I ako nije mason, čini se da je lutka Novog svjetskog poretka!

Došao je iz farmaceutskog lobija kojeg vode židovi.Već prvi dan nakon ustoličenja Vlade, on se sastao sa bankarima, pozvao MMF, najavio reduciju zdravstva, financija, prava radnika. Baš kao put kojeg je odradila Grčka, koja je sada na dnu. Da li je to slučajno i neplanirano? Slučajnosti se ne događaju na Balkanu.

Saborski zastupnik Ivan Sinčić dobro je detektirao problem kada je Tihomiru Oreškoviću rekao: ‘Znate li koliko je Hrvata za vas glasalo? Nula! Što god mi danas rekli, činili ili mislili, neoboriva je činjenica da je premijer Republike Hrvatske čovjek kojega nitko nije birao, čovjek koji je kao i većina ministara postavljen iza kulisa, iza demokracije.

Bez obzira na zakone, bez obzira na protokole, sasvim je jasno da nešto ne valja s demokracijom u kojoj vladaju oni koje baš nitko nije birao, poznavao, oni koji nisu bili niti na jednoj listi i koji su od nepoznanice preko noći zasjeli u najznačajnije fotelje u Hrvata…

Ovo se u Hrvatskoj dogodilo prvi put i naravno da je takva enigmatična situacija plodno tlo za rasplamsavanje svakakvih teorija, pogotovo onih na koje se osvrnula i SDP-ova zastupnica na prvoj sjednici sabora – o masonima i iluminatima.

Koliko god nama to smiješno i neozbiljno zvučalo, činjenica je da je Tihomir Orešković odgajan pod skutima židovsko-izraelskih korporacija, da je produkt farmaceutske industrije i da mu je prvi potez još kao mandataru bio sastančiti s bankarima koji godinama porobljavaju hrvatske ljude. Vrhunac je bio trenutak kada su mediji bili preplavljeni natpisima da su bankari s tog susreta otišli sretni i zadovoljni, što je, pokazuju brojni primjeri, naznaka moguće katastrofe po hrvatski narod.

Međutim, može se postaviti i pitanje – je li Tihomir Orešković mason? Iako je za većinu živućih masona jako teško dokazati ovu tvrdnju jer se članovi masonskih loža drže u strogoj tajnosti, jedna izjava Dragana Primorca za Večernji list na to je upućivala.

‘Sjajno smo surađivali dok je bio čelnik Plive, koja je članica našeg Hrvatsko-izraelsko poslovnog kluba. Obrazovan u inozemstvu, domoljub, odličan gospodarstvenik s velikim međunarodnim iskustvom – rekao je Primorac za Večernji list, a iz njegove se izjave saznaje da je Orešković, osim što je domoljub, pripadnik kluba koji čine upravo masoni.

Također, teško je zamisliti tehnokrata i globalista kakav je Orešković da nema veze s masonerijom, a ljudi pogrešno tumače da domoljub ne može biti i mason.

‘U Hrvatskoj sam s prijateljem registrirao biografije 1800 slobodnih zidara koji su umrli, jer se o živima ne piše. U Velikoj loži Hrvatska radi više od 350 ljudi. Oni su ljudi na dobrom glasu, pošteni, pravedni, jer jedna od točaka njihova statuta kaže: slobodni zidari vole svoju domovinu.

A kako ljudi ne znaju odnose unutar slobodnozidarske organizacije, ciljeva i namjera, dolazi još uvijek do nesporazuma, jer ljude više zanima što slobodno zidarstvo nije, nego što u stvari jest’, rezimira Branko Šömen za Hanžekovićev Jutarnji list pohvalno govoreći o masoneriji koja je za njega tako ‘mila, draga i uporna’ da je kako kaže Šömen, nadišla sve sustave i preživjela baš kao i Katolička crkva, odnosno njezin glavni oponent.

U svojoj knjizi ‘Mudrost’ Šömen navodi da u svijetu ima 6 milijuna masona te da više nije važno je li mason katolik, ateist ili židov – masonerija sve prima! A bez masonerije teško da se može postići što u svijetu velikih.

Pa i Kolinda Grabar Kitarović morala je ući u Rockefellerovu Trilateralnu komisiju služiti masonima u svojoj domeni, a čudno bi bilo da nije. Također, ako je Kolinda Grabar Kitarović otvoreno sudjelovala na Bledskom strateškom forumu koji je nosio naziv ‘Novi svjetski poredak’, zašto se svi čude kada se ovaj pojam uopće spomene, kao i masonerija koja ga je prva plasirala?

Orešković se, smatraju mnogi, kao mason prokazao i na primopredaji vlasti kada se već upečatljivim’ masonskim’ znakom u rukama – piramidom – obratio hrvatskoj javnosti.

Tihomir Orešković za LGBTQ – masonsku alatku uništenja

E sad, Orešković se javnosti prikazuje kao borac za obitelj, vjeru, domovinu, brak, kao katolik itd., međutim, priziv savjesti je nešto što je kod katolika normalna stvar.

No, Tihomir Orešković godinama je bez priziva savjesti zastupao korporacije koje siju smrt po planetu, od kontracepcije do abortivnih sredstava. Također, odmah nakon što je predložen za premijera, LGBTQ portal Crol.hr uzeo je Oreškovića pod ‘svoje’ jer je Teva za koju je Orešković dugo radio jedna od ‘najtolerantnijih’ korporacija u svijetu, a upravo je LGBT tolerancija alatka masonerije o kojoj je pisao i Albert Pike, preko koje će se laganim koracima raslojavati Božji čovjek.

‘Među inicijativama radnika unutar Teve koje sama kompanija aktivno ohrabruje i podržava (tzv. “Inclusion Network”) je i Pride (LGBT) Network, dakle mreža lezbijskih, gay, biseksualnih i transrodnih zaposlenika/ca unutar Teve, koja kao kompanija nudi jednaka prava vjenčanim heteroseksualnim i istospolnim parovima, kako se ističe u njihovoj brošuri “Employer Diversity Spotlight”.

Ove je godine pak američka podružnica Teve proglasila i “Pride Month at Teva”, a jedan od gostiju bio je i prvi autani igrač američkog nogometa Michael Sam, s ciljem da se i zaposlenike Teve ohrabri da otvoreno govore o svojoj seksualnoj orijentaciji na radnom mjestu te da se ne plaše homofobne diskriminacije.

Teva se i na svom Twitteru i Facebooku pohvalila kako je “ponosna što podržava LGBT jednakost na radnom mjestu i svaki dan”, a povrh svega navedenog postoje i razni drugi dokazi da je Teva neprijeporno izrazito gay-friendly kompanija koja se zalaže za LGBT ravnopravnost.

Na stranu dvojbena reputacija cijele farmaceutske industrije, što je tema za neki drugi tekst, nepobitna je činjenica da je Teva kompanija koja podržava LGBT ravnopravnost, uključujući i bračnu jednakost, te da se aktivno bavi suzbijanjem diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije unutar svojih redova, kojima je od 2005. pripadao i Tihomir Tim Orešković’, piše Crol.hr, a što nam samo govori da iako Orešković možda nije mason, to ne znači da nije ‘lutkica’ Novog svjetskog poretka koja će Hrvatskoj kroz prizmu domoljublja donijeti možda nešto drugo.

