Jeste li znali da samo nekolicina korporacija, 6 točnije, ima nadzor nad 90 posto medija?

To znači za gotovo sve što čujete na radiju, pročitate u vijestima, i vidite na televiziji (uključujući ‘vijesti’). Govorim o kompanijama poput General Electric (GE), News-Corp, Disney, Viacom, Time Warner, i CBS.

Još od operacije Operacija ptice rugalice, inicijative CIA-e za kontrolu glavnih medija, sve više i više ljudi izražava svoju zabrinutost da ono što vidimo u medijima nije ništa drugo negoli ispiranje mozga.

To se vidi i po očitim lažima koje i dalje spamaju TV ekrane, ​​pogotovo kada je riječ o temama kao što su zdravlje, hrana, rat (“terorizam”), siromaštvo i još mnogo toga.

Korporativni interesi, čini se da se uvijek nađu na putu.

Više slavnih osoba je čak progovorilo o tome. Roseanne Barr, na primjer, je rekla da MK Ultra vlada u Hollywoodu. MK Ultra je (a vjerujem da još uvijek je) program pokrenut od strane CIA-e – prakse metode kontrole uma i eksperiment nad ljudima.

Ispunjeni pametnim marketinškim taktikama i dizajnirani da nam kažu što da mislimo i što da kupujemo, mainstream mediji proizvode javno mnijenje i popularne trendove.

Vrijeme je da se stvarno pogledate što se događa ovdje i uzmete u obzir tu vrstu informacija s kojima nas bombardiraju.

U nastavku donosimo govor koji “otvara oči”, veteranske istraživačke novinarke (i bivše CBS News novinarke) Sharyl Attkisson pokazuje kako lažni pokreti, financirani od strane političkih, korporativnih ili drugih posebnih interesa vrlo učinkovito manipuliraju i iskrivljavaju medijske poruke.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Jedini cilj medija je da ljudi ne saznaju istinu!

Godine 1983. oko 50 korporacija je kontroliralo većinu medija koji emitiraju vijesti u SAD-u, koje naknadno postaju vijesti cijelog svijeta. I ta je brojka izuzetno mala s obzirom na to da bi mediji zaista trebali biti neovisni jer upravo o njima ovisi stvarnost našeg življenja.

Danas se taj broj smanjio na, nevjerojatno ali istinito, samo šest izuzetno moćnih korporacija koje kontroliraju većinu onoga što svijet čita, gleda, sluša i prati. Oni posjeduju doslovno sve: TV postaje, filmske studije, novine, internetske portale, blogove itd.

Bez obzira na to što nikada nije postojao veći izbor sadržaja, vlasništvo nikada do sada nije držalo manje ljudi, a to je kada su mediji u pitanju izuzetno opasno i strašno jer u prijevodu to znači da šačica ljudi doslovce određuje što smijemo, a što ne smijemo znati – a znanje je moćno oružje kao i neznanje koje je zapravo glavna alatka manipulacije.

Šest korporacija koje vladaju medijima u SAD su: Time Warner, Walt Disney, Viacom, NewsCorp Rupert Murdocha, CBS i NBC Universal. Ali i ono malo što ne kontrolira ovih šest korporacija se sve više koncentrira u sve manji broj ruku.

Šest korporacija doslovno mogu programirati umove svih Zemljana koji su pod utjecajem njihovih medija. Zato se u osnovi riječ program ne odnosi na sadržaj koji se nudi nego na programiranje uma korisnika.

To potvrđuje i bivša istraživačka novinarka CBS-a Sharly Atkinsson, veteranka istraživačkog novinarstva koja je javno otkrila kako lažni ‘grassroots’ pokreti, financirani od političkih, korporativnih i drugih posebnih interesa veoma učinkovito manipuliraju i iskrivljuju medijske poruke te time lažiraju stvarnost!

Riječ je o programiranju i lažima kojima su izloženi svi ljudi svijeta. Na jednom predavanju na Sveučilištu ona je studentima objašnjavala ‘perverznu’ ideju manipulacije koja vlada u medijima.
 

 
Objasnila je kako ima više načina manipuliranja, ali kako se sve radi na istom principu s ciljem – kako bi se sakrila istina. Uzela je primjer cjepiva i povezanosti s autizmom te objasnila da mediji namjerno plasiraju i jedne i druge studije te šibaju u javnost brojne informacije kako bi naposljetku ljudi digli ruke od istine!

Spomenula je da je riječ o spinovima kojima se mijenja mišljenje čitavog čovječanstva, pogotovo kada su u pitanju teme ili interesi visoke politike koje zapravo mogu promjeniti lice svijeta ako se promijeni mišljenje javnosti. Drugim riječima, objasnila je kako mediji u suradnji s korporacijama i vrhuškom ispiru mozak javnosti kao i da mogu mijenjati mišljenje po njihovoj volji, što je izuzetno opasno, jer mnogi ljudi na svijetu nisu svjesni da su svakodnevno izloženi strateškom manipuliranju njihovih stavova i uvjerenja.

Novinarka CNN-a: Mediji vam sve lažu!

U posljednje vrijeme sve više novinara javno istupa s istinom o medijima koji su zapravo u velikoj mjeri plaćeni da kreiraju javno mnijenje, ako je to potrebno čak i lažima. Na to je upozorila novinarka Amber Lyon koja je radila za CNN i dala otkaz kada je shvatila da se od nje traži samo jedno – pisati laži. Iako je i prije sumnjala, sve je shvatila kada je CNN odbio izvijestiti o sustavnom mučenju i ubijanju mirnih prosvjednika od strane vlade Bahreina, kojemu je sama svjedočila kada ju je 2011. godine CNN poslao na terenski zadatak.

Kako govori, njezino izvještavanje o događajima u Bahreinu zaustavila je Vlada SAD-a u suradnji s Vladom u Bahrainu. Lyon je riskirala svoj život da bi izvještavala u Bahreinu, dok je u isto vrijeme druga CNN-ova novinarka snimala plaćeni propagandni izvještaj o tome kako su lideri Bahraina hrpa prijateljskih prodemokratskih reformatora.

