Može li se Parkinsonova bolest liječiti vitamnskim dodacima? Studija objavljena u časopisu Cell Research sugerira da je moguće liječiti nasljednu Parkinsonovu bolest uz pomoć vitamina B12

Studija je otkrila da aktivni oblik vitamina B12 nazvan AdoCbl (5′-deoksiadenosilkobalamin) može umanjiti učinke gubitka dopamina kod Parkinsonove bolesti uzrokovanih genetskim mutacijama gena LRRK2.

Nalaz sugerira da se ovaj oblik vitamina B12 može koristiti za razvoj terapije za liječenje Parkinsonove bolesti.

Parkinsonova bolest je najčešći kronični neurodegenerativni poremećaj kretanja. To utječe na jedan posto ljudi starijih od 70 godina i više diljem svijeta.

Trenutno se ta bolest ne može izliječiti – dostupni tretmani usmjereni su samo na rješavanje njenih simptoma, ali ne i na njihovo izliječenje.

Nasljedna Parkinsonova bolest uglavnom je povezana s mutacijama gena koji kodira enzim LRRK2. Međutim, sve veći dokazi upućuju na to da ovaj enzim također može doprinijeti napredovanju Parkinsona uzrokovanog faktorima okoliša.

Pojačana aktivnost enzima doprinosi nakupljanju toksičnih alfa-sinukleinskih vlakana u neuronima supstancije nigre koji stvaraju dopamin, koji je dio mozga koji ima ulogu u kontroli svjesnih pokreta, i jedno od najugroženijih područja u Parkinsonovom bolest.

U istraživanju su istraživači otkrili da AdoCbl može učinkovito regulirati aktivnost enzima LRRK2. Prvo su testirali oblik vitamina B12 na modelima eksperimentalnih staničnih nizova.

Odavde je istraživački tim otkrio da AdoCbl može značajno smanjiti aktivnost enzima LRRK2, čak i kad je genetski izmijenjen da nosi mutaciju G2019S – najčešću varijantu LRRK2 povezanu s Parkinsonovom.

Nakon daljnjih analiza, tim je potvrdio da se AdoCbl mogao izravno vezati za enzim LRRK2, mijenjajući njegovu strukturu i narušavajući njegovu normalnu funkciju. To ukazuje da je AdoCbl djelovao kao snažni inhibitor enzima.

Istraživački tim je također istraživao terapeutski potencijal AdoCbl-a kod crva koji nose mutaciju G2019S. Otkrili su da liječenje vitaminom može spriječiti smrt živčanih stanica koje proizvode dopamin i pojavu simptoma povezanih s neurodegeneracijom.

Uz to, istraživači su otkrili da prirodna varijanta vitamina B12 može zaštititi od neurotoksičnosti i nedostatka dopamina kod muha i miševa koji nose različite mutacije enzima LRRK2 povezane sa Parkinsonovom bolešću.

„Ovaj aktivni oblik vitamina B12 može se koristiti kao osnova za razvoj novih terapija za borbu protiv nasljedne Parkinsonove bolesti povezane s patogenim varijante LRRK2 enzima”, rekao je Iban Ubarretxena, direktor Biofisika instituta i ko-autor studije.

Parkinsonova bolest se poput mnogih drugih bolesti, može spriječiti. Jedan od načina da to izbjegnete je jedete hranjive tvari koje štite mozak što ranije je moguće. To uključuje:

Vitamin B6 – U japanskoj studiji niska razina vitamina B6 može povećati rizik od Parkinsonove bolesti za pola.

Polifenoli – polifenoli se bore protiv oksidativnog stresa i oštećenja. Zdrave masti – Zdrave masti štite mozak od Parkinsonove bolesti.

Vitamin D3 – Većina ljudi koji boluju od Parkinsonove bolesti imaju manjak vitamina D. Povećanje razine vitamina D može vam pomoći usporiti napredovanje i spriječiti simptome Parkinsonove bolesti.

Nikotin – Pročitali ste točno, ali nemojte biti prebrzi i zgrabiti cigarete. Trebali biste dobivati nikotin kroz hranu, poput paprike.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Skrivate li se od sunca, mažući se kremom za sunčanje i nosite šešir svaki put kad izađete na otvoreno?

Najveća zvijezda u Sunčevom sustavu posljednjih je godina demonizirana zbog povezanosti sa rakom kože, ali oni koji se izvuku i krenu izbjegavati sunce, mogli bi se suočiti sa problemom koji pokušavaju spriječiti svoji ponašanjem.

Niz studija koje su nedavno predstavljene na konferenciji Američkog društva za kliničku onkologiju pokazale su zaštitni učinak kojeg ima vitamin D kada se radi o raku – a sunce je vrhunski način za dobivanja dovoljno vitamina D.

Istraživači s Instituta za liječenje raka Allegheny Health Network otkrili su da ljudi s nedostatkom vitamina D imaju dvostruko više rizika od razvoja raka gušterače, kao i povećani rizik od raka debelog crijeva, dok je druga studija pokazala vezu između dnevnih dodataka vitamina D i smanjenje brojnosti raka prostate.

U trećoj studiji od gotovo 80.000 zdravih odraslih osoba, oni koji su uzimali dodatak vitamina D tri godine imali su 13 posto manji rizik od oboljevanja od bilo koje vrste raka u životu. Istraživanje su proveli istraživači sa Sveučilišta Michigan State.

Glavni istraživač studije dr. Tarek Haykal, rekao je: “Volio bih vidjeti više onkologa i liječnika primarne zdravstvene zaštite koji bi trebali prepisivati vitamin D svojim pacijentima jer on donosi mnoge prednosti u liječenju sa minimalnim nuspojavama.”

Vjeruje se da vitamin D pomaže u borbi protiv raka poticanjem imunološkog sustava, reguliranjem rasta stanica i smanjenjem agresivnosti stanica raka.

Ne morate se brinuti samo o raku ako uspijete dobiti dovoljno vitamina D. Istraživanja su također pokazala vezu između nedostatka ovog nutrijenta i dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, depresije i autoimunih bolesti.

Budite više na suncu kako biste spriječili rak

Vaše tijelo proizvodi vitamin D kada je izloženo suncu, ali naši moderni životni stilovi ostaju na radnim stolovima cijeli dan, a zatim ispred televizora ili pametnog telefona u slobodno vrijeme.

Sve to vrijeme daleko od sunca dovodi do nezapamćene razine nedostatka vitamina D, a to ne pomaže činjenica da se ljudi toliko boje raka kože da uglavnom izbjegavaju sunce. Više od milijardu ljudi diljem svijeta vjeruje da ime premalo ovog vitamina, a polovica stanovništva ima manjak vitamina D. Stariji i pretili su posebno rizična skupina.

Kalifornijsko sveučilište San Francisco i njezin profesor medicine i dermatologije Daniel Bikle izjavio je medijima kako je “veliki vjernik u osjetljivom izlaganju suncu”, naglašavajući potrebu za postizanjem ravnoteže između dobivanja sunca, ali ne i dobivanja opeklina.

On poziva ljude da uzmu dodatke vitamina D u zimskim mjesecima kada je teško dobiti dovoljno sunčeve svjetlosti. Također možete dobiti vitamin D iz hrane kao što su jaja, masna riba i meso, ali je vrlo teško dobiti odgovarajuće količine samo uz pomoć prehrane.

Dobivanje prave količine sunca može biti lukavo s obzirom na sve uključene čimbenike. Studije pokazuju da vaše tijelo najviše učinkovito proizvodi vitamin D oko podneva, dok je 13 minuta na suncu u podne tri puta tjedno ljeti općenito dovoljno za odrasle osobe bijele rase u Velikoj Britaniji da održe zdravu razinu ovog vitamina. Naravno, prirodni ton vaše kože, udaljenost od ekvatora i količina kože koju izlažete igraju ulogu.

