Novi Svjetski Poredak » vjenčanje

ISTRAŽIVANJE: Muškarci odustaju od braka jer ‘žene nisu više kao što su nekada bile’

adminitrix — Sat, 09 Mar 2019 17:52:08 +0000

Mladi muškarci u zapadnom svijetu odustaju od braka jer se žene više ne ponašaju kao žene, pokazuje nova studija Pew Research Centra

Od 1997. godine pozitivan stav muškaraca prema braku pao je na povijesni minimum od 29 posto.

Uzrok ovog trenda je pretpostavljeno jačanja feminizma i osjećaja da se muškarčevo mjesto u svijetu i vezi sve više smanjuje.

Žene sada masovno imaju visokoškolsko obrazovanje, brojno nadmašuju muškarce na radnom mjestu i još uvijek imaju odlučujuću prednost u obiteljskom sudskom sustavu kada je riječ o razvodu i skrbništvu nad djecom.

Uspon žena kao pružatelja usluga i donositelja odluka u kućanstvu odbio je neke muškarce od bračnog života.

Spisateljica Suzanne Venker vjeruje da je moderni feminizam stvorio problem koji više ne dopušta muškarcima da se osjećaju kao pravi muškarci.

Dame su povećale neovisnost, a neki od starijih zakona su uvedeni kako bi zaštitili žene u slučaju razvoda, jer one uglavnom nisu hranitelji (zbog alimentacije), što je stvorilo pomak u ravnoteži između muških i ženskih partnera u korist žena.

Također vjeruje da se muškarci osjećaju napadnutim od strane sadašnjih feminističkih ideala i da je kultura mržnje prema muškarcima također pogoršala neke od razloga ostvarivanja braka.

Napominje da su se pojavile online muške skupine koje promiču mogućnost izbjegavanja bilo kakvih odnosa. Što se tiče seksa, postoji više ideja među ljudima koji se odlučuju da nikada više neće imati seks s onima koji se odluče za promiskuitet.

Centar Pew je otkrio da je oko polovice odraslih u SAD-u trenutno u braku i da se dob muškaraca i žena koji se prvi put žene, povećala za oba spola.

Smanjenje broja mladih bračnih parova (onih od 18 do 29 godina) za 32 posto od 60-tih godina do danas barem je djelomično objašnjivo već spomenutim povećanjem broja žena u visokom obrazovanju i na radnim mjestima.

Mnogi moderni očevi i majke savjetuju svoje kćeri da završe svoje obrazovanje i uspostave karijeru prije nego što isplaniraju svoj osobni život. Putovanje je također vrlo poželjno iskustvo koje mlade žene traže u svojim dvadesetima.

Ove smetnje na bračnom putu mogu pridonijeti produljenju godina stupanja u brak i dobi za rađanje. Neki dodatno okrivljuju Milenijalce i njihovo razmišljanje koje starije generacije smatraju samo-fokusiranim.

Zanimljivo je da, iako Milenijalci nemaju nužno dobro mišljenje o braku, utvrdili su da je dobro roditeljstvo dosta važan aspekt života. Brak i roditeljstvo ne moraju nužno ići ruku pod ruku kod Milenijalaca, a to se djelomično može objasniti visokim stopama razvoda koje su njihovi roditelji pretrpjeli.

Venker vjeruje da sada žene doživljavaju ispunjenje bez svojih muških kolega, a to znači propast za budućnost braka, jer muškarcima nije dopušteno ispuniti ono što je u njihovoj prirodi – vođenje kućanstva i zaštita žene i djece.

Očekuje se da će uskoro doći do pada stope vjenčanja ispod 50 posto.

Novi-Svjetski-Poredak.com

KRALJICA ELIZABETA UKLONILA OBITELJ OBAMA SA LISTE GOSTIJU NA KRALJEVSKOM VJENČANJU

adminitrix — Tue, 19 Dec 2017 15:43:13 +0000

Kraljica Elizabeta osobno je uklonila Michelle i Barack Hussein Obamu sa popisa gostiju na vjenčanju Princ Harryja i Meghan Markle, prema britanskim izvješćima

Pozivi na kraljevsko vjenčanje u Engleskoj tradicionalno su odaslani trenutnom predsjedniku Sjedinjenih Država i Prvoj dami, tako da kada je kraljica Elizabeta vidjela što je Michelle Obama naumila – pokušavajući se progurati na svadbu na štetu pravog trenutnog POTUS-a i FLOTUS-a – ona je otkazala nezasluženu pozivnicu Michelle.

Dok Barack Obama putuje po svijetu i djeluje kao neka vrsta predsjednika u sjeni i pokušava potkopati pravog POTUSA, Michelle pokušva gurnuti svoj nos u svakom većem društvenom događaju u kojem ona ne pripada, i gdje očito nije pozvana.

Kad je Michelle Obama čula vijest da princ Harry ženi afroameričku djevojku, ona je pretpostavila da je njezino pravo mjesto na tom popisu gostiju. Michellein očajnički potez dolaska na popis gostiju, kao bivše prve dame, nije uspio jer popis gostiju mora biti odobren od strane same Kraljice Engleske.

Lista gostiju kraljice Elizabete

Čim je Buckinghamska palača objavila službenu vijest da su Princ Harry i Meghan Markle zaručeni, oportunistički Obame su vidjeli svoju šansu da se uguraju na putu u elitno društvo, poput očajnih klinaca koji pokušavaju biti popularni u školskom društvu.

Barack ima puno više posla kao bivši POTUS kako bi počistio nered kojeg je ostavio iza sebe.

Barack, koji je praktički “uhodio” princa Harryja na Twitteru u posljednjih nekoliko tjedana, objavio je post u roku od nekoliko sekundi nakon što je vijest o zarukama procurila u javnost, koji je služio u svrhu obavještavanja kraljevske obitelji da su on i Michelle u lovu na pozivnicu za vjenčanje godine.

Obame su stručnjaci za izigravanje javnosti poput budala, a Barackov ulizički post je dobio nevjerojatnih milijun lajkova.

Objava posta Barack Obame je izazvala glasine da će Obama vjerojatno biti dodan na popis gostiju umjesto aktualnog predsjednika i prve dame, objavio je londonski Independent.

No, dok je Obama bio zauzet slanjem očajničkih poruka na Twitter da bi potajno došao na popis prestižnih gostiju, Michelle je radila nešto gore da bi izgurala Trumpove u stranu i osigurala sebi mjesto, koje je uobičajno tradicionalno rezervirano za aktualnog predsjednika i Prvu damu.

Michelle je u posljednje vrijeme išla po turnejama predavanja, pokušavajući skupiti stotine tisuća dolara i oblatiti Trumpa – u isto vrijeme. Njezino posljednje predavanje u Kanadi nije bilo među iznimkama. Ona je kombinirala svoj uobičajeni govor pljuvanja po Trumpu sa skrivenim ciljem da prisustvuje povijesnom kraljevskom vjenčanju.

Obraćajući se publici u „Gospodarskom Klubu Toronto,” Michelle je odstupila sa svog uobičajenog pljuvanja po Trumpu i počela užurbano hvaliti kraljicu Elizabetu u svakoj prilici, kritizirajući POTUS-a Trumpa kad god je to moguće. Michelle je stvarno željela prisustvovati vjenčanju.

Prema portalu Page Six, Michelle je iskoristila priliku kako bi izrugivala predsjednika Trumpa da bi odmah nakon toga počela hvaliti Krlajicu. Takvim temama razgovora i takvim odsupanjima nema mjesta u događajima kao što je ovaj, ali za proračunatu Michelle, to ima pasivno-agresivnu svrhu govoreći da Trump nije sposoban za kraljičin popis gostiju, već budući da ona toliko voli kraljicu, ona bi trebala dobiti mjesto za stolom na vjenčanju.