Dobro ste čuli… vlada Bahraina u suradnji s Vladom SAD-a platila je CNN-u da brutalni režim i masakr pretvori u demokraciju i u tom je primjeru shvatila da je riječ o nevjerojatnoj laži koja se plasira kao stvarnost. Shvatila je da to nije novinarstvo, nego da je riječ o vrlo opasnoj manipulativnoj retorici čije su posljedice apsolutno neznanje svijeta o pravim događajima. Kasnije je saznala da i Kina, kao i drugi autoritarni režimi plaćaju CNN, ali i druge medijske kuće da stvaraju laž.

‘Stanje je nevjerojatno, sve je laž’, rekla je Lyon koja je dodala da je CNN oružje masovne destrukcije kojegg nismo svjesni. ‘Oni ponavljaju laž iznova i iznova, i ta laž koliko god besmislena bila tim ponavljanjem postaje istina’, kazala je i uzviknula: “Otvorite oči!”

Njemački novinar: “Morao sam izazvati Treći svjetski rat!”

Da je manipulacija medija izuzetno opasna po čovječanstvo upozorio je njemački novinar dr. Uldo Ulfkotte koji je izašao iz korporativne struje te priznao da je bio plaćen da svojim tekstovima huška narod Europe na rat. Radio je u prestižnim njemačkim medijima, a u jednom je trenutku izašao i ljudima pružio šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u III. svjetski rat.

‘Bio sam novinar 25 godina kada su me obučavali kako lagati u tekstovima i kako od istine napraviti laž na način da javnost nikada ne sazna što se zaista dogodilo, rekao je u svom javnom obraćanju svijetu dr. Uldo Ulfkotte, njemački novinar koji je odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Europi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta.

‘Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i njemački/europski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega i povratka nema. Sada svima želim reći kako nije u redu niti ono što sam ja radio u prošlosti, kao ni rad mojih kolega naspram cjelokupnog čovječanstva.

Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati da rat nikada ne izbija sam od sebe. Ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to, koji su obučeni kako laž plasirati kao istinu.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Scenarist Paddy Chayefsky napisao je, kako su mnoga filmska udruženja zaključila, jedan od najboljih scenarija ikada preslikanih na veliko platno.

Bila je to godina 1976. kada je redatelj Sidney Lumet prihvatio ekranizirati rukopis, kojem će vrijednost, s godinama prestat biti satirična te postati opasna po gigantsko konsolidacijsko-korporativno, mediokratsko društvo 21. vijeka.

Film „TV mreža“ {Network} snimljen je prije 37. godina, u doba kada televizijski sadržaj nije bio konstruisan političkom retorikom vladajuće elite, niti je služio kao najefikasnije, manipulacijsko oružje koje je, cijelu jednu naciju usmjeravalo ka putu kojim se rjeđe ide.

Kontrola uma bila je tada, a mnogima je i dan danas, pojam koji se pripisuje paranočnim pojedincima i sljedbenicima teorija zavjera. Sadržaj ovog teksta bit će rezultat analitičko-kritičkog stava koji sam stekao o televiziji nakon gledanja filma „TV mreža“ ali i svih drugih dokumentiranih, literalnih i video uredaka. Također, bitno je naglasiti da ću u tekstu analizirati samo američko medijsko tržište, kao najbogatije i najutjecajnije u cijelome svijetu.

U 1983. godini, 90% američke medijske lepeze bilo je u rukama 50. kompanija. Od 2011. godine, 90% od svega onoga što Amerikanci čitaju, gledaju i slušaju kanališe svega šest medijskih konglomerata. Kao država, SAD su davno prestale postojati.

Danas za SAD možemo reći da su „biznis“ koji teži globalnom, kapitalističkom imperijalizmu. Da bi postali međusobno povezani, televizija se koristi kao glavni alat za ispiranje mozga, kako Amerikancima tako i ostatku svijeta.

S tim u vezi, jedna od najvećih laži koja krasi svakog trećeg Amerikanca jeste demokratija, kao politički poredak unutar kojeg bi vlast {trebala} pripasti narodu, preko predstavnika kojeg su sami izabrali.

Demokratija je samo mrtvo slovo na papiru. Vlast ne pripada narodu. Vlast ne pripada predsjednku. Vlast pripada CBS-u, Time Warner-u, VIACOM-u, Disney-u, NEWS-CORP-u i General Electrics-u. Pomenuti konglomerati imaju kontrolu nad svim, prije svega političkim komunikacijama, putem kojih ostvaruju svoje ekonomske ciljeve, te drugim ništa manje bitnim društvenim aspektima.

Međutim, sve pomenute kompanije, posebnu pažnju poklanjaju televiziji kao jedinoj i apsolutnoj istini. Televiziju koriste kako bi opravdali svoje, u većini slučajeva, destruktivne ideologije, čiji rezultati idu samo u njihovu i ničiju drugu korist.

Putem televizijskog programa kreirat će istinu bez pružanja potencijalnog, alternativnog razmišljanja. U svojim programima, ne pružaju ništa više od onoga što misle da bi javnost trebala znati. Oni odlučuju kako će javnost razmišljati, kako će se oblačiti, kako će se ponašati, kako će svoju djecu odgajati. Oni odlučuju šta će javnost slušati i gledati. Oni odlučuju šta je moralno, a šta ne. Oni se služe indoktrinacijom šoka.
 

 
Proces dehumanizacije traje desetljećima, a humanoidi su jedan od najsavršenijih kreacija televizijske manipulacije. U jednoj od svojih pjesama, američki rocker Marilyn Manson otpjevao je: „Odgojeni smo da budemo glupi. Naučeni da budemo apsolutno ništa“.

Imam običaj reći, da je televizija najjače oružje masovne destrukcije. Istina, međutim u ovom slučaju, televizija ubija sve duhovne, moralne i međuljudske vrijednosti. Televizija je 9. 11. 2001. godine započela vjerski rat, kojeg je Amerika nazvala ratom protiv terorizma, koji je po mom mišljenju, hipokratski izraz za neobjavljeni Treći svjetki rat. Pomenutog datuma, televizija je pokazala svoju najveću, nikad ranije viđenu moć manipulacije masama.

