Krajnje ljevičarski papa Franjo naredio je kršćanima da prestanu pokušavati „privući što više ljudi“ da dođu k Kristu i da se pridruže kršćanskoj vjeri

“Ne smijete se ponašati poput poslovnog čovjeka koji pokušava privući što više ljudi” – rekao je papa Franjo u govoru u ponedjeljak, piše bitanski Guardian.

“Tehnički rečeno: ne smijete se prozelitizirati. Nije na Kršćanima da se kršćanski prozelitiziraju.”

Po definiciji prozelitizam označava nametljivo i nasrtljivo, nasilno i fanatično vrbovanje za jednu vjersku zajednicu, političku grupaciju ili za određene svjetonazore.

Nije prvi put da je papa Franjo proglasio prozelitiziranje lošim. Prije nekoliko godina u jednom intervjuu, Franjo je rekao da je “prozelitizam je velika glupost, to nema nikakvog smisla.”

Ove opomene protiv prozelitizacije mogu izgledati zbunjujuće za američke kršćane, koji su korisnici velike misionarske misije kršćana u Novom svijetu.

Žrtva i hrabrost ranih kršćana, uključujući katolike, u Americi su pomogli izgraditi zdravu, prosperitetnu kršćansku naciju u Sjedinjenim Državama i stvoriti tkivo društva koje im je stoljećima dobro služilo.

Pa zašto papa Franjo osuđuje misionarske napore?

Papa Franjo ima dugu povijest davanja naizgled nekršćanskih izjava. U 2017. godini šokirao je kršćane širom svijeta izjavljujući da je „Isus pretvoren u sotonu“.

Optužujući Isusa da je “propadao do te mjere da se potpuno uništio”, papa Franjo je proširio sotonsku nauku dalje kad je rekao da je Isus Krist “sebe učinio đavlom i zmijom, za sve nas”, objavio je dnevni list L’Osservatore Romano, novine Vatikana.

Heretička izjava pape Franje je došla nakon što je prekinuo stoljeće kršćanske tradicije ranije ove godine, govoreći gomili od 33.000 katolika u Rimu da se „osobni, neposredni, neposredni odnos s Isusom Kristom“ mora izbjeći pod svaku cijenu.

“Imati osobni odnos s Isusom opasno je i vrlo štetno” – rekao je papa tijekom govora 25. lipnja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sve veći broj američkih katolika kaže kako se preispituje hoće li ostati u crkvi, navodi se u novom istraživanju agencije Gallup

Anketa, objavljena u srijedu, pokazala je kako 37% katolika u SAD-u preispituje svoju predanost Crkvi jer je otkriveno sve više optužbi za seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika u Katoličkoj crkvi.

Izgleda da je filipinski predsjednik Rodrigo Duterte bio u pravu kad je predvidio da katolička crkva neće dulje preživjeti zbog skandala sa pedofilskim svećenicima.

Prema izvješćima ankete koje proveo Gallup rečeno je da je brojka iznosila 22 posto 2002. godine, kada se crkva bavila sličnom krizom u SAD-u.

Posljednji put je Gallup istraživao o tome 2002. godine, nakon što je izvještaj dnevnika Boston Globe izvijestio o široko rasprostranjenim zlostavljanjima katoličkih svećenika na području Bostona i nastojanjima crkvenih vođa da spriječe da podaci o zlostavljanju dođu u javnost.

Gallupovi najnoviji nalazi pokazuju da sadašnji skandal pogađa američke katolike više nego onaj iz 2002. godine.

Znatan broj katolika koji i prakticiraju i ne prakticiraju katoličku vjeru kažu da razmišljaju o napuštanju crkve, ali oni koji su manje vjerni svojoj vjeri češće preispituju izlazak iz crkve, pokazalo je istraživanje.

46 posto je katolika koji rijetko ili nikada ne posjećuju crkvu, 37 posto je onih koji mjesečno posjećuju crkvu, a 22 posto je onih koji tjedno posjećuju, i taj postotak vjernika preispituju hoće li ubuduće ostati u crkvi.

Usred najnovijeg pedofilskog skandala, jedan na četiri američka katolika kažu kako imaju vrlo malo ili nikakvo povjerenje u američke biskupe i druge katoličke vođe.

Samo 40 posto katolika u SAD-u kažu da imaju “puno” povjerenja u papu Franju.

Budući da su prve javne optužbe za zlostavlje protiv katoličkih svećenika izašle u javnost 2002. godine u Bostonu, mnogi slični slučajevi potresli su Crkvu, a 2018. godina je donijela novi val takvih optužbi.

Vjerodostojnost hijerarhije Katoličke crkve totalno je potonula prošle godine nakon što su u SAD-u, Čileu i na drugim mjestima otkrivena nova izvješća o seksualnom zlostavljanju iz prošlosti i prikrivanju, te je i sam Papa Franjo bio u to upleten.

Mathew Schmalz, stručnjak za Crkvu i profesor na Fakultetu svetog križa u Worcesteru u američkoj državi Massachusetts, kaže da Crkva nikada neće vratiti izgubljeni kredibilitet.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Aktivni vjernici uglavnom su sretniji vlastitim životom, baš kao što su i snažnije društveno angažirani nego skeptici i nereligiozne osobe

Osim toga, vjernici manje piju i puše, ali, suprotno dosadašnjim nalazima, nisu tjelesno i mentalno zdraviji od nereligioznih osoba, tako glase netom objavljeni rezultati velikog međunarodnog istraživanja američkog Pew Research Centra o utjecaju religije na zdravlje i način života, provedenog u 57 država svijeta.