„Nakon što je predstavljena publici od strane kanadske Prve dame, Sophie Trudeau, Obama je u drugu ruku rekao mnoštvu da ‘nikada nije dobra ideja’ staviti svoju prvu misao ujutro na društvene medije, i nikada nije dobra ideja da se pišu objave na Twitteru ‘iz kreveta’, što se čini kao jedna od omiljenih zabava predsjednika i Prve dame, pod pretpostavkom da je on zapravo u krevetu objavljivao postove na Twitteru u 3 sata ujutro„ – piše portal Page Six.

Dobro je poznato da je poštovanje, pravilno etiketiranje i držanje visoke razine pristojnosti važno kraljevskoj obitelji. Objava slike Donald Trumpa kao naglog lakrdijaša koji se ne može kontrolirati, Michelle ga je mislila prikazati kao lošu osobu koja će prosustvovati vjenčanju.

Međutim, to je zapravio bio promašaj odnosa sa kraljicom, kada je – što ne iznenađuje, drska Michelle pokazala potpuni nedostatak poštovanja i protokola kada je malo previše osjetljiva. U trenutku kad je na neobičan način htjela prokrčiti svoj put u kraljičin zagrljaj i na putu prema stolici na vjenčanju, kraljica Elizabeta je odlučila da na vjenčanju nema mjesta za Michelle i Barack Obamu, izvijesito je The Guardian.

Kraljica se osjećala tako grubo nepoštovana od strane Michelle da je počela ignorirti bivšu prvu damu nakon njezinog “osjetljivog” istupa.

Kad je odletila u London sa majkom i kćeri, očekujući druženje sa kraljiceom Elizabetom, dobila je veliki šamar umjesto toga, izvijestio je portal Globe. Umjesto potrošenog dana s Michelle i njezinom obitelji koja joj je doletjela u susret, kraljica je odbacila druženje i umjesto toga otišla na utrke konja.

Michelle valjda misli da je ona sada član plemićke lože, pa čak i pokušava djelovati na taj način, ali ona nema ništa sa stvarnm Kraljicom Engleske. Kraljica radi što želi i izbacivanjem očajne Michelle Obama sa popisa gostiju, te proširujući popis na pravog predsjednika i Prvu damu, ona je pokazala da nije ničija budala. (Baxter Dmitrij,YNW)

NoviSvjetskiPoredak.com

Protestantska crkva u Norveškoj: Biskupi odobrili vjenčanje osoba istog spola

adminitrix — Tue, 31 Jan 2017 10:00:49 +0000

Odluka je nastavak prošlogodišnje sinode na kojoj su biskupi te Crkve odobrili vjenčanje osoba istog spola

Norveška Evangelička luteranska crkva koja okuplja najveći broj vjernika u toj skandinavskoj zemlji, uvela je u ponedjeljak liturgiju na kojoj će moći vjenčati osobe istog spola, nakon dugotrajnih podjela zbog tog pitanja.

S 83 glasa ‘za’ i 29 ‘protiv’, crkveni vrh je glasovao za novu liturgiju koja će se zajedno s postojećom primjenjivati od 1. veljače.

Svaki pastor će samostalno moći odlučiti hoće li vjenčati takav par. Odluka je nastavak prošlogodišnje sinode na kojoj su biskupi te Crkve odobrili vjenčanje osoba istog spola.

“Ovo je dan kad su molitva i san postali stvarnost”, izrazio je zadovoljstvo čelnik – i sam homoseksualac – liberalnog krila Luteranske crkve Gard Sandaker Nilsen, a prenosi agencija NTB. Švedska, danska, ali i francuska Protestantska crkva već su odobrile takva vjenčanja.

Pitanje već desetljećima dijeli Crkvu u Norveškoj koja je od 1. siječnja službeno odijeljena od države, ali je i dalje najveća vjerska zajednica u zemlji: 72,9 posto Novežana joj je pripadalo 2015.

Kao i njezini nordijski susjedi, Norveška je europska predvodnica u zaštiti homoseksulnih prava. Građanski brak i posvajanje ondje su odobreni 2009., a Crkva odobrava i ređenje homoseksualaca.

(vecernji.hr)

Duisburg: Vičući ‘Alahu Akbar’ muslimanski imigrant upao u crkvu gdje se održavalo vjenčanje

adminitrix — Thu, 27 Oct 2016 08:40:23 +0000

Kulturno “obogaćivanje” Njemačke je počelo. Sada muslimanski imigranti upadaju u crkve na vjenčanja, da li slučajno ili planirano, pitamo se što bi se desilo da jedan kršćanin tako upadne u njihovu crkvu na Bliskom istoku i radi kaos

Novopečeni bračni par tvrdi kako je njihov veliki dan upropašten nakon što je muškarac upao u crkvu i vikao “Alahu Akbar” a potom počeo uništavati dekoraciju koja je postavljena za vjenčanje

Mladoženja Marcel Lohbeck (35) i mlada Friederike vjenčavali su se u crkvi u Duisburgu, a na vjenčanju je bilo oko 90 uzvanika, piše Fenix magazin.

Na početku ceremonije, u crkvu je ušao muškarac koji je nosio šešir i sjeo u zadnji red, priča mladoženja, prenosi Dailymail.

“Ubrzo nakon toga, ustao je i počeo šetati okolo. Smijao se na uznemirujući način i dodirivao kip Djevice Marije. Pričao je arapski i nešto engleskog, a zatim je počeo uništavati cvijeće i vikati “Allahu Akbar”.

Mladoženjin ujak, koji je policajac, pokušao je intervenirati.

“Pokušali smo smiriti, očigledno, traumatiziranog, Sirijca”.

Nakon što je muškarac odbio napustiti crkvu, došlo je do tučnjave u kojoj je policajac dobio lakše ozljede lica. Ipak, uspio je ubuzdati muškarca dok mu nisu stigle kolege iz policije Duisburga.

Nakon liječničkog pregleda, 23-godišnjak je odveden u psihijatrijsku bolnicu.

Muslimani će sada reći na ovo sve, “Pa nije musliman ako uzvikuja Alah Akbar, to su laži i gluposti”. Gluposti ili ne, Njemačka zapada u najveću sigurnosnu i kulturnu krizu u zadnjih 50 godina upravo zbog muslimanskih imigranata koje su masovno primali u zadnjem imigrantskom valu.

NoviSvjetskiPoredak.com

CRKVENA KATAKLIZMA: Zašto još samo četvrtina parova sklapa brak u crkvi

adminitrix — Tue, 16 Aug 2016 11:44:21 +0000

Koliko je duboka kriza Katoličke crkve? Je li duhovna obnova što ju je Crkva uz potporu državnih institucija zdušno provodila od ranih 90-ih nadajući se općem preodgoju građana i utiskujući desekularizaciju u svaku društvenu poru teško podbacila?

Od ukupnog broja parova koji su vjenčani lani njih 54 posto sklopilo je vjerski brak, a 46 posto građanski. U prva tri mjeseca ove godine sklopljena su 2124 braka, od toga čak 1597 građanskih i tek 527 vjerskih. Je li razlog tom znatnom smanjenju crkvenih brakova, kad je o katolicima riječ, samo korizma, kako tumače ljudi iz Crkve, ili je posrijedi novi, dugoročni trend.

Ta su pitanja ponovno postala aktualna kad je Ministarstvo uprave objavilo najnoviju bračnu statistiku: u prva tri mjeseca 2016. od 2124 vjenčanja samo je četvrtina – konkretno 527 – obavljena u crkvi, a sva ostala pred matičarom.

