiljno je poljuljana, navodi “Business Insider”. Neimenovani stanovnik Moskve izjavio je za BI da su police u samoposlugama glavnog grada Rusije sve češće prazne, jer se stanovnici trude nabaviti što više hrane prije novog pada rublje.

On tvrdi da ovako nije bilo ni u vrijeme krize koja se dogodila prije pet godina. Samo cijene svinjenitine i šećera porasle su za 25 posto, a cijene ribe i morskih plodova za 15 posto, navodi “Nezavisnaja gazeta”. Izvješće državnog zavoda za statistiku također pokazuje da su cijene u prosincu nastavile rasti.

Samo za sedam dana cijene heljde, koja se u velikoj mjeri koristi u Rusiji, porasle su za 5,7 posto, dok su cijene jaja, krastavca i kupusa skočile između 4,3 i 6,2 posto. Prema podacima Ruske središnje banke, zbog skoka cijena hrane inflacija je prošlog mjeseca dosegnula 9,4 posto. Razloge ovakve krize valja tražiti u činjenici da Rusija veći dio hrane uvozi iz inozemstva, što u kombinaciji naglog pada rublje u odnosu na dolar i sankcija koje joj je uvela EU, dovodi do inflacije.

Deset razloga zašto je slabljenje valute put u katastrofu

Deprecijacijom bi najviše bili pogođeni građani jer bi im poskupjeli krediti, a inflacija bi im povećala troškove života.

Slabljenje kune, prevalilo bi se prije svega na teret građana. Većina ih je u kreditima vezanima za euro, pa bi slabljenje kune značilo i istodobno veći iznos kredita koji bi trebali otplaćivati. Isto bi značilo i za državu i njezin dug koji bi se također povisio, što bi pak moglo dovesti do nemogućnosti njegova servisiranja.

I inflacija kao jedna od posljedica također bi se prebacila ponajprije na teret građana. Zato se i druga skupina ekonomista, koji podržavaju politiku HNB-a, pita kome je i zašto u interesu slabljenje kune i preokret u monetarnoj politici koja je jedina godinama ekonomiju održavala stabilnom s obzirom na to da fiskalna politika svoju restriktivnost kroz smanjenje državnih rashoda i štednju nije provodila.

Zalaganjem za deprecijaciju mogla bi se nepotrebno stvoriti panika među građanima koji bi mogli pohitati u mjenjačnice da pretvore kune u eure, što bi dodatno oslabilo kunu. Takav scenarij već je viđen. Zasad panike nema, tečaj je upravo na razini od 7,7 kune za euro, no i to je najveća razine eura naspram kune u zadnjih 10 godina.

Mnogo je negativnih učinaka dvoznamenkaste ubrzane deprecijacije sa 7,7 na 8 i više kuna za euro u kratkom razdoblju za Hrvatsku kao malu i otvorenu ekonomiju. Evo najvažnijih deset razloga protiv:

1. Povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća

Ovaj razlog osjećaju svi oni građani i poduzeća koji su podigli kredit uz valutnu klauzulu (u velikoj su većini) kojima iz mjeseca u mjesec raste vrijednost anuiteta koji otplaćuju. Primjerice, mlada obitelj koja je podigla dugoročni stambeni kredit s mjesečnim anuitetom od 500 eura morala bi zbog deprecijacije od 10% platiti 380 kuna više za ratu stambenog kredita.

2. Povećava uvozne cijene, što uzrokuje inflaciju i povećanje troškova poduzeća

Slabljenje domaće valute izravno utječe na porast uvoznih cijena jer je Hrvatska uvozno ovisna (pokrivenost je robnog uvoza izvozom samo 46 %). To znači više cijene na policama trgovina, više troškove repromaterijala za proizvođače, više cijene benzina… scenarij koji nas vodi u spiralu inflacije iz koje je Hrvatska izišla prije 15 godina.