Narod SAD-a uvjeren je da su islamske vođe odgovorne za smrt cca 3.000 civila koji su tog dana radili u Trgovačkim centrima i Pentagonu, te oni koji su se vozili Letom 93. Dokazi da je to laž monstruoznih razmjera, bili su svima ispred nosa, ali američki narod bio je emotivno slomljen te je kao takav očajnički tragao za Supermen-om koji će osvetiti najveći i najžalosniji dan u historiji te zemlje. Svaki slijedeći potez, tadašnjeg predsjednika Bush-a, dobijao je zeleno svjetlo.

Vlade u državama Bliskog Istoka, u kojima familija Rothschild nije imala kontrolu nad centralnim bankama, preko noći, poput domina padale su, sa sobom odnoseći tisuće ljudskih života. Za to vrijeme, u SAD-u kao i u drugim zapadnim mainstream medijima, Amerika je i dalje prikazivana kao žrtva i jedini gubitnik.
 

 
Mržnja prema Islamu i muslimanima bila je prisutna i u kinima, ali i u filmovima snimljenim za TV distribuciju. Lažima truju vlastiti narod, te blockbuster filmovima, jeftinom popularno-komercijalnom muzikom i senzacionalističkim novinarstvom obmanjuju i usmjeravaju javnost ka privilegovanom hedonističkom načinu života.

Sve to pojedincu, ali i cijelom društvu pruženo je, kako se ne bi probudili i počeli kritički, svojom glavom razmišljati te, poput Howard Beale {Peter Finch} gradom histeriziralii i vikali: „Kao pakao ljut sam i ne želim to više trpjeti!“

Novinarstvo prisutno u medijima SAD-a identično je poslu kojim se Wilson Smith bavio u Orwell-ovom romanu „1984“. Njegov zadatak bio je praviti korekcije novinarskih tekstova koji su, u bilo kojoj mjeri, narušavali ugled Partije te su kao takvi iz Ministarstva istine, puštani u javnost. Kad sam već kod romana „1984“, fiktivnu državu Oceaniju i njenu političku uređenost mogu i smijem uporediti sa današnjom američkom političkom propagandom, koja je cjelokupnu naciju načinila neonacističkim, Četvrtim rajhom.

Baš kao što je i slučaj sa Oceanijom, i SAD su u konstantnom ratu sa nevidljivim neprijateljem, dok se paralelno, unutar samih granica države dešavaju psihološke i moralne implozije. U američkim mainstream medijima, unutrašnja problematika cenzurisana je i prekrivena trivijalnim temama kao što su „showbiz“ i žuta štampa, predstavljajući SAD idealističkim, utopijskim mjestom za življenje. I dok vojska SAD-a širi demokraciju tamo gdje potrebe za tim nema, malo ko se smije usuditi i Ameriku javno prozvati jedinom, najopasnijom i globalnom diktaturom, koja svoju ideologiju brani Machiavelli-ovom tezom „Cilj opravdava sredstvo“.

S tim u vezi, heroj i vođa naroda kao što je u filmu „TV mreža“ bio Howard Beale, nije poželjan u totalitarističkom društvu kao što je to SAD društvo. Čak i kada se pojavi neko utjecajan, ko svojim djelovanjem želi, i uspjeva promijeniti društvo na bolje, biva smaknut kao izmišljeni lik kojeg glumi Peter Finch, ali kao i mnoge stvarne ličnosti iz svijeta politike, muzike i filma.
 

 
(freshpress.info,youtube/uredio:nsp)

Jeste li vi jedan od onih koji su uvjereni da je demokracija ‘zakon’? Kako je kapitalizam super stvar, otvoreno, odnosno slobodno tržište, ovo ono…? Uvjerili su vas da ljudi u svijetu nemaju posla zato što ne mogu konkurirati? Da mali poslovnjaci nisu dovoljno konkurentni i posebni pa se zato ne snalaze na tom super otvorenom tržištu koje svakome daje mogućnost rasta?

E gadno su vas prevarili i to u trenutku kada su vam rekli da su svi u sustavu dobro došli, svaka slobodna misao i ideja, svaka informacija i kako je zapravo raznovrsnost glavna značajka današnjeg doba.

Riječ je zapravo o jednoj brutalnoj laži o jednom kaotičnom prividu iza kojega  se skriva isključivo monopolistička ideologija jakih i moćnih, naspram  slabih koji se jednostavnim metodama preko noći izguraju s tržišta. Ovaj sustav, umjesto da funkcionira po principu, svima po malo, on funkcionira po principu piramide i samo određenima odlazi sve bogatstvo svijeta, i ne samo bogatstvo, već i znanje.

Kako su danas ljudi potpuno opsjednuti informacijama, i kako su zapravo mediji ti koji kroje sve ono što čovjek današnjice zna (knjige su odavno pale u zaborav) nevjerojatno je da su ljudi zapravo potpuno nesvjesni da isključio 5 medijskih kompanija kroji mainstream informacije po kojima se kroji svako mišljenje današnjeg čovjeka.

A ukoliko slučajno skrenete s puta, pa ne odgledate niti jedan dnevnik a ne posjetite ni jedan vodeći medij u zemlji nego se informirate na nekom neovisnom mediji, za vas je sustav već smislio nazivnik (kalup) a to je ‘teoretičar urote’ ili aktivist antiglobalist, a jedno i drugo u SAD-u smatra se ‘terorističkom’ prijetnjom.

Pa vi krojite svoje mišljenje na temelju nečega što nije prošlo filtraciju dole navedenih kompanija.  No činjenica je da 90 posto ljudi novog doba upija informacije i trendove koje dolaze s malih ekrana, i uopće nije bitno ljudima da je gotovo sigurno da će informacije biti uređene i filtrirane iz samo pet globalnih izvora. Moć ovih kompanija je tolika da pokrivaju 90% svog medijskog prostora na planeti!

Ljudi dragi, 90 posto! Zar zaista postoje ljudi koji misle da oni s tim monopolom čine dobro svijetu danas? Da nipošto ne manipuliraju  s moći koju posjeduju?

Provjerite li dnevne vijesti ili pogledate li večernji Dnevnik iz različitih ‘izvora’ primijetit ćete da su informacije koje dobivate gotovo istovjetne. Na nekim televizijskim programima kopiranje ide toliko daleko da je čak i minutaža o određenim ‘vijestima’ identična. Udarne vijesti su već nekoliko godina dobro sinkronizirana stvar, a čak i naslovi u dnevnim novinama variraju s malim razlikama.