Spomenuti nalazi demantiraju brojne ranije ankete koje su gurale tezu prema kojoj su religiozne osobe zdravije i duže žive od ostalih, pa čak i da se bolje nose sa stresom ili karcinomom.

U istraživanju Pew Research Centra ispitanici su podijeljeni u tri skupine – “aktivni vjernici” (koji barem jednom mjesečno sudjeluju u vjerskim obredima), “neaktivni vjernici” (koji za sebe kažu da su vjernici, ali religija nema utjecaja na njihove stavove) te “ireligiozne osobe” kao što su ateisti, agnostici i skeptici, a mjereno je njihovo zdravlje, osjećaj sreće i društvena angažiranost.

Čemer Europe

Rezultati jako variraju od države do države. Recimo, religiozne osobe u SAD-u, Meksiku i Tajvanu manje su sklone porocima poput alkohola i nikotina, a izjavljuju i da su u većini slučajeva jako dobra zdravlja.

Međutim, u preostalih 26 država koje obuhvaća ovaj dio istraživanja (od Kanade i Njemačke do Slovenije, Rusije, Singapura) vjera nema veći utjecaj na njihovo zdravlje jer su, dokazala je statistika, podjednako bolesni i skloni pretjeranoj tjelesnoj težini i ne vole redovito vježbati baš kao i nevjernici.

“Religioznost nema direktan utjecaj na poboljšanje života pojedinaca, odnosno i sekularne i vjerske aktivnosti podjednako utječu na tjelesno i psihološko zdravlje ljudi”, pojasnili su stručnjaci Pew Research Centra.

Uostalom, u pet zemalja neaktivni vjernici i ateisti osjećaju se zdravijima nego tamošnji vjernici, a to su Španjolska, Slovenija, Estonija, Čile i Ekvador, a u još 17 država građani su podjednako zdravi ili bolesni bez obzira na to vjeruju li u Boga ili ne. Ali velike su razlike kada se radi o konzumiranju duhana, jer u čak 17 od 19 država vjernici manje puše nego ateisti, dok nema većih razlika tek u Poljskoj i Češkoj.

Zato se ateisti i nezainteresirani za vjeru češće bave sportom nego aktivni vjernici svuda osim u Americi, Tajvanu, Njemačkoj, Južnoj Koreji i Kini. U većini država nema većih razlika ni kada je riječ o pretilosti, ali, ipak, ovo je problem koji muči statistički značajan broj aktivnih vjernika u pet europskih država: Francuskoj, Poljskoj, Španjolskoj, Češkoj i Švicarskoj.

Sreća je nešto drugo i može biti povezana s vjerom u Boga jer će 36 posto aktivnih vjernika u Americi izjaviti da su u životu jako sretni, nasuprot samo 25 posto nereligioznih.

U Australiji je sretno čak 45 posto vjernika, u usporedbi sa 33 posto ateista i 32 posto neaktivnih vjernika, baš kao što su vjernici u 12 država uvjerljivo sretniji od ostalih, a obratna situacija nije nigdje zabilježena. Sreća je, uz to, više stvar podneblja nego vjerskih uvjerenja, barem prema rezultatima istraživanja.

Jer, daleko najsretniji ljudi žive u zemljama Latinske Amerike, a prednjače žitelji Meksika i Kolumbije te Ekvadora. Na suprotnom polu našli su se Europljani, posebno na istoku kontinenta, pa se najmanje sretnih može pronaći u Estoniji, Rusiji, Ukrajini, Španjolskoj i Bjelorusiji.

Revni volonteri

Izgleda kako su aktivni vjernici i društveno angažiraniji nego ateisti ili indiferentni vjernici. Čak 58 posto vjernika u SAD-u volontira u dobrotvornim društvima, sindikatima i sportskim klubovima, prema 51 posto indiferentnih te 39 posto ateista i agnostika. Sličan nerazmjer zabilježen je u još 11 država.

Aktivnosti se odnose i na političku participaciju – na izbore u SAD-u redovito izlazi 59 posto religioznih birača, ali samo 48 posto iz ostalih skupina.

Slična je situacija i drugdje, u Njemačkoj, Bjelorusiji, Španjolskoj, Hong Kongu, Argentini pa čak i Sloveniji, u kojoj Katolička crkva nema pretjeran utjecaj, ali i u deželi na izbore izlazi 70 posto aktivnih vjernika, a tek 51 posto nereligioznih.

(jutarnji.hr)

Nakon 2010. godine ovo je najveći izlazak ljudi iz Katoličke Crkve

Broj izlazaka iz redova Katoličke Crkve u Austriji u 2018. se značajno povećao u usporedbi s prijašnjim godinama, javila je austrijska katolička novinska agencija Kathpress.

“2018. je ukupno 58.378 osoba napustilo redove Katoličke Crkve u Austriji, što je 8,7 posto više nego 2017.“, javlja Kathpress. Prema tim statistikama, u Austriji, s ukupno 8,8 milijuna stanovnika, trenutno živi 5,05 milijuna katolika.

Najveći broj vjernika, njih 85.000, Katoličku Crkvu je napustilo 2010. Natprosječno snažan porast istupa iz crkve u 2018. bilježi se u biskupijama Beč i Klagenfurt.

Unatoč padu broja članova, crkva bilježi rekordne prihode iz crkvene pristojbe koju plaćaju vjernici, a koja ovisi o zaradi.