Imajte na umu da sjedenje uz sunčani prozor neće pomoći, a nošenje kreme za sunčanje sa faktorom zaštite 30 ili više može smanjiti proizvodnju vitamina D u tijelu za čak 98 posto.

Nikada nemojte ostati dovoljno dugo na suncu da vaša koža izgori, obratite pozornost na promjene na koži i budite sigurni da zaštitite oči kada ste na suncu.

Vrijeme je da se prestane skrivati​ od sunca. Ako želite smanjiti vjerojatnost umiranja od raka ili čak dobivanje istog, vitamin D vam može puno pomoći.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kombinacija suvremenih metoda uzgoja i ogromna količina onečišćenja su pretvorili ljude u hodajuće bolesnike

To znači da se više ne možemo jednostavno oslanjati na uravnoteženu prehranu kako bismo optimizirali naše zdravlje.

I užurbani tempo suvremenog života znači da većina ljudi ne uspijeva svejedno jesti uravnoteženu hranu, koja se temelji na puno brze hrane i prerađene hrane koja se ugurala našim dnevnim obrocima.

Bez obzira na to, još uvijek postoje nutritivno gusta hrana koja čisti tijelo koja može pružiti potrebnu prehranu prilikom optimizacije zdravlja i pomažu u uklanjanju dugogodišnjih oštećenja nastalih u suvremenom životu.

Jedna od najvećih – ako ne i najveća – od svih ovih superhrana je klorela (Chlorella), jedinostanična zelena alga koja se uzgaja u vodi, dostupna u obliku dodataka prehrani.

Chlorella je rod zelenih algi iz porodice Chlorellaceae. Živi u slatkim vodama. Nastala je prije oko dvije i pol milijarde godina, te je među najstarijim oblicima života na Zemlji.

Najzdravija superhrana na planeti?

Klorela sadrži sljedeće nevjerojatne hranjive tvari i prednosti:

# Visoko probavljiv biljni protein
# Vrhunski izvor klorofila
# Moćna alkalna hrana
# Odličan izvor minerala poput željeza, magnezija, cinka, fosfora, kalcija, joda, mangana i kalija
# Kvalitetan izvor vitamina A, C, E, K i cijelog B-kompleksa
# Bogata u esencijalnim masnim kiselinama, uključujući gama linoleinsku kiselinu
# Moćan izvor antioksidansa, polisaharida, beta-karotena i luteina
# Bogata enzimima i drugim fitonutrijentima
# Bogata prehrambenim nukleinskim kiselinama poput RNA i DNA

Zdravstvene prednosti konzumiranja klorele

Konzumiranje klorele na dnevnoj bazi znači da ćete preplaviti svoje tijelo sa svim nevjerojatnim hranjivim tvarima, mineralima i vitaminima navedenim gore, pružajući mu sve što je potrebno za optimizaciju tjelesnih procesa.

Budući da klorela također veže na sebe opasne teške metale poput žive (koje se nalaze svugdje u našem okruženju, u svemu od zubnih plombi do plodova mora, cjepiva do kompaktnih fluorescentnih svjetala i za koje se zna da su opasna za ljude), uzimajući ovaj dodatak na dnevnoj osnovi može pomoći tijelu da eliminira te opasne elemente.

Klorela također potiče rast zdravih crijevnih bakterija, pomažući uspostavljanju uravnoteženog, zdravog mikrobioma i poboljšane probave, što zauzvrat poboljšava zdravlje i sposobnost borbe protiv bolesti.

Moćan borac protiv raka

Zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i snažne obrane od bolesti i starenja, mnogi ljudi stavljaju klorelu na vrh popisa.

Sada postoji još više razloga za veselje vezano za klorelu. Znanstvenici su dokumentirali njezine moćne sposobnosti borbe protiv raka, uključujući sposobnost popravljanja oštećenih DNA i utjecaja na ekspresiju gena.

Studija znanstvenika iz Južne Koreje, objavljena u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry 2008. godine, otkrila je da barem dva karotenoida u kloreli, C. ellipsoidea i C. vulgaris – kada se koriste zajedno u obliku polupročišćenog ekstrakta – inhibiraju rast stanica karcinoma i pojačavaju apoptozu, ili programiranu smrt stanica.

Razlog zašto su stanice raka toliko problematične jest da odbijaju umrijeti. Klorela ih je uvjerila da je vrijeme da umru. Istraživači su također otkrili da je ekstrakt C. ellipsoidea 2,5 puta učinkovitiji od C. vulgaris kod induciranja apoptičkog efekta.

Jasno, klorela nudi nevjerojatne zdravstvene prednosti, a vrijedno je ugraditi dobar i čist izvor ove nevjerojatne superhrane u vašu dnevnu prehranu.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

NoviSvjetskiPoredak.com

Ova prirodna smjesa preporučuje se uzima u jutarnjim satima na prazan želudac

Med sa sezamom je kombinacija koja bi trebalo češće da se nađe u vašem jelovniku.

Ne samo da je odličnog okusa, već je i prava riznica zdravlja.

Ova prirodna smjesa je odličan izvor vitamina, naročito onih iz skupina E, A i B, kao i minerala i omega 3 i 6 masnih kiselina.

Preporuča se da se uzima u jutarnjim satima na prazan želudac.

Sezam i med u kombinaciji jačaju imunitet, smanjuju želju za slatkišima, liječe konstipaciju, liječe želučane tegobe i izuzetno su blagotvorni u slučajevima gastritisa, kolitisa i čira.

Pored toga, ova mješavina jača kosti, stimulira mentalne aktivnosti, povećava fizičku izdržljivost i poboljšava kvalitetu i zdravlje kose i kože.

Način pripreme: Ova pasta se lako priprema, jednostavno pomiješajte žlicu meda i žlicu sezama i miješajte dok ne dobijete smjesu nalik alvi.

Ova količina paste ima oko 155 kalorija, 8 grama masnoće, 21 gram ugljikohidrata, gram vlakana i 3 grama proteina.
 
(stvarukusa.rs/uredio:nsp)

Kad se liječnici rekli 74-godišnjem Danny McDonald-u iz grada Dunaff, Irska, da je ima rak želuca, tako žestok i raširen da je najvjerojatnije da će ga ubiti u roku od tri mjeseca, on je odlučio ignorirati njihove savjete kako bi izbjegao tretman toksične kemoterapije  i prihvatiti prehrambeni pristup ozdravljenju, što je još jedan primjer udarca velikoj i smrtonosnoj industriji raka.

Četiri godine kasnije, Danny je sjajno, zahvaljujući dnevnom protokolu kojeg je usvojio i kojeg uključuje i pijenje sokova pšenične trave (mlade pšenice), hranjiva gusta “superhrana” s raznim nevjerojatnim zdravstveneim beneficijama.

Prema mediju Sunday World, Danny je postao svjestan svog stanja kada je jedan dan ulkus odjednom eksplodirao u njegovom trbuhu. Nakon što je prevezen u bolnicu s farmi na kojoj živi, ​​liječnici su se borili da suzbiju krvarenje, da bi pritom otkrili da je Danny zapravo imao težak oblik raka želuca koji se proširio u cijelom tijelu. Oni su ga upozorili da je jedini način na koji bi se oslobodio od raka, prema njihovom mišljenju, bi  bio prolaz kroz konvencionalno liječenje – kemoterapija i zračenje.

Za razliku od većine ljudi, Danny je odlučio istražiti druge metode liječenja, što je inače bio veoma velik udarac industriji raka. Kasnije je obavijestio svoje liječnike, na njihovu žalost, da se opredjelio za vlastiti domaći tretman koji uključuje mladu Pšeničnu travu, negoli na njihov otrov.

Nimalo iznenađujuće, doktori su bili prilično ljuti na njegovu odluku, ističući kako će on biti “mrtav u roku od nekoliko tjedana”, ako bi odbio njihove doktorske savjete. No, Danny je držao svoj stav i izabrao pšeničnu travu umjesto ubojite kemoterapije.