Pet divovskih medijskih kuća pokriva 90% globalnog medijskog prostora, od toga četiri kompanije dolaze iz SAD-a dok jedna dolazi iz Europske Unije, točnije Njemačke. Ove mega korporacije, osim TV postaja, posjeduju većinu radio postaja, izdavačkih kuća, filmskih proizvođača i distributera, reklamnih kompanija, kompanija za proizvodnju i distribuciju glazbenog i video materijala, te kotiraju visoko u kablovskoj televiziji, satelitskim i internetskim providerima (pružatelj internetskih usluga).

Riječ je o konglomeratima koji su ‘pojeli’ svu konkurenciju, a njihova imena su:

Time Warner – koji je svoj pohod na svijet započeo s CNN-om

News Corp – prijašnji Murdochov News Corporation koji je među prve tri najjače kompanije u Amerikama, Europi i Aziji

Bertelsmann – koji upravlja RTL-om, Sonyjem i većinom europskih i azijskih medija

Viacom – prijašnji CBS

Disney – monopol nad ‘obiteljskim’ sadržajem!

Trebamo li govoriti da ove korporacije imaju svega dva vlasnika? Rothschilde i Rockefellerove?

Sve i jedna vijest koju upijate iz masovnih medija kontrolirana je i usklađenima s ideologijom i trendovima koji stvaraju mase bez kritike, bez kritičkog razmišljanja. Sve i jedna riječ koja dopire do vas u nadi će vas  oblikovati, pomno je promišljena a cijela ova korporacijska hobotnica koja svoju šapu drži na informacijama koje dolaze do čovjeka, toliko je umrežena da ponekad i uz puno truda nije moguće doprijeti do prave istine. To se najbolje vidi na primjerima velikih katastofa ili svjetskih događaja o kojima svatko na planetu izrazi svoje mišljenje.

Tako je recimo bilo sa Charlie Hebdoom, pariškom novinom  i mainstrem medijima koji jednostavno nisu u javnost pustili vrlo važnu informaciju, a to je da vlasnik te ‘napadnute’ novine jedna od najmoćnijih obitelji na svijetu, čime cijela priča oko Charlie Hebdoa dobiva jednu potpuno drugu dimenziju nedostojnu javnosti, koja je prije nego smo došli do istine već papagajski ponavljala -‘Ja sam Charlie Hebdo’-

No, monopol u ovom svijetu ‘slobode’ nemaju samo mediji. Istraživanja pokazuju također da čitavim globalnim sustavom vlada isključivo 147 korporacija, od kojih je 10 drži cijelu prehrambenu industriju, njih 5 drži čitavu znanost u svojim rukama, a ostale su podjeljene na medije i na financijski sektor u kojemu se monopol najviše očituje!

Još uvijek mislite da ste slobodni?
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Činjenica da samo par kompanija posjeduje sve masovne medije, demonstrira “iluziju izbora”…

Dok neke web stranice poput digg.com i reddit.com nisu u posjedu korporacija, Time Warner posjeduje medijske portale koje čitaju milioni ljudi tijekom dana.

Vratimo se nazad u 1983. godinu kada su medije posjedovale čak 50 kompanija.

Masovni mediji su pojam koji je ušao u uporabu 1920-ih godina s pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumijevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije

Njihove osnovne odlike su da snažno utječu na formiranje “masovnog konzumenrskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitatelje, što je bilo kombinirano s jezičkom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni skupina koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Unatoč ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, glazba i video zapisi, film, tiskani mediji, internet i računalni softver.

Jedno od najboljih objašnjenja i idefinicija masovnih medija dao je Denis McQuail, njegovu definiciju možemo podijeliti u šest posebnih stavki. Masovni mediji:

1. jesu razlučiv skup aktivnosti (stvaranje medijskog sadržaja)
2. uključuju posebne tehnološke konfiguracije (radio, televizija, videoteks, novine, knjige)
3. vezani su za formalno konstituirane institucije ili medijske kanale (sustavi, stanice, publikacije)
4. operiraju sukladno određenim zakonima, pravilima i shvaćanjima (profesionalni kodeksi i praksa, publika, društvena očekivanja i navike)
5. produkt su osobe koje zauzimaju izvjesne uloge (vlasnici, regulatori, produccenti, distributeri, oglašivači, članovi publike)
6. prenose informacije, zabavu, slike i simbole do masovne publike.

Iz ove podjele možemo izvući još jednu od definiciju masovnih medija – masovni mediji su društvene institucije koje funkcioniraju unutar određenih stega, pravila, prava i politike koje upošljavaju karakterističnu mješavinu kvalificiranog osoblja, koji se drže određenih procedura u prikupljanju informacija, radi stvaranja građe za vizualno, audiativno ili konceptualno usmjerene medije. Ukratko oni su učesnci u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj dinamici društvene moći.

Globalni medijski sustav

Većina masovnih medija su u vlasništvu deset vertikalno integriranih konglomerata od kojih većina ima sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ostalih trideset ili četrdeset važnijih tvrtki koje rade kao njihova podrška zaokružuju značajnije pozicije toga sustava. Glavne karakteristike masovnih medija i globalnog medijskog sustava su žestoko nadmetanje po netržišnim osnovama i brza komercijalizacija.

Masovni mediji pripadaju globalnom sustavu koji je podjeljen u dvije sezone, prva u koju spadaju najznačajnije grupacije tvrtki i druga financijski slabija ali ne i puno manja značajna.

Šest najvećih medijskih tvrtki u svijetu: Time Warner, Disney, GE, Viacom, CBS i News Corporation one ujedno predstavljaju i naintegrisanije globalne medisjke gigante.

Ostale tvrtke koje pripadaju “prvoj ligi” su: TCI, Poly Gram, Sony, General Electric, Seagram. Djelatnost ovih tvrtki je obično bazirana velim filmskim i televizijskim studijima i produkcijskim kućama.

Firme iz druge lige su one koje na globalnom tržištu popunjavaju većinom regionalna tržišta. Njihovi najpoznatiji predstavnici su Kirch, Advance Publication, United Media, Thompson, Globo, televisió, Westinghouse, Canal plus, Havas- sve ove firme imaju za cilj proširiti svoju djelatnost i uđu prvu ligu i postanu pravi medijski giganti. Kao iu prvoj ligi više od polovice tvrtki dolazi iz Amerike.