Od pristojbe Katolička Crkva u Austriji je 2018. prikupila 461 milijun eura. Porast tih prihoda povezuje se s porastom dohotka građana.

Istodobno je u redove Katoličke Crkve u Austriji primljeno 5.311 novih članova što je porast od 105 posto u usporedbi s 2017.

Pritom se u najvećem broju slučajeva radi o muslimanskim izbjeglicama koji konvertiraju na katoličanstvo. Prema posljednjem popisu građana u kojem je bilo dozvoljeno postavljeno pitanje izjašnjavanja po vjerskoj osnovi, onom iz 2001., 73 posto građana Austrije je bilo katoličke vjere, 4,7 posto protestantske 4,2 muslimanske vjeroispovijesti te 12 posto onih koji ne pripadaju ni jednoj vjerskoj zajednici.

(vecernji.hr)

Prije svega su licemjeri oni koji su, kako kaže Franjo, “sposobni tkati ateističke molitve, one bez Boga, a to čine da bi ih ljudi cijenili”

Koliko smo puta vidjeli ljude koji odlaze u crkvu, budu tamo cijeli dan, odlaze u nju svaki dan, a onda žive mrzeći druge ljude ili govoreći loše o njima. To je skandal! Žive kao ateisti – kazao je papa Franjo tijekom prve ovogodišnje opće audijencije srijedom.

“Bolje je živjeti kao ateist nego davati protusvjedočenje da ste kršćanin” – kazao je Franjo govoreći u katehezi o velikoj kršćanskoj molitvi Očenaš koju je uveo Isus distancirajući se od dviju skupina ljudi: licemjera i pogana.

Prije svega su licemjeri oni koji su, kako kaže Franjo, “sposobni tkati ateističke molitve, one bez Boga, a to čine da bi ih ljudi cijenili”.

Druga kategorija ljudi od kojih Isus uzima distanciju su pogani. Franjo kaže kako pogani misle da se “moli govoreći”, odnosno “i ja mislim da mnogi kršćani drže da molitva znači govoriti Bogu, oprostite mi, kao papagaj. Ne, treba se moliti iz srca, iznutra.” Tamo gdje je evanđelje, tamo je i revolucija. Evanđelje nas ne ostavlja mirnima i zbog toga je revolucionarno, objašnjava Franjo.

Isus je govorio o vrstama ljudi u onom vremenu, ali ljudi nisu različitiji ni danas. Sve osobe sposobne ljubiti, djelatnici mira koji su i tada završili na margini povijesti, stvaratelji su Kraljevstva Božjeg, kaže Franjo.

Ljubav nema granica. Može se ljubiti svoga supruga ili svoju suprugu, svoga prijatelja, pa čak i svoga neprijatelja, kazao je Franjo i citirao Isusa: “A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5:43-48).”

Franjo zatim objašnjava temelj Isusova govora na Gori: budite prava djeca svog Nebeskog Oca. Kaže kako ta poglavlja Evanđelja po Mateju ne treba smatrati “govorom o moralu”, već je to “teološki” govor.

Kršćanin nije netko koji se zauzima da bude bolji od drugih već onaj koji zna da je grešnik kao svi. Kršćanin je jednostavno čovjek koji stoji pred novim gorućim grmom, pred otkrivenjem jednog Boga koji ne nosi enigmu neizrecivog imena, već traži od svoje djece da ga se zaziva imenom “Oče”, da obasja svijetlom dobrote ovaj svijet koji žeđa za dobrotom i koji očekuje lijepe vijesti.

(vecernji.hr)

U Njemačkoj 55 posto kršćana misli da je “islam uglavnom nespojiv s kulturom i vrijednostima zemlje”, a to isto smatra 32 posto ateista

Zapadnoeuropski ateisti i agnostici tolerantniji su prema imigrantima, muslimanima i Židovima od njihovih sugrađana, kršćanskih vjernika, pokazalo je istraživanje Pew Research Centera.

Istraživanje “Biti kršćanin u Europi” provedeno je u 15 zapadnoeuropskih zemalja i isto je tako pokazalo da su protestanti tolerantniji prema drugima i drugačijima od katolika.

Problem u Europi

Ta je studija pokazala da u Njemačkoj 55 posto kršćana misli da je “islam uglavnom inkompatibilan s kulturom i vrijednostima zemlje”, dok to isto misli samo 32 posto ateista.

U Finskoj su ti postoci veći, 67 prema 54 posto, a nešto su se tolerantniji pokazali Francuzi, u zemlji s brojnom muslimanskom manjinom, kojih je 45 posto među kršćanima skeptično u mogućnost integracije muslimana u društvo.

Isto tako, samo 20 posto ateista to misli. S druge strane, u Belgiji su se oni kršćani koji redovito idu u crkvu pokazali najmanje voljnima za ograničenje imigracije. Sociologa religije Ivicu Maštruka rezultati nimalo nisu iznenadili.

– Agnostici i ateisti nisu opterećeni nikakvim religioznim predrasudama, dok se kod kršćana češće javlja otpor prema onima koje se percipira kao drugačije, kao pripadnike krive vjere – rekao nam je on.

Europa se posljednjih godina suočava s problemom nekontrolirane migracije. U Mađarskoj je nedavno najavljen i zakon prema kojem bi pomaganje ilegalnim imigrantima postalo kažnjivo djelo. U Austriji se u ovom trenutku smanjuju javni rashodi za socijalnu pomoć za strance, a također su u Sloveniji imigrantske teme ušle u predizbornu političku arenu.