3. Smanjuje 
štednju u kunama

Kuna je u kratkom razdoblju ponovno neatraktivna valuta. Samo je posljednja deprecijacija od 5% u posljednja tri mjeseca donijela ogromnu konverziju štednje stanovništva iz kune u euro. Jedno je od važnih svojstava novca da ga se koristi kao sredstvo štednje, u ovom slučaju kuna je to prestala biti, a pri još bržoj deprecijaciji ponovno bi trebalo čekati deset godina da se vrati povjerenje u kunu (do tada ćemo vjerojatno već uvesti euro).

5. Povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez

Kroz povećanu vrijednost uvoza zbog višeg tečaja eura PDV koji se obračunava pri uvozu automatski je veći pa prema tome deprecijacija oporezivanjem dodatno povećava cijene i ubrzava inflacijsku spiralu.

4. Deprecijacija smanjuje realni dohodak stanovništva jer je većina troškova i obveza indeksirana u stranoj valuti

Stanovništvo ima ugovorenu plaću u kunama (najčešće nije indeksirana na promjenu tečaja), a automatski je posljedica manja količina robe i usluga koja se može kupiti zbog deprecijacije jer će većina trgovaca povećati svoje cijene – raste im uvozna cijena. Smanjivanje realnog dohotka znači smanjenje standarda i siromašnije građane.

6. Utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira (dionice/obveznice/komercijalni zapisi) i usporava oporavak burze

Svi vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi denominirani su u kunama. Uza znatan pad cijene dionica u posljednjih godinu dana njihova bi vrijednost bila još manja zbog deprecijacije kune.

7. Povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u BDP-u

Vanjski je dug dosegnuo 45 milijardi eura, što bi uz deprecijaciju na 8 kuna pridonijelo povećanju za 31,4 milijarde kuna. Kada se to podijeli s BDP-om, dobivamo vanjski dug veći 9,4%, mjereno udjelom u BDP-u.

8. Deprecijacija smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća

Poduzeće koje izda račun u kunama, a neka mu velika kompanija jednostavno ne želi platiti ili ugovori valutu plaćanja za šest mjeseci, ima sve manju realnu vrijednost potraživanja zbog deprecijacije i posljedično inflacije. To se posebno odnosi na mala i srednja poduzeća koja imaju potraživanja od velikih tvrtki i koja sebi zbog svog snažnijeg tržišnog položaja mogu priuštiti da ne plate na vrijeme, odnosno da ugovore valutu plaćanja od šest mjeseci i dulje.

9. Pridonosi nepovjerenju investitora u sposobnost otplate dugova

Inozemni investitori i vjerovnici zbog smanjenja realne vrijednosti domaćeg proizvoda povećat će nepovjerenje u domaću ekonomiju jer je realni domaći proizvod nužan za otplatu dugova.

10. Deprecijacijom svi u konačnici gube i ona vodi u još dublju recesiju

Deprecijacijom se otvara spirala međuovisnosti inflacije, troškova i tečaja, što prema hrvatskom višegodišnjem iskustvu iz 80-ih i 90-ih vodi u recesiju koja bi u ovim međunarodnim okolnostima bila najdublja dosad, a to u konačnici vodi u neželjenu višegodišnju depresiju.
 

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19501"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

I Grčka i Srbija i Hrvatska imaju višestranački sustav i nominalno demokratske ustave, institucije i procedure koje jamče ljudska prava i građanske slobode. No je li ta forma ispunjena demokratskim sadržajem? Jesu li te zemlje doista demokratske?

Ne postoji ljudski izum ili dostignuće koje se nije otelo svojoj prvotnoj svrsi i preobrazilo u opasno oružje. Dinamit i nuklearna energija su klasični i banalni primjeri, a posljednji događaji na jugoistoku Europe potvrđuju da se to zbiva i s demokracijom i to na vrlo osebujan način.

I Grčka i Srbija i Hrvatska imaju višestranački sustav i nominalno demokratske ustave, institucije i procedure koje jamče ljudska prava i građanske slobode. No je li ta forma ispunjena demokratskim sadržajem? Jesu li te zemlje doista demokratske?