U usporedbi s lanjskom godinom, kad je 54 posto parova sklopilo crkveni brak, a 46 posto građanski, ovo je značajni pad, premda statistika obuhvaća samo dio 2016. godine. I pritom se ne radi o ekscesnoj pojavi koja bi zadesila samo jednu regiju ili županiju, nego je trend zahvatio cijelu Hrvatsku, s iznimkom južne Dalmacije.

Rađanja i brakovi su u padu, a razvodi i umiranje u porastu. Podaci Državnog zavoda za statistiku svjedoče o propasti brakova. Godine 2000. od ukupno sklopljena 22.017 braka bilo je 14.246 crkvenih i 7771 građanskih. Četrnaest godina poslije vjenčalo se 19.501 parova – pred matičara je otišlo 7781, a župniku 11.720 parova.

Pad entuzijazma

Kad se tim podacima pridruži i onaj da se gotovo svaki treći brak raspadne, ali i činjenicu da je lani prvi put u povijesti više ljudi umrlo (54.205) nego što se rodilo (42.492), a da na svakog 1,1 zaposlenog dolazi jedan umirovljenik – imamo se čega bojati.

“To ništa ne znači jer je bila korizma”, reći će lakonski u Ministarstvu uprave. Ali, korizma je bila i lani.

Objašnjava li generalni pad entuzijazma za bračnom konvencijom i potonuće crkvenih brakova? I kako je to moguće u zemlji u kojoj se na posljednjem popisu stanovništva 86 posto hrvatskih građana deklariralo katolicima?

Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta “Ivo Pilar”, silaznu putanju crkvenih brakova tumači pojavom folklornog katoličanstva.

“Dojam je da je tim građanima pripadanje katoličkoj konfesiji potrebno najvećim dijelom u identitetskom, kulturološkom smislu, a da je zapravo u Hrvatskoj na djelu sezonsko, prigodničarsko, blagdansko katoličanstvo – pripadanje konfesiji bez vjerovanja u njezine temeljne istine i dogme”, reći će Markešić, koji smatra da bi broj katolika bio znatno manji kad bi se uveo crkveni porez.

“To je dokaz kako je prošlo vrijeme kad se netko morao vjenčati u Crkvi radi tradicije i očekivanja”, komentira najnoviju bračnu statistiku Vice Batarelo, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, koji koordinira više od sto zaručničkih tečaja na području cijele Zagrebačke nadbiskupije i tumači:

“To je ona stara paradigma Hrvat – katolik. Ako netko nije praktični katolik i ne vjeruje ili ne zna katoličko učenje, onda se ti ljudi ne žene u crkvi jer žive autentično u skladu sa svojim vrednotama. Crkva nikoga neće tjerati da se ‘mora’ vjenčati u Crkvi. To je odgovorna odluka svake odrasle osobe. Crkvi nije u interesu masa radi mase, nego ljudi, vjernici koji znaju i svjesni su u što ulaze.”

“Dupli” brak

Batarelo, ali i glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija Anto Mikić, smatraju kako su ovi statistički podaci nepotpuni i varljivi i stoga s njima treba biti oprezan. Jer, kako napominje Mikić, “svatko vodi svoje statistike, Crkva svoje, država svoje. Postoje dva načina sklapanja braka: “dupli” građanski i vjerski, ali i kanonski s građanskim učinkom – Crkva prijavljuje državi samo potonje.”

Usto, spomenuti podaci za prva tri mjeseca obuhvaćaju i razdoblje korizme kada obično nema vjenčanja. No, lani je korizma počela 18. veljače, ove godine desetoga.

Batarelo pojašnjava:

“Kad se par prvo vjenča građanski kod matičara a potom u Crkvi, statistika će pokazati samo da su vjenčani građanski, ali ne i vjerski. Župnici nemaju nikakvu obavezu niti postoje dogovorene procedure oko toga da trebaju izvijestiti državu da su vjenčani i vjerski.”

Kad smo pokušali od Zagrebačke nadbiskupije doznati realan broj crkveno sklopljenih brakova, glasnogovornik Zvonko Franc rekao nam je kako sve statističke podatke o sklopljenim brakovima možemo naći u državnim institucijama. “Mi nemamo na jednome mjestu pobrojene sve statistike.”

Etničko katoličanstvo

Najnoviji statistički podaci o broju crkveno sklopljenih brakova za dr. Ivicu Maštruka, sociologa religije i bivšeg veleposlanika u Svetoj Stolici, nisu iznenađenje:

“Deklariranjem se iskazuje etničko katoličanstvo, prema kojemu se identitet s nacijom pretvara u identitet s katoličanstvom. Budući da je dominantan trend da brak prerasta u životno partnerstvo kojemu ne treba forma, crkveni brak, osim kod iskrenih vjernika, gubi na poželjnosti zbog mogućih posljedica”, tumači Maštruko te napominje da je sklapanje crkvenih brakova danas oblik konformizma i pomodarstva, pogotovo u manjim sredinama, koje žive u tradicionalnim kodovima.

Ceremonijalu crkvenog braka koji nosi sa sobom glamuroznost i svečanost sklonije su žene, zamijetit će on.

Bračnu statistiku dr. Dejana Bouillet, socijalna pedagoginja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, tumači suvremenošću – a razvodi su njezin neraskidiv dio: “Mladi su sve obrazovaniji, žene žele raditi i sve dok im kao zajednica ne nudimo kvalitetnu skrb i ne dajemo minimum socijalne sigurnosti, logično je da odgovorna osoba neće rađati djecu ili sklapati brak. Mladi imaju sve slabiju vjeru u opstojnost bračne zajednice, sve su manje spremni žrtvovati se za dobrobit obitelji, a izborom građanskog braka vjerojatno žele sebi pojednostavniti život ako im eksperiment bračne zajednice ne uspije”, procjenjuje Dejana Bouillet.

Odmak od roditelja

Profesorica na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju dr. Branka Galić tvrdi kako nema te duhovne obnove koja može zamijeniti loše egzistencijalne uvjete. I ona smatra kako diskrepancija između deklariranih katolika koji se vjenčaju pred matičarom i onih vjernika koji sklapaju brak pred crkvenim oltarom govori u prilog teze o nominalnom katoličanstvu:

“Istražujući i uspoređujući katolike i nekatolike, one koji su u skladu s crkvenom doktrinom i one koji nisu, dobili smo pokazatelje koji govore kako tek jedna trećina praktično živi ono što i verbalno iskazuje. O pripadnosti katoličkoj zajednici za njih su to odlučili njihovi roditelji koji ih krste i pripremaju za sakramente, ali s osamostaljivanjem dolazi i odmak od stila života svojih roditelja.”

Konzistentnima ostaje trećina vjernika, otkriva Branka Galić: “U pravilu je najmanje praktičnih katolika u urbanim sredinama, a najviše u istočnoj Slavoniji, južnoj Dalmaciji, unutrašnjosti Istre i Lici. Te se razlike očituju i u pitanju spolne ravnopravnosti; dio sjeverozapadne Hrvatske, zagrebačka županija i Varaždin najmanje je seksistički raspoložen, ali istodobno, iako je najviše emancipiranih žena u tim područjima, žene ondje imaju najviše problema na poslu.

“Ali, kako bi vam zvučalo kad bismo rekli da su samo trećina Hrvata istinski Hrvati. Jako grdo! Tko to ima pravo procjenjivati nečiju razinu vjerske osviještenosti?” komentirat će Anto Mikić.

Iako nema konsenzusa ni oko broja ni oko razloga zbog kojih su brakovi u slobodnom padu, sama spoznaja da je brak prestao biti utočište i poželjna forma zajedništva podjednako zabrinjava i državu i Crkvu.