– I dok sada gledamo situaciju u kojoj je nesnošljivost prema migrantima izrazitija, protokom vremena taj intenzitet pada. Uz to, ponekad se nesnošljivost i skriva ako izaziva širu osudu društva – smatra Maštruko i dodaje da je u mađarskom slučaju otpor prema imigraciji, smatra, i religiozno utemeljen.

Protestanti tolerantniji

Istraživanje je pokazalo i da su protestanti prema islamu tolerantniji od katolika, i to posebno u Njemačkoj, u kojoj žive i jedni i drugi.

U toj zemlji 31 posto katolika ima osjećaj da su “stranci u svojoj vlastitoj zemlji”, što misli tek 19 posto protestanata.

– Ta razlika proizlazi iz određene demokratičnosti kod protestanata koji su naviknutiji na pluralistički pristup. Oni nisu podložni jednom autoritetom kao katolici – objašnjava Maštruko, koji je usput dodao da nije čudno da je komunizam u Europi bio najrašireniji u društvima s katoličkom tradicijom, poput Italije, Španjolske i Francuske jer, kako je rekao, komunizam pokušava izgraditi kraljevstvo Božje na zemlji, a Katolička crkva propovijeda komunizam na nebu.

S druge strane, na Međunarodni dan migranata u siječnju papa Franjo pozvao je na prihvat imigranata.

– Imati strahove i sumnje nije grijeh, ali dopustiti im da utječu na naše ponašanje jest – rekao je. Ovo je istraživanje provedeno između travnja i kolovoza prošle godine na oko 1500 ispitanika u svakoj od 15 zemalja zapadne Europe.
 
(vecernji.hr)

Iako broj vjernika stalno opada, zahvaljujući snažnom njemačkom gospodarstvu tamošnja Katolička crkva nikad nije bolje zarađivala

Gospodarski dnevnik Handelsblatt objavilo je da je 27 njemačkih biskupija u prošloj godini prikupilo rekordnih 6 milijardi eura, pa je ukupno bogatstvo Crkve naraslo na najmanje 26 milijardi eura.

Crkva je 15 milijardi eura plasirala u financijske investicije i još 20 milijardi eura u nekretnine, prenio je Handelsblatt. Velik dio bogatstva čine nekretnine, posebno na području bivše Zapadne Njemačke, koje su Crkvi donirali pripadnici nekadašnjeg plemstva.

U ukupnu imovinu treba uračunati i poseban mirovinski fond, težak oko pet milijardi eura, iz kojeg se isplaćuju mirovine crkvenim velikodostojnicima, prenio je National Catholic Register, najstariji katolički list u Sjedinjenim Državama.

I taj bi iznos mogao biti veći jer nisu sve biskupije dostavile tražene informacije novinarima Handelsblatta.

Crkveni porez

U Njemačkoj se vjerske zajednice financiraju iz posebnog crkvenog poreza. Katolici i protestanti plaćaju crkveni porez od 8 do 9 posto. Taj porez uveden je još 1919., u Weimarskoj Republici, i prenesen u suvremenu Njemačku.

U Bavarskoj i Baden Württembergu on iznosi 8 posto od poreza na dohodak, a u drugim pokrajinama 9 posto.

Kako bi izbjegli plaćanje (ali ne samo zbog toga), mnogi Nijemci izlaze iz Crkve. Od 2000. godine 2,2 milijuna Nijemaca napustilo je Katoličku crkvu. Tko istupi iz Crkve, nema pravo na pričest ni bolesničko pomazanje, ali ne može mu se zabraniti da prisustvuje misi. Ne može biti kum na krštenju niti ići na ispovijed.

Porez su obavezni plaćati svi kršteni stanovnici Njemačke, prenosi National Catholic Register.

Događa se da Crkva provjerava doseljenike koji u poreznoj prijavi izjave da nisu kršteni, pa onda ne moraju plaćati taj porez. Točnu informaciju lako saznaju u matičnoj župi zemlje porijekla. Osim poreza, katolička i protestantska crkva u Njemačkoj dobiva i državne subvencije, a uživaju i porezne olakšice koje ne vrijede za ostale vjerske skupine, prenosi američki NCR.

Blizu skandala

Mnogi smatraju skandaloznim što unatoč tolikom bogatstvu Crkve zaposlenici crkvene bolnice u Saarlandu moraju štrajkom zahtijevati poboljšanje radnih uvjeta. S velikim novcem kroz crkvene redove širi se korupcija i sekularizacija: jedno je istraživanje pokazalo da 54 posto njemačkih svećenika odlazi na ispovijed jednom godišnje ili rjeđe.

Kod župnih pomoćnika taj je postotak čak 91 posto. Žestoko je odjeknuo skandal s bivšim biskupom iz Triera: Franz-Peter Trebartz van Elst potrošio je 31 milijun eura za obnovu biskupske rezidencije. Sadašnji biskup Triera tamo ne želi živjeti, a biskup van Elst poslan je u Rim, gdje je sada član Pontifikalnog vijeća za novu evangelizaciju.

Njemačka Katolička crkva ne može se uspoređivati s hrvatskom, ne samo po stavu o tome treba li držati mise za Slobodana Praljka ili Antu Pavelića.

Njemačka je crkva 2015. dozvolila da u crkvenim institucijama rade osobe koje su u homoseksualnim vezama, kao i razvedeni koji su se drugi put vjenčali pa žive u građanskom braku.

