Oružani napad u SAD izravno su utjecali da stanovnici ove zemlje intenzivno kupuju oružje

U prošlom kvartalu dobit tvrtke “Smith & Wesson” porasla je trostruko. Naime, neto dobit tvrtke u posljednjem tromjesečju 2014. godine iznosila je 5,2 milijuna dolara, dok je u istom razdoblju ove godine ta tvrtka zaradila 14,2 milijuna. Obujam prodaje oružja Americi porastao je za 32,1 posto, piše portal “Što se priča o Americi”.

Stručnjaci na različite načine tumače razloge zbog kojih Amerikanci kupuju vatreno oružje.

Kao prvo, građani SAD su sve više zabrinuti zbog rastućeg razine kriminala. Kao drugo, žele zaštititi sebe od potencijalne terorističke prijetnje. Osim toga, postoji i strah da bi vlast mogla ograničiti prodaju oružja.

Amerika je “svjetski prvak” kada je riječ o broju jedinica oružja koje posjeduje civilno stanovništvo.

Prije četiri godine je na 100 Amerikanaca dolazilo 89 komada oružja. Znači, 2011. godine u rukama civila bilo je najmanje 270 milijuna komada oružja, odnosno 40 posto od ukupnog svjetskog obima.

Nacionalna streljačka zajednica navodi preciznije brojke. Kako tvrdi ova asocijacija, stanovnici SAD imaju 300 milijuna jedinica vatrenog oružja, a ovaj broj se svake godine povećava za 10 milijuna.

Trebalo bi imati u vidu da se radi isključivo o legalnom oružju. Kako navodi “Washington Post”, 2013. godine Amerikanci su posjedovali najmanje 350 milijuna pušaka i pištolja. Usput, u SAD živi 322 milijuna stanovnika.

Masovno ubojstvo u San Bernardinu bio je 352. masakr u SAD ove godine.

Mnogobrojnim zahtjevima, kojima se traži pooštravanje zakona o kupnji i posjedovanju oružja, protive se proizvođači naoružanja i predstavnici utjecajnog lobija.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Uragan Sandy je izbrisao police cijelih trgovina od bitnijih stavki poput vode, isključio struju u stotine tisuća domova, i poticao bande na poziv za pljačku lokalnih trgovina i bogatih domova.

Naravno, predviđa se da će uragan Sandy koštati oko $ 80 do $ 100 milijardi štete, ali to se zapravo ne da usporediti sa stvarnošću većih incidenata.

Realnost je da su i drugi veliki scenariji katastrofe koji su ugrožavli živote mnogih, mogli dovesti do posljedica koje su većinom teže. Bilo ekonomski, nuklearno, biološko ili na neki drugi način, pojedinci će reagirati puno drugačije kada se dvije okolnosti pojave oko takve situacije:

• Ne postoji pred-upozorenje da se pripremimo za okolnosti s kojima ćemo se susresti.

• Postoji izravna šteta prezentirana prema pojedincima i njihovim obiteljima.

Ali gdje Uragan Sandy uklapa u sve ovo? Uragan Sandy je izuzetno važan jer je ‘beta testiranje’ neke vrste koje pokazuje kako će ljudi reagirati u vrijeme percipirane krize. S obzirom da uragan Sandy ne predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju životima građana (izravno), ovaj odgovor je, naravno, puno lakši nego u više opasnih po život situacijama kolapsa.

To govori da nisu police trgovina svejedno ispražnjene od svih bitnijih stavki (osobito vode, koja je bila prva stvar koja se rasprodala prije nekoliko dana), pljačkaši se ujedinjuju da bi ostvarili svoje ciljeve, a milijuni se suočavaju s realnošću dugoročnih prekida struje.

Moj videozapis u nastavku detaljizira koliko trgovina su čak objavile obavijesti o njihovom nedostatku opskrbe kako bi odvratile pljačkaše, i nerede oko bitnih stavki poput vode, te druga pitanja:
 

 

Uragan Sandy nudi uvid o tome kako se pripremiti

Drugim riječima, uragan Sandy vam daje uvid u ne samo kako će funkcionirati scenarij kolapsa,  već ono što će zahtijevati. Savjetujemo vas da pročitate naše informacije o tome kako se pripremiti za ne samo uragan Sandy, već bilo koju katastrofu uz članak o tome kako sačuvati svoju hranu bez električne energije. No, na prvi pogled, ključne stvari koje će odmah nestati ili postati vrlo rijetke za naći u realnom scenariju kolapsa uključuju:

• Svježa voda: boce vode, galon vrčevi, a vjerojatno čak i pristup do obližnjih izvora će biti zaštićen određenim skupinama.

• Namirnice i pića koje sadrže vodu: Sve vrste sokova, mineralna voda, mlijeko, sve što nam gasi žeđ.

• Vatreno oružje: pištolji, puške i sačmarice će biti najviše u potražnji no vjerojatno čak i BB puške i airsoft puške će se kupovati ili opljačkati da bi se zaštitili.

• Konzervirana hrana: Očekujte da će se u trgovinama rasprodati dugotrajna konzervirana hrana, odmah nakon vijesti o udaru katastrofe.

• Šećer i kava: Proizvodi poput šećer, kava, začin, sol i papar će u osnovi biti novi oblik valute plaćanja u slučaju kraha. Sustav trampe ili razmjene dobara će prvih dana ojačati kroz trgovinu nekad jeftinih proizvoda poput ovih, u zamjenu za čak velike stvari kao što su vozila, oružje, i voda.

Srećom, možete biti spremni. Kupnjom kvalitetnog uređaja za pročišćavanje vode, biti ćete ispred 99% stanovništva. Najbolje opcije su ili gravitacijsko-bazirani sustav za filtriranje (koji radi koristeći gravitaciju umjesto tlaka dobivenog uz pomoć električne energije), ili atmosferski generator vode koji se koristi solarnom energijom ili može raditi prilično dobro na generator. Uz bilo koji od ovih mogućnosti, vi ćete biti u mogućnosti riješiti najteže pitanje dobivanja svježe opskrbe vodom za vas i vašu obitelj. To samo po sebi može biti dovoljno dobar alat za trampu za dobivanje viška hrane, a možda čak i oružja.

Važno je za početak gomilati namirnice koje ćete moći jesti bez električne energije. Mnoge namirnice se mogu skladištiti gotovo zauvijek, ali je uvijek pametno jesti iz svog skladišta svaki mjesec i zamijeniti namirnice u skladu s tim kako bi se postigla optimalna svježina i naknadni okus. Uostalom, želite pokušati zadržati najveći komfor u scenariju kolapsa kroz hranu kako bi se osiguralo da vi i vaša obitelj ne patite od ozbiljnih teškoća induciranih panikom.

Spremnost u budućnosti

Uragan Sandy predstavlja jedinstveni scenarij u kojem možemo razumjeti kako će društvo reagirati na katastrofu u visoko naseljenim urbanim područjima nakon što je korišten u “regularnom” životu posljednjih nekoliko desetljeća. Kroz to, ona također donosi veliku pozornost na to koliko je potrebno da bi se osiguralo dobivanje i održavanje bitnih zaliha potrebnih za preživljavanje vas i vašu obitelj u mnogo ozbiljnijim situacijama koje bi mogle ugroziti život prosječnog građanina.

Samo poduzimanje manjih koraka u poboljšanju opreme za pripravnost i akcijski plan, možete napraviti veliki razliku, ne samo svojem životu, već i u životima mnogih drugih.
 
izvor: infowars.com, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11235"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kako od naizgled najnormalnije djece postaju hladnokrvni masovni ubojice? Odgovor na ovo pitanje nudi nova knjiga „Amok-kompleks“ Ines Geipel. Ona navodi pet primjera i objašnjava mehanizme koji su doveli do nasilja.

Prije točno deset godina dogodilo se nešto što nitko nije smatrao mogućim. Devetnaestogodišnji Robert Steinhäuser upao je u Gimnaziju u Erfurtu, odakle je prije samo nekoliko dana izbačen, i počeo pucati. Ukupni broj žrtava njegovog amoka iznosio je 17 – jedan učitelj i 16 učenika i učenica.

Ines Geipel u tom se trenutku nalazila u Berlinu, na Visokoj školi glume gdje i danas radi kao profesorica. Da se dogodio amok saznala je kao i većina drugih, tek nekoliko sati kasnije. „Neki od mojih studenata su i sami polazili Gimnaziju u Erfurtu i tamo položili maturu. Svi smo bilo šokirani, bez riječi… do tog trenutka smo očito svi vjerovali da se ovakvo nešto može dogoditi samo na filmu ili negdje drugdje“, kaže Geipel.

Ovaj događaj i osjećaji koje je tada osjetila, još dugo nakon masakra je nisu ostavili na miru. Najviše ju je, kako kaže, šokirao taj neki kolektivni, društveni osjećaj ranjivosti koji se odjednom pojavio kao i sveopći osjećaj bespomoćnosti i emocionalne ukočenosti.

Robert Steinhaeuser

“Svi počinitelji su iz bolje stojećih obitelji…”

„ Amok je već odavno postao neka vrsta globalnog problema. On se pojavljuje uvijek iznova i to nekako prema sličnim shemama. Gotovo svi počinitelji dolaze iz bolje stojećih obitelji, iz manjih mjesta i svaki od njih je na svoj način „autsajder“ društva u kojem živi. Mnogi od njih su godinama bili izloženi mobbingu, a tek su rijetki uopće imali prijatelje“, objašnjava Ines Geipel.

Osim toga, svi su također bili izloženi velikom pritisku od strane roditelja (zbog ocjena u školi) i kada više nisu znali kako da ga izbjegnu, povukli su se u svoj imaginarni svijet. „Većina je imala veliki afinitet prema filmu i kazalištu – što bi se moglo protumačiti jednom vrstom duboke potrebe da pronađu vlastitu ulogu u društvu, odnosno, sebe same.

Većini je izlaz pružio internet, odnosno, kompjutorske igre. U njima su mogli takoreći napredovati i biti primijećeni, što u stvarnom životu nije bio slučaj. S vremenom su se naviknuli na virtualno nasilje i sve više odvajali i distancirali od ostatka obitelji i društva“, kaže Geipel. Međutim, ona s druge strane naglašava kako su svi kasniji počinitelji, još uvijek imali osjećaje. „To što su učinili ne znači da nisu ništa osjećali. U oproštajnim pismima se često mogla naći rečenica: Moram trenirati pa više neću osjećati ništa“, dodaje ona.

Anders Behring Breivik

Medijalna spirala nasilja

Geipel tvrdi da se radikalnost i učestalost amoka povećava kroz sve jaču prisutnost medija i činjenice da se preko

interneta može doći do gotovo svih informacija. Primjerice, Robert Steinhäuser je tako preko interneta došao do plana priprema napada na američku školu Columbine koji se dogodio 1999. godine i šokirao cijeli svijet. „Počinitelji imitiraju, kopiraju jedni druge. Često čak nose i iste uniforme, čizme, crne maske. Njihov je cilj da

nadmaše zločin svog prethodnika. Neki od njih čak snimaju sami sebe dok nekog ubijaju, a kasnije te snimke postavljaju na Internet. Dakle, svakako je riječ o nekoj vrsti impulsa prema maksimalnoj medijskoj pozornosti“, kaže Ines Geipel. No, s druge strane, riječ je isto tako i o jednoj vrsti nijemog poziva u pomoć kao i o nesigurnom osjećaju muškosti. Naime, do sada su svi počinitelji odrasli uz očeve koji su ih već u najranijoj dobi željeli „ojačati“ i to preko vatrenog oružja.

Razlike od zemlje do zemlje

Kada je riječ o načinu ophođenja sa zločinima počinjenim tijekom nekog amoka, Ines Geipel tvrdi kako u svakom slučaju postoje razlike od zemlje do zemlje. Primjerice, ime atentatora Martina Bryanta je u Australiji apsolutni tabu i njega nitko ne spominje. U Norveškoj su nacionalna trauma kao i sram toliko duboki da većina kada čita novine i naiđe na neki članak o Andersu Breiviku, počne brže prelistavati.

Kako spriječiti nove slučajeve?

U Njemačkoj je situacija drugačija: na osnovi povijesti i suočavanja sa zločinima počinjenim tijekom tzv. Trećeg Reicha, ovdašnje stanovništvo je naučilo, kaže