“Brak traži odgovornu i svojih obveza svjesnu osobu. Bojim se da mnogi u modernom društvu ne vide drugoga kraj sebe. I ako ga vide, nastoje ga iskoristiti za sebe”, dijagnosticirat će dr. Ivan Markešić i podsjetiti kako je i sam papa Franjo, otvarajući prije dvije godine Međunarodni međureligijski kolokvij “Komplementarnost muškarca i žene”, upozorio da “mi sada živimo u kulturi privremenog” u kojoj sve više ljudi jednostavno odustaje od braka kao javne obaveze i da je, prema svim raspoloživim podacima, opadanje kulture braka povezano s povećanim siromaštvom i nizom drugih društvenih zala.”

A kultura privremenog ne trpi komplikacije i konačnost koju donosi crkveni brak.

Ili, kako to poentira Markešić:

“Onima koji sklope vjerski brak a ne vide sakramentalnost kršćanske ženidbe koja znači i nerazrješivost braka, rastava će donijeti velike probleme, posebno ako i dalje žele ostati pripadnici Katoličke crkve.”

Eventualni razvod u stvarnosti im donosi stigmu i ekskomunikaciju iz crkvenog okrilja – više se ne mogu crkveno vjenčati, ne mogu pristupati drugim crkvenim sakramentima, naprimjer ispovijedi i pričesti. “A s druge strane, ništa od toga im nije zabranjeno ako žive samo u građanskom braku, čak i ako im je građanski brak propao. Oni su u svim tim prigodama prikladni za primanje svih crkvenih sakramenata. Brak koji postaje privremen polako, ali sigurno ulazi u modu u Hrvatskoj”, tvrdi sociolog religije dr. Markešić.

Svjesni i dorasli

Zato je prva stvar koju će Vice Batarelo reći zaručnicima na tečajevima za brak koji traje pet večeri da dobro razmisle jesu li svjesni i dorasli sakramentu ženidbe:

“Taj je sakrament, katolički brak, zahtjevan. Preduvjet valjanog katoličkog braka je slobodna odluka odraslih kršćana koju bi trebalo donijeti bez pritiska i ne samo radi tradicije. Katolički brak je nerazrješiv, trajan i ekskluzivan, nije na određeno vrijeme, nema rastave i mora biti otvoren za život i prokreaciju suprotno kontracepcijskom mentalitetu”, tumači Batarelo i dodaje:

“To nije neka puka formalnost i neki ugovor na papiru. Zaručnici na pripremama znaju da daju bračnu privolu, svoju riječ pred Bogom, Crkvom, rodbinom i prijateljima. Činjenica jest da mnogi ljudi današnjice vole zadržati opciju za izlaz i dok traje – traje, pa biraju građanski brak jer misle da će ga, ako ne uspiju, lakše razvrgnuti.”

Papina inicijativa

Mikić nije sklon konačnim zaključcima s varijabilnim i upitnim podacima: “Pohađanje obreda, vjerovanje u zagrobni život, oslanjanje na molitvu – jesu pokazatelji živi li netko katoličanstvo, ali to nisu apsolutni kriteriji. Uostalom, postoje vjernici koji to doista i jesu, ali ne idu redovito na obrede.”

Da suvremeni život teško trpi čvrsti oblik crkvenog braka, uvidio je i papa Franjo. Dr. Maštruko podsjeća kako je papa inicirao olakšavanje procedure za moguće crkvene razvode i sugerirao da budu brži, jednostavniji i jeftiniji.

Unatoč tom omekšavanju dr. Branka Galić ima dojam da se Crkva teško snalazi, da nije jasno koncipirala svoju ulogu u društvu i kaska za modernizacijskim procesima. Kao primjer kidanja okova s konvencionalnim navodi skandinavske zemlje u kojima je prisutan trend kohabitacije, život u zajednicama izvan formalnog braka, čemu, sigurno, pridonosi i viši životni standard.

Za pad broja crkvenih brakova poklopilo se više faktora: odstupanje od crkvene doktrine u praktičnom životu, formalna i nominalna konfesionalna pripadnost i komplikacije oko razvoda. Ljudi su svjesni da se možda ne vjenčaju za cijeli život, dok ih smrt ne rastavi, pa ih to odvraća od Crkve, a građanski brak ostaje nešto poput osigurača da ima slobode izbora i nakon rastave.

Svjedočenje vjere

Projekt duhovne obnove nije učvrstio brak zbog zabrana i zatvaranja očiju, drži dr. Dejana Bouillet, zbog nametanja dogmi koje mladi teško mogu slijediti. “Trebalo bi biti važno samo jedno: sve dok se ponašamo odgovorno prema sebi i drugima, možemo biti i dobri kršćani, neovisno o tome kako nazivamo zajednicu u kojoj živimo. Želimo li da nam društvo opstane, trebali bismo se svi malo zamisliti i pošteno odgovoriti na pitanje: Jesmo li stvorili svijet dostojan djece?”

Sveprisutna krhkost koja je u rastavama dobila i svoje izražajno sredstvo: volim te do… razvoda, ipak nije tako lako objašnjiva. Pogotovo kad se ima na umu da su “krivci” za pad statistike, oni koji danas ulaze u brak, stasali i odgajani u 90-ima, u doba kad je društvo bilo izrazito prožeto utjecajem Katoličke crkve.

Pa kako onda da taj naraštaj socijalno i vrijednosno formiran u katoličkom duhu tako lako odustaje od crkvenog modela bračne zajednice? Do jučer – to su bila djeca koja su pohađala vjeronauk.

“Stječe se dojam da ih vjeroučitelji nisu u stanju uvjeriti da i nakon sakramenta potvrde (firme, krizme) nastave živjeti kršćanskim životom i da sklapaju vjerski brak. Mnogi razlozi mogu se navesti za to, ponajviše činjenica da vjerski službenici – koji bi mladim ljudima trebali biti uzori u svemu – svojim svakodnevnim životom ne svjedoče vjeru koju im propovijedaju.

Oni su velikom većinom postali isključivo “religiozni virtuozi”. Mnogi od njih udaljili su se i previše od temeljnih načela Isusova Evanđelja, ‘priljubili su’ uz materijalne blagodati, udaljili se od običnih, a posebno od društveno izoliranih i marginaliziranih ljudi i k tome još – a što je najzločestije – neki od njih, istina rijetki, bili su se upustili u počinjenje ‘zločina pedofilije’”, kaže Markešić i zaključuje:

Krah teizacije

“Kao što je nekoć uvaženi profesor Esad Ćimić pisao knjigu Drama ateizacije jer projekt državne ateizacije ondašnjega jugoslavenskoga društva nije uspio, tako bi danas bilo prijeko potrebno pisati knjigu pod naslovom Drama teizacije, jer je propao projekt državne katolizacije hrvatskoga društva. Zapravo, potpuno je krahirao.

Možda bi – šalu na stranu – u tu svrhu bilo veoma korisno i svrsishodno umjesto Vojnog ordinarijata jer nemamo ročne Hrvatske vojske, uvesti Zatvorski ordinarijat kako bi se u tima, već godinama pretijesnim, hrvatskim zatvorima moglo krenuti s ‘kurikularnom reformom nastave katoličkoga nauka’ – jer u našim su zatvorima najvećim dijelom katolici, baš onako kao na popisu: 86 posto.”

Duhovna obnova je podbacila, konstatirat će i dr. Ivica Maštruko: “Ni u jednom religijskom sistemu nije uspio ‘povratak korijenima’, pogotovu kad je upregnut u političkopropagandne svrhe.”