Kad je prošlog ljeta koalicijska vlada Angele Merkel i socijaldemokrata donijela zakon o legalizaciji istospolnih brakova, münchenski kardinal Reinhard Marx izjavio je da je više zainteresiran za ispriku Crkve za to što se nije borila protiv starog zakona koji je ograničavao homoseksualnost nego zbog novog zakona kojim su legalizirani istospolni brakovi.

Ali Njemačku je ionako teško uspoređivati s Hrvatskom. Prema najnovijim rezultatima agencije Forsa-Umfrage, više Nijemaca vjeruje novinarima nego Crkvi. Bitno popularniji od Crkve je papa Franjo, kojem vjeruje 54 posto Nijemaca, i to 57 posto zapadnih Nijemaca i njih 40 posto s područja nekadašnje istočne Njemačke.

Samo 27 posto Nijemaca vjeruje Katoličkoj crkvi (na 18. su mjestu), a 48 posto ih vjeruje Evangeličkoj crkvi (na 13. su mjestu).

Radiju vjeruje 56 posto Nijemaca (osmo mjesto), novinama 40 posto (15. mjesto) a najmanje njih vjeruje televiziji, njih 28 posto, s čime su na 17. mjestu, taman iznad Katoličke crkve. A kome Nijemci najviše vjeruju?

Policiji, sveučilištima, liječnicima i – poslodavcu. U odnosu na prošlu godinu, povjerenje u medije je opalo. I tu je velika razlika između zapadnih i istočnih Nijemaca: 41 posto istočnih Nijemaca vjeruje radiju u usporedbi sa 59 posto zapadnih Nijemaca, samo 27 posto ih na prostoru bivšeg DDR-a vjeruje novinama (43 posto na zapadu), a razlika je dvostruka u odnosu na TV: 16 posto istočnih Nijemaca vjeruje televiziji u odnosu na 30 posto zapadnih.

Razlika na istoku

Istočni Nijemci i Crkvi i medijima vjeruju manje od zapadnih, što se može objasniti poviješću, prenosi Njemački radio. Thomas Kliche, stručnjak za političku psihologiju sa Sveučilišta Magdeburg-Stendal, protumačio je to time što su istočni Nijemci doživjeli kolaps države i svijeta koji su shvaćali ozbiljno, pa im je općenito povjerenje u institucije nisko.

Pitaju se kojim informacijama uopće mogu vjerovati. S druge strane, u današnjim vodećim njemačkim medijima teško se probija glas Nijemaca s istoka i njihova iskustva.

U vladajućoj slici svijeta njih se prikazuje kao gubitnike i manje sposobne. Slična je stvar i s crkvama. Službena ideologija DDR-a favorizirala je ateizam pa je danas samo 17 posto stanovništva savezne pokrajine Saska-Anhalt dio neke vjerske zajednice.

Većina nema nikakvih iskustava s Crkvom pa joj ni ne može vjerovati.
 
(jutarnji.hr)

Washington Post, utjecajni američki dnevni list koji je Donalda Trumpa imao na zubu i prije negoli je zasjeo u Bijelu kuću kao predsjednik Sjedinjenih Država Amerike, pisao je nedavno da predsjednik Trump i njegov glavni politički strateg, katolik Steve Bannon, kuju urotu za zbacivanje pape Franje

Katolička Biskupska konferencija SAD-a na svome zasjedanju u Baltimoreu izabrala je za svoga novog predsjednika kardinala Daniela DiNarda, nadbiskupa Galvestona i Houstona, a za novog potpredsjednika Joséa H. Gómeza, nadbiskupa Los Angelesa. Taj je izbor jednodušno ocijenjen i kao poruka američkih katoličkih biskupa da stoje na strani imigranata i izbjeglica.

Washington Post, utjecajni američki dnevni list koji je Donalda J. Trumpa imao na zubu i prije negoli je zasjeo u Bijelu kuću kao predsjednik Sjedinjenih Država Amerike, pisao je nedavno da predsjednik Trump i njegov glavni politički strateg, katolik Steve Bannon, kuju urotu za zbacivanje pape Franje, te da im je treći partner ultrakonzervativni američki kardinal Raymond Leo Burke, konstantno najglasniji oponent Franina nauka u Rimskoj kuriji.

Dokaza za to nema (i da je istina, zar bi bili blesavi te dokaze podastrti?), ali Washington Postu je indicija suradnja kardinala Burkea, nedavnog gosta hrvatskih katoličkih konzervativaca, u Breitbartu, agenciji poznatoj po objavljivanju neistinitih tvrdnji i širenju teorija urote, kojoj je baš Bannon bio izvršni direktor. Svoju teoriju urote su u Washington Postu ”začinili”, napisavši ovako kardinalovo ime i prezime: Raymond “Breitbart” Burke.

Nije nikakva tajna da između Pape i američkog Predsjednika nema etičkog suglasja, već i zato što je Trump ogorčen protivnik imigranata (razumljivo: njihov je potomak, dvaput se imigranticama ženio) i pobornik gradnje obrambenih zidova protiv imigracije, a Frane je pontifikat počeo hodočašćem na Lampedusu, na obalu modre imigrantske grobnice, te ustrajno zagovara da se umjesto zidova grade mostovi, shvativši doslovno svoju i drevnu latinsku svećeničku titulu pontifex (mostograditelj).