Slučaj prvi. Grčka. Politička elita stvori astronomski javni dug. Dug dođe na naplatu i pokaže se da dužnik nema ni novca ni pokrića, čime ugrozi svoje vjerovnike. Vjerovnici predlože izvjesna, možda dobra, možda loša rješenja jer dugovi se, naime, moraju vraćati, ovako ili onako. To je staro i neumitno načelo imovinskog prava. Ostaje samo pitanje tko će vratiti dug: grčka država ili građani Grčke?

To jedino meritorno pitanje nije bilo postavljeno na posljednjim grčkim izborima. Nitko se nije upitao zašto bi građani trebali biti jamci javnog duga, dakle taoci svoje države. Istina, postoji začkoljica. Grčka država – i kada bi htjela – ne može znatan dio građana poštedjeti te talačke situacije iz jednostavnog razloga što je velik dio biračkog tijela zaposlen u javnom sektoru. Neminovno smanjenje javnih troškova neće dakle pogoditi samo državu i političku elitu nego i mnoge građane.

Drugim riječima, grčka država nije stvorila samo prisilne jamce i taoce nego i suučesnike. Jasno, kada su primali onu famoznu četrnaestu plaću, zaposlenici se nisu pitali postoji li pokriće za tu rastrošnost. Ne treba im zamjeriti, jer države su sposobne uvući svoje građane i u neusporedivo opasnije kriminalne avanture. Nitko se nije usudio tim ljudima reći da su prevareni, da za njihova nepotrebna i preplaćena radna mjesta nema više novca i da tog novca zapravo nikad nije ni bilo.

Umjesto suočenja s istinom i podsjećanja na prastaru dužnost vraćanja dugova, umjesto neke nove, nulte godine u kojoj bi započeo spor i mukotrpan oporavak, političke stranke su građanima ponudile demagoško praznoslovlje pa i ekstremizam. Izbori su održani (ili će biti ponovno održani, svejedno) i demokratska forma je sačuvana, ali je ispražnjena od svakog demokratskog pa i svakog suvislog sadržaja.

Slučaj drugi. Srbija. Na predsjedničkim izborima pobijedio je radikalni nacionalist. Sa stanovišta demokratske procedure ti su izbori bili valjani. No ta puka forma Srbiju ne čini demokratskom zemljom, jer u Srbiji nema relevantne političke partije koja je sposobna izgovoriti nekoliko jednostavnih istina: da je Srbija izgubila Kosovo i da priznavanje neovisnosti Kosova i odricanje od rasističke albanofobije nema alternative.

Nadalje, jednako važno, ako ne i važnije, nijedna od tri najjače političke partije u Srbiji ili ne želi, ili ne zna, ili ne može, ili najradije ne bi zauzela nedvosmislen i jasan stav prema užasu koji je srpski nacionalizam izazvao na prostoru bivše Jugoslavije u drugoj polovici osamdesetih i devedesetih godina. Drugim riječima, diskontinuitet u odnosu na Miloševićevu zločinačku politiku je polovičan, kompromisan, iznuđen, neiskren, u najboljem slučaju nepotpun, dakle moralno neupotrebljiv.

Bez tog diskontinuiteta, bez te denacifikacije izbori u Srbiji nemaju demokratski legitimitet, nego su neka vrst ankete koja ispituje količinu autizma i bunila u kojem su građani Srbije zatočeni već preko dvadeset godina.

Slučaj treći. Hrvatska. Na čelo najjače oporbene stranke, dakle na čelo organizacije koja bi po definiciji trebala biti najvažniji jamac demokracije, došao je čovjek koji ne vidi ili ne zna uvidjeti proturječje između svoga svečanog protivljenja svakom obliku totalitarizma i svoje privrženosti totalitarnoj ideologiji kakav je nacionalizam.

On ne zna ili ne želi znati da zemlja u kojoj parlament sluša crkvu nije demokratska republika nego feudalna teokracija. Dobivši monolitnu organizaciju koja će se obnovljenom strašću posvetiti nacionalističkim budalaštinama, Hrvatska je izgubila oporbu. Dobila je histeričnu falangu koja će napadati svaki dobar potez vladajuće koalicije (kojih je ionako malo, a i tada su bojažljivi i polovični), a na loše poteze vlasti reagirat će širenjem moralne panike.