Primjera radi, samo nekoliko dana nakon što je Orešković postao premijer, dogodio se presedan pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske – potpuna zabrana svakog javnog poticanja diskriminacije LGBT osoba.

Drugim riječima, nakon njegova dolaska na vlast postalo je zabranjeno javno misliti o ‘zaštićenim’ skupinama, odnosno nastupila je diktatura koja će nagaziti slobodu misli i što je najgore, još se više rasplamsati. Jer to i je glavni cilj masonerije – tolerancijom do potpune diktature.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Prema nekim podacima u Hrvatskoj ima oko 350 masona, uglavnom liječnika, odvjetnika, političara i umjetnika

Nekada tajna lista s podacima o dva milijuna masona bit će objavljena na internetu i razotkrit će utjecaj ove organizacije na društvo.

Kako navodi Daily Telegraph, bit će to kompletna lista, od Oscar Wildea i Mozarta do Winston Churchila, britanske kraljevske obitelji i brojnih drugih utjecajnih ljudi, a objavit će je internestska tvrtka Ancestry, koja se bavi proučavanjem genealogije.

Među članovima bio je navodno i pjevač Michael Maybrick za kojeg se sumnjalo da je Jack Trbosjek, koji je bio oslobođen upravo zato što je “slobodni zidar”.

Kada govorimo o našim prostorima, među masonima su bili Ivo Andrić, Ivan Meštrović, Aleksandar Karađorđević, Miroslav Krleža i mnogi drugi.

Pretpostavlja se da je u Hrvatskoj 350 slobodnih zidara, a najviše se mogu naći među liječnicima, političarima, odvjetnicima i umjetnicima.

Ključna godina za nastanak i formiranje suvremene i utjecajne hrvatske masonerije je 1994., kada je Ministarstvu pravosuđa podnijet zahtjev za odobrenjem rada Velike lože Hrvatske.

Popis njezinih osnivača, među kojima ima i ministara u HDZ-ovim vladama, pokazuje kako je hrvatska masonerija od prvih dana imala velike ambicije u politici i širenju svog društvenog utjecaja.

Na prvom službenom popisu masona nalaze se Neven Porges, nekadašnji ministar gospodarstva u vladi Zlatka Mateše, Branimir Horvat (preminuli grafički umjetnik), Zvonimir Tomić, liječnik dr. Slobodan Kuvalja, Radovan Horvat (kasniji veliki meštar), Nikola Wurth, Dragutin Dumančić, liječnik dr. Hrvoje Raguž, likovni umjetnik i lutkar Zlatko Bourek, te Zvonimir Žepić.

Oni su se potpisali na popis osnivača na sjednici osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane 14. lipnja 1994. u Vidoševićevoj ulici 9 u Zagrebu.

Prvi veliki meštar, jednoglasno izabrani na sjednici, bio je Branimir Horvat, veliki tajnik postao je ing. Zvonimir Žepić, dok je za velikog rizničara izabran dr. Hrvoje Raguž.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske masonske lože odlučile su izaći u javnost osnovavši svoju Veliku ložu Engleske. Da bi se masonska okultna društva uopće pojavila u javnosti, morale su se dogoditi određene predradnje

Kao prethodnica javnoj masoneriji osnovana je početkom 17. stoljeća u Njemačkoj mistična sekta Red ruže i križa (Antiquus Mysticusque Ordo Rose Crucis, A.M.O.R.C.), čiji su se sljedbenici nadahnjivali židovskom Kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Za rozenkrojcere je Bog samo sveopća kozmička snaga, a naučavanje o reinkarnaciji i karmi daje posljednje objašnjenje čovjekove „kozmičke svijesti“. Doktrina o reinkarnaciji nije ništa drugo do Luciferova doktrina „postanka bogom“ koju Sveto pismo naziva magijom, a u „znanstvenom“ svijetu poznata je kao evolucija.

Pod anglikanskim engleskim vladarom Karlom II. rozenkrojceri uz pomoć slobodnog zidarstva 1660. godine ostvaruju svoju pogansku doktrinu evolucije utemeljenjem Kraljevskog londonskog društva za usavršavanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge), ili jednostavno Kraljevskog društva (The Royal Society). Dva stoljeća poslije će istaknuti mason Charles Darwin evoluciju obogotvorenja ponuditi čovječanstvu kao biološki koncept, uz sveopću pokornost toj masonskoj dogmi koju je poput oštrice usmjerio na kršćansku Europu.

Nakon tajnovitog požara u Londonu 1666. godine za koji se sumnja da su ga podmetnuli slobodni zidari, a za kojega su optužili Svetu Stolicu, anglikanski krivovjerci ponavljaju neviđeni masakr nad katolicima, poglavito nad svećenstvom. Naime, za vrijeme vladavina tiranina i bludnika Henrika VIII. (1509.-1547.), kao i njegove nezakonite kćeri Elizabete I. (1558.-1603.) smaknuto je, najčešće spaljeno na lomači, više od trideset tisuća katolika (papa Pavao VI. proglasio je svetima četrdeset mučenika iz Engleske i Walesa iz tih zlopatničkih vremena).

One katoličke crkve koje nije uništio podmetnuti požar, ulične horde su zapalile. Obnovu Londona preuzelo je Kraljevsko društvo, društvo okultnog masonstva, sastavljeno od „najuglednijih“ engleskih znanstvenika, cjelokupne kraljevske obitelji, kao i anglikanskog svećenstva. London od tada dobiva obrise masonskih i đavoljih oznaka i kodova. Požarom u Londonu počinje doba modernog masonstva.

Pošto je 1701. godine engleski parlament donio zakon kojim su samo pripadnici Engleske crkve mogli polagati pravo na prijestolje, a niti supruga niti suprug prestolonasljednika ni u kojem slučaju nisu mogli biti katoličke vjere (taj zakon postoji i danas, gdje suprug ili supruga engleskog vladara može biti bilo koje vjere, pa čak i ateist, ali nikako katoličke), proveden je akt o submisiji. Oni preostali katolički svećenici koji su preživjeli anglikansku inkviziciju, a koji na vrijeme nisu potpisali dokumente o submisiji, zajedno su sa svim svojim župljanima, ženama i njihovom djecom bili pogubljeni. Engleska je postala moderni Babilon, gdje se kao u jedinoj državi na Zemlji spojila vlast vjerskog poglavara sa svjetovnom vlašću.

Kada više nije bilo nikakve mogućnosti da će se Britansko kraljevstvo (1707. god. došlo je konačnog ujedinjenja Engleske i Škotske) vratiti u okrilje Svete Stolice, kada je dvorac francuskog kralja Luja XIV. bio pod opsadom čarobnjaka, demonijaka, rozekrojcera, pomahnitalih alkemičara, kabalista i otpalih svećenika, a diljem Europe, potpomognut reformacijom, zagospodario je masonski duh u vidu crkvenog partikularizma i regalizma te nepovjerenja prema Svetoj Stolici, masonstvo je slavodobitno skinulo krinke 1717. godine i pokazalo se tom sve više raskršćanskom svijetu.

Od otkrića Amerike, današnju „obećanu zemlju“ Sjedinjene Američke Države, naseljavali su razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog početka gotovo planski i slobodni zidari. Vješto su u svakoj državi SAD-a organizirali svoju vlast. Tako već pedeset godina prije nego što je masonerija u Londonu prvi puta izašla u javnost, u državi Južnoj Karolini je donesen državni ustav koji se isključivo temeljio na strogim masonskim pravilima.. I danas je glavni grad Južne Karoline, Charleston, najveće masonsko uporište SAD-a.

Prosvijetljeni masoni – Iluminati

Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.

Kao strastveni jakobinac i sotonist, Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.

Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.

Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije, a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet.

Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari. Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.

Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Dekleracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.

Svečanom prihvaćanju Dekleracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.

Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ – novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju.

Spomenik George Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko (Luciferovo oko) itd..

Židovska masonerija

Masonerija od samog izlaska u javnost nije bila monolitna organizacija iako je London do današnjeg dana ostao matica svjetskog masonstva. Nesuglasice između različitih skupina ne znači da se oni dogmatski razlikuju, već je to isključivo borba za prevlast, odnosno nešto poput „borbe lopova oko ratnog plijena“. Čak je svojedobno izbio i pravi sukob između anglosaksonskog i romanskog masonstva što je rezultiralo da francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku ložu Engleske, kao i obrnuto.

Židovski elitisti su sa svojim urođenim trgovačkim instinktom vrlo brzo „nanjušili“ da je masonerija, ne samo ideološki bliska njihovom svjetonazoru, već da se njom mogu poslužiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni već nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo što su proveli kod masonskih loža je načelo da se u ložu ne smije primiti niti jedan kršćanin koji Židove ne gleda kao svoju braću.

Ta slobodarska ideologija poništila je građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila je Židove iz geta i otvorila neslućene mogućnosti njihovom svjetskom utjecaju. Postupno Židovi ovladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu u kojem se osuđuje svaki klerikalizam i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mržnju prema Katoličkoj crkvi.

Pošto je Engleska masonerija širom otvorila vrata Židovima – masonima, Židovi – masoni ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u ložama već i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke židovskih masona, zatim švicarska Velika loža Alpina iz koje se upravlja švicarskom masonerijom itd.

Najveći otpor primanju židovskih masona u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Međutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemačko masonstvo je ubrzo popustilo te dopustilo Židovskim elitama članstvo u ložama. U ložama Habsburške Monarhije židovski masoni također postupno počinju dominirati, tako da je primjerice u Mađarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo među ukupnim članstvom u ložama 95% Židova. S toga punim pravom današnje masonsko ustrojstvo možemo zvati „judeo – masonstvo“.

Iako Židovi – masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim ložama osjećaju kao u sinagogi, pošto samo mjesto sastajanja, loža, po ikonografiji i simbolima podsjeća na sinagogu, a k tome se i zove kao židovsko mjesto bogoslužja, Hram ili Temple, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, počeli su osnivati i svoje isključivo židovske lože. Židovskih loža B’nai B’rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedište im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike lože. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i šest u Europi (Berlin, Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow).

Ne treba ni podsjećati da su članovi židovskih masonskih loža najbogatije, najmoćnije i najutjecajnije obitelji svijeta, bankari (Rothschild, Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlander-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichroder itd.), zatim moćni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi. Na taj način su židovske lože B’nai B’rith stvarna velevlast masonerije, jer ono što daje mješovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali što daju židovske lože dostupno je smo židovskim elitistima. Tako je židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još više stisnulo svoje redove u ložama B’nai B’rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim državama i narodima, dok je mješovito masonstvo manje-više samo njihov izvršni organ. (Emil Čić: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html).

Globalizacija – Novi svjetski poredak

Kako su se pojavom masonstva u javnosti organizirano rušile katoličke dinastije, po istom scenariju su se s vremenom rušile i katoličke kompanije i nacionalne države. Političku i ekonomsku vlast na gotovo cijelom Planetu preuzeli su masonsko – judejski oligarsi, danas u masonskoj Sparti – SAD-u, popularno zvani neokonzervativci. SAD dobivaju posebnu ulogu u masonskom svijetu, postaju svjetski policajac koji je permanentno u bar jednom ratnom sukobu. Tom ratničkom zemljom upravlja se iz istog masonskog obeliska u Washingtonu D. C., u kojemu se nalazi svjetsko sjedište najmoćnije masonske organizacije Vrhovno vijeće škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite).

Jednosvjetski proces stvaranja jedne svjetske globalne države u kojoj bi sva moć i bogatstvo bila u rukama malobrojne elitne masonske nadrase eugenika, koliko god izgledao kao puka iluzija prije tri stoljeća kada je masonstvo izašlo u javnost, danas postaje sasvim izvjestan. Putem nametnutih sukoba i ratova, programiranih ekonomskih kriza i financijskih šok terapija, države kao političke institucije postaju financijski i materijalno ovisne od svjetskoj vladajućoj masonskoj kasti. Fenomen globalizacije „Veliko oko“ vodi u njenu završnu formu, poznatiju pod sintagmom Novi svjetski poredak. Taj fenomen u ekonomskom i političkom smislu izrodio se u potpunu gospodarsku i političku hegemoniju nadnacionalnih trgovinskih mega – korporacija i bankarskih institucija u vlasništvu „odabranih“ nad zavisnim državama i narodima uz pomoć globalnih servisa: MMF, Svjetske banke (WB), Svjetske trgovinske organizacije (WTO) itd.

MMF, kao najmoćnija masonska organizacija, pod motom slobodnog tržišta, liberalne ekonomije i razvlašćenja državnog vlasništva, ciljano osigurava zavisnost i ropstvo država prema svjetskim globalnim grabežljivcima. SAD, u kojima je masonstvo velevlast, imaju na sve odluke MMF-a pravo veta. Najmoćniji svjetski grabežljivci, sa svojim multinacionalnim korporacijama, kako bi lakše upravljali hedonističkim i prostodušnim pukom kojemu su puna usta demokracije, globalizacije, multikulturalnosti, liberalizma i sličnih floskula, sponzoriraju razne satelitske obitelji, čije kompanije postaju spona između „njih nedohvatljivih“ i stvarnog svijeta u kojem živi robotizirani mali čovjek.

Na taj način stvarni Vladari svijeta ostaju skriveni iza zastora, daleko od očiju javnosti. Primjerice, poznato je da je najmoćnija obiteljska dinastija unutar američkog masonskog ustroja, Rockefeller, sponzorirala i uložila u obitelj Bush čija je poddinastija ponajčešće zaslugama visokih masona škotskog obreda, bivših predsjednika SAD-a, Georgea Herberta Walkera Busha i njegovog sina Georgea Walkera Busha postala značajan svjetski ekonomski čimbenik, poglavito u vojnoj industriji.

Pitanje je koliko će se one malobrojne države, poput Putinove Rusije, Irana, zemalja Južne Amerike, Sirije koja je na samom izdisaju, itd., moći još nositi s čudovišnom ekonomskom i vojnom doktrinom Vladara svijeta? Trenutni uspjesi i nezavisnost pojedinih država od „Velikog oka“ne smiju nas zavarati. Doktrina šoka putem ekonomske i fiskalne nestabilnosti, kao i izazivanja ekonomskih kriza u kojima se vrtoglavo i turbulentno mijenjaju cijene strateških proizvoda, samo požuruje nove ovisnosti i nova sužanjstva.

Ako se ne uspije porobiti „neposlušna“ zemlja doktrinom ekonomskog šoka i financijske nestabilnosti onda „Veliko oko“ primjenjuje taktiku „dirigiranog kaosa“ u kojoj se pomoću manipulacije ljudskim umom nastoje svrgnuti „zloglasni tiranini“ na vlasti. Sjetimo se samo što je nakon „arapskog proljeća“ ostalo od nekada najbogatijih arapskih zemalja, Libije i Egipta? A u Siriji se svim silama nastojala srušiti legitimna vlast sirijskog predsjednika Bashara al – Assada koji je, uzgred rečeno, imao poseban senzibilitet prema kršćanima (sjetimo se samo veličanstvenog posjeta pape Ivana Pavla II. Damasku 2001. godine).

Poglavar drevne kršćanske i islamske zemlje koja je postala metom strahovitog uništavanja Božjih neprijatelja, Assad, rekao je tada u velikoj džamiji Ummajada u Damasku na grobu sv.Ivana Krstitelja papi Ivanu Pavlu II.:“Dolazi vrijeme Sveti Oče kada će se svi oni koji vjeruju u Jednoga Boga morati suprotstaviti onima koji su Božji neprijatelji!“

Nemilice su se naoružavali islamski fundamentalisti koji su se s zastrašujućim žarom obračunavali sa kršćanima, a svjetski mediji su brujali na sva zvona o obvezujućem svrgavanju „Assadovog režima“ . Jasno, tomu su se zvonko pridružili i hrvatski sluganski političari. I što se izrodilo od toga? ISIL! Jedino ostaje nedoumica jeli proces izmakao kontroli ili je i to dio scenarija? Ne zaboravimo rat je za „Veliko oko“ najprofitabilnije poduzeće!

U najmnogoljudniju zemlju Kinu, u kojoj je politički komunizam urodio surovim državnim kapitalizmom, naveliko je već ušao masonski kapital, poglavito židovski. U Iranu se, po iskušanom receptu, nakon predsjedničkih izbora 2009. godine djelomično uvezlo „događanje naroda“, a Rusija je sa svih strana opkoljena proturaketnim „obrambenim“ postrojenjima. Doslovno su bila zbunjujuća tumačenja američkih neokonzervativaca o razlozima postavljanja tih raketa u Poljsku i Češku kao sprječavanja opasnosti od nuklearnog napada neke „izopćene države“ (Sjeverne Koreje ili Irana). Da je proturaketni štit tomu svrha, valjda bi bilo logično da je postavljen bliže Iranu ili Sjevernoj Koreji, primjerice u Turskoj u kojoj je masonstvo također velevlast, ili u drugim američkim satelitima: Kuvajtu, Kataru ili najlogičnije u Izraelu.

Očito je da je zadnji scenarij „Velikog oka“ za pokoravanje vodeće nepokorene zemlje, Rusije, i vojna opcija, ako prije toga Rusija ne klone pomoću šok terapije (npr. nerealnom cijenom plina i nafte na svjetskom tržištu u skoroj budućnosti) kojom bi se nakon ekonomske krize pod vlašću nekog novog Jeljcina vratili židovski oligarsi i učinili i od te zemlje sastavnicu Novog svjetskog poretka. Sadašnja situacija u Ukrajini samo je prva faza tog procesa.

Ovdje nedvosmisleno treba naglasiti da hrvatski narod treba sa simpatijama gledati na ukrajinski narod i njegovu borbu za nezavisnost Ukrajine od istočnog uzurpatorskog ruskog susjeda. No, „kvaka“ je u nečemu drugom. Upravo se „događanje naroda“ u Ukrajini, identično kao i u arapskom proljeću, dogodilo program „Velikog oka“. Sada će Vladari svijeta imati i „stvarni“ razlog za pojačanje svog „proturaketnog“ štita oko Rusije. A Ukrajinci? Pa oni lakovjerno i naivno iz tutorstva s istoka silno žele otići u sužanjstvo „zapada“!

Neslućeno bogatstvo u rukama malobrojnih, koji su kompaktna inicijacijska univerzalna uprava iznad masonskih loža cijelog svijeta, dovelo je do toga da je glorifikacija čovjeka došla tako daleko da ga se smješta na oltar i obogotvoruje. Masonska doktrina spasenja je ustvari samoobogotvorenje – projekt New Agge, vrlo slično kako naučavaju i židovski kabalisti. Žeđ za novcem pretvara se u žeđ za apsolutnom vlašću. Neograničena vlast, štujući „kult novca i čovjeka“, sve više žudi za Luciferovim otkupljenjem, koji će, kako oni vjeruju, na svršetku vremena uz pomoć Antikrista stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji i pobijediti samog Krista…
 
(hu-benedikt/uredio:nsp)

U dvodnevnom posjetu Josipovića Srbiji bilo je toliko nespretnosti i nepripremljenosti da je Nikolić zaboravio da je vojvoda Josipović iz Hrvatske. Masonskim organizatorima ovog nepotrebnog skupa Velikoj loži Srbije je najvažnije da joj se poklonila Velika loža Hrvatske.

Dvodnevnim posjetom predsjednika Josipovića Srbiji, dodatno se stegnuo zapadno balkanski obruč oko države Hrvatske kako navodi portal dnevno.hr. U zauzimanju i pokoravanju naše zemlje i naroda sve ima svoj tijek pa je tako i ovo sramotno Josipovićevo podilaženje Beogradu dio toga slijeda i plana. Sve je počelo u svibnju 2012. godine u Beogradu kada se povodom 100. obljetnice osnivanja Velike lože Srbije, okupljaju sve ujedinjene masonske lože Europe.

Provedba plana je nastavljena u siječnju ove godine posjetom premijera Milanovića Srbiji u koju je po nacrtu engleske masonerije morao otići i poniziti se, a što je tamo radio i što postigao ne zna se. Hrvatska je ovim sadašnjim posjetom Josipovića u potpunosti izvrgnuta ruglu poniženju i ogoljena u suverenom pravu da makar sačuva minimum dostojanstva. Međutim engleska masonska elita Škotskoga reda ne misli tako i sudeći po ubrzanom rastakanju gospodarskih resursa te prodajom posljednjih komadića obiteljskog srebra, želi Hrvatsku u dogledno vrijeme totalno politički, gospodarski i financijski poniziti i uništiti.

Ne čudi ubrzano otvaranje afere za aferom koje će idućih mjeseci potpuno dominirati javnim glasilima stvarajući dovoljnu medijsku buku za prekrivanje štetnih poteza izdajničke Vlade u prodaji zadnjih komada obiteljskog srebra – Croatia osiguranja, Poštanske banke i Croatia airlinesa, te monetizacije auto cesta. Otkrivanje pronevjera u Gospodarskoj komori i pranje novca u HAC-u je također tempirano i orkestrirano kako bi stjeralo u drugi plan Lex Perković, ćirilizaciju Vukovara i otezanje datuma za referendum o braku.

Vidljiv je plan masonske velevlasti koja se na tlu Srbije užurbano miri i konsolidira, te osniva masonske lože od Novog Sada do Banja Luke, kako bi spremno preuzela zadatke u strateškom planiranju i redefiniranju silnica nove regije unutar prostora bivše Jugoslavije.

Srbija je bila i ostaje lider ovih prostora i pobjeda Hrvatske vojske nad agresorima u oslobodilačkom ratu će ubrzo postati Pirova pobjeda, jer sve se od strane moćnika iz Londona užurbano postavlja da (stari) novi lider regije ne smije imati nikakvu mrlju niti nedostatak ako se želi postaviti kao vođa u ovom dijelu Europe.

Takvo ozračje se od strane masonske velevlasti ubrzano priprema i kordinira, stoga se u točno planirano vrijeme postavljaju vukovarske ćirilične ploče, za koje je bilo poznato da će biti skidane, a čim se skidaju, Hrvatska je automatski politički inferiorna, i potom se na naslovnicu Večernjeg lista (06. listopada) dva dana prije Dana neovisnosti i desetak dana prije Josipovićevog posjeta Srbiji, objavljuje izvještaj o velikom europskom skupu masona u Beogradu održanom prije više od godinu dana.

Taj članak je pomno isplaniran i kreiran od masonskih PR stručnjaka, pomalo naivno-promotivnog sadržaja u kojem dominira nevažni Veliki majstor Dragan Kukavica i malo više važni Marijan Hanžeković vlasnik najveće odvjetničke kuće u Hrvatskoj i nositelj 33 stupnja Škotskog reda, s titulom Velikog rizničara.

Zanimljivo je kako masonerija odlučuje afirmativne članke gurati u Večernji list, a kritičke u Jutarnji s time da članak na tri stranice u Večernjem odiše promocijom, kao masoni su svuda, pa i u Crkvi te se ukazuje na svevideće oko u vrhu zgrade sjemeništa na Šalati, što poručuje vjernicima da je u samom vrhu crkve prisutna masonska struja. To bi trebalo poljuljati osjećaje vjere kod katolika i pojačati osjećaj bespomoći te uputiti vjernike na masonsku sveprisutnost u hrvatskoj svakodnevici.

Srbija sa manjim brojem kršćanskih vjernika za razliku od Hrvatske lakše apsorbira živu masonsku scenu, koja kod nas još uvijek nije medijski popraćena, te hrvatski masoni imaju konspirativni plašt i znatno su manje eksponirani. Srpski masoni slobodnije izlaze pred javnost, ne kriju planove, razmišljaju o mimohodu poput braće na zapadu i komunikacija sa novinarima je puno življa. U Hrvatskoj je sve ukočeno i osjeća se stari sukob superiornog Škotskog reda, koji teži Velikoj loži Srbije, nasuprot pobornika nekad buntovničke Velike lože „Libertas“ osnovane 1927 godine u znak protesta protiv Velike lože Jugoslavije. Naime masonima u Hrvatskoj je tih dvadesetih godina prošlog stoljeća postalo neprihvatljivo srpsko masonstvo koje je promicalo velikosrpske interese, te su osnovali Veliku ložu Libertas koja nije bila prihvaćena ni od jedne Velike lože u svijetu, osim možda jedne iz Berlina.

Teško je danas u zatvorenom i nedostupnom masonskom miljeu doznati nešto više, ali svađe između loža žive su i u Hrvatskoj, pa ih dijelom možemo prepoznati u neslaganju stranaka ili pojedinaca unutar Kukuriku koalicije i sitnim riječkanjima nekih ministara.

Događalo se nedavno da jedan ministar govori o jednom porezu, a da druga koalicijska stranka o tome ne želi niti čuti, onda drugi ministar, ili premijer o tome nemaju nikakvih saznanja, pa se na sjednici Vlade moraju prozivati i sve zajedno za ozbiljnu Vladu izgleda malo neuobičajen diletantizam. Zadnju godinu smo svjedoci raznih i različitih prijedloga o istome, ili neusaglašenih stajališta unutar Vlade, što upućuje pripadanju ili služenju različitim ložama ili redovima unutar masonske zajednice u Hrvatskoj.

To ukazuje da se teme navode i strateški obrađuju u masonskim ložama, a da ih niže rangirane strukture u Rotary i Lions klubovima uobličuju i daju dalje prema Vladi. Veliki meštar Dragan Kukavica u jednom razgovoru za tisak navodi kako djelatnim političarima nema mjesta u članstvu, te kako se u masonskim ložama ne zauzimaju politički stavovi. To naprosto ne odgovara istini jer dovoljno je pogledati zakone koji se dotiču istospolnih zajednica, potom dio zakona o Zdravstvenom odgoju, za koje je jasno da su došli iz dubokih podzemnih labirinta antiteističkog masonskog uvoza. Nitko u Hrvatskoj nije kreator takvih protunaravnih i protuljudskih zakona, već se gotova materija prepisuje iz stečevine drugih država i EU-a te implementira u našu legislativu.

Sada se ovim posjetom Josipovića Srbiji metodom apaurina i kamilice provodi plan oprezne, korak po korak pacifikacija Hrvatske, do razine kada će naša zemlja imati ovlasti županije ili bivše mjesne zajednice. Uskoro nam državni novčanik po najavi ministra Linića prelazi u ruke masonskih vladara iz EU, koji će sada dugo čekani čas rastakanja Hrvatske provesti po svom nahođenju ne pitajući ministra želi li u vladinoj štali Audije, Škode ili Lexuse.

Uzalud ekonomski analitičari zapomažu kako rasprodaja nacionalnih resursa nema ekonomski opravdani okvir, kada se po postupcima i laganju vladinih ministara vidi da oni nemaju nikakve ovlasti već su samo obični i jako loši glasnogovornici engleskih masonskih vladara. Milanović, Maras, Vrdoljak, Hajdaš-Dončić, Zmajlović i Miljenić su relativno mladi i neiskusni te u svom radnom vijeku nemaju nikakva upravljačka niti poslovna iskustva, pa njihov odabir odaje narav ove sluganske Vlade koja nema više što kreirati niti investicije privlačiti, jer to o investicijama je obična laž i igrokaz. Na tapetu je totalna kolonizacija i deindustrijalizacija Hrvatske, razgradnja hrvatskog sela i svođenje države na totalnu ovisnost o uvozu svega i svačega.

Ta se prljava rabota novog svjetskog poretka kuha u masonskom podzemlju Engleske i nama se šalje putem raznih hrvatskih loža koje vrše stratešku i prilagođenu projekciju zadate matrice, dok samu operacionalizaciju izvode Rotary i Lions klubovi. Soroševe takozvane nevladine udruge vrše samo ulogu galamđija te kritizirajući sve političare stvaraju kod građana sliku svi su isti i ne valjaju. Ne smiju valjati jer prošlo je vrijeme tobožnje nezavisnosti, sada je vrijeme bespogovorne poslušnosti masonskim vladarima i slijedi pokušaj guranja Hrvatske u još jedno tmurno razdoblje u kojem bi samo misliti i sanjali da smo suvereni i slobodni.

Ne treba se zavoditi činjenicom da postoje nekakvi hrvatski masoni „Libertaši“ i oni drugi suprotstavljeni „Škoti,“ skloni regionalnim udruživanjima i koji nas guraju prema Beogradu, već treba shvatiti i upamtiti antiteističku narav masonstva koje negira Isusa Krista Stvoritelja neba i zemlje i katolicima je masonski nauk neprihvatljiv i suprotan nauku Evanđelja. Neistina je da masoni pobornici bivše Velike simbolične lože Libertas svojom nacionalnom orjentacijom mogu značajnije pomoći Hrvatskoj. Možda u nekim diplomatskim i gospodarskim lobiranjima, ali mason bilo koje lože bio, uvijek ostaje mason i njegov je zavjet neraskidiv i traje do smrti.
 
 
uredio: nsp
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15607"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Londonska Velika loža utemeljena je 1717., prva francuska loža osnovana je 1725., a već 1742. conte Sigismund Gondola (Gundulić) bio je prvi hrvatski plemić koji je postao mason i koji je imenovan meštrom slobodne zidarske lože u Beču.

Kada se francuski liječnik i slobodni zidar Brasson 1754. doselio na Brač, a potom 1754. u Glini osnovana prva loža slobodnih zidara na tlu Hrvatske, masonerija se nezaustavljivo počela širiti po Hrvatskoj. I tako to traje već više od dva i pol stoljeća, piše Branko Šömen u nedavno objavljenoj knjizi “Mudrost”, prvom dijelu sveobuhvatne trilogije o povijesti slobodnih zidara na ovdašnjim prostorima.

Za Branka Šömena slobodno zidarstvo je izrazito pozitivno, svojevrsni put ka prosvjetljenju i traženju pravednosti bez monopola na vjeru. Ovakav stav ne iznenađuje – Šömen je bivši mason, i kako sam kaže, iz Velike lože Jugoslavije izbačen je zbog političkih neslaganja. U razgovoru za Jutarnji, Šömen je objasnio kako je “Mudrost” prvi dio trilogije “Mudrost, Snaga i Ljepota”, koju je pisao dvadeset godina, skupljao dokumentaciju po arhivima, knjižnicama i ložama, listao stare, slobodnozidarske revije Šestar; Neimar, Glasnik, i pročitao stotine knjiga, koje su pisale o slobodnom zidarstvu.

“U Hrvatskoj sam s prijateljem registrirao biografije 1800 slobodnih zidara koji su umrli, jer se o živima ne piše.

Negativna mišljenja

Među njima je mnogo eminentnih ljudi, intelektualaca, pravnika, pjesnika, slikara, humanista, a pored biskupa Galjufa i Vrhovca još 42 katolička svećenika. Negativno mišljenje o slobodnim zidarima prevladava posebno u državama s pretežno katoličkim vjernicima. Danas slobodni zidar može biti ateist, ali i katolik, židov, musliman, ali u ložama se ne govori ni o politici ni o Crkvi. Slobodno zidarstvo je jedina organizacija koja je preživjela sve političke sisteme. Danas je u svijetu više od šest milijuna slobodnih zidara.

U Velikoj loži Hrvatska radi više od 350 ljudi. Oni su ljudi na dobrom glasu, pošteni, pravedni, jer jedna od točaka njihova statuta kaže: slobodni zidari vole svoju domovinu. A kako ljudi ne znaju odnose unutar slobodnozidarske organizacije, ciljeva i namjera, dolazi još uvijek do nesporazuma, jer ljude više zanima što slobodno zidarstvo nije, nego što u stvari jest”, rezimira Šömen.

Šömenova knjiga opisuje mističnu povijest masonerije; otkako je u Hrvatskoj osnovana prva lože, masoni su se počeli brzo širiti od Zagreba, Varaždina, preko Križevaca, Osijeka, do Splita i Dubrovnika. Masoni nisu negirali postojanje Boga, ali u svjetonazoru 18. stoljeća bili su antiklerikalni i liberalni, i pristupali su im plemići, časnici, trgovci, suci i dio svećenstva.

Jedan od vodećih masona bio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, član lože Mudrost, čiji je utemeljitelj grof Ivan Drašković, a jedan od “braće” bio je i biskup Josip Galjuf.

Filozofija masona

Vrhovac je bio atipičan biskup: za razliku od većine klera, bio je slobodni zidar, jakobinac, prikriveni protivnik Habsburgovaca, a privatno se družio s ateistima, revolucionarima i pobornicima prosvjetiteljstva. Bio je jako bogat i zauvijek je promijenio izgled Zagreba, kad je započeo uređivanje današnjeg Maksimira. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće slobodni zidari sve više prihvaćaju načela Francuske revolucije “Sloboda, jednakost, bratstvo”, i tako se definitivno svrstavaju među neprijatelje Habsburgovaca, ali i Katoličke crkve.

Maksimilijan Vrhovac više od četrdeset godina uspješno je balansirao između privatne sklonosti idejama masonerije, i visokog položaja u Crkvi i monarhiji. Masoni su, premda u manjoj mjeri, doprli i do Srbije i posredno utjecali na političke događaje i sporove koji ni danas nisu riješeni. Tako je mason Franjo Zach, blizak prijatelj Ljudevita Gaja, predložio Iliji Garašaninu da Srbija povede okupljanje južnoslavenskih naroda, ali ispalo je drugačije.

Zachov prijedlog upućen Garašaninu počinje formulacijom “Nova južnoslavenska država davala bi Europi sve garancije”. Umjesto toga, Garašanin u Načertaniju, svojevrsnom velikosrpskom programu, piše: “Nova srpska država davala bi Europi sve garancije…” Tako je Garašanin na neki način masonsku podršku ideji jugoslavenstva iskoristio kao podlogu plana stvaranja Velike Srbije. “Tada se u beogradskoj javnosti uvriježilo i mišljenje da je slobodno zidarstvo organizacija liberalne buržoazije”, zaključuje Šömen. Ništa bolje mišljenje o masonima nije vladalo u Katoličkoj crkvi.

Kako i bi kada su netom pred početak Drugog svjetskog rata osnovna načela zagrebačke Lože Maksimilijan Vrhovac nabrajala “uvođenje civilnog braka, ukidanje celibata, slobodnu školu, slobodu misli i savjesti, ukinuće crkvenih redova i da hrvatska politika može biti isključivo slavenska politika…”

Neprijatelji Crkve

Razumljivo da su zbog ovakvih stavova masoni proglašeni najopasnijim neprijateljima Katoličke crkve, o čemu je još prije dvadeset godina pisao Ivan Mužić. Prema Mužiću, službeno masonstvo u Hrvata bilo je, prema masonskoj dokumentaciji, protuhrvatsko jer je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito neprijateljski prema ideji samostalne hrvatske države. Uz to, masonstvo je bilo i protukatoličko jer je htjelo odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako uništiti rimokatolicizam u Hrvata. Druga optužba protiv slobodnih zidara odnosila se na njihovu ulogu u pokušaju spašavanja Jugoslavije.

Pritom je meta postao čak i Franjo Tuđman, kojega desnica napada da nije uspio prekinuti polustoljetni kontinuitet vladavine eksponenata komunističkih i masonskih struktura nad Hrvatskom. “On je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kršćanskim etičkim zasadama, kojoj će se priključiti Hrvati iz zapadne Hercegovine i dijela Bosne.

Slučaj Franje Tuđmana

Masonski graditelji novoga svjetskoga poretka, motivirani antiteističkim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doživjeli su Tuđmana kao sablast prošlosti čije se obnavljanje po potrebi mora i nasiljem onemogućiti. Oni se u svojoj subverziji služe novinama, radijskim i televizijskim emisijama”, teza je Ivana Mužića. Iz perspektive Branka Šömena, stvarnost je drukčija: “Mnogi su pokušavali zaustaviti raspad Jugoslavije, ali ne i slobodni zidari.

Slobodno zidarstvo se u jugoistočnoj Europi počelo razvijati poslije pada Berlinskog zida pa tako nije moglo utjecati na raspad nekadašnje države”, rezolutan je Šömen. Ipak, i on je krajem 80-ih zbog politike došao u sukob s beogradskim masonima, i naposljetku bio isključen iz Velike lože Jugoslavije: “Tada, na početku razvoja slobodnog zidarstva u nas, kada je počela raditi deputacijska loža Illyria, sastavljena od austrijske, slovenske i hrvatske braće u traganju za novom slobodnozidarskom organizacijom, neki su od nas došli u konflikt s beogradskom braćom.

Za razliku od njih, nas su zanimala humanistička načela, a ne politički prestiž”, kaže Šömen. Za četiri mjeseca izlazi drugi – po svemu sudeći najintrigantniji dio trilogije – pričao o masonskom utjecaju na političke procese u Kraljevini Jugoslaviji, teroru ustaškog režima i bijegu u izolaciju u socijalizmu. Uostalom, kralj Aleksandar Karađorđević, Ivan Meštrović i Ivo Andrić bili su utjecajni masoni. Iako ima indicija da su isto bili i Josip Broz Tito i Miroslav Krleža, nikada nisu pronađene njihove pristupnice.
 
 
izvor: jutarnji.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12586"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Masonske tajne i u BiH se malo pomalo razotkrivaju – u Bosni i Hercegovini navodno djeluju tri lože ‘slobodnih zidara’ – “Lux Bosniae”, “Ivo Andrić” i “Veritas” , a nedavno je Velika loža Austrije unijela svjetlo u Veliku ložu Bosne i Hercegovine i to tijekom rituala održanog u BiH. Odmah nakon toga procurili su i dokumenti koji otkrivaju imena desetorice glavnih masona u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini

Po pisanju Dnevnog lista, šef masonske organizacije u BiH je dr. Edvin Dervišević koji ima titulu “Grande Master”. On je rođen u Brčkom prije 54 godine, u Tuzli je diplomirao na Medicinskom fakultetu, a u Zagrebu je magistrirao. Titulu doktora medicinskih znanosti stekao je u Ljubljani gdje je završio i specijalizaciju iz sportske medicine. U Pekingu je pohađao Akademiju tradicionalne kineske medicine i postao je jedan od vodećih europskih stručnjaka za akupunkturu. Od 2003. godine radi na Sveučilištu u Ljubljani gdje je šef Katedre za sportsku medicinu. Dervišević je član prestižnih međunarodnih medicinskih udruženja i organizacija.

U masonskoj hijerarhiji u BiH, odmah uz njega s titulom “Deputy Grand Master” navodno su Nudejm Đukić, Branko Todorović i Ismar Mujezinović. Titulu “Grand Oratora” imaju Mile Stojić, Dragomir Mirović i Izo Tankić. Titulu “Grand Secretary” ima Samir Muratović, Slobodan Marković je “Grand Treasurer”, Adem Salihagić je “Grand Steward”, a Enver Biočić ima titulu “Grand Officer”. To je ujedno i lista deset glavnih masona u Sarajevu.

Kako je procurilo?

- Zanimljivo je da su ovi dokumenti prvo došli do svebošnjačkog nacionalnog tjednika “Pan Bošnjak” čiji je glavni urednik novinar i publicist Nedžad Latić… Nedžad i Džemaludin Latić su braća i izuzetno su dobri poznavatelji stanja i prilika u Islamskoj zajednici BiH. Džemaludin Latić, koji je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, slovi za jednog od najuglednijih islamskih mislilaca, ne samo u BiH, ali je zbog otvorenosti i neustručavanja da javno i izravno kaže što misli stalno na udaru. On je uz Aliju Izetbegovića, s kojim je zajedno prije 29 godina osuđen na robiju, bio jedan od osnivača SDA i najutjecajnijih ljudi u toj stranci koju je kasnije napustio.

Bio je i sabornik Islamske zajednice u BiH, ali je zbog stava da je ona daleko od islamskih principa i da je u biti komunistička, protjeran. Džemaludin Latić je godinama i jedan od najvećih protivnika odlazećeg reisa Mustafe Cerića i javno ga kritizira i optužuje za brojne propuste u radu… Nedžad Latić nije nam htio otkriti kako je došao do povjerljivih dokumenata i samo je kratko kazao: “Masonerija je najzakulisnija priča svih vremena” dodavši da i on i njegova ekipa očekuju brojne “vrlo moguće i oštre reakcije” – prenosi mostarski dnevnik.

Tajno društvo

‘Slobodni zidari’ ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu. Prva Velika loža nastala je u 17 st. u Engleskoj i danas broje više od 6 milijuna članova. Poznati su po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. Slobodan zidar može postati svaki muškarac. No, naravno mora se prvo ispuniti ritual ulaska u Ložu nakon čega njegov ulaz u ´bratstvo´ odobrava mason. Može se pak dogoditi da mason sam izabere neku osobu istaknutu u društvu za budućeg brata – kako se masoni međusobno oslovljavaju. Osoba može postati mason i ako joj je otac bio mason. To su luftoni.

NE BOJIM SE MASONA, IAKO ZNAM DA SU MOĆNI: Mlada književnica Sanela Dizdarević o balkanskom masonskom lobiju

Nakon serije tekstova koje portal Doznajemo.com objavio o djelovanju masona, uključujući i tekstove o vrhu masonske hijerarhije u Bosni i Hercegovini te o regionalnom uplitanju ove tajne organizacije u događanja u popularnoj kulturi i industriji zabave (što je, zbog popularnosti te vrste kulture način na koji se utiče na način razmišljanja širokih masa i njihove postupke) na adresu našeg portala počela su stizati manje ili više dobronamjerna upozorenja da «ne znamo u šta smo se upustili», da nas može «progutati mrak», da «ne znamo s kim imamo posla», da «razmislimo kako su prošli oni prije nas koji su na taj način pisali o ovoj temi» i slično.

Sa sličnim problemima suočila se i naša kolumnistica, mlada književnica Sanela Dizadrević, koje je, podsjetimo svojom kolumnom o sotonističkim orgijama na sarajevskoj Grbavici, skrenula pažnju najšire javnosti na taj opasni fenomen.

Ovoga puta, Dizdarević je na meti zbog svog teksta o mogućem uticaju mračnjaka na industriju zabave, ali i politiku u BiH. Prenosimo šta u najnovijem broju o ovome piše popularni Express:

(…) Nakon što je za magazin Aura napisala tekst pod nazivom: “Jelena Karleuša i Meki Torabi – sotonizam marokanskog vrača i balkanske dive”, sarajevska književnica Sanela Dizdarević našla se u neočekivanoj situaciji. Naime, kako doznajemo, advokati Jelene Karleuše ubrzano rade na pripremanju tužbe protiv ove književnice, ali i spomenutog bh. magazina

Sve popularnija književnica koja je javnost prvobitno uzdrmala svojim romanima “Majstor za gatke” i “Borim se sa strastima” te planetarno raširenom vijesti o sarajevskim orginjama, ovoga puta u koštac se ni manje ni više uhvatila sa balkanskom divom Jelenom Karleušom.

Naime, za magazin Aura, Sanela je napisala tekst u kojem crno na bijelo balkansku divu Jelenu Karleušu, Mekija Torabija i brojne druge američke muzičare optužuje da su sklopili pakt s nečastivim.

Ja sam rahat

Za magazin Express Sanela kaže:

- Što se tiče Jelene Karleuše, potpuno sam rahat. Nisam primila nikakvu tužbu, a nadam se i da neću. Ne postoji pravna osnova po kojoj me može tužiti. U tekstu koji sam napisala za magazin Aura, ne upirem prstom ni u koga. Jednostavno primjećujem da je cjelokupan uspješni dio muzičke industrije sotoniziran i neko kao ja ne može biti slijep a da ne primijeti date očiglednosti.

Sotona je ključ uspjeha

Postoje sotonistički elementi u nastupima najpopularnijih zvijezda i to vam dokazujem jasno, tj. crno na bijelo! Nažalost, Sotonin ključ je jedini ključ uspjeha, bez njega nema pomaka s one mrtve tačke…

Mislim, šta treba? Novinari su se obavezali nekim prećutnim dogovorom da će pisati samo divne stvari o svakome, te da će isključiti sva čula što se tiče objektivnog?
Nadam se da me JK neće tužiti, jer ne postoji ništa po čemu to može učiniti. Prije će me tužiti Mile Stojić i Jakob Finci. Feljton o njihovoj povezanosti sa masonerijom već je otišao redakciji magazina Aura – prokomentirala je za Ekspress Sanela.
 

 
 
(doznajemo.com,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11008"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Od inicijacije do samih okupljanja, prilično je nejasno čime se masoni bave. Oni sami tvrde da je naglasak u organizaciji na zajedništvu i humanitarnom radu. Pa kako bi objasnili svijetu čime se zapravo bave, masoni su smislili novu politiku djelovanja…

Puno toga se ne zna o masonima, odnosno slobodnim zidarima. Stoga, uglavnom postoje nagađanja. Priča se da su projektirali piramide, da su pokrenuli francusku revoluciju, općenito da imaju svoje moćne prste u jako puno stvari. Kao i u svakom slučaju teorije zavjere, teško je razlučiti istinu od izmišljotina u pričama o masonima.

Masoni koji su objelodanili svoje članstvo u toj sjenovitoj organizaciji tvrde da nije riječ o nikakvoj mističnoj skupini krojača sudbine Zemlje, a da to i dokažu, počeli su otvarati lože posjetiteljima, kako bi se ljudi uvjerili da nije riječ o ritualima, tajnim rukovanjima i sličnome. Vođe velike lože Britanije govore da namjeravaju povesti otvorenu i transparentnu raspravu o prirodi svoje organizacije.

- Pokušavamo biti proaktivni. Ključno je da odmaknemo umove ljudi od tih mitova. Na primjer, ne postoji nešto poput tajnog rukovanja, a profesionalno umrežavanje zabranjeno je masonskim pravilima – kaže za BBC Nigel Brown, veliki tajnik Ujedinjene velike lože. To je inače najveća britanska loža, a povodom svoje nadolazeće 300. godišnjice za pet godina, objavit će i svoj prvi nezavisni izvještaj.

Što je tajna organizacija bez tajnog rukovanja?

Ali teoretičari zavjere osporavaju čak i to da ne postoji tajno rukovanje. Naime, u svojoj knjizi ‘Unutar bratstva’, Martin Short tvrdi da, ako sretnete srednje rangiranog policajca, pri rukovanju ćete osjetiti pritisak između srednjeg prsta i prstenjaka, i osjetit ćete nešto poput laganog strujnog udara. To je, tvrdi Short, to tajno rukovanje.

Zauzvrat, masoni tvrde da se bave s puno društveno korisnog rada. Članovi prvenstveno cijene zajedništvo, te drže da su oni koji se nalaze izvan organizacije većinom nesvjesni njenog pravog značenja. Pravila masonstva podržavaju čuvanje tajni drugih članova, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg postoje glasine o formiranju tajnih udruženja čiji članovi iz sjene vuku konce.

Mnogi vide početak svega 1790. godine, kad su počele priče, te se nastavile preko nacista, Francoa, Staljina, židova i kršćana, sve do modernih pojava poput islamista Hamasa. Dapače, Hamas govori da su Slobodni zidari u dosluhu s Rotary klubom i židovima, te surađuju kako bi potkopali Palestinu.

James McConnachie, autor knjige ‘Grubi vodič za teorije zavjere’, govori za BBC kako su pripadnici masona trenutačno na glasu kao ‘čudni’. Upućuje i na proces inicijacije, koji navodno uključuje ritualne geste poput vezanja omče oko vrata, prislanjanja noževa na prsa itd. Masoni nude, govori McConnachie, prijelaz na novu razinu znanja. Sve je to izgleda primamljivo i ponešto okultno.

O inicijacima je progovorio i veliki tajnik Brown, rekavši da je riječ o alegorijskim predstavama u jednom činu. Te predstave, kaže, daju priliku ljudima raznih životnih priča da stanu pred publiku, pobjede svoje strahove i upoznaju nove prijatelje. Iako je nama zabava svakidašnji dio života, ljudi ne povezuju masone i zabavu. Tu je riječ, uvjerava Brown, o drugarstvu i sklapanju dugotrajnih prijateljstava.

Malo misterije nikog nije ubilo

- Zadržavanje malo misterije oko svega je dobro. Da ljudi koji se namjeravaju učlaniti znaju sve, gdje bi bilo uzbuđenje – pita se Brown.

Prema nekima, najavljena promjena načina rada masona bi se mogla pokazati pogubnom za organizaciju. Naime, otvaranje prema javnosti bi moglo i neke starije, tradicionalnije članove udaljiti od organizacije. McConnahie poentira:

- Ljudi se učlanjuju u masone ne zato što je to skupina koja skuplja novac u humanitarne svrhe, već zbog njihovog ‘snobovskog faktora’ i povijesti. Ako to postane transparentno i uključujuće, tada bi ta organizacija postala slična mnogim drugim klubovima. Trebali biste se zapitati: Zašto bih radije bio mason nego rotarijanac.

No pošto masoni popis svojih članova drže tajnim, ne može se znati ima li nova politika ‘otvorenosti’ učinka na članove, ili njihov broj. Dok se ne utvrde konkretne činjenice o organizaciji, ništa neće biti do kraja poznato ali opet, ako se to dogodi, samoj organizaciji prijeti nestajanje.
 
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10039"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]