“Rekao sam liječnicima da nisam bio spreman da se podvrgnem tijeku liječenja kojeg su mi predložene”, citiran je Danny u Sunday World-u. “Znao sam da će me ubiti. Oni su bili bijesni što sam došao do tog zaključka. Moj osobni liječnik me je upozorio da ću biti mrtav u tri mjeseca.”

Prkoseći savjetu konvencionalnih liječnika možete spasiti svoj život

Daleko od toga da je jurio ili bio neupućen što se tiče svoje odluke, Danny-jev izbor za korištenje pšenične trave kao tretmana za njegov rak se temeljio na brojnim iskustvima koje je čuo od prijatelja o čudesnom ljekovitom svojstvu PŠENIČNE TRAVE (zelene pšenice). Tijekom vremena, Danny je postajao sve više uvjeren da je pšenična trava sposobna za iscjeljivanje svih vrsta zdravstvenih problema, uključujući i rak.

Tako je odlučio upotrijebiti svoje 60-godišnje iskustvo uzgoja i poljoprivrede da uzgoji svoju pšeničnu travu.

“Nisam znao što mogu očekivati, ali sam bio odlučan ići dalje”, prisjeća se Danny. “U roku od sedam dana odjećaj peckanja koji sam imao je otišao, i ja sam se počeo osjećati puno bolje. Prestao sam uzimati tablete koje su mi bile propisane i od tada nisam uzeo niti jednu tabletu do dana današnjeg. Mjesec dana kasnije bol je potpuno nestala i znao sam da sam na putu oporavka. Pšenična trava je djelovala. Napravio sam pravu odluku za odbijanje savjeta liječnika.”

Ne samo da je Danny bio u stanju prekinuti korištenje sintetičkih lijekova koji su mu bili prepisani na recept, već je također dobio natrag svu težinu koju je izgubio kao rezultat korištenja lijekova za njegovu bolest. Počevši sa samo jednom uncom (28 grama) pšeničnog soka dnevno, kasnije sam stigao do sedam unci (200 grama) pšenične trave na dan. Danny je djelotvorno izliječio rak, a njegov je sada živi dokaz regenerativne snage pšenične trave (mlade zelene pšenice).

“Znam puno liječnka koji misle da pšenična trava nema kvalitete i sposobnosti za ubijanje raka, ali ja sam živi dokaz to nije istina i da ona funkcionira”, dodaje on. “I premda mnogi liječnici neće priznati javno, postupno vide uokolo prednosti pšenične trave. Ljudi me pitaju kako sam to učinio i mogu samo reći jednu riječ, PŠENIČNA TRAVA.”

Sljedeći video objašnjava više o tome kako je sok pšenične trave ili zelene pšenice dobar za vaše zdravlje:
 

 

TEORIJA: Što je to mlada zelena pšenica ili pšenična trava?

Mlade zelene travke žitarica koje se melju u prah, potom supervoće, klice, sjemenke i kineske gljive danas su apsolutni hit za sve moderne ljude kojima je potrebna dodatna snaga prirode.

Najtraženija hrana među zdravstveno osviještenom populacijom koja postaje sve brojnija danas su super-namirnice. Mlade zelene travke žitarica koje se melju u prah, potom supervoće, klice, sjemenke i kineske gljive danas su apsolutni hit za sve moderne ljude kojima je potrebna dodatna snaga prirode. Sve su te namirnice nekada davno bile zastupljene u prehrani čovjeka, međutim, tijekom vremena su zanemarene te ih sada ponovno otkrivamo.

Lišće mlade zelene pšenice jedna je od spektakularnih namirnica krcatih tvarima s povoljnih učinkom na organizam. To je zapravo mlada zelena pšenica ubrana prije razvitka zrna (plodova) i transformacije u stabljiku zlatnih klasova. Kao mlada biljka, pšenica sastavom više nalikuje zelenom lisnatom povrću nego žitaricama. Bere se kada je visoka oko 15 do 20 cm kako bi se optimalno iskoristili nutrijenti koji iz zrna prelaze u lišće. Potom se provodi ekstrakcija i sušenje te nastaje zeleni prah koji se može otopiti u vodi ili dodati raznovrsnim zdravim voćnim i povrtnim sokovima.

Ispijanje sokova od mladih zelenih žitarica prva je promovirala Dr. Ann Wigmore, žustra i probitačna pionirka naturopatije, utemeljiteljica Hipokratovog zdravstvenog instituta koji je kasnije preimenovan i danas nosi njezino ime. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća bila je vrlo aktivna u promoviranju povoljnih svojstava soka od lišća mlade pšenice kao terapije kroničnih bolesti. Razni su se povoljni učinci pripisivali ovome pripravku tijekom povijesti – od terapije karcinoma i kroničnog umora, preko dijabetesa do povišenog krvnog tlaka, sinusitisa i čireva. Danas pouzdano znamo da predstavlja snažno detoksikacijsko sredstvo i izvor antioksidansa te stoga može zaštititi od brojnih bolesti današnjice.

Nutritivne i zdravstvene karakteristike mlade pšenice
Kada se uzgaja u organskim uvjetima, lišće mlade pšenice zadržava 82 od 92 minerala prisutnih u zemlji, a procjenjuje se da 1 žličica praha mlade pšenice (3g) sadrži istu količinu nutrijenata kao i pola kilograma organski uzgojenog voća i povrća.

Lišće mlade pšenice obiluje nutrijentima od velike važnosti za zdravlje, sadrži vitamine, minerale, enzime, aminokiseline i velike količine klorofila – čak 70%. Znakovito je što klorofil ima vrlo sličnu strukturu kao hemoglobin – molekula koja ima ključnu ulogu u funkciji crvenih krvnih stanica, omogućavajući krvi da prenosi kisik u sve dijelove tijela. Zbog toga se za klorofil često kaže da predstavlja „krv biljaka“ te se smatra da se velike količine klorofila prisutne u lišću mlade pšenice lako mogu apsorbirati u naš organizam i „obnavljati krv“. Visok sadržaj klorofila u lišću mlade pšenice ujedno djeluje detoksicirajuće pročišćavajući jetru, stanice, tkiva i krv.

Snaga mlade pšenice: Procjenjuje se da 1 žličica praha mlade pšenice (3 grama) sadrži istu količinu nutrijenata kao i pola kilograma organski uzgojenog voća i povrća.

Lišće mlade pšenice sadrži vitamin A, vitamin C, vitamine B kompleksa, vitamin E i K, te minerale koje nalazimo u tlu uključujući kalcij, magnezij, željezo, cink, kalij, fosfor i kobalt.

Odličan je izvor aminokiselina i enzima, a budući da sok lišća mlade pšenice nije termički obrađen ne dolazi do promjene njihove strukture uzrokovane toplinom.

Specifičan nutritivni sastav lišća mlade pšenice osigurava povoljno djelovanje na kožu, kosu i nokte. Zbog brojnih biljnih kemikalija koje sadrži smatra se da posjeduje antikarcinogeni i detoksikacijski učinak. Djeluje povoljno i na probavu, prevenciju bolesti srca i krvnih žila te općenito obogaćuje prehranu.

Posebno se preporučuje kod oslabljenog imuniteta, osobama izloženim povećanim psihičkim i fizičkim naporima, sportašima, nakon operacija i u vremenu oporavka od bolesti, dijabetičarima te kod neredovite i jednolične prehrane. Mlada pšenica odlično se uklapa u strategiju očuvanja zdravlja na prirodan i ekološki održiv način u svrhu povećanja razine životne energije.

Recept za detoksikaciju
Okus soka mlade pšenice u početku se može činiti neobičnim te se preporučuje kombinirati pšenicu sa nekim drugim voćnim ili povrtnim sokom. Posebno se dobro slaže sa sokom od jabuke. Zbog intenzivnog okusa i visokog sadržaja nutrijenata, počinje se sa oko 3g dnevno (jedna čajna žličica praha), a zatim se postupno povećava količina do oko 6 g dnevno (dvije čajne žličice praha).
 
