Nakon što je u potpunosti legalizirana prije nešto manje od godine dana, za njezin uzgoj vlada veliki interes

Sezona je berbe, posebno u vinogradima plodnoj regiji Kalifornije. No ove godine pune ruke posla sa berbom imat će uzgajivači marihuane, jako kvalitetne robe s kojom se pokušava oživjeti poljoprivredna tradicija na obali. Ova marihuana uzgojena na oceanskom povjetarcu obećaje puno.

Nakon što je u potpunosti legalizirana prije nešto manje od godine dana, za njezin uzgoj vlada veliki interes pa u području od Montereya do Santa Barbare ima više licenci za uzgoj nego bilo gdje u zemlji. Ovaj vrtoglavi napredak regije dolazi na štetu sjevernih kalifornijskih okruga u kojima je ilegalna industrija marihuane, skrivena od očiju javnosti, desetljećima napredovala.

“Gotovo smo na polovici između Losa Angelesa i San Francisca, dva grada s velikom potrošnjom marihuane. Nismo ni mogli sanjati koliko će to ispasti dobro”, rekao je jedan od uzgajivača John De Friel.

Regulirano tržište u Kaliforniji je industrija vrijedna četiri milijarde dolara, što je pozamašan iznos koristan i za porezni sustav ali i za generacije farmera poduzetnika koji su školovani za ono čime se bave. Legalizacija je već sada dovela do proširene kultivacije marihuane pa se tako sada uzgaja i na mjestima gdje nikada ranije nije. Unatoč legalizaciji proizvodnje, u ovim regijama uzgajivači marihuane i dalje se bore s onim stigmama nastalima u konzervativnom društvu, piše The Washington Post.

Jedna od važnih novosti na ovom području su i benefiti koje ovaj uzgoj donosi. U sjevernoj Kaliforniji industrija marihuane desetljećima je bila s druge strane zakona, a to nasljeđe pokazalo se kao glava prepreka u transformaciji crnog tržišta u ono uređeno zakonom. Uz jako puno marihuane koja stiže s nereguliranog tržišta, niskih cijena, oni farmeri koji pokušavaju izgraditi posao uz sve te oštre regulacije bore se kako doći do svog kolača tržišta.

Na središnjoj obali uzgajivačima je ipak nešto lakše, i dok se prilagođavaju regulacijama na tržištu, bar to čine bez oštre konkurencije tog nelaganog tržišta. Farmeri u Kaliforniji još imaju vremena do kraja godine kako bi se prilagodili regulacijama na tržištu, što je proces koji stoji stotine tisuća dolara.

Iako je riječ o skupocjenom procesu, komercijalna logika iza toga je nesporna. Nakon što su krajem 2016. godine glasači u Kaliforniji prihvatili upotrebu marihuane u rekreacijske svrhe, tržište se proširilo i izvan onih 200.000 građana koji su dosada imali dozvolu za konzumacijom marihuane iz zdravstvenih razloga. Sad je marihuana dostupna cijelom tržištu, kao i alkohol.

Inicijativa je omogućila saveznim državama i gradovima da sami donesu svoja pravila, uključujući i izravne zabrane prodaje i uvoza. Stotine potencijalnih uzgajivača i dalje pokušavaju pronaći zemlje u kojima je porez za marihuanu najniži, u kojima je najbolja klima, i one u kojima ima najviše raspoložive radne snage.

U Santa Barbari ovaj je porez na najnižoj razini, i to od četiri posto, a cilj mu je privući poljoprivrednike na područja koja su propala zbog nekih drugih ekonomskih učinaka. Riječ je oko 330 jutara zemlje na kojima se uzgaja marihuana, što je maleni dio zemlje u usporedbi sa vinogradima. I dok se s jedne strane razvija ovaj brend, mnogi se pak pitaju hoće li marihuana u zemlji izmijeniti lokalnu kulturu.

“Zemlja je podijeljena oko načina na koji se prihvaća stvarnost, tj. činjenica da je marihuana već tu u našim zajednicama i da neće nestati samo ako se pretvaramo da nije tu. No ja ću prvi reći kako se nadam da se neće jako proširiti”, rekao je Das Williams, jedan od protivnika legalizacije.

Davno prije duž južnog dijela zemlje napredovala je industrija cvijeća. Nasade tratinčica i orhideja njegovali su i razvijali potomci nizozemskih i japanskih migranata. No nakon što je potpisan sporazum o slobodnoj trgovini između SAD-a i Kolumbije prije šest godina, ovaj povijesni element zemljine ekonomije, desetkovan je.

Graham Farrar posjeduje oko pet hektara staklenika u predgrađu Carpinterie. I u njima vrhunsku farmu marihuane s godišnjim prinosom od nekoliko tisuća kilograma i sa 50 zaposlenika koji za razliku od vinograda, zbog termina berbe, mogu raditi stalno. U njihovom poslu uobičajene su tri godišnje berbe.

Farrar se prisjeća kako je došlo do promjene od uzgoja cvijeća do marihuane. Zakon o slobodnoj trgovini dizajniran je kako bi se Kolumbiji omogućila borba s problemom biljke koka, koja je glavni sastojak kokaina. Umjesto toga otvorile su se nove mogućnosti tisućama kilometara dalje, na poljima na kojma uzgaja nešto što će federalna vlast klasificirati kao ilegalnu drogu mnogo opasniju od kokaina. “Ovdje smo zamijenili jedan ‘cvijet’ s drugim”, naglašava Farrar.

Posebna oprema čeka zaposlenike koji beru, suše, i pakiraju cvijet za prodaju. Postoji i malo uzgajalište u kojem se provodi istraživanje. Svaki staklenik opremljen je i sa 100.000 dolara vrijednim strojem koji sprječava širenje ovog mirisa do obližnjih kuća.

“Skrivanje više nije cijenjena vještina. I ovo je unosno tržište”, rekao je 41-godišnji Farrar, koji je radio u industriji softvera i ima diplomu iz molekularne biologije i biokemije.

Osigurao je i jednu od tri maloprodajne licence koje izdaje Santa Barbara za uzgoj i prodaju marihuane za rekreacijske svrhe. Njegov je cilj transformirati tradicionalne ambulante u kojima se nabavlja marihuana u nešto što bi moglo bit privlačno novim potrošačima. Njegova trgovina imat će i dio u kojem će posjetitelji moći isprobati marihuanu i otkriti koja im odgovara te također i odabrati načine dostave. Kalifornijska marihuana ne može se legalno izvoziti izvan zemlje.

“Većina konzumenata još nije ni prošla kroz naša vrata, no Santa Barbara kao brend privlači ljude puno više od drugih mjesta”, naglašava.

Uskoro će biti poznati i iznosi tromjesečnog poreznog prihoda od marihuane, a procjenjuje s kako će biti riječ o prihodima oko tri milijuna dolara, što će se iskoristiti za poticanje daljnjeg razvoja. Policija je u proteklih nekoliko tjedana provela racije u području Tepusquet Canyon i Cuyama Valley, crnog tržišta, i zaplijenile biljke vrijedne milijune dolara.

Odroni zemlje i klizišta uništili su tvornice marihuane u Montecitu početkom ove godine, gdje su farme bile skrivene između plantaža avokada i voćnjaka citrusa.

“Moramo učiniti nešto kako bi tržište učinili pravednim za one koji se pridržavaju zakona. Naš je posao njima život učiniti što težim u nadi da će otići negdje drugdje”, rekao je Dennis Bozanich, zamjenik voditelja državnog tijela koje nadzire tržište marihuane.

Williams, koji se protivio legalizaciji, kaže kako će porezi prikupljeni od marihuane pomoći “platiti neke zdravstvene usluge i spasiti nekoliko javnih knjižnica”. No s obzirom na velike prihode strahuje kako će uzgoj marihuane uništiti dosadašnju industriju cvijeća. Također brine se i zbog poruka koje će ovaj uzgoj poslati mladoj populaciji.

“Odrastao sam na ovom području, i ne znam, bez obzira na njezinu upotrebu kako marihuana može biti dostupnija nego što to već jest. I kao potencijalnu opasnost vidim to što će ju legalizirati još i više”, naglašava.

Ostaci prijašnjih vremena i uzgoja marihuane za medicinske svrhe mogu se vidjeti i danas. Rizik racija tada je bio velik, pa je njihov uzgoj bio na neki način sakriven i daleko od očiju. No danas je dio velikih farmi i proizvodnje. Prekriveni nasadi sa zaštitom od sunca očekuje se da će se povećati do proljeća. Mathew Kaplan koji pomaže u upravljanju farmom i prodaje tu marihuanu pod nazivom Vertical naglašava kako ova zemlja vodi brigu o svojim farmerima, što nije slučaj drugdje po državi.

Kaplan i njegovi partneri nadaju se kako će farmu Iron Angel napraviti pravom turističkom destinacijom, uz pomoć onog što su posuditi od modela koje su vinari koristili godinama. Kaže kako će turisti jednog dana moći ostati u kabinama diljem nekoliko stotina hektara zemljišta.

“Želim da nas čim više dođe ovdje. To će biti sjajno. Uvijek je bolje biti dio šire zajednice”, rekao je.

Velika cijena zemljišta sigurno će limitirali broj onih koji žele pokrenuti svoj uzgoj marihuane na ovom području, no privlačni ekonomski pokazatelji mogli bi privući nove, posebno činjenica kako hektar marihuane vrijedi više od hektara vinograda.

Na državnoj razini razmišljalo se o ograničavanju broja licenci, no zasada su lokalno dužnosnici odluku o opstanku odlučili prepustiti samom tržištu. “Poljoprivreda se uvijek mijenja, a ovdje je riječ o zadržavanju poljoprivrede na ovim područjima i osiguravanju njezine profitabilnosti”, rekao je Joan Hartmann, predstavnik Santa Ynez Valley.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

Moglo bi se re ći da je Stamatis Moraitis zaboravio umrijeti. Grčkom ratnom veteranu su 9 različitih američkih liječnika postavili dijagnozu raka pluća 1976. godine

Dali su mu 6 mjeseci života i preporučili mu da započne agresivan tretman protiv raka. On je odbio i umjesto toga se vratio u svoju domovinu Ikariju. Onda se dogodilo nešto nevjerojatno.

U početku je provodio dane u krevetu, dok su se njegova majka i žena brinule o njemu. Povratila mu se vjera. Nedjeljom ujutro, penjao se na maleno brdo gdje se nalazi grčka pravoslavna kapela u kojoj je njegov djed služio kao svećenik.

Kada su njegovi prijatelji iz djetinjstva otkrili da se vratio, počeli su dolaziti svako popodne. Pričali bi satima uz bocu ili dvije lokalno proizvedenog vina. Barem ću umrijeti sretan, pomislio je.

Narednih mjeseci se počeo osjećati jačim. Jednog dana, osjećajući se ambiciozno, želio je posaditi nešto povrća u vrtu. Nije očekivao da će doživjeti ih uberati, ali je uživao u suncu, udišući zrak pored mora. Drugi će moći uživati ​​u njegovom povrću kada umre, pomislio je.

Šest mjeseci je došlo i prošlo. Moraitis nije umro. Umjesto toga, ubrao je povrće i, osjećajući se ohrabreno, očistio obiteljski vinograd. Prilagodio se rutini otoka, budio kad je želio, radio u vinogradu do podneva, pravio sebi ručak i onda bi obično napravio dužu drijemanje. Navečer bi često otišao do lokalne kafane gdje je igrao domine i do poslije ponoći.

Godine su prošle, a njegovo zdravlje se poboljšalo. Dozidao je par soba na roditeljsku kuću kako bi ga djeca mogla posjetiti. Proizvodio i do 1.500 litara vina godišnje u svom vinogradu.

Tri i pol desetljeća kasnije, imao je 97 godina, a nije imao rak. Nikad nije išao na kemoterapiju, uzimao lijekove niti tražio bilo kakvu drugu terapiju. Samo se preselio u Ikariju.

“Kada sam se nakon 25 godina vratio pitati svoje liječnike kako je to moguće, oni su svi bili mrtvi”, rekao je Moraitis.

Moraitis je umro kada je imao 102 godine.

Pouka

Zdravlje nam vraća naša okolina i hrana, a ne medicina.

Grčka otoci su poznata po zdravoj kuhinji, te su kod njih srčane bolesti vrlo rijetke. Djevičansko maslinovo ulje, rukola, švicarska blitva, ugljikohidrati, leća, kruh od cjelovitog zrna, zatim začini poput origana, peršia i vlasca odlične su namirnice za zdravo srce. Također se po tradiciji crveno meso ne konzumira više od jednom tjedno.

“Možda nemamo mnogo novca, ali uvijek imamo hranu na stolu i zabavljamo se s obitelji i prijateljima. Nismo u žurbi da uradimo sve u toku dana, pa nekad radimo i noću. Na kraju dana, ne odemo kući da bismo sjeli na dvosjed. “

Pitajte stare ljude u Ikariji kako su doživjeli 90 godina i obično će vam pričati o čistom zraku i vinu. Ili, kako je jedna stojednogodišnjakinja rekla, “zaboravimo umrijeti”.

Interesantno je da na otoku Samos, samo 13 kilometara dalje, žive ljudi sa istom gentski pozadinom koji jedu jogurt, piju vino, udišu isti zrak i jedu istu ribu kao njihovi susjedi na Ikariji. Ipak, ljudi na Samosu žive jednako dugo koliko i prosječni Grci.

Što je drugačije?

Lako je odmoriti se kad nitko ne ustaje rano i cijelo naselje spava tijekom popodneva. Pomaže to što je najjeftinija i najdostupnija hrana ujedno i najzdravija. Teško je provesti dan u Ikariji bez penjanja na bar 20 brda.

Svi uzgajaju vrt jer su njihovi roditelji tako radili. Na kraju dana, podjele šalicu sezonskog čaja sa susjedom. Ponekad se s baš dobrim prijateljima popije i nekoliko čaša vina.

Razni zagovornici zdravlja i dijeta pokušavaju nas uvjeriti da jedemo zdravije i vježbamo kako bismo živjeli dulje. Ipak, ove strategije rijetko upale.

Problem je što je teško promijeniti ponašanje individue ako zajednica ne želi promijeniti

Ikarijanci ostaju aktivni tako što šetaju većinom dana što ujedno smanjuje depresiju, težinu i smrtnost.

RECEPT ZA IZLJEČENJE I ZDRAV ŽIVOT: Lekcije iz Ikarije

• Nabavite antioksidanse! Pređite na mediteransku dijetu koja uključuje mnogo voća, povrća, cjelovite žitarice i malo ribe.
• Pijte čaj! Mnogi čajevi iz Ikarije imaju diuretička svojstva, a doktori ih prepisuju za nizak tlak.
• Redovito dremajte. Ljudi koji drijemaju bar 5 puta tjedno po pola sata imaju 35% manju šansu od kardiovaskularnih oboljenja. Također se smanjuje i hormon stresa.
• Svakodnevno šetajte. Mnogi stanovnici Ikarije bez razmišljanja idu pješke do posla ili crkve.

Važno je da se život živi do maksimuma uz povezivanje s drugim ljudima, konzumiranje lokalne hrane i fizičku aktivnost.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)