(jutarnji.hr)

Amerika je zemlja velike homoseksualne budućnosti – potpredsjednik SAD-a Joe Biden vjenčao dvojicu muškaraca

adminitrix — Wed, 03 Aug 2016 12:38:43 +0000

“INTIMNA CEREMONIJA” ODRŽANA U BIDENOVOJ REZIDENCIJI – “MLADENCI” RADE U SKLOPU BIJELE KUĆE

U studenom 2015. godine potpredsjednik SAD-a Joe Biden je došao u Hrvatsku. Zagreb je bio blokiran 2 dana. Svi su se pitali tko je čovjek s kojem je tada hrvatska predsjednica hrlila u zagrljaj.

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joseph (Joe) Biden je vjenčao jedan homoseksualni par.

Biden je danas sklopio brak između Joea Menshira i Briana Monstelera, dugogodišnjih suradnika Bijele kuće.

Njih dvojica su zamolila Bidena da obavi čin njihovog građanskog vjenčanja, priopćila je Bijela kuća.

Intimna ceremonija je održana u zvaničnoj rezidenciji potpredsjednika SAD.

“Ponosan sam što sam vjenčao Joea i Briana u svojoj kući. Ne mogu biti sretniji, dvojica dugogodišnjih suradnika Bijele kuće, dvojica sjajnih momaka”, napisao je Biden na svom Twitter računu.

Potpredsjednik SAD prvi put se našao u ulozi matičara, zbog čega je dobio privremeni certifikat od okruga Columbija kako bi brak bio legalan.

Biden je javno podržao sklapanje istospolnih brakova 2012. godine tijekom kampanje za reizbor Barack Obame za predsjednika SAD.

(fakti.org)

VIŠE NIJE TEORIJA ZAVJERE: Tvrtka sada nudi bogatašima uslugu sijanja oblaka kao dio kontrole vremenskih uvjeta

adminitrix — Tue, 26 Apr 2016 10:12:34 +0000

To više nije teorija zavjere. Najbogatiji i najmoćniji će moći kontrolirati regionalne vremenske obrasce pomoću tehnologije zasijavanja oblaka

Nebo je doslovno postao igralište svjetske elite koja ima pristup tehnologiji koja im dopušta im da koriste vrijeme u svoju korist.

Kontroverzna praksa zasijavanja oblaka radi kontrole vremena zaista se pomaknula iz sjene na svjetlo, piše Naturalnews.

Jedna tvrtka sada nudi usluge zasijavanja oblaka bogatim obiteljima koje žele planirati kristalno sunčan dan na u trenutku važnih događaja. Usluga sijanja oblaka i reklame za vjenčanje daje se u paketu koji obećav jasno sunčan dan za nadolazeće nevjeste i mladoženje.

Tako je; po pravoj cijeni, bogata obitelj može manipulirati vremensku prognozu za cijelu regiju, tako da oni mogu imati savršen dan vjenčanja. Usluge se trenutno nude za odredišta vjenčanja u Francuskoj.

Tvrtka planira proširiti svoj biznis manipulacije vremenskim uvjetima u Velikoj Britaniji. Postupak uključuje korištenje srebrnog jodida koji se sije u oblake dan prije vjenčanja ili važnog događaja.

To uzrokuje da se vodena para brzo kondenzira oko umjetnih oblaka, i vuče vlagu iz zraka. U roku od 24 sata, zasijani oblaci će pustiti kišu.

Sljedećeg dana, nebo se razbistri i sunce sja kao nikada. Tvrtka “Oliver’s Travels”, obećava vjenčanja i “100 postotnu garanciju lijepog vremena i vedrog neba na vaš dan vjenčanja!”.

Projekt traje ukupno oko tri tjedna dok se ne provede do kraja.

Avion, pilot i meteorolog su zaposleni na mjestu održavanja svadbe u Francuskoj, tjedan dana prije velikog dana.

Pravo pitanje se postavlja: “Je li etično kontrolirati vrijeme za čitavu regiju, i koliko je zdravo masovno špricati čestice upitnog sastava iznad naših glava, te koliko će to utjecati na buduće vremenske obrasce i zdravlje svih ljudi i okoliša?”

Projekti geoinženjeringa se rabe da bi ohladili Zemlju uz pomoć opasnih aerosola koji utječu na dugoročno zdravlje ljudi i okoliš

Što je shema geoinženjeringa koja nastoji kontrolirati temperaturu planeta? Neki znanstvenici vjeruju da se sumpor ili aluminijske aerosoli mogu špricati po nebu, da bi odbile sunčeve zrake natrag u svemir i tako snizili temperatura Zemlje.

Kako te čestice kojke padaju na zemlju utječu na zdravlje stanovništva tijekom vremena?

Aluminijski spojevi uzrokuju oštećenje mozga slično kao i olovo. Dr. Matthew Watson sa sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji, govorio je o tome zašto je “užasnut” od mnogih projekata geoinženjeringa namijenjenih za suzbijanje “umjetnih klimatskih promjena”.

Dr. Watson kaže da je kontrola sunčevih zraka može poremetiti kako i kada kiša pada, kako biljke rastu i kako život buja u ciklusima na Zemlji.

Je li etično za određene elite da kontroliraju vremenske uvjete, i u konačnici utječu na život čitavih populacija? Kako to također utječe na ekosustav čitavog područja?

Ako jedna osoba truje čašu vode druge osobe, ona mora biti poslana u zatvor ili čak dobiti smrtnu kaznu zbog pokušaja ubojstva miliona ljudi. Zašto elita onda može trovati svačiju vodu i tlo sa nebu iznad nas?

Što više ljudi se igra boga, manipulira atmosferu, više će neminovno uništiti prirodne cikluse zemlje. U našem svemiru, svaka akcija izaziva reakciju. Manipulacija vanjskim vremenskim uvjetima samo donosi bol čovječanstvu na duge staze, izlažući bezazlene muškarce, žene i djecu kemijskim aerosolima i teškim metalima sa neba.

(NoviSvjetskiPoredak.com)

AFGANISTAN: Tamo gdje dječake vole više od žena

adminitrix — Mon, 07 Mar 2016 12:25:38 +0000

U Afganistanu je ženama zabranjeno da plešu u javnosti. A gdje ima zabrana, ima još koječega. Tabui u takozvanim konzervativnim sredinama stvaraju poprišta za svakakve zabave. Ovo je priča o jednoj od njih

“Seks i zabava – muška čežnja u Afganistanu. Ili možda bilo gdje”. Dokumentarac televizije RT svjedoči o tome.

Takvi su običaji, takva su pravila

Ekipa ove poznate ruske televizije razgovarala je s mladićima koji preživljavaju plešući preobučeni u žensko ruho samo za njih – starije muškarce. Lokalnom stanovništvu poznati su kao bače (bacha – na farsi jeziku dječak). Oni plešu isključivo na muškim zabavama. I imaju gazde.

Nalaze ih, i za goste organiziraju privatne zabave koje završavaju provodom za jednu noć. Sa bachom.

“Bio sam zapovjednik posljednjih 20 godina”, priča Džapar, lokalni “plejboj”.

“Radio sam za vladu, ali sada sam umirovljen. Svatko ima svoj interes – neki ljudi vole dječake više od djevojaka. Takva je kultura u Afganistanu odavno. Jednostavno, zainteresirani su za dječake. “, kaže on.

Mladići su stari obično 12, 13 najviše 15 godina kada stupaju u “redove” bača. Džapar napominje: “Vole ljudi njihove godine” i dodaje da ih njihove gazde “izdržavaju” obično do 25. godine, kada prestaju biti zanimljivi klijentima.

“Što dječak biva stariji, to mu život činimo boljim. Kupujemo im odjeću, plaćamo im vjenčanja kada ih više nitko ne želi. Dobro ih hranimo. Radimo baš sve! “, kaže Džapar sasvim iskreno.