(preveo:mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)

Bakreni sulfat se koristi kao herbicid, fingicid, i pesticid u mnogim stvarima. Isto tako se nalazi u mnogim najprodovanijim nutritivnim dodacima prehrani, koji se često koriste štetne aditive i sintetičke sastojke koji mogu biti veoma opasni za vaše zdravlje. Među tim dodacima, desilo se to da se nalazi “Liječnička preporuka br 1.”, a to su multivitamini Centrum koji sadrže veliki broj slično opasnih sastojaka.

[notification type="alert"] Insekticid, Inhibitor požara, Avionsko gorivo se nalaze u najprodavanijim dodacima prehrani [/notification]

Recenzirana istraživanje koja su identificirala povezanost među bakrenim sulfatom i mnogim negativnim stanjima kao što su toksični teški metali, trovanje arsenom, oštećenje DNA, trovanje živom. Kada uzmemo u obzir onu većinu istraživanja koja je dostupna općoj javnosti i industriji dodataka prehrani, dugi niz godina (neka vitalna istraživanje na subjektima vode nas u 1991. godinu),  stvarno je šokantno da će svaka kompanija uključiti te dodatka u svaku formulu dodatka prehrani koja “promiče zdravlje”.

Naravno, bitno je da naglasimo da je proizvođač Centrum vitamina, Wyeth, ustvari, dio gigantske farmaceutske kompanije Pfizer (američka masonska farmaceutska kompanija), koja je pokazala namjernu nepažnju za javno zdravlje kroz astronomskih $115,200 po pacjentu za istraživanje lijeka za rak, koji je nakrcan nuspojavama.

Možda, činjenica koja je za najveću brigu oko vitamina Centrum je prisutnost drugih sastojaka koji ugrožavaju zdravlje. Važno je da se zapamti da je Centrum ne samo najprodavaniji multivitamin ili osnovni dodatak hrani koji sadrži opasne dodatke, i kao dodatak koji je nadomoćan među konkurencijom po čitavom svijetu. Ovdje ćemo navesti nekoliko dodataka koji se nalaze u najprodavanijem multivitaminu Centrum, kao i njihovi suprotnim efektima:

• BHT: u mastima topljiv sastojak koji se koristi u avionskom gorivu, guma, produkti petroleja, ulje električnih transformatora i tekućina za balzamiranje. Istraživanje je povezalo BHT sa rakom pluća, rakom mjehura, oštećenje DNA i želučani rak.

• Borna kiselina: kemijska tvar koja se često upotrebljava kao antiseptik, insekticid i inhibitor požara.  Navedeni uzrokuju oštećenje DNA.

• Sintetički Vitamin A Acetat: petrokemijski bioprodukt koji uzrokuje defekte pri porođaju

Može biti stvarno veliki izazov da se izbjegnu ti sastojci u potrazi za kvalitetnim multivitaminima. Generalno pravilo je da se izbjegava kupnja dodataka prehrane koji su općepoznati u supermarketima i ljekarnama, ili u najmanju ruku pročitajte etiketu u potrazi za industrijskim aditivima. Preporuča se da potražite multivitamine koji su temeljeni na prirodnim sastojcima iz hrane, koji su slobodni od bilo kakvih punila i sintetičkih dodataka. Zastupnik Centrum vitamina u Hrvatskoj je Oktal Pharma
 
Pogledajmo kako na to gleda BBC koji je u službi farmaceutske industrije.

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
 

 
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6836"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Postaviti ovakvo pitanje za nekog istinskog humanistu, djeluje kao neslana šala. Zašto bi netko želio da ljudi širom svijeta umiru, a da im se može pomoći? Ili možda trebamo gledati stvari praktičnije? Zar otkrivanje lijeka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donijelo svjetsku slavu i neviđeno bogatstvo?

Pitanja su na mjestu. Ali postoji gruba računica, veoma jednostavna, bar kada je u pitanju vrijednost života u današnjem svjetskom poretku. To podrazumeva da glavnu ulogu ima dobit, a ne humanost. Dobit zavisi od obrta kapitala, pa je i računica lako uočljiva.

Priča koja slijedi je priča o vitaminu B17, koji je još prije pedeset godina sintetiziran pod imenom Laetril odnosno Amigdalin. Učinio je to biokemičar Ernst. T. Krebs.
Njegova borba da se ovaj prirodni lijek protiv raka zvanično prihvati, trajala je u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bila je to borba entuzijasta – liječnika, biokemičara i nekih novinara koji su plasirali teoriju po kojoj je “opaka bolest” – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno kronični poremećaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u ishrani.

Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više preuzimaju i kontrolu i nad lijekovima i nad svetskim medijima, zapečatila je protok svih informacija koje mogu naneti štetu interesima svjetskih farmaceutskih profitera.

Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog lijeka pod imenom Laetril, od strane američke Administracije za ishranu i lekove (FDA) nazvana je “šarlatanstvom” i “prevarom”. Gradjanima je predočeno da je lek otrovan i opasan. Tako je priča o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi označavaju isto) – zapečaćena.

Ali, pojavom Interneta, koji se teže može kontrolirati, ponovo je otvorena priča o Ernstu T. Krebsu, Johnu Berdu, Ralfu Mosu i drugima, kojima je etika bila ispred interesa.

O svemu ovome pisao je u svojim knjigama »Politika u lječenju raka« i »Svijet bez raka«, Edvard Grifin. Evo te priče.

[highlight color="blue"] KAKO NASTAJE RAK? [/highlight]
Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke stanice u organizmu, koje su do tada radile sasvim normalno, počinju iznenada nezaustavljivo da se umnožavaju. Kao uzročnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka vanjska trauma.

Zna se, takodje, da je rak bolest civiliziranog čovjeka, i aktivira se brojnim stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je suvremeni život postao nemoguć. Kozmetika, umjetni konzervansi, zagađena voda, duhanski dim, industrijska čađa…

Evidentno je i da postoje mnogi slučajevi kada dolazi do povlačenja malignog oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primenili u liječenju neku alternativnu terapiju, i koja se pokazala uspješnom, otkrivaju promjenu ishrane.

Prema shvaćanju doktora Krebsa rak je kompleksan kroničani poremećaj metabolizma u čitavom organizmu. To je bolest koja obuhvaća čitav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom dijelu tijela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve manifestacije bolesti često je pristupano kirurškom uklanjanju vidljivog oboljelog tkiva, zračenjem okolnih stanica na mjestu rasta kancerogenih stanica, kemoterapiji…. Time je zapravo tretirana posljedica bolesti, dok je uzrok preživio.

[highlight color="orange"] ZAŠTO SE STANICE NEKONTROLIRANO UMNOŽAVAJU? [/highlight]
U ljudskom tijelu postoje tisuće stanica koje su na neki način ostale “zarobljene” u stadiju embriona.
Nazovimo ih ovde jednostavno “univerzalnim stanicama”. One služe za popravku eventualno oštećenih dijelova tijela. Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove stanice se transformiraju u koštane stanice i popunjavaju pukotine u kostima. Ako dodje do oštećenja nekog mekog tkiva, ove stanice se pretvaraju u stanice adekvatne tom tkivu. U slučaju gubitka krvi, “univerzalne stanice” se transformiraju u stanice krvi. Kada dodje do fizičke traume ili kemijskog disbalansa u organizmu ove stanice se formiraju i aktiviraju povećanje nivoa estrogena i ostalih steroidnih hormona kako bi se stimulirao njihov dalji rad na poslovima zamjene uništenih stanica. Kada se oštećeno tkivo ili kost potpuno regenerira ili se organizam vrati u normalni kemijski balans, proces umnožavanja ovih “univerzalnih stanica” se zaustavlja.