Zemlja u kojoj se ni vlast nije nedvosmisleno i beskompromisno distancirala od nacionalizma i u kojoj se oporba ponosi svojim nacionalizmom nije demokratska zemlja nego dijagnoza. Činjenica da HDZ poraz na izborima nije iskoristio za svoju demokratizaciju nego za produbljivanje svoje moralne i intelektualne bijede te da između predsjedničkih kandidata i nije bilo suštinskih razlika samo je dio opće, vrlo nevesele kliničke slike.

U Grčkoj, Srbiji i Hrvatskoj demokracija nije sredstvo kojim građani kontroliraju političku elitu, nego ritual kojim politička elita kontrolira građane. Štoviše, postojanje formalne demokracije u tim je zemljama političkim elitama samo olakšalo korumpiranje građana, negdje četrnaestom plaćom, negdje nacionalističkim izmišljotinama. Njihova suverenost nema nikakvu racionalnu funkciju i svodi se na održavanje virtualnog, paralelnog svijeta u kojem važe neka drugačija moralna pravila pa čak i drugačija percepcija stvarnosti.

U tom svijetu nema vraćanja dugova, troši se lažni novac, država je i san i smisao života, jedan odvratni nacionalistički rat je totem s dignitetom, Kosovo (i tko zna što još) je u sastavu Srbije, a Ratko Mladić i ostali generali nisu zločinci nego heroji. Da slika bude potpuna, treba spomenuti i takozvanu Veliku ideju (Megali idea) po kojoj se Grčka prostire do Kavkaza. Uvijek se nađe dovoljno podanika koji u takvim poniženjima i nasrtajima na zdrav razum vide nešto čemu vrijedi dati i glas na izborima i život. I uvijek ima dovoljno smutljivaca koji će takve halucinacije nazvati demokracijom.

Taj prešutni sporazum između političke elite i gomile ima demokratsku formu i stvara privid demokratskog legitimiteta ne bi li prikrio bezakonje, prijevaru, krađu i laž, nerijetko i ubojstvo. Fašizam se umiva demokratskom procedurom jer više nije naivan da bi marširao ulicama.

No demokracija nije déodorant za prikrivanje fašističkog smrada. Ona je, za razliku od fašizma i njegovih nacionalističkih inačica, prije svega pravo na izbor, pri čemu je u lažnoj demokraciji izbor dekorativan, ritualan i formalan, dok je u stvarnoj demokraciji moguće birati između doista različitih i jasno definiranih političkih svjetonazora. I konačno, ono najvažnije: posljedice tog izbora nikada i nipošto ne smiju biti sudbonosne jer neka država demokratska je onoliko koliko se suzdržava od zadiranja u sudbinu građana.

Kako stvari stoje u Grčkoj, katastrofa je neizbježna podjednako i s dosadašnjom političkom elitom i sa Syrizom i sa Zlatnom zorom. Na podjednak način i Srbija ostaje zemlja bez perspektive dok bude birala između beznadno polovičnog Tadića (bivšeg, ako je to bitno), Šešeljevog doglavnika i Miloševićevog nasljednika.

I građani Hrvatske osuđeni su na jadnjikavo tumaranje dok se politička elita ne odrekne svojih zabluda i svoje potrebe da proizvodi i zlorabi zablude i dok se hrvatske političke dvojbe budu svodile na izbor između jedne nespretne, nedorečene, lakomislene i, biva sve jasnije, nesposobne koalicije, s jedne strane, i sablasnog HDZ-a, s druge strane.

Netko može reći da je pojava stvarne demokratske alternative koja će državu staviti u službu građanskih interesa, odreći se nacionalnih fikcija s dužnom količinom ironije i građane, jednostavno rečeno, pustiti na miru, u tim zemljama nemoguća i utopijska. U redu, ako je tako, građane Grčke, Srbije i Hrvatske od potpunog poniženja može spasiti tek spoznaja da mogu birati samo između utopije i beznađa.
 
 
(tportal.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9646"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]