Pet najpoznatijih ubojstava UDBA-e

adminitrix — Tue, 02 Jul 2013 19:10:15 +0000

Jugoslavenska policija, ali i sve republičke tajne političke policije rado su bile za likvidaciju političkih protivnika, prije svega onih u emigraciji, koristili su usluge ljudi iz podzemlja.

Zlatno doba ovih ubojica trajalo je od ’60-ih do ’90-ih godina prošlog stoljeća. U tom razdoblju su, prema podacima koje je još prije 20-ak godina objavio škotski list “Daily record”, jugoslovenske tajne policije ubile više od 60 političkih emigranata.

Povjesničar Bojan Dimitrijević podsjeća da je upotreba kriminalaca za političke likvidacije poprimila šire razmjere tek sredinom ’60-ih godina, nakon što je pojačana teroristička aktivnost emigracije, osobito hrvatske.

Do tada su korišteni ljudi koji su imali svoje regularne poslove. Zanimljiv je slučaj jednog liječnika koji je ubijao za tajnu službu da bi poslije obavljenog posla ponovo oblačio bijeli mantil i liječio pacijente – kaže Dimitrijević.

Angažiranje ljudi iz podzemlja, kako kaže Dimitrijević, za RB je predstavljalo dvostruku uštedu – posao je bio obavljen, a istovremeno su imali uvid u to što se događa s druge strane zakona. Kriminalci su pak za te svoje usluge dobivali slobodu djelovanja u inozemstvu i neku vrstu logističke potpore (putovnice i sl..).

Postojalo je, međutim, pravilo da se i ubojstva rade po ključu, točnije svatko je ubijao svoje – hrvatska služba progonila je i likvidirala ustaše, a srpski služba bila je zadužena za četničku i albansku emigraciju.

Pitanje je, međutim, da li će se ikada saznati puna istina o tome. Ne vjerujem da su vođene bilješke, a i ako jesu, najvjerojatnije su potom uništavane – kaže Dimitrijević i dodaje da se o tim ubojstvima najviše saznalo od istraga vođenih u zemljama gdje su i ona počinjena.

Stjepan Đureković		U žižu javnosti sada je vraćeno ubojstvo nekadašnjeg direktora “INA marketinga” Stjepana Đurekovića, čije je tijelo 1983. godine izrešetano, a glava smrskana sjekirom u podrumu tiskare u njemačkom gradu Wolfarthausenu 26 kilometara od Münchena. Za aktualizaciju ovog ubojstva pobrinula se njemačka kancelarka Angela Merkel, odbivši doći na proslavu ulaska Hrvatske u EU jer Zagreb odbija Njemačkoj izručiti Josip Perkovića, optuženog da je sudjelovao u tom ubojstvu. Ubistvo Đurekovića, odnosno akciju “Dunav”, naredio je, kako se vjeruje, osobno Stane Dolanc, tadašnji ministar policije.
Dragiša Kašiković		Ubojstvo jednog od vođa srpske političke emigracije u SAD predstavlja možda i najveći skandal među svim ubojstvima, jer je zajedno s njim izmasakrirana i njegova devetogodišnja pokćerka Ivanka Milošević. Dragiša je ubijen u Chicagu sa 64 uboda nožem, dok je Ivanka ubodena 54 puta. Dragišino čelo i obraz bili su, kako je svojevremeno pričao Nikola Kavaja, potpuno smrskani. Zidovi i tavanica bili su usprskani krvlju. Ubojica nikada nije otkriven, ali se sumnja da je to učinio Bogoje Panajotović, konobar porijeklom iz Niša, za kojeg se sumnja da je osim za UDBA-u radio i kao suradnik američkog Federalnog istražnog biroa.
Ivan Barović		Prvoborac, a potom i odvjetnik, najpoznatiji je kao branitelj prvog istočnoeuropskog disidenta i visokog funkcionera Komunističke partije Jugoslavije Milovana Đilasa kada ovaj sukobio s partijskim vrhom. Veljče 1979. godine odvjetnik Ivan Barović je poginuo u teškoj prometnoj nesreći pod potpuno nerazjašnjenim okolnostima. Prvobitna, traljava istraga pokazala je da je uzrok smrti bio infarkt, što obdukcija, međutim, nije nikad potvrdila. Vozač kamiona koji je udario u Barovićev automobil na praznom putu Beograd-Zagreb nikada nije priveden niti ispitivan.
Maks Luburić		Vjekoslav – Maks Luburić bio je ustaški časnik i zapovjednik sustava koncentracijskih logora u NDH, među kojima je najveći bio onaj u Jasenovcu. Nakon što je zajedno s ostalima iz rukovodstva NDH napustio ustaše opkoljene kod Bleiburga, Luburić je otišao u Vatikan, pa potom u SAD i Njemačku. Krio se potom u Španjolskoj pod imenom Visente Peres, odakle je koordinirao terorističkim napadima diljem Europe. Maksa Luburića ubio je agent Udbe Ilija Stanić nakon što se uspješno infiltrirao u Hrvatsku narodnu obranu. Ubijen je u svojoj vili u Španjolskoj 20. travnja 1969. udarcem štanglom u glavu i sa više uboda nožem u grudi.
Enver Hadri		Albanski aktivista s Kosova ubijen je 25. veljače 1990. u Bruxellesu na ulici dok je stajao na semaforu. U trenutku ubojstva je kod sebe imao dokumente koji su navodno povezivala srpski politički vrh s većim brojem ubojstava Albanaca na Kosovu. Osumnjičeni za ubojstvo su Veselin Vukotić, Andrija Lakonić i Darko Ašanin. Lakonić je nedugo potom navodno u Srbiji ubio Vukotić, a Ašanin je najprije uhićen u Grčkoj, odakle je izručen Srbiji, gdje je i ubijen. Vukotić je uhićen prvo u Španjolskoj 2006. godine i isporučen Srbiji. Pušten je, međutim, na slobodu da bi ponovno bio uhićen u Novom Sadu 2010. godine.

(blic.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Novi Svjetski Poredak » Veselin Vukotić

Pet najpoznatijih ubojstava UDBA-e

Jugoslavenska policija, ali i sve republičke tajne političke policije rado su bile za likvidaciju političkih protivnika, prije svega onih u emigraciji, koristili su usluge ljudi iz podzemlja.