Ako je, medjutim, kemijski balans u organizmu i dalje poremećen, ove se stanice nastavljaju i dalje razmnožavati. Dobroćudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali sa malim zakašnjenjem. Kada se kaže da je rak posljedica stresnog načina života, dolazi zapravo do energetskog i kemijskog disbalansa i to je “okidač” koji aktivira “univerzalne stanice”.

Od ovih stanica se pod djelovanjem određenih kemijskih promjena, stvaraju i kancerogene stanice. One, medjutim, nisu strano tijelo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom slučaju bolešću. Naprotiv, upravo je njihova uloga da razore neutraliziraju sve strane materije u organizmu. Sa biokemijskog gledišta, medjutim, kada se one počinju razvijato u rak, one postaju strano tijelo.

Postojanje ovih “univerzalnih stanica” otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga John Berd. On je uočio ogromnu sličnost izmedju pre-embrionalnih stanica i stanica raka. On je ove stanice nazvao tropoblastima. Te stanice, upravo svojom sposobnošću da se veoma brzo umnožavaju, odmah nakon oplodnje formiraju placentu i pupčanu vrpcu, omogućavajući embrionu da se dalje hrani i razvija čvrsto prikačen za zid materice. Kada se, nakon osam tjedana kod embirona razvije gušterača i on počne da luči svoje enzime, ove se stanice iznenada prestanu umnožavati. Tako je Berd otkrio da dalje umnožavanje ovih stanica spriječava upravo jedan enzim koji nastaje u gušterači.

Ako je imuni sistem organizma oslabljen zbog loše ishrane, ili je starenjem smanjeno lučenje enzima iz gušterače, stresom ili traumom aktivirane, ove stanice se počinju umnožavati, ali se ne mogu zaustaviti.

Zato je prvi zadatak u terapiji raka, punjenje organizma svim potrebnim hranjivim sastojcima kako bi se svi kemijski procesi stabilizirali čime bi se zaustavilo umnožavanje kancerogenih stanica. Drugi zadatak je njihovo uništavanje.

[highlight color="green"] DA LI JE RAK SAMO JEDNA AVITAMINOZA? [/highlight]
Ernst T. Krebs, koji je prethodno izdvojio i vitamin B15, analizirajući razne avitaminoze u ljudskom organizmu uočio je neke sličnosti. Tako nedostatkom vitamina C nastaje poremećaj poznat kao »skorbut«, nedostatak PP vitamina nastaje » pelagra«, avitaminoza B1 – berberi itd. Sve ove bolesti nastaju iznenada, bez ikakvih prethodnih znakova. Čovek je danas zdrav, a već sutradan može biti smrtno bolestan. Organizam jednostavno nema nikakvu reakciju, nikakvo upozorenje, kao kod djelovanja nekog virusa ili bakterija. Za oporavak od “skorbuta”, na primer, potrebno je nekoliko dana, ili samo nekoliko sati davati veće doze vitamina C i veoma teški simptomi bolesti nestaju. Javljaju se ponovo samo ukoliko opet dodje do vitaminskog deficita.

Analizirajući pojavu raka, Krebs se zapitao da li je dovoljno da se čovek samo izloži kancerogenom aktivatoru, na primjer duhanskom dimu, nekoj kemijskoj supstanci ili da doživi neki jači psihološki stres? Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne? Po doktoru Krebsu rak nastaje isključivo kada u organizmu već postoji kronični poremećaj metabolozma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme nedostaje.

Kancerogene tvari su samo »okidači« koji pokreću »univerzalne stanice« . Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao vitamin B17.

[highlight color="purple"] Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni kemijski element? [/highlight]
Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi stoljećima jeli kruh od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17. Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta voća iz familije Rosaceae (ruže). Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom voćke spravljajući džem. Naprosto, ništa se nije bacalo.

U Bibliji se čak može naći i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio čoveka i ženu, kaže: “… dajem vam biljke sa sjemenom, rasutim po čitavoj planeti, i svako drvo koje ima plod sa sjemenom biće vaša hrana”.

Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hanza uopćte ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja. Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju prosa. Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjačkoj ishrani, nakon što napuste svoje izvorne prehrambene običaje, počinju da pate od svih ovih bolesti.

Pošto pripadnici ovog plemena inače jedu veoma malo mesa, pobornici vegetarijanske ishrane su odmah zaključili da je to razlog. Ali nije tako.
Krebs je zapravo našao da postoje još dvije grupe ljudi koje uopšte ne oboljevaju od raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.

Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, koji također ne pate od ovih bolesti, preovladjuje meso koje uključuje i divljač. To je najčešće meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobičavim sezonskim voćem. Što je najzanimljivije, kod ovih ljudi uopćte ne postoji gojaznost, iako svakodnevno u organizam unose velike količine životinjske masti.

četiri devedesetogodišnjaka iz plemena Hanza

Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajedničko je što koriste hranu tipičnu za njihovo prirodno okruženje. Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno prisutan u svakoj. Vrsta jelena koja im je u jelovniku, prije svega se hrani travama koje sadrže nitriloside, a koji su izvor vitamina B17. Razno osušeno voće koje Eskimi i Indijanci jedu, također sadrži velike količine vitamina B17.

pripadnici plemena Hunza skupljaju koštice marelice

Na žalost, većina zapadnih civiliziranih kultura, odavno je prešla na kruh od pšenice, koja uopće ne sadrži nitriloside. Trava koju koriste domaće životinje za ispašu, sadrži samo tragove nitrilosida. Imala bi ih možda više, da čovek nije počeo da umjetno preorava i sije razne vrste trava, tamo gde one po prirodi nikada ne bi nikle. Tako za razliku od “civilizirane” stoke, indijanska i eskimska jede samo ono što je niklo u prirodnom staništu.

Tako su čoveku koji jede meso i tu uskraćene mogućnosti da unese vitamin B17. Pleme Hanza i Eskimi dobijaju u ishranu 250 do 3000 miligrama vitamina B17 svakog dana. Evropljani i Amerikanci jedući “civiliziranu” i “fast food” hranu, primaju jedva 2 miligrama dnevno. Koštice su odavno izbačene iz jelovnika.
Laetril, Amigdalin, B17 zvanično je prihvaćen kao vitamin 1952.godine.

Ali onda su krenuli žestoki napadi na njega.

[highlight color="red"] FARMAKOMAFIJA ZABRANJUJE PRIRODNE LIJEKOVE [/highlight]

Ako se uzme u obzir da se danas stotine milijardi dolara okreću na istraživanja uzroka nastanka raka, da se u tu svrhu osnivaju brojne fondacije i u njih slivaju stotine miliona dolara, da veliki broj tvornica u svijetu proizvodi, a još više apoteka prodaje razne lijekove koji se mogu koristiti u skupoj terapiji ove bolesti…, ispada da od ove »opake bolesti« mnogo više ljudi živi nego što od nje umire.

Čak 200 MILIJARDI dolara godišnje u svijetu troši se na istraživanja o nastanku raka, na lječenje uz pomoć citostatika i ostalih skupih medikamenata, zračenja, kirurške tretmane, itd. Američko “Društvo za borbu protiv raka” je najbogatija neprofitna organizacija u svijetu. Mnoge žrtve ove “opake bolesti” zalagale su, i dalje to čine, čitavu imovinu ovoj organizaciji, vjerujući u njene iskrene napore da se bolesti stane na put i konačno pronađe famozni lijek. O naporima miliona oboljelih širom svijeta koji grozničavo pokušavaju da stignu u prestižne i skupe američke klinike, specijalizovane za rak i dobiju najbolji (i najskuplji) tretman, ne treba ni govoriti. I naši su mediji puni apela za novčanom pomoći unesrećene djece i mladih ljudi.