Pogledajmo infografiku:

 
(businessinsider.com,wikipedia.org/uredio:nsp)

Masovni mediji su pojam koji je ušao u upotrebu 1920-ih godina sa pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumjevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes.

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije. Njihove osnovne odlike su da snažno utiču na formiranje „masovnog konzumentskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima, razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitaoce, što je bilo kombinirano sa jezičnom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni grupa koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Uprkos ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, muzika i video zapisi, film, štampani mediji, internet i kompjuterski softver.

Jeste li se ikada pitali zašto mediji prikazuju “kozmopolitizam”, “multietničnost” i “multikulturalnost” kao nešto napredno i poželjno, a nacionalizam i težnju za etnički homogenim društvom kao nešto negativno i nazadno? Jeste li se ikada pitali zašto mediji svako iskazivanje domoljublja prikazuju kao “fašizam”? Jeste li se ikada pitali zašto mediji stalno prikazuju homoseksualnost (i druge slične izopačenosti) kao društveno prihvatljivo, da ne kažem poželjno, ponašanje, kao samo jednu od “seksualnih orijentacija”?

Slika svijeta prema kojoj je multietničnost vrhunac napretka društva, svako jače iskazivanje ljubavi prema svom narodu “fašizam”, “mržnja” i “netolerancija”, a spolne izopačenosti kao homoseksualizm jedna od “seksualnih orijentacija”, nije ništa drugo nego proizvod medija, to jest medijskih gospodara. A tko su ti gospodari medija?

Odgovor je – Židovi!
A da Židovi doista kontroliraju medije nije teško otkriti. Napravimo kratku analizu najvažnijih medija u Americi, Kanadi, Europi i Hrvatskoj:

AMERIČKI MEDIJI

Televizija
Time Warner – najveći medijski konglomerat današnjice. Glavni izvršni direktor je Židov Gerald Levin. Time Warner je vlasnik televizijske mreže HBO, Cinmax i mnogih drugih televizijskih postaja diljem SAD-a. Time Warner je vlasnik velikih proizvođača filmova Warner Brothers Studio (osnovala židovska braća Warner), Castle Rock Entertainment i New Line Cinema.

Levin je 1996. kupio Turner Broadcasting System (koji ukljućuje globalnu i televizijsku mrežu CNN) i postavio Židova Waltera Isaacsona na mjesto predsjednika CNN-a u srpnju 2001. godine.

Urednik izdavačkog odjela Time Warnera je Židov Norman Pearlstine. On ima nadzor nad 50 magazina, među kojima su Time, Life, Sports Illustrated, People…

Disney – drugi veliki medijski konglomerat je Walt Disney Company. Direktor je Židov Michael Eisner.

Walt Disney Company drži Walt Disney Television, Touchstone Television i Buena Vista Television, a Walt Disney Motion pictures uključuje Walt Disney Pictures, Touchstone Pictures, Hollywood Pictures i Caravan Pictures.

Walt Disney Company je vlasnik Miramax Filmsa, koji vode židovska braća Bob i Harvey Weinstein.

Dok je obitelj Disney bila vlasnik, kompanija je bila poznata po crtanim filmovima i obiteljskoj zabavi. Međutim, čim je kompanija prešla u židovske ruke (Eisner je preuzeo Walt Disney Company 1984. godine) počela je proizvoditi bolesne i proste filmove kao Kids, The Crying Game, Priest…

Eisner je vlasnik i Capital Cities/ABC koja drži televizijsku mrežu ABC (vlasnik sportske mreže ESPN, njezin predsjednik je Židov George Bodenheimer)

Iako prvenstveno telekomunikacijska kompanija, ABC/Disney zarađuje milijarde u izdavaštvu – vlasnik je Walt Disney Company Book Publishinga, Hyperon Booksa, Miramax Booksa i Disney Publishing Worldwidea. Disney posjeduje šest dnevnih novina i 20 magazina.

Viacom – vlasnik je Židov Sumner Redstone (pravo ime Murray Rothstein). Druge ključne položaje zauzimaju Židovi Melvin A. Karmazin, Leslie Moonves (nećak Davida Ben-Guriona, prvog izraelskog premijera), Tom Freston…

Viacom proizvodi TV programe za tri najveće televizijske mreže, vlasnik je 39 televizijskih postaja i 185 radio postaja.

Vlasnik je Paramaunt Pictures-a (na čelu je Židovka Sherry Lansing) i televizijske mreže CBS, MTV, Showtime i Nickleodeon.
Kako Sumner Redstone koristi svoje medije kako bi širio nastrane ideje, najbolje nam pokazuje činjenica da je potaknuo Toma Frestona da stvori homoseksualnu televizijsku mrežu, a zatim je dodao svojem medijskom carstvu.

NBC Universal – potpredsjednik je Židov Edgar Bronfman, Jr. (njegov otac je bio predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). NBC Universal je vlasnik Universal Picturesa, Interscope Recordsa, USA Networka, Universal Televisiona… Židov Ron Meyer je predsjednik i izvršni direktor Universal Studiosa. Židov Stacey Snider je predsjednik Universal Picturesa. Židov Jeff Zucker je predsjednik NBC Universal Television Groupa.

News Corporation – vlasnik Fox Television Networka, Fox Newsa, FX Channela, 20th Century Fox Filmsa, Fox 2000, Harper Collinsa…

Vlasnik News Corporationa je polužidov Rupert Murdoch. Murdoch je uvijek naglašavao svoju “vjeru u vrijednosti cionizma, vjeru u budućnost Izraela i ciljeve međunarodne židovske zajednice”.

Židovi drže sve ključne položaje u News Corporationu. Židov Peter Chernin je predsjednik i glavni izvršni direktor, Židov Gail Berman kontrolira Fox Entertainment, Židov Mitchell Stern satelitsku televiziju Direc TV, Židovka Jane Friedman je predsjednica Harper Collinsa, Židov Thomas Rothman je predsjednik Fox Filmed Entertainmenta… News Corporation je vlasnik novina New York Post, TV Guide, The Weekly Standard…

Spyglass – proizvodi filmove za velike kompanije. Osnovali su ga Židovi Gary Barber i Roger Birnbaum. Židov Jonathan Glickman je predsjednik, a Židov Paul Neinstein izvršni podpredsjednik.