Papa o zidovima

Ipak nije sve tako jednostavno. Pisali smo još lani u travnju kako je papa Frane – upitan o Trumpovoj kampanji protiv imigranata i njegovu obećanju da će, bude li izabran, izgraditi antiimigracijski zid na granici s Meksikom – namjerno ne spominjući Trumpovo ime nego govoreći općenito, rekao da “osoba koja misli samo o podizanju zidova, ma gdje oni bili, a ne o izgradnji mostova, nije pravi kršćanin. Nema toga u Evanđelju.” Trump je replicirao da bi Papa “ako i kada Islamska Država napadne Vatikan” “želio i molio” da Trump bude predsjednik, kako bi ga obranio.

O zidovima i mostovima papa Frane je govorio mnogo puta na isti način, na primjer u Sarajevu, tako da je jasno da njegov stav nije bio protiv Trumpa, nego primjenjiv na toga “pošteno ponizna” stvora – ali u političkom kontekstu to je medijski viđeno kao sukob Pape i Trumpa.

Pa se Trump uvukao u srca dijelu američkih prakticirajućih katolika koji ga dotad nisu podržavali, nedvojbeno kaže statistika. Naime, podrška predsjedničkoj kandidaturi Donalda Trumpa ojačana je među republikancima koji su prakticirajući katolici otkako je papa Frane za njega rekao da nije istinski kršćanin – objavila je tada novinska agencija Reuters pozivajući se na anketu koju je za njezin račun provela agencija za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Ipsos.

Razlika nije bila mala: Donalda Trumpa je do Papina posjeta Meksiku i njegova odgovora na novinarsko pitanje o Trumpovu stavu spram imigranata podržavalo 39,8 posto republikanaca katolika koji redovito odlaze na misu, a 50 dana kasnije čak 47,9 njih.

Reuters je prije izbora citirao katoličkog svećenika Williama Paula McKanea iz Montane koji kaže da je Papin stav protiv zidova “paradoksalan, pristojno rečeno, jer živi iza zidova visokih i širokih 40 stopa”. McKane smatra da Trump nije uzor kršćanskih kreposti, ali da ih on ni ne traži u kandidata, nego “oprez i sposobnost donošenja dobrih odluka”. Većina klera sklona republikancima se ipak orijentirala prema Cruzu. A onda su se i ti glasovi survali u Trumpovu pobjedničku aktivu.

Katolička Biskupska konferencija Sjedinjenih Država Amerike na svome redovitom zasjedanju u Baltimoreu izabrala je u studenom za svoga novog predsjednika dotadašnjeg potpredsjednika kardinala Daniela DiNarda, nadbiskupa Galvestonai Houstona, a za novog potpredsjednika Joséa H. Gómeza, nadbiskupa Los Angelesa, koji će tako – po običaju uvriježenome u toj Biskupskoj konferenciji, biti izabran za predsjednika u sljedećemu trogodišnjem mandatu (2019-2022).

Taj je izbor jednodušno ocijenjen i kao poruka američkih katoličkih biskupa da stoje na strani imigranata i izbjeglica. Naime, novi predsjednik pripada prvoj generaciji Amerikanaca jer su mu se roditelji uselili iz Italije, a novi potpredsjednik je i sam useljenik, rođen u meksičkom gradu Montereyu, a američko državljanstvo je stekao tek u zreloj dobi.

I Papa je u poruci zasjedanju naglasio da je Katolička crkva u Državama prihvaćala useljenike koji su obogatili i Crkvu i naciju, pa je pozvao biskupe da nastave tim putem, gradeći “mostove a ne zidove”.

Biskupi su već prvi dan zasjedanja usvojili rezoluciju u kojoj se obavezuju da će “promicati humanu politiku koja štiti inherentni dignitet imigranata i izbjeglica, drži obitelji zajedno, te poštuje zakone ove nacije”. “Nije posrijedi politika nego pučanstvo”, naglasio je Gómez predvodeći molitvu u baltimorskoj bazilici Gospe od anđelâ.

Uplašeni vjernici

Losangeleski nadbiskup je na konferenciji za novinare rekao da su vjernici u njegovu gradu uplašeni nakon Trumpova izbora, da se obitelji boje da će biti razdvojene. Naglasio je da je Los Angeles pun imigranata, ne samo hispanoameričkih, nego i kineskih, filipinskih i afričkih.

Gómez je član Opusa Dei, tradicionalnih (no ne i tvrdih) doktrinalnih nazora. Uzrastao je kao pomoćnik nadbiskupa Charlesa Chaputa u Philadelphiji, čvrsto je orijentiran “pro life” (protiv razvoda, protiv abortusa, protiv homoseksualnih partnerstava), zazire od sekularizacije koju vidi kao nasrtaj na slobodu religije. Njegov izbor nije stoga samo znak otpora Trumpu (odnosno kardinalu Raymondu Leu Burkeu i njegovoj grupi) – ali taj aspekt prevladava u komentarima.

“Predsjednik Trump je bio kandidat rušenja. Sada pak mi svi moramo postati rušitelji. Moramo srušiti one koji žele poslati trupe na naše ulice kako bi deportirali one bez dokumenata, kako bi odvojili majke i očeve od njihovih obitelji, one koji predstavljaju izbjeglice kao neprijatelje, a ne kao našu braću i sestre u teškoj potrebitosti. Moramo srušiti one koji nas uvježbavaju da gledamo na muslimanske muškarce, žene i djecu kao izvor straha, a ne Božju djecu. Moramo srušiti one koji žele uništiti našu zdravstvenu zaštitu, posebno za siromašne, one koji bi htjeli oduzeti čak i bonove za hranu od usta djece.” To je za proteklog vikenda, na skupu vjerskih i pokreta za socijalnu pravdu, rekao Robert McElroy, biskup San Diega.