Šta bi se sa čitavom ovom armijom zaposlenih i unosnim farmaceutskim biznisom dogodilo ako bi se pronašlo da je rak samo posledica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17 koji se lako može sinteteizirati iz koštica kajsije, limuna, breskve, jabuke, tropske kasave…? Ko može patentirati jabuke i kajsije kao svoj proizvod? Kemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja (koja se pod navodnom brigom za zdravlje ljudi više rade zbog ispitivanja bojnih otrova) postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi način.

 velebne zgrade nekih centara za istraživanje raka

U nemogućnosti da patentiraju kemijski sastav Laetrila, kako je Krebs nazvao izolovani B17, jer ga ima svuda u prirodi, i to jeftino, multinacionalne farmaceutske kompanije su, uplašene za svoj profit koji su ostvarivale od terapija citostaticima i zračenjem, krenule u žestoku kampanju protiv ovog vitamina.
Zato je objavljivanje teorije o vitaminu B17 odmah naišlo na žestoka osporavanja u SAD, o čemu je u svojoj knizi »Svijet bez raka« pisao Eduard Grifin, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Predvodnici u ovome bile su velike farmaceutske kompanije, preko američke vlade, korumpiranih ljekara i biokemičara koji su se mimo svake etike trudili da u medijima Laetril (vitamin B17), prikažu kao veoma otrovan i opasan. Pokrenuta je žestoka medijska kampanja u kojoj je iznesena tvrdnja da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid.

Nije, medjutim, pominjano da cijanid postoji i u vitaminu B12, pa se on ipak slobodno prodavao u apotekama.

Na čelu čitave kampanje zapravo se nalazila američka FDA (državna služba za kontrolu ljekova i hrane), a koja je propisivala da je za odobrenje upotrebe nekog ljeka i njegovo patentiranje, isti morao proći rigorozne procedure i ispitivanja koja se vrše nekoliko godina, sa eleboratima na hiljadama stranica. Čitava procedura farmaceutsku kompaniju bi koštala stotine miliona dolara. Kompanija koja ovo može da plati ima mogućnost da ljek patentira i zaštiti svoje ekskuluzivno pravo na prodaju, pa se ovako skupo istraživanje samo tako i isplati. Ako se ne može ekskluzivno prodavati, nema istraživanja, nema lijeka. A ko može imati isključivo pravo na ono što dolazi iz prirode, koštice kajsije na primjer?

Sve ovo, naravno nije stvar brige za zdravlje ljudi, kako bi svaki milosrdni čovek pomislio, već elegantni trik monopolista da patentiraju lijek na koji bi imali ekskluzivno pravo prodaje. Ako se to ne može ostvariti, istraživanja se ne bi ni vršila. U tom smislu, ni jedno istinsko istraživanje djelovanja Letrila nije ni vršeno. Nije se isplatilo.

Dr. Richard Krout iz FDA još 1982. javno je izjavio da ON nikada nije i nikada neće odobriti za upotrebu lijek nekog pojedinca, već samo velike farmaceutske kuće sa neograničenim financijama.

Ulog za novi lek je praktično najmanje 100 miliona dolara. Tako, u slučaju “Laetrila”, koji je Krebs sintetizirao iz koštica kajsije, zapravo nikada nije vršeno ni jedno ozbiljno istraživanje, a FDA je naložila da se na “Laetril” stavi etiketa – otrovan. A Amerikanci, poznato je, vjeruju svojoj vladi i medijima.

Pošto su farmaceutske kompanije značajni financijatori predizbornih kampanja američkih političara, i državna Administracija za hranu i lekove (FDA) lako je potpala pod njihov uticaj.

Kako su i mediji pod kontrolom istog multinacionalnog globalnog lobija, objavljena je i priča koju su prenijele sve američke novine i televizije o tome kako se jedan nesrećni par u San Francisku otrovao kampirajući u prirodi i jedući sirove koštice od kajsija. Ipak, nekoliko nezavisnih i sumnjičavih novinara, nikada nije uspjelo otkriti identitet tih ljudi i šta se stvarno dogodilo. Tako se Laetril našao u prodaji sa etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom svijeta od tada vjeruju da je jedenje koštica od kasjija čisto samoubojstvo.

Nije pomoglo ni to što je Dr Krebs sam sebi, šezdesetih godina pred brojnim novinarima, ubrizgao veliku dozu “Laetrila” i ostao živ. Umro je 1996. u devedesetoj godini.

***

Tobožnji napori da se lijek protiv raka pronađe potiču još iz vremena Richarda Nixona, koji je borbu protiv raka (1971.) proglasio za strateški cilj SAD. Odmah je iz državnog budžeta odobrio ogromna sredstva za istraživanja.

Ali, ništa se na tom planu epohalno nije dogodilo. Milioni ljudi i dalje umiru od raka, a broj oboljelih se alarmantno povećava. Amerikanci su u medjuvremenu otišli na Mesec, poslali letilice na Mars, do Jupitera i Saturna, klonirane su mnoge životinje, napravljena je genska karta čoveka, učinjene ogromne tehnološke inovacije, ali lijek protiv raka nije pronađen. Kako je to moguće?

Dvostruki nobelovac dr Lajnus Pauling je čak javno izjavio: ” Svako treba znati da je većina istraživanja o raku obična prevara.”

Štoviše, zna se za nekoliko veoma uspješnih terapija, koje su sve suzbijene upravo od strane kancero-mafije. Jedna se zasnivala na korištenju radiovalova odredjene frekvencije koji su ubijali maligne ćelije (naprava Reimonda Reifa), dok su ostale terapije uglavnom počivale na ljekovitom bilju. Svi koji su imali rezultate u borbi protiv raka završili su na sudovima, nakon što su ih bankari sa Wall Streeta prethodno obišli i pokušali da dobiju ekskluzivna prava za patent. Kad im to nije pošlo za rukom ili im se posao jednostavno nije isplatio, stvari su zataškane, a laboratoriji i klinike zatvorene.

Terapija vitaminom B17, odnosno “Laetrilom”, bila je najviše osporavana. Ovaj alternativni lijek prikazan je kao “otrovan i opasan”, baš kao i jedenje koštica od kajsija, a teorija doktora Krebsa kao “šarlatanstvo i prevara”.

Način kako su se SAD borile protiv ovog alternativnog lijeka, upravo pokazuje sistem funkcioniranja društva baziranog isključivo na profitu i lobijima. Naime sva istraživanja koja su vršena na “Laetrilu”, rađena su tako da dokažu da je otrovan. Ni jedno istraživanje nije rađeno koje bi pokazalo njegovu efikasnost.

Kako bi pred javnošću bili još uvjerljiviji, najpoznatija američka bolnica i institut za rak Sloan – Ketering je svojim neprikosnovenim autoritetom, odlučila angažirati vrhunske svjetske stručnjake koji su se bavili proučavanjem raka. Pošto su njihovi nalazi u vezi djelovanja “Laetrila” bili ohrabrujući, bolnica je falsificirala njihove izvještaje, a Ralph Moss, zadužen ispred bolnice za odnose sa javnošću, je morao da predstavi laž. Moss je to odbio, i dobio je otkaz. Od tada se bavi pisanjem o kancero-mafiji.

Najveći donatori i zaštitnici Sloan-Ketering Instituta za rak su kompanije koje zapravo opskrbljuju ovu bolnicu lijekovima za kemoterepiju i ostalim antikancerogenim medikamentima. Ako se vidi ko su članovi Upravnog odbora Instituta bili u to vrijeme (1954.), mogu se lako uočiti bankari iz Wall Streeta, poput Rockfellera, Morgana, predstavnici General Motorsa, Američke komisije za atomska istraživanja, moćnih kemijskih kompanija i drugi.

Danas, kompanija Bristol-Mayers troši preko jedne milijarde dolara godišnje na istraživanja raka i proizvodnju novih lijekova. Bristol – Mayers opskrbljuje pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primer: Paul A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. James Robinson je član upravnog odbora Sloan – Keteringa i direktor Bristol – Meyersa. Sve to je razlog zašto su Sloan – Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti. Milioni ljudskih života nisu značajni, koliko je značajan profit.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi ” Svijet bez raka” Eduard Griffin još 1974.