Najprimamljiviji mamac za roditelje dječaka, potencijalnih bača, upravo je ponuda da im jednog dana bude plaćeno vjenčanje. Jer, običaj je da obitelj mladoženja potroši u prosjeku nekoliko tisuća dolara na svadbenu ceremoniju.

Priča jednog Muhameda i licemjerje lokalnog biznisa

Sedamnaestogodišnji Muhamed je bača igrač oko pet godina.

“Želim se osamostalim i priuštiti sebi sve što mi je potrebno, ali tako što ću sam zaraditi, a ne da mi netko drugi daje novac. Preživio sam mnogo teških trenutaka zbog vrlo loše financijske situacije, i sada, nakon svega toga, želim svijetlu budućnost. Želim nastaviti sa svojim obrazovanjem”, priča ovaj mladić.

Uključeni u ovaj posao ne pokušavaju sakriti svoje licemjerje.

“I sam sam siromašan i suosjećam sad drugim siromašnim ljudima. Zato im pomažem da zarade”, kaže čovjek koji se predstavlja kao veliki gazda u ovom poslu.

On traga za novim momcima za svoj posao na javnim mjestima i često ih pronalazi na lokalnim igralištima. Veliki gazda nije zainteresiran za najljepše dječake, kako bi se moglo pretpostaviti. Ne, on traži dječake iz najsiromašnijih obitelji, jer ih je, kako objašnjava, “najlakše kontrolirati”.

“Svećenik me ponekad pita zašto držim bače”, kaže jedan drugi lokalni “poduzetnik”. “Govori mi da to nije islamski, da novac treba koristiti na druge načine, a ne na dječake. A on je svećenik, mogao bi me uništiti”.

Iako je afganistanska vlada zabranila zabave s Bačama, utjecajni i ljudi na visokim pozicijama uključeni su o ovaj biznis, tvrdi Džapar.

Jedan od dječaka imao je samo 12 godina kada mu je ponuđeno da postane bača.

“Na početku nisam znao mnogo o tome, mislio sam da je to samo igra”, kaže on dodajući da “seks može povrijediti i previše”, ali i da je novac jako važan.

A ako bi ih uhvatili talibani?

“Povešalo bi nas. Ili bi nas natakli na ražanj! “, zaključuje on.

Pogledajte ovaj dokumentarni film RT televizije:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(sputniknews.com/uredio:NSP)

25 GODINA KAPITALIZMA: Živim u Šibeniku, imam 40 godina, udana sam i ne želim djecu. I to nitko ne može prihvatiti!

adminitrix — Thu, 17 Sep 2015 11:41:52 +0000

Ispovijest autorice bloga “NoKids” Jasmine P.

Prije nekoliko dana proslavila sam deset godina sretnog braka. Bez djece. Nije to nešto što nam se dogodilo, što nas je zadesilo mimo naše volje, zbog nekog zdravstvenog ili sličnog problema – suprug i ja smo, jednostavno, odlučili da nećemo imati djecu.

Ljudima koji ne žele djecu jako je teško živjeti u današnjem društvu. Posebno u manjim sredinama, poput Šibenika. Zapravo je katastrofa. Jedna moja prijateljica koja se nije nikada udala i nema djecu doslovno je pukla na živce. Završila je na psihijatriji jer su je u ovoj sredini izolirali, smatrali je čudnom i beskorisnom.

Dosad smo suprug i ja izgradili neki svoj svijet, puno putujemo, imamo puno hobija i poslove koje volimo. Imam četrdeset godina, radim kao pravnica. Stalno sam u pokretu i imam svoj blog NoKids koji sam počela pisati prije dvije godine. On je nastao kao neka vrsta reakcije na sve te pritiske iz okoline. Osjetila sam potrebu da u pisanoj formi kažem što mislim o svemu. On mi služi kao ispušni ventil.

Najgori komentar koji sam doživjela

A što je bio okidač za njegovo pokretanje? Svakodnevni komentari i pitanja. Ali zbog jednog određenog sam sjela i počela pisati. Sjećam se, bila je nova godina i nazvali su me daleki rođaci s kojima nisam bila u kontaktu. Čestitali su mi novu godinu. Lijepo od njih. Već sljedeće njihovo pitanje bilo je zašto nemam djecu? Iako sam godinama šutjela i pristojno prešućivala takva pitanja i svoje mišljenje, sjećam se da više nisam mogla. Rekla sam im da ako su me zvali zbog toga, da me nisu ni trebali zvati. Ja nikoga ne pitam zašto ima djecu, pa nije pristojno ni mene pitati zašto ih nemam.

Čestitali su mi novu godinu. Lijepo od njih. Već sljedeće njihovo pitanje bilo je zašto nemam djecu? Iako sam godinama šutjela i pristojno prešućivala takva pitanja i svoje mišljenje, sjećam se da više nisam mogla. Rekla sam im da ako su me zvali zbog toga, da me nisu ni trebali zvati.

Vjerujte mi, komentara je tijekom ovih godina bilo svakakvih. Od onih klasičnih pitanja što čekaš, nećeš uvijek biti mlada do komentara kakav je to život bez djece. Jedan posebno pamtim – što bi tvoja mater rekla. On mi je bio najgori.

Majka mi je umrla prije desetak godina. S njom nikada o tome nisam razgovarala, ali je bila žena širokih svjetonazora i vjerujem da me ne bi osuđivala, kao što me ne osuđuje ni tata. On se pokazao najtolerantnijim, samo mi je rekao – kćeri, to je tvoj izbor.

U krugu prijatelja i poznanika, mi smo jedni od rijetkih s takvim odabirom. Skoro svi drugi imaju djecu. U početku, kada smo se tek vjenčali, iako smo već tada dobro znali da našom kućom neće odzvanjati topot malih nožica i da motiv našeg vjenčanja nije produljenje loze – drugi to nisu znali. I pitanja su pljuštala sa svih strana – kada ćete, što čekate, ili, ono glupavo: ima li šta novog – obavezno popraćeno znakovitim bedastim smješkanjem i namigivanjem. Stoički smo sve to otrpjeli.

Nije znao što bi u prvi trenutak mislio

Imala sam sreću što sam upoznala muškarca koji je prihvatio moj izbor nemajčinstva. I koji, baš kao i ja, dijeli mišljenje da nisu djeca ono što spaja dvoje ljudi nego ljubav. I da život bez djece itekako ima smisao.

Sjećam se kada sam nakon godinu dana veze današnjem suprugu, a tadašnjem dečku, rekla da se ne protivim braku, ali da ne želim djecu. Saslušao me, bio je iznenađen i nije znao što bi prvi trenutak mislio. Kako mi je rekao, prvi se put susreo sa ženom koja tako misli. Sljedeći dan mi je rekao da mu je jedino bitno da se nas dvoje dobro slažemo i da nije sa mnom zbog djece, te da u tome ne vidi nikakav problem.

Imala sam sreću što sam upoznala muškarca koji je prihvatio moj izbor nemajčinstva. I koji, baš kao i ja, dijeli mišljenje da nisu djeca ono što spaja dvoje ljudi nego ljubav. I da život bez djece itekako ima smisao.

Ja sam oduvijek osjećala da ne želim djecu. Nije to nešto što sam saznala u kasnijoj životnoj dobi niti je to rezultat kakve psihičke traume – jednostavno, nikada nisam željela biti majka. Ta mi je ideja uvijek bila strana. Prvi sam puta toga postala svjesna još u ranom djetinjstvu – većini djevojčica iz moga društva omiljena zanimacija bila je igranje lutkama koje su bile njihova djeca. Ja se nikada u toj dobi nisam ufuravala u ulogu mame koja uspavljuje svoju lutku, mijenja joj robicu i slično tome. Moje zanimacije bile su posve druge naravi, i jednom kad mi je majka kupila lutku, koje se i dan danas živo sjećam, nisam znala što bih s njom. Na kraju sam je darovala jednoj djevojčici koja je bila oduševljena darom.

I kako su godine odmicale, a ja odrastala, i na kraju postala mlada djevojka i žena – ta želja za djecom u meni nije nastajala. Sasvim suprotno. Užasavala me pomisao da bih mogla ostati trudna, roditi i zauvijek biti vezana za to dijete, obvezana svoj život podrediti njemu. Tada sam još mislila – proći će me, valjda, jednom kad budem starija, osjetit ću valjda taj famozni majčinski nagon o kojem svi govore tamo negdje u kasnim dvadesetima ili tridesetima… Iako mi je već tada bilo jasno da to neće biti tako.

Nova prijateljstva

U srednjim dvadesetima uslijedila je masovna histerija udaja/ženidbi i poroda. Moje prijateljice, s kojima sam do tada izlazila van i bezbrižno provodila dane svoje mladosti, odjednom su postale grozničave zbog toga jer su im rodbina i okolina počele spominjati biološki sat. Pa su se, brže bolje, krenule udavati i rađati.

Najviše njih je dolazilo pred oltar već u visokom stupnju trudnoće i kasnije kad sam razmišljala o toj očitoj suprotnosti s katoličkim naukom (ništa prije braka) došla sam do zaključka da je ženama u našim krajevima nužno proći test plodnosti da bi se udale, bez obzira što piše tamo neka sveta knjiga.

S većinom tih prijateljica izgubila sam kontakt nakon što su dobile djecu. Jednostavno smo se prestale družiti. Moj krug prijatelja se u to vrijeme drastično suzio. S vremenom sam upoznala nove ljude s kojima dijelim slične afinitete.

No, u jednom razdoblju kada smo se tadašnje prijateljice i ja udaljile, bilo mi je teško. Jednostavno smo imale sasvim drugačije interese, one su se počele družiti s drugim roditeljima na dječjim rođendanima, a ja se nekako sa svojim životnim odabirom i stavom nisam mogla uklopiti, a i nisam željela.

Već u dvadesetima sam uvidjela da sam po tom svom stavu prema djeci drugačija. Taj je osjećaj u meni počeo rasti posebno nakon jednog posjeta mojoj tada najboljoj prijateljici, koja je u roku nekoliko godina od vjenčanja rodila troje djece.

U jednom razdoblju kada smo se tadašnje prijateljice i ja udaljile, bilo mi je teško. Jednostavno smo imale sasvim drugačije interese, one su se počele družiti s drugim roditeljima na dječjim rođendanima, a ja se nekako sa svojim životnim odabirom i stavom nisam mogla uklopiti, a i nisam željela.

Nemam pojma kako smo došli na tu temu, ali njezin muž kojeg je i inače krasilo ruralno ponašanje, te koji je činjenicu da je našao ženu i napravio djecu doživljavao kao najveći uspjeh u životu, ničim izazvan je rekao: Da bi žena bila prava žena, ona mora imati muža, djecu i dom. Kad sam kasnije razmišljala o tome, došla sam do zaključka da je takvu glupost izvalio namjerno, jer ja u to vrijeme nisam bila udana, niti sam imala djecu, pa je na svoj primitivni način pokušao da me usmjeri na pravi put. No, jedino što je postigao je to da sam suosjećala s njegovom ženom što je za životnog partnera odabrala takvog kromanjonca.

Neki ljudi su uvrijeđeni mojim izborom

Tijekom svih ovih godina mislila sam da će mi se mišljenje po pitanju djece promijeniti, ali to se nije dogodilo. Došla sam u one godine kad se od mlade žene očekuje, u našem tradicionalnom društvu, da pronađe odgovarajućeg ženika i da rodi. I tada sam prvi puta postala svjesna da je moj stav koji sam imala prema rađanju i djeci nešto što je izuzetno nepopularno u društvu, nešto što se skoro pa ne smije javno izreći, tabu. Nevjerojatno je kako se neki ljudi nađu uvrijeđeni vašim izborom da nemate djecu.

Nije da sam mrzila djecu, ona su mi, jednostavno, bila prenaporna, prezahtjevna i nisam ih mogla smjestiti u život kakav sam htjela voditi. Ne morate mrziti nešto što ne volite, ali ljudi to ne shvaćaju.

No isto sam tako shvatila da mnoge žene misle kao ja, ali da, jednostavno, nemaju hrabrosti tako živjeti jer im je odgojem, tradicijom i društvenom uvjetovanošću usađeno u glavu da im život neće imati smisla ako ne rode dijete, da će nešto strašno bitno propustiti u životu ako ne budu imale podmladak, i da će zbog toga žaliti cijeli život.

Nije da sam mrzila djecu, ona su mi, jednostavno, bila prenaporna, prezahtjevna i nisam ih mogla smjestiti u život kakav sam htjela voditi. Ne morate mrziti nešto što ne volite, ali ljudi to ne shvaćaju. Recite da ne želite djecu i proglasit će vas djecomrscem. Ljudi vide i čuju ono što žele vidjeti i čuti.

A ja sam se i dalje nadala da ću postati normalna. Da mi pomisao na majčinstvo neće izazivati tjeskobu nego radost. Da ću i ja, jednog dana, poželjeti imati svoje dijete, svoju krv, i da ću biti normalna kao i druge žene. Nesumnjivo, bilo bi mi mnogo lakše živjeti u društvu koje nas okružuje kad bih i sama postala majka. Uklopila bih se u sredinu koja idealizira roditeljstvo i djecu.

Sve jači pritisak

I tako sam pokušavala pronaći neku čar u svim tim bebama mojih prijateljica koje su me okruživale, u svoj toj eksploziji majčinstva, kakica, cike i vriske kojoj se moja generacija posvetila – no uzalud. Ništa privlačnog u tome nisam nalazila, upravo suprotno od toga, i moje uvjerenje da uloga majke nije za mene, postajalo je sve čvršće. Usporedno s time, društveni pritisak okoline da jednog dana i ja moram roditi, bio je sve jači.

Nitko vam otvoreno neće reći da moraš roditi, ali vam to daju do znanja na milijun drugih načina. I ti ćeš jednom ovako, znale bi mi reći prijateljice kada bih došla u posjet njima i njihovim bebama, iako sam znala da neću. S druge strane, i rodbina je postajala sve nestrpljivija, rođaci koje sam možda jednom vidjela u životu davali su si za pravo da im drugo pitanje, odmah iza onog kurtoaznog “kako si?”, bude “a što čekaš s djecom?”. Mnogi su smatrali da sam bolesna.

Rodbina je postajala sve nestrpljivija, rođaci koje sam možda jednom vidjela u životu davali su si za pravo da im drugo pitanje, odmah iza onog kurtoaznog ‘kako si?’, bude ‘a što čekaš s djecom?’. Mnogi su smatrali da sam bolesna.

Sjećam se situacije s bivšom kolegicom iz osnovne škole s kojom se nisam vidjela godinama. Igrom slučaja dogodilo se da smo relativno često, nakon dugo vremena neviđanja, nailazile jedna na drugu, pa smo iz onog otuđenog, formalnog “bog, kako si?” prešle na prisniji razgovor, prisjećanje na dobra, stara vremena.

I tako jednom prigodom ona me mjerka ispod oka dok sam stavljala naranče u vrećicu, nešto se nećka, pa krene prema meni… Napokon se odvažila i upitala me: “Čuj, već neko vrijeme te to mislim pitati, pa evo sad ću. Reci mi, ovaj, možeš li ti imati djece? Mislim, znam da si u braku i da nemaš dijete. A ja imam dobrog ginekologa koji rješava pitanje neplodnosti.” Rekla sam joj da ne želim imati djecu, a njezin izraz lica bio je nevjerojatan. Kao da se uvrijedila.

Ignoriranje pitanja

Tako da sam ubuduće, u svrhu održavanja kako-tako civiliziranih odnosa, počela ignorirati ta pitanja, u granicama u kojima sam uspijevala, iako je jako teško ignorirati činjenicu da toliki ljudi koji vam tako malo znače u životu očekuju od vas – da rađate.

Zanimljivo, nisu muškarci ti koji postavljaju takva pitanja – jako mnogo žena, nažalost, razmišlja tako. Moja mentorica na prvom poslu na kojem sam radila nakon Pravnog fakulteta bila je izuzetno uspješna poslovna žena bez djece, elegantna, kulturna, obrazovana, i u životu je postigla skoro sve što je željela postići. No, kako nikad nije rodila, često sam na njezin račun imala prilike čuti sažaljive, skoro posprdne komentare okoline kako joj malo vrijedi sav taj uspjeh, karijera i položaj, kad nema djece. Danas se tome više ne čudim i sama sam čula takva šaputanja.

Možda nekome njegovo dijete zaista jest smisao života, ali jako uvredljivo zvuči kad se ispali takva generalizacija koja se odnosi na sve ljude. Meni djeca nikad nisu bila smisao života i nikada neće biti, no to ne znači da je moj život besmislen.

Djeca su smisao života, često možemo čuti iz usta jednog dijela roditeljske populacije i onih koji to pretendiraju postati. To, jednostavno, nije i ne može biti univerzalna istina za sve ljude. Možda nekome njegovo dijete zaista jest smisao života, ali jako uvredljivo zvuči kad se ispali takva generalizacija koja se odnosi na sve ljude. Meni djeca nikad nisu bila smisao života i nikada neće biti, no to ne znači da je moj život besmislen.

Dapače, mislim da je daleko smisleniji i ispunjeniji od života većine ljudi koji su život podredili djeci jer ga trošim na putovanja, posao koji volim, druženje s ljudima koje volim, na svog partnera, na hobije, i vjerojatno bih od mnogo toga morala odustati da sam se odlučila na majčinstvo. Zbog čega svi ti koji idealiziraju djecu i roditeljstvo malo ne progovore i o drugoj strani roditeljstva?

Nova faza u mom životu

O tome kako se ljudi međusobno otuđe kada dobiju djecu, kako prijateljstva sve više blijede jer su djeca prioritet i jer se ni za što drugo nema vremena, o tome kako ljudi s vremenom odustanu od svojih afiniteta i talenata jer djeca zahtijevaju svo vrijeme ovog svijeta i svu pozornost. O ogorčenju kad djeca jednom odu, a ti si im dao sve i žrtvovao sve za njih.

Druga predrasuda, često izgovorena od onih kojima su djeca sve, je da smo mi koji ne želimo djecu egoistični. Zaista ne znam što je egoistično u tome što sam odabrala ne biti majka nekom djetetu kada znam da me to ne zanima i da bih vjerojatno i sebe i to dijete unesrećila.

Druga predrasuda, često izgovorena od onih kojima su djeca sve, je da smo mi koji ne želimo djecu egoistični. Zaista ne znam što je egoistično u tome što sam odabrala ne biti majka nekom djetetu kada znam da me to ne zanima i da bih vjerojatno i sebe i to dijete unesrećila. Mnogo egoističnije od toga, barem po mom shvaćanju, je stvarati djecu i biti nekome loša majka samo zbog pritiska okoline.

Ja sam, napokon, došla do te faze u svome životu kada osjećam da se nikome ne moram pravdati zbog svog izbora. I da više ne moram trošiti svoje dragocjeno vrijeme na sulude pokušaje da razmišljam kao normalna žena, jer ja jesam normalna.

(telegram.hr/uredio:nsp)

KAPITALIZAM BALKANCIMA POMUTIO MOZAK: Stvari za koje nikada ne biste smjeli dizati kredit

adminitrix — Mon, 16 Jun 2014 14:47:53 +0000

Općenito govoreći, posuđivanje novca ili dizanje kredita za kuću, obrazovanje ili možda čak i vozilo, može biti korisno. Ali postoje neke stvari za koje nikada ne bi trebalo posuđivati novac da bi ih se kupilo, piše Business Insider.

Upravljanje financijama može zahtijevati puno discipline. Treba naučiti čekati ili sniziti očekivanja, što će vam nesumnjivo uštedjeti novac, a vjerojatno i mnoge glavobolje na duge staze. Balkanske zemlje poput Hrvatske, Srbije, Bosne su nakon 20 godina osamostaljenja upale u brutalne dugove, kako na državnoj razini, tako i na osobnoj razini. Pojedinac se ne zna nositi sa kapitalizmom i upada u sve veće i veće dugove, živjeći time iznad svojih mogućnosti.

Nikada ne treba posuđivati novac za kupnju sljedećih stvari:

1. Brod

Zaduživanje za brod može značajno povećati iznos – pogotovo nakon što dodate troškove registracije, osiguranja, spremanja i porinuća broda.

Postoji mnogo opcija koje vas mogu odgovoriti od zaduživanja kako biste kupili brod. Ako vam čekanje dok ne skupite dovoljno novca za kupnju istoga ne zvuči dovoljno privlačno, onda radije kupite rabljeni brod, ili ga kupite zajedno s prijateljima, ili ga iznajmite. Iako vam se ove opcije ne čine uzbudljivima kao kad biste kupili novo plovilo, sigurno će vam uštedjeti dovoljno novca tijekom vremena, piše Business Insider.

2. Skupocjena vozila – buggyje, motocikle i druge velike igračke

Isto tako, buggyje, motocikle i druge velike igračke treba kupiti samo kad se jednom skupi dovoljno novca da ga se isplati odjednom. A prije toga dobro razmisliti koliko kupnja takvih stvari ima smisla.

3. Vjenčanje

Sve je češća pojava da se podiže kredit kako bi se platila ekstravagantna vjenčanja. Ako mislite o tome, međutim, najgori način da počnete svoj bračni život je uz planinu duga. No posljednje što vam treba je početak bračnog života s velikim dugom nad glavom. Pronađite kreativne načine za smanjenje troškova vašeg vjenčanja i radije iskoristite kredit za kupnju kuće. Dvadeset godina kasnije vjerojatno ćete biti zahvalni sami sebi što ste uložili u budućnost, a ne u show koji traje jednu večer.

4. Zaručnički prsten

Još gore od zaduživanja za vjenčanje je zaduživanje za zaručnički prsten! Ako će se vaša partnerica vjenčati za vas samo zbog toga što prsten košta 10.000 dolara, možda je bolje da razmislite je li ona prava djevojka za vas. Ljubav ne bi trebala imati naljepnicu s cijenom.

5. Odmor

Potreba da s obitelji uživate u ljetu može učiniti primamljivim podizanje kredita za taj ‘savršeni’ odmor. Međutim, to je vrlo loša financijska odluka. Umjesto zaduživanja za odmor ovog ljeta, radije počnite štedjeti za sljedeću godinu.

6. Namještaj ili kućanski aparati

Nažalost, postoji mnogo dućana koji nude financiranje za sve, od kauča do HDTV-a, perilica i sušilica. Iako zvuči primamljivo opremiti kuću ili stan u kratkom roku uz pomoć kredita, na kraju će vas to vjerojatno dovesti u lošiju financijsku situaciju.

7. Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu

Vidimo u medijima sve više reklama banaka koje nude kredite za pojedince koji nemaju novaca za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo, sa kamatama od mizernih 7-8% godišnje. Naravno da emocije tu prevladaju razum i ljudi upadaju u financijske krahove zbog najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometa.

(tportal/uredio: nsp)