Kada se prate javni istupi i prosvjedne akcije američkih katoličkih biskupa, reklo bi se da je sva Katolička crkva u Sjedinjenim Državama velik, čak ogorčen, protivnik Donalda J. Trumpa.

Istaknuti katolici

Nije ipak tako. Podjela u američkom društvu nije između katolikâ i inih, nego cijepa tkivo američkog društva, podvaja obitelji, kao i svaki ideološki razdor koji ostavlja dugoročan i teško premostiv jaz, pa je po istoj logici podvojila i samu Katoličku crkvu kao narod Božji.

Po jednoj od vjerodostojnih studija, čini se da je za Trumpa na predsjedničkim izborima u lanjskome studenome glasalo ukupno oko 52 posto birača katolika. Manje nego protestanata (58 posto), kamoli bijelih evangelika (81 posto), ali u svakom slučaju većina.

Na svim posljednjim američkim predsjedničkim izborima, od posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, vazda je pobjeđivao kandidat za koga je glasala većina katoličkih birača. Ne zato što bi bili većina, nego zato što su među ostalima karte naizgled unaprijed podijeljene, a jedino se katolička riška biračkog tijela domišlja i predomišlja kako da se opredijeli.

Po broju katolika Sjedinjene Države su četvrta država na svijetu, nakon Brazila, Meksika i Filipina, iako su u USA katolici manjina. Čini se da je Melania Trump, slovenskoga katoličkog porijekla, tek druga po redu prva dama katoličke vjeroispovijesti, nakon Jacqueline Bouvier Kennedy, supruge dosad jedinoga predsjednika katolika, Johna Kennedyja, irskog porijekla. Katolika ipak ima na istaknutim mjestima, a kuriozitet je da čine većinu članova Vrhovnog suda, uglavnom na konzervativnim pozicijama.

Odustajanje od vjere

Popisi stanovništva ne obuhvaćaju religijsko odnosno konfesionalno izjašnjavanje. Katolika je u Sjedinjenim Državama oko 69,5 milijuna, po podacima Katoličke crkve (koja, zna se, ubraja sve krštene i krizmane, pa i ako su kasnije odustali od vjere, ukoliko nisu zahtijevali ispisnicu; ubraja i one koji u župu prispiju i prilažu milodare; s druge strane Wikipedia citira Alberta Menendeza koji tvrdi da se mnogi Amerikanci i dalje izjašnjavaju kao katolici ali se “ne registriraju u župama zbog raznoraznih razloga”).

Taj broj bi činio 22 posto ukupnog stanovništva, Pew report smatra da ih je oko 20 posto, neke procjene idu i do 28 posto, pri čemu vjerojatno ubrajaju i ilegalno useljene kojih je, po Trumpovim riječima, oko 11 milijuna.

Zli protagonisti

Anketa koju je 2004 provela Barna tvrdila je da su oko 60 posto katolika bijelci nehispanskog porijekla, 31 posto hispanoamerikanci (ponajviše Meksikanci), 4 posto Afroamerikanci (pretežno s Karipskih otoka), dok među preostalih 5 posto prevladavaju Filipinci. Među katolicima evropskog porijekla oko 16 milijuna su irskog porijekla, 13 milijuna njemačkoga, 12 milijuna talijanskoga, 7 milijuna poljskoga, 5 milijuna francuskoga itd. Pritom valja voditi računa da su mnogi iz etnički miješanih katoličkih brakova.

Na taj sastav pao je kao tornado skandal pedofilije u Katoličkoj crkvi, gdje su zli protagonisti bili mahom irskog, pa poljskog, te njemačkog porijekla. Katolička crkva u USA je od 2007 do 2015 izgubila oko tri milijuna članova, kako je objavio Pew.

Hispanoamerikanci u tom broju čine 34 posto, što znači da su manje skloni napuštanju, pošto je sramotna pedofilska sablazan, koju su zataškavali biskupi i kardinali, udaljila ponajprije katolike irske, poljske, pa talijanske ekstrakcije. Zbog toga se smatra da su sada katolici hispanoameričkog porijekla oko polovice svih katolika u Sjedinjenim Državama, a možda i većina, osobito ako se uračunaju ilegalni useljenici.

Ne treba zaboraviti da je u Državama podosta onih koji “pretrčavaju” iz konfesije u konfesiju, neki i više puta. Tko iz uvjerenja, tko iz koristi, tko iz konformizma, tko radi mira u obitelji…

Potpredsjednik Mike Pence bio je katolik, sada je evangelik, ali se u predizborne svrhe izjašnjavao kao evangelički katolik (pa što god to bilo). U posljednjim predizbornim izjašnjavanjima doznali smo tako da je Trumpov suparnikTed Cruz bio kubanski katolik, konvertiran među južnjačke baptiste; Marco Rubiokršten je, krizman i vjenčan kao katolik, pa je bio mormon (ali ostavši jednožencem), pa je zalazio u baptističku crkvu; Jeb Bush je oženjen katolkinjom hispanskog porijekla; John Kasich je porijeklom Hrvat katolik koji je prešao na unosniji episkopalizam (anglikansku konfesiju), a onda je izjavio da denominaciju smatra irelevantnom ali da je do njega smatrati se katolikom.