U Australiji su primjenili sličnu tehniku, a poznato je da je australijski premijer John Hauard podržan upravo iz bankarskih krugova Wall Streeta. Prodaja “Laeterila” je zvanično zabranjena, ali ako neko baš želi da ga koristi, državna Služba za lijekove (TGA) za svaki poseban slučaj može odobriti dozvolu za uvoz. Da nekom ne bi palo na pamet da sam pravi lijek, prodaja koštica od kasjije je zabranjena, a kajsije se u supermarketima prodaju očišćene.

Ali slučaj izvjesnog James David Weill, iz NewYork dostigao je “komični” vrhunac u radu kancero-mafije.

Weill (34) se od svoje 18 godine liječio od raka. Koristio je samo prirodne lekove, i to posebno koštice od kajsije, kako mu je navodno, Bog sugerirao porukom u Bibliji. Tako je Weill odlučio da svoje, kako on tvrdi, uspešno izlječenje podjeliti sa drugim suputnicima u SAD. Osnovao je vlastitu firmu preko koje je, i putem Interneta, prodavao koštice od kajsije, propagirajući teoriju dr. Ernsta. T . Krebsa. Zaradio je oko 500 000 dolara, kada ga je FDA tužila što “medju bolesnima širi lažnu nadu” pričom o “lažnom lijeku” (Laetrilu), prodaje “visoko toksičan” proizvod (koštice od kajsije) i tako zaradjuje pare na tudjoj nesreći(!)

Vejl je osudjen na 63 meseca zatvora i potom još tri godine uvjetno. U presudi se doslovce kaže: “Nema naučne potvrde da Laetril nudi bilo šta osim lažne nade za oboljele od raka, navodeći ih da ga koriste umesto da pristupe konvencionalnom medicinskom tretmanu što prije”. FDA komesar Dr Lester Croford još naglašava:” Ovim šaljemo snažnu poruku da nećemo tolerirati marketing “lažne medicine”. Weill je zabranjeno da se ikada više bavi preko svoje firme tim poslom. Firma se zvala “Kršćanska Braća”.

Ipak, Weill se, dok služi kaznu preko svog Internet sitea i dalje bavi promoviranjem vitamina B17, pitajući se zašto se FDA toliko zalaže za “konvencionalno liječenja” koje podrazumeva zapravo spaljivanje ćelija zračenjem i kirurgiju koja ljude sakati, a zabranjuje svako aleternativno liječenje kojim neko pokušava sebi da pomogne. Za Weilla i njegove pristalice ovo je najbolja potvrda kako u Americi vlada kancero-mafija.

Da li se ovako društvo stvara i u zemljama bivše Jugoslavije?!

[highlight color="grey"] U ČEMU JE TAJNA VITAMINA B17? [/highlight]

Još 1802. izvjesni kemičar Bon je otkrio da se za vrijeme destiliranja vode iz gorkog badema oslobađa se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvijek u molekuli sa vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživači postali su zainteresirani da analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolirana bijela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grčkog naziva amigdala. Engleski naziv za badem je almond, fransuski – amandula.
Upotreba “Amigdalina” datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naći podatak da je korišten gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su liječene pojave tumora prije više od 3000 godina. B17 je u velikim količinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Čak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korištenje “aqua amigdaloruma” za liječenje tumora na koži.
Ali sistematizirana studija o vitaminu B17 nije rađena sve od pedesetih godina prošlog vijeka. Vitamin B17 je zapravo pročišćen iz “amigdalina” i to je 1952. godine učinio Ernst T. Krebs, mladji. Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skraćenica od laevo-mandelonitrile-beta-glucuronoside i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforične glikozide). Da se radi o vitaminu B17 zvanično je prihvaćeno 1952.

[highlight color="yellow"] KAKO DJELUJE LAETRIL? [/highlight]

Krebs je otkrio da se u molekuli B17 nalaze čak dva toksična elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dve jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulu “zaključano”, a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jači otrov) aktivirali, molekul se mora “otključati”.

U organizmu se kao nadležni enzimi za “otključavanje” ove molekule nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutraliziraju cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertiraju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da djeluju kao otrov, formirajući otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u početku tvrdili, već se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena spomenuta beta-glikozidaza.

Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u čitavom organizmu, ali najveća koncentracija beta-glikozidaza je, vjerovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veća, nego u zdravim stanicama. Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mjestu gde je rak, a to ima za posljedicu razaranje ovih stanicaa. Najzanimljivije je što, se maligne stanice od ovoga uopće ne mogu braniti, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopće ne nalazi.

KAKO DJELUJE LAETRIL

Za ovaj efekt “otključavanja” molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biokemičari i agronomi u Australiji, nakon jednog trovanja djetelinom ovaca na ispaši. Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle bijelu djetelinu, bogatu nitrilosidima, sjeme biljke modificirali i nitriloside odstranili. U nitilosidima se nalazio vitamin B17. To je urađeno jer su vjerovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jedući ovu djetelinu. Nitko, medjutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom otrovnom biljkom, koje su neke ovce slučajno zahvatile. Činjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele spomenutu detelinu otrovale. Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez značajnog izvora vitamna B17.

Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksičan. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram tjelesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i štakorima. To je toliko netoksično da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uvjeravao je Krebs. Konačno, pred brojnim novinarima i naučnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu lijeka i nije se otrovao.

Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.
Kada se knjiga “Svijet bez raka”, Eduarda Griffina napisana 1974. g. tamo pojavila, Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umjesto toga, Australijska Kancelarija za lijekove (TGA – Therapeutic Goods Administration), danas razmatra svaki individualni slučaj onoga ko želi da se podvrgne liječenju Laetrilom, odlučujući da li da mu se omogući uvoz lijeka. Onaj ko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronadje liječnika koji će mu Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lijek idu. Takodje je posebnim propisima otežana nabavka koštica od kajsije kako bi se onemogućilo sintetiziranje kristala B17 onima koji bi želeli da ovaj lijek sami proizvedu.

U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminiran kao lijek. Zato tisuće Amerikanaca oboljelih od raka ide u Meksiko u jednu privatnu bolnicu (“Oaza nade”) koja se specijalizirana baš za tretman raka Laetrilom. Njen vlasnik, doktor Contreras, jedan je od najvećih pobornika teorije doktora Krebsa.

[highlight color="orange"] GDE SE NALAZI VITAMIN B17? [/highlight]

Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.
Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj manioki, sjemenkama jabuke, bademu, slatkom kropmiru, salati, sjemenkama limuna trešnje, šljive, kruške, breskve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminirane iz ishrane suvremenog čovjeka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Koštice i sjemenke od voća imaju i druge hranjive spojeve: neke proteine, nezasićene masne kisline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina B17 su koštice od kajsije i tropska manioka.

[highlight color="green"] KAKO IZGLEDA LIJEČENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM) [/highlight]

Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE NIKAKAV ČUDOTVORAN LIJEK. Takav lijek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizlečiv, već zato što je pojava kancerogenog oboljenja, po teoriji dr. Krebsa, posljedica ukupnog poremećaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremećaja koja počinje na jednom organu, a zatim se širi na čitav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, čijim se unošenjem, rak ne povlači automatski.

SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTIĆI, AKO SE ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U METABOLIČKI BALANS.

Ovo je u liječenju raka najvažnije jer su svi biokemijski procesi u organizmu međuzavisni. Da bi vitamini djelovali (bilo koji) mora biti dovoljno lučenja enzima koji te vitamine razgrađuju i provode u sva tkiva. Da bi se enzimi lučili u dovoljnoj mjeri moraju biti stimulirani nekim drugim hranjivim sastojcima, koji se takođe moraju uneti u organizam. Cijeli ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definiran. Svako narušavanje ovog sistema (na primjer genetskim modificiranjem biljaka koje su prirodna ljudska hrana) proizvodi lančanu reakciju. Tako smo već naveli da su u Australiji genetski modificirali djetelinu koju su pasle ovce i eliminirali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.