Dream Works SKG - najpoznatija od manjih medijskih kompanija. Osnovali i vode Židovi David Geffen, Steven Spielberg i Jeffrey Katzenberg.

Columbia Pictures – jedan od većih studija. Iako je u vlasništvu japanske multinacionalne kompanije Sony, predsjednica je Židovka Amy Pascal, Židov Andrew Lack je direktor Sony BMG Music Entertainmenta, a Židov Howard Stringer nadgleda Sonyeve američke operacije.

95% filmova i serija koje gledamo na televiziji dolaze iz židovskog Hollywooda!!!

Tisak
Associated Press – opskrbljuje vijestima gotovo sve američke medije. Predsjednik je Židov Jonathan Wolman. Potpredsjednik i glavni urednik je Židov Michael Silverman. Židovka Ann Levin je urednica nacionalnih vijesti.

Advance Publications – vlasnik je židovska obitelj Newhouse. Ona posjeduje 31 dnevne novine, uključujući velike i značajne novine poput Cleveland Plain Dealer, Star Ledger, Times-Picayune, magazine The New Yorker, Vogue, Wired, Glamour, Vanity Fair, Brides, Gentlemens Quarterly, Self, House&Garden i sve druge časopise Conde Nast Grupe.

New York Times – vlasnik je Židov Arthur Sulzberger. Židov Russell Lewis je predsjednik i izvršni direktor, a Židov Michael Golden potpredsjednik New York Times Company.
Preko New York Times Co. obitelj Sulzberger je vlasnik 33 drugih novina, uključujući Boston Globe i International Herald Tribune, osam televizijskih i dvije radio postaje.

Washington Post – u rukama Židova Donalda Grahama (unuk Eugenea Meyera). Vlasnik je i popularnog tjednika Newsweek i velikog broja raznih drugih medija.

Wall Street Journal – vlasnik je Dow Jones&Company koji posjeduje i tridesetak drugih novina (između ostalog i Barrons)
Predsjednik i izvršni direktor Dow Jonesa je Židov Peter R. Kann. Kann je istovremeno i predsjednik Wall Street Journala.

U.S. News and World Report – izdavač i glavni urednik je Židov Mortimer B. Zuckerman. Zuckerman je također vlasnik Daily Newsa.

Time - glavni i odgovorni urednik čuvenog časopisa je Židov Norman Pearlstine.

KANADSKI MEDIJI

Židovska obitelj Asper je vlasnik CanWesta, kompanije koja je vlasnik više od 60% svih kanadskih novina. Vlasnik je 128 novina, uključujući Vancouver Sun, Vancouver Province, Calgary Herald, Montreal Gazette, National Post…

CanWest je vlasnik Global Television Networka, televizijske mreže koja obuhvaća 94% anglofonskog stanovništva u Kanadi.

Osnivač CanWest-a je Židov Israel (Izzy) Asper. Nakon njegove smrti 2003. godine, kompaniju su naslijedili njegovi sinovi Leonard i David i kćer Gail. Israel Asper je cijeli život podupirao Liberalnu stranku u Kanadi (1970. je bio predsjednik Liberalne stranke), dok je Izraelu podupirao ekstremno desnu stranku Likud.

Asper je poznat po tome što u medijima pod svojim vlasništvom nije dopuštao nikakvu kritiku države Izrael i Liberalne stranke u Kanadi. U srpnju 2001. novinar Lawrence Martin je dobio otkaz samo zato što je kritizirao politiku Liberalne stranke. Zbog istog razloga je i Russell Millis, novinar Ottawa Citizena, dobio otkaz u lipnju 2002. Dugogodišnji izvjestitelj Montreal Gazettea, Bill Marsden, se našao u grdnim problemima nakon što je javno rekao da Asper ne dopušta da se u novinama pojavljuju tekstovi u kojima ima bilo kakve, pa i najmanje, kritike prema politici Izraela na Bliskom istoku.

BRITANSKI MEDIJI

TELEVIZIJA I RADIO
ITV – Independent Television (ITV) mreža je podijeljena u 14 područja – sva su pod kontrolom kompanija u vlasništvu Židova: Carlton Communications i Granada plc. Carlton drži Central, London, West Country i HTV Wales and West, dok Granada drži Angliju, Border, Granadu, London, Weekend, Meridian, Tyne Tees i Yorkshire.

Židov Michael Green je na čelu Carlton Communicationsa, a Židov Steve Morrison je na čelu Granada plc. Carlton Channels također drži 50% London News Networka, 25% GMTV-a i 29% Independent Television Newsa (ITN). Green je direktor ITN-a (koji opskrbljuje vijestima ITV mrežu), GMTV-a i Thomson multimedije u Francuskoj i predsjednik Medija Trusta.

Granada plc. drži 20% ITN-a, 25% GMTV-a, 50% London News Networka i 18.1% Scottish Media Groupa.

BBC TV – glavni direktor je Židov Tony Cohen. Židov Alan Yentob je direktor drame, zabave i dječjih programa za BBC. Yentob je bio direktor televizije od 1997. do 2000. godine. Prije toga je bio direktor programa.
Židovski ateist, Alan Bookbinder, je voditelj BBC-evog odjela za religiju i etiku od srpnja 2001. godine.

BBC Radio – direktorica je Židovka Jenny Abramsky. Abramsky je guverner British Film Industry od veljače 2000. godine.

BSkyB (British Sky Broadcasting) – dio globalnog medijskog carstva News Corporation. Vlasnik je polužidov Rupert Murdoch. Njegova kćer je izvršna direktorica BSkyB-a.

Pinewood-Shepperton – rezultat spajanja dvaju vodećih britanskih filmskih i televizijskih studija, Pinewooda i Sheppertona. Kontrolira ga Židov Michael Grade (nećak Židova Lewa Gradea, jednog od osnivača ITV mreže). Michael Grade je bio direktor BBC Programsa u 1986. i glavni izvršni direktor Channel 4 od 1988. do 1997. godine.

NOVINE
Express Newspapers – Express Newspapers je vlasnik Daily Expressa, Sunday Expressa i Daily Stara.
Židov Richard Desmond (koji je svoje bogatstvo stekao u pornografiji) je kupio Express Newspapers u studenom 2000. godine.

News International – izdaje The Sun, The Times, The Sunday Times i News of the World. Vlasnik je već spomenuti Rupert Murdoch (polužidov)

The Telegraph Group – izdaje Daily Telegraph, Sunday Telegraph, Weekly Telegraph, Saturday Telegraph i magazin The Spectator. Vlasnik je Hollinger International Inc., koji je vlasnik i mnoštva novina u Izraelu. Hollinger International je u vlasništvu Conrada Blacka (nije Židov), koji je oženjen za Židovku Brabaru Amiel. Black je postao poznat po vrijeđanju Palestinaca u svojim novinama; 1993. u Jerusalem Postu ih je nazvao “gadnima i primitivnima”, dok ih je Barbara usporedila sa životinjama u Telegraphu 7. studenog 2000. Conrad Black je uvijek naglašavao da je on taj “koji odlučuje što će pisati u njegovim novinama”.

Associated Newspapers – glavne nacionalne novine Daily Mail. Generalni direktor je Židov Guy Zitter.

EUROPA

Bonnier Grupa je privatna švedska medijska grupa, sastoji se od 150 kompanija koje djeluju u 21 zemlji. Vlasnik je židovska obitelj Bonnier. Operacije tvrtke Bonnier podijeljene su u šest ključnih segmenata: poslovno izdavaštvo (Business Press), novine, magazini, knjige, zabava i poslovne informacije.

Bonnier grupa je najutjecajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. U njihovom vlasništvu su četiri najveće švedske dnevne novine (Degens Nyheter, Expressen, Sydsvenska Dagbladet i Dagens Industri), najveća švedska televizijska postaja TV4, finska medijska kompanija Alma media preko koje kontroliraju MTV3, najpopularniju TV postaju u Finskoj, i Subtv, jednu od najvećih finskih komercijalnih televizija.

Bonnier je vlasnik Lehdentekijata, koji izdaje 40 magazina u Finskoj, a kontrolira i vodeće dnevne novine Iltalehti i Kauppaleti. Bonnier grupa je također vlasnik Baltic News Servicea. U Hrvatskoj je Bonnier pokrenuo Business.hr, vodeće poslovne novine.
Osim Bonniera, i drugi Židovi su utjecajni u švedskim medijima.

Židov Peter Hjorne (Kaplan) je vlasnik i glavni urednik Goteborgs-Postena (najveće novine u Gothenburgu). Hjorne je vlasnik i manjih lokalnih novina kao što su Bohuslanningen, Stromstads tidning, Nerike Allehanda, Motala tidning, Bergslagsposten, Nya Ludvika tidning, Hallandsposten…

Najveće novine u Švedskoj su Alftonbladet. Glavna urednica je Židovka Helle Klein. Njezin otac Ernst Klein je bio glavni urednik Ostgota Correspondentena i predsjednik Svensk Presshistorisk Foreninga.
Kao što smo vidjeli, svi važniji mediji u Švedskoj i Finskoj su u rukama Židova, s time da na području tih zemalja Židovi čine jedva 0.2% stanovništva.

U Njemačkoj ista priča. Izraelski milijarder Haim Saban je vlasnik televizijske kuće Pro Sieben, SAT 1, RTL Grupa, koju čine 34 TV postaje u 11 zemalja, širi židovsku propagandu po cijeloj Europi.

Axel Springer AG izdaje preko 150 novina i časopisa u 30 zemalja, posebno su istaknuti Die Welt, Bild, Auto Bild, Computer Bild, Sport Bild, Hamburger Abendblatt, Berliner Morgenpost, Horzu… Glavni izvršni direktor Axel Springer AG-a je Mathias Dopfner (član američkog židovskog kongresa i žestoki pobornik izraelske politike na Bliskom istoku).

Pogledajmo situaciju u srednjoj i istočnoj Europi.

Central European Media Enterprises (CME) je vodeća televizijska grupacija u srednjoj i istočnoj Europi. Vlasnik je Židov Ronald Lauder (trenutni predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). CME grupa drži u Rumunjskoj MTV Romania, Pro Cinema, Pro TV, Sport. Ro, u Bugarskoj TV2 i Ring TV, u Hrvatskoj Nova TV, u Češkoj Galaxie Sport, Nova Cinema, TV Nova, u Slovačkoj Galaxie Sport i Markiza, u Sloveniji Kanal A i Pop TV, u Ukrajini Studio 1+1, Kino, Citi…

Osim Laudera, u Ukrajini su i drugi bogati Židovi preuzeli medije. Lauderov partner Židov Vadim Rabinovič je vlasnik novina Stolička, Stoličnie Novosti, Vek, Mig i Zerkalo. Židov Jed Sands je vlasnik Korespondenta i Kiev Posta. Židov Gregorij Surkis je vlasnik Kievskie Vedomosti i televizijskih postaja Alternativa TV i Inter TV. Židov Viktor Pinčuk je vlasnik televizija STB TV, ICTV i Novi Kanal TV.

HRVATSKA

U Hrvatskoj je ovaj problem višestruk. Čak i oni mediji koji nisu u židovskom vlasništvu, uzore gledaju u zapadnim medijima koji su u židovskim rukama – mediji u Hrvatskoj oponašaju njihov rad, način izvještavanja i, što je najgore, preuzimaju njihove izokrenute “vrijednosti”. Osim toga, gotovo sve vijesti iz svijeta koje se pojavljuju u “hrvatskim” medijima su preuzete iz zapadnih (židovskih) medija. Tako da građani Hrvatske uvelike ne znaju što se doista sve događa u svijetu, nego tek ono što uspije proći kroz cijev židovske cenzure.

Još od samih početaka hrvatske državne samostalnosti, Židovi su se počeli petljati u hrvatsku medijsku scenu. Dobro je poznato da su devedesetih mnogi, posebno protuvladini, mediji djelovali uz financijsku podršku Židova George Soros-a – Feral Tribune, Novi list, Radio 101…

Danas je situacija takva da su, uglavnom, bogati Židovi iz inozemstva vlasnici medija u Hrvatskoj.

Europa Press Holding (EPH) je u rukama njemačkih Židova, tj. WAZ Media Grupe (Westdeutsche Allgemeine Zeitung). EPH izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Globus, Gloriju, Cosmopolitan, Graziju, Arenu, Vita, Doktor u kući, OK!, Teen… Svakako, najvažniji od njih je Jutarnji list u kojem je glavni urednik Židov Tomislav Wruss. Židov Tomislav Wruss nije samo urednik Jutarnjeg lista, nego je sad na čelu svih EPH medija.

Židov Ronald Lauder je vlasnik Nove TV.
Bonnier grupa (u vlasništvu istoimene židovske obitelji) je pokrenula Business.hr, vodeće poslovne novine u Hrvatskoj.

Pornografija
Za pornografiju se može reći da je u potpunosti židovski izum. Smatra se da su u pornografskim filmovima, snimljenim u Americi tijekom 20. stoljeća, 90% glumaca bili Židovi. Od Reubena Sturmana do Stevena Hirscha, proizvodnja porno-filmova je uvijek bila židovska djelatnost.

Jedan od najvećih boraca za legalizaciju pornografije i “liberalizaciju ljudske seksualnosti” je Židov Hugh Hefner, osnivač magazina Playboy. Hefnerovo židovsko podrijetlo je dugo bilo skrivano (slično kao i kod Johna Kerryja, Madeliene Albright, Weslya Clarka…) sve dok nedavno nije otkriveno u njegovoj novoj biografiji.

Zašto su Židovi toliko prisutni u pornografskoj “industriji”? Je li im cilj samo profit? Odgovore na ova pitanja dali su sami Židovi.
Židov Alvin (Al) Goldstein, osnivač pornografskog magazina Screw, je priznao da je “jedini razlog zašto su Židovi u pornografskom biznisu mržnja prema Kristu i mržnja prema Katoličkoj crkvi”.

Židov Nathan Abrams (profesor na sveučilištu Aberdeen) je u članku pod nazivom “Triple-exthnics” u američkom židovskom magazinu Jewish Quarterly (zima 2004.) opisao židovsku ulogu u pornografiji. Abrams piše da Židovi pornografiju koriste kao oruđe za potkopavanje kršćanske kulture i da je ona rezultat njihove, uvijek prisutne, mržnje prema kršćanstvu. Na kraju članka dodaje da se Židovi nemaju čega sramiti i da bi se njihova pornografija trebala više isticati.

Da Židovi koriste pornografiju kao oružje u borbi protiv nežidova, pokazala je u više navrata i židovska država Izrael. Dok je 2002. izraelska vojska okupirala Ramallah, zauzela je tri lokalne televizijske postaje. Već prvog dana okupacije, izraelska je vojska počela puštati pornografske filmove preko zauzetih postaja u palestinske domove. Naravno, odmah su uslijedili prosvjedi Palestinaca protiv židovskog porno-terora.

ZAKLJUČAK
Moć medija je ogromna. Ona ulazi u svaku kuću i dopire do svake obitelji i pojedinca. Sve što vidimo i čujemo utječe na naš način razmišljanja. A koliko vremena svakodnevno provedemo ispred televizije ili uz novine? Nitko se ne može sakriti ispod staklenog zvona. Svi smo izloženi židovskoj medijskoj propagandi.

Mediji utječu na politiku. Koliko je to opasno najbolje pokazuje katastrofalni rat u Iraku. Da nije bilo huškanja ratobornih židovskih medija (koji su u Iraku vidjel prijetnju za Izrael), vjerojatno nikada ne bi došlo do rata u Iraku.

Zahvaljujući medijima, većina ljudi nema pravu sliku o svijetu. Na primjer, ljudi većinom uopće ne znaju o pravom karakteru ekstremističkog režima u Izraelu. Većina ljudi (posebice na Zapadu) ne zna da u Izraelu djeluje niz radikalnih židovskih organizacija koje, uz potporu države Izrael, šire mržnju prema svim nežidovima. Takve organizacije su u više navrata organizirale javno spaljivanje Novog zavjeta. Zašto gotovo nitko na Zapadu takvih stvari nije svjestan? Zbog židovske medijske blokade! Zbog židovske cenzure!

Svakako, najbolji primjer te cenzure su Asperovi mediji u Kanadi. Već smo spomenuli da je Asperov CanWest svakom novinaru koji se usudio kritizirati politiku Izraela na Bliskom istoku dao otkaz. Naravno, takav teror dovodi do pojave autocenzure kod drugih novinara. Novinari diljem svijeta znaju da mogu sve kritizirati, ali Izrael i međunarodno Židovstvo ne smiju dirati.

Postoji i problem koji smo spomenuli na početko: Mediji u židovskim rukama promiču naopake “vrijednosti”.

Sve tradicionalne obiteljske vrijednosti proglašavaju zastarjelima i nazadnima, a uzdižu bolesne pederske ideje koje nazivaju “seksualnim orijentacijama”. Sve to prati medijska mržnja prema domoljublju i pokušaji svaranja umjetnih podjela u istim narodu.

To se može vidjeti ne samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe, od Portugala do Rusije. Židovski mediji u Njemačkoj svako isticanje rodoljublja proglašavaju “nacizmom”, u Ukrajini uporno pokušavaju podijeliti ukrajinski narod i potaknuti mržnju između zapadnih i istočnih dijelova te zemlje. Na sličan način kod nas pokušavaju stvoriti animozitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući židovskim medijima, danas na Zapadu raste jedna nova generacija ljudi. Ta nova generacija ne zna ništa o pokoljima koje je počinila izraelska vojska nad civilima u Dier Yassinu, Qani, Kibyai i tolikim drugim mjestima u Palestini.

Raste nova generacija koja ne zna za Sabru i Šatilu. Nova generacija koja misli da je pederstvo (homoseksualizam) samo jedna od “seksualnih manjina”, koja je zatrovana židovskom pornografijom i misli da je pobačaj (ubojstvo nerođene djece) pravo i izbor žena, a ljubav prema domovini fašizam…

Uzrok toga je činjenica da naše medije kontrolira jedan strani narod čiji su interesti potpuno suprotni od naših interesa.
 

 
(stormfront, youtube.com/uredio: nsp)