Melania Trump je nedavno zabezeknula mnoge, kad je na skupu u Floridi povela molitvu Očenaša. Ta je molitva zajednička svim kršćanima, nije to neobično, nego činjenica da se u Državama politika obično gleda kao nešto posve odvojeno od religije:

Bog jest na novčanicama (zajedno s masonskim simbolima), ali u školama je javna molitva zabranjena. Stanovitu ironiju izaziva podatak da je Melanija r. Knavs treća supruga tajkuna čije su prethodne supruge i te kako žive, što njezin brak u očima Katoličke crkve čini vulgarnim preljubom i nju sprječava da se pričesti.

Tajna uspjeha

Tajna Trumpova uspjeha među katolicima, poglavito evropskog porijekla, nije u tome što bi ga smatrali uzorom koga će, netom umre, izdići na slavu oltara. Ne, o njemu uglavnom misle loše – ali su ga smatrali manjim zlom od Hillary Clinton i liberalizma na način Demokratske stranke, koji nije protiv abortusa i općenito, kako kažu, “pro life”.

Trump im je već dijelom uzvratio ukinuvši Obaminu preporuku da učenici drugačijeg rodnog usmjerenja idu u zahode koje osjećaju svojima. Rodna teorija je bauk svim katolicima: i tolerantni papa Frane ju je odbacio i osudio bez ostatka. Nema šanse da mozak pretegne nad spolovilom kad je posrijedi priznat identitet. Ukazanje u međunožju jedino je neosporno.

Od Trumpa katolici koji su za njega glasali očekuju da prilagodi zakone njihovoj dogmi o spolnom moralu, sve ostalo je manje bitno, pa čak i širenje nuklearnog arsenala te suženje prava na zdravstveno osiguranje lakše uklopiti u parolu “pro life” nego zahod za transgendere.
 
(jutarnji.hr)

Ovo nije prvi put da se papa osvrće na ne-kršćanski život pripadnika katoličke vjere, a često proziva upravo svećenike

Papa Franjo još se jednom našao na udaru kritika, nakon što se na jutarnjoj misi zatvorenoj za javnost osvrnuo na ’licemjerne katolike’.

“Bolje je biti ateist nego licemjeran katolik” – poručio je papa Franjo svima koji vode dvostruki život.

Kako piše Reuters, papa je prozvao sve one koji se izjašnjavaju katolicima i prisustvuju svetoj misi, dok s druge strane ne vode kršćanski život - izrabljuju ljude, radnike, peru novac i vode prljave poslove.

Ovo nije prvi put da se papa osvrće na ne-kršćanski život pripadnika katoličke vjere, a često proziva upravo svećenike.

Tako je svećenicima koji su optuženi za pedofiliju poručio da je zlostavljanje djece jednako vođenju sotonske mise, a one svećenike koji uživaju u obilju i novcu upozorio da se ne ponašaju kao rasipnički prinčevi.
 
(vecernji.hr)

Nove analize pokazuju da je broj ljudi koji se izjašnjavaju da ne pripadaju nijednoj religiji rapidno raste i značajno nadmašuje kršćansku populaciju u Engleskoj i Walesu

To potvrđuju brojevi. Udio u populaciji onih koji se izjašnjavaju nereligioznima u 2014. godini dosegao je 48,5 posto što je gotovo dvostruko više nego 2011. godine, kada se tako izjašnjavalo 25 posto stanovnika Engleske i Walesa. Onih koji se izjašnjavaju Kršćanima, a tu spadaju Anglikanci, Katolici i drugi, ima 43,8 posto.

Crkva ne može zadržati ljude koje je odgajala

Guardian predviđa da će ova nova analiza izazvati novu zabrinutost među kršćanskim vođama te podsjećaju da je ove godine Engleska crkva objavila da očekuje da posjećenost misa nastavi padati i sljedećih 30 godina kao i da i anglikanske i katoličke crkve imaju problem sa zadržavanjem u svojim redovima ljudi koji su odgojeni kao kršćani.

“Ključni su ljudi koji su odgojeni uz neku religiju, sa sada se izjašnjavaju da su ireligiozni. Vidimo ne samo da se povećava broj onih koji nisu praktični vjernici, nego i onih koji se više ni ne izjašnjavaju vjernicima. Razlog za to veliko je pitanje za sociologiju religije”, rekao je Stephen Bullivant, profesor teologije koji je prikupljao podatke više od tri desetljeća.

Podatci su uistinu zabrinjavajući za crkvene zajednice u Engleskoj i Walesu. Anglikanci gube 12 pripadnika na jednog novog, a katolici 10.

Udio vjernika u populaciji se srozao

Udio u populaciji koji se izjašnjavao anglikancima srozao se od 44,5 posto 1983. do 19 posto 2014. Katolika 8, 3 posto, ostalih kršćana 15,7 posto, a nekršćanskih vjernika 7,7%.

Analiza je pokazala i neočekivane rezultate po gradovima. Prema njoj je u Londonu najmanje udio stanovništva koji se izjašnjavaju nereligioznima, no to i nije čudno kada se uzme u obzir koliki je udio manjinskih etničkih zajednica u engleskom glavnom gradu. U usporedbi, 59,5 posto stanovnika Walesa izjašnjava se da ne pripadaju nijednoj religiji.

Pola svih kršćana u Engleskoj i Walesu je starija od 55 godina, a sve kršćanske religije gube one koji su odgajani u tim religijama, a danas se izjašnjavaju kao ireligiozni.
 
(index.hr)