Tako, ma kolike doze “Laetrila” se uzimale, on se neće korisno razgrađivati ako u organizmu nedostaju enzimi gušterače koji mogu rastvoriti opnu maligne stanice ili neki minerali. Posebno je važan cink. Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva. Kod davanja injekcija “Laetrila” za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetil-sulfooksid (DMSO). U terepiji se daju i velike količine vitamina C, kao i emulgirani vitamini A i E, a posebno vitamin B15. Daju se su i neki drugi minerali i antioksidansi.

U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Nipper i Philip Benzel preporučuju da idealna enzimska kombinacija za djelovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg); Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase (50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirovi koncentrat telećeg timusa (55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200 jedinica); L-Glutathione (10mg);

Ovo navodimo samo da bi se vidjelo koliko su djelovanja i samih enzima međuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se maligna stanica što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on sam potpuno netoksičan i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja pod nadzorom liječnika koji ima sa njim iskustva u terapiji.

U tretmanu raka “Laetrilom” u klinici “Oaza nade” u Meksiku, gde je 35 godina provodi poznati dr Contreras, koristi se i hrskavica morskog psa. Zašto? Morski psi su najzdravija bića na planeti. Imuni su praktično na sve bolesti koje čovjek poznaje. Vjeruje se da je skelet morskog psa najodogovorniji za ovakav imuni sistem. Prema doktoru Contrerasu hrskavica morskog psa blokira rast krvnih žila smanjujući vitalnost kancerogenog tumora. Hrskavica morskog psa stimulira proizvodnju antitijela i podupire čitav imuni sistem. Ovaj netoksični element koristan je i kod liječenja raznih zapaljivih procesa, reumatizma i oseteoartritisa. Korištenje hrskavice morskog psa je kontraindiktrono sa trudnoćom i dojenjem što, takodje, treba napomenuti.

Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najčešće se uzimaju gorki bademi iz koštice kajsije.Vjerujući da što više pojedu koštica brže će se izliječiti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znači da nema vitamina B17 u sebi. “Latreil” je ipak manje toksičan od šećera i čak 21 put manje toksičan od aspirina. Sa druge strane, svi klasični lijekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su otrovni.

Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcionira. Rak voli šećer, a cijanid u koštici kajsije je okružen šećerom. Rak jede šećer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se stanice raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme liječenja treba eliminirati. To znači ne jesti ni krumpir koji je bogat ugljikohidratima koji se pretvaraju u šećer. U protivnom stanice raka će se slatko hraniti, ali se neće trovati. Naprotiv, još bolje će napredovati.

Kod preventivnog uzimanja tableta “Laetrila” od 500 mg

efekat se pojačava ako se uzima i 5 do 7 koštica kajsija dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoći “Laetrilu” da se u tijelu asimilira. Najbolje je zapravo jesti čitavu kajsiju, a badem iz koštice prethodno dobro sažvakati. Ne gutati cijeli.

Proteolitski enzimi probavljaju proteinski omotač oko kancerozne stanice i omogućavaju cijanidu da bude “probavljen”. Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac. Jedna ili dve tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u probavi i redukciji toksične neprobavljene hrane.

Sve su ovo trikovi koje koriste liječnici u liječenju raka uz pomoć “Laetrila”. Čitava ova metabolička terapija se vrši u dvije faze, od kojih prva traje 21 dan, a druga još tri mjeseca. Ali, to je samo dio terapije.

Sa druge strane, pošto kao »okidači« za umnožavanje kanceroznih stanica služe razni kancerogeni spojevi, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuća, potrebno ih je potpuno eliminirati iz organizma. Zato za vrijeme liječenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidača« ili ih svesti na najmanju moguću mjeru. To znači: izbegavati namirnice životinjskog porekla, a potpuno isključiti slanine, šunku, prearađevine itd. Izbjegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa umjetnim aditivima. Izbjegavati sve što sadrži bijeli fluor i fluoridiranu vodu (fluorid uništava enzime), sol, ili bijeli šećer i umjetne zasladjivače (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, već samo kuhanu i pečenu. Od sokova uzimati što više sviježe cjeđenog voća i povrća. Šest do osam čaša vode. Alkohol, duhan, kava, sedativi, analgetici, moraju se isključiti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naočala sa zaštitnim UV filterima. Što manje vremena provoditi na umjetnom svjetlu, osim pod onim koje ima cijeli spektar boja, kao fluorescentne cijevi. Izbjegavati gledanje televizora kao i korištenje losiona, toksičnih lakova za kosu, antiperspirant dezodoransa, ruža, maskara, itd. Jednostavno, prilagoditi se životu čoveka iz prirode.

Najzad, ono što će svakog obolelog od raka dovesti u nedoumicu je: da li prvo primjeniti alternativnu terapiju sa »Laetrilom«, ili prvo probati sa klasičnim liječenjem, koje nudi takozvana ozbiljna medicina. To je svakako hamletovska dilema, jer ako se prvo krene sa kemoterapijom, operacijama, citostaticima, zračenjem, transplantacijom stanica…, i sve se pokaže neuspješnim, ostaju prirodni lijekovi, za kojima većina i poseže tek na kraju. Ali, problem je što su tada mnoge zdrave stanice već uništene, organizam trajno osakaćen i oslabljen, i još više onečišćen toksinima. Alternativna prirodna liječenja, logično, tada više ne daju rezultate.

Sa druge strane, savjetovati nekome da prvo krene sa alternativnim liječenjem (npr. Laetrilom), riskantna je preporuka, jer će u slučaju neuspeha većina lekara reći: »zakasnili ste«.

Kako odlučiti?

Antički filozof Sokrat učio je svoje učenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje neko vjerovanje koga smo se do tada čvrsto držali. Suvremena propagnda danas, putem medija, čini upravo suprotno, namećući odgovore prije nego što ljudi i pomisle da nešto pitaju. Tako je najveći dežio čovječanstva prestao misliti i postao potrošačka masa koja se ponaša u skladu sa reklamnim preporukama i informacijama iz medija. Navikli smo da drugi misle i istražuju za nas. Ni u vrijeme Sokrata (koji je natjeran da popije čašu otrova) ni danas, onima koji pokušavaju da misle svojom glavom, nije lako.

Na osnovu onoga što je o »Laetrilu« već napisano, svakome stvorenom od prirode (i boga), ostaje da sam razmisli i odluči kako će svoj život očuvati. A za to odlučivanje čoveku je i podaren mozak. Treba ga samo napuniti informacijama i »uključiti«. Samo takav život je i dostojan čoveka.

***

[highlight color="yellow"] KRATKI SAVJETI [/highlight]

1. Ne smije se pretjerati u jedenju sjemenki. Badem iz koštice treba prvo dobro sažvakati, a ne gutati.

2. FDA preporučuje da se ne jede više od 6 koštica kajsije u toku jednog sata, jer može doći do toksične reakcije. Preporučuje se da dnevna doza može biti do 70 koštica na dan. Mnogi ljudi uzimaju oko 15 koštica dnevno. Genralano uzima se jedna koštica na svakih 2,5 kg težine dnevno. Doktor Krebs preporučuje 30-do 35 dnevno.

3. Rak voli šećer. Šećer u koštici kajsije je okružen cijanidom. Rak jede šećer, oslobađa se cijanid i truje ga. Zato, kada se jedu ove koštice treba potpuno eliminirati unšenje šećera iz drugog izvora.

4. Uz korištenje tablete od 500 mg Laetrila, uzima se još 5-7 koštica jer one u sebi sadrže i druge vitamine, minerale i enzime koje dopunjuju terapiju kako bi se B17 dobro asimilirao u organizmu.

5. Uz terapiju B17 uzima se i Chemotrypsin koji treba da razloži proteinski omotač oko kancerogene stanice kako bi B17 lakše djelovao.

6. Sjeme lana treba prvo samljeti u mlinu za kavu, jer se cijelo zrno u crijevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobadja. Laneno ulje ne sadrži B17.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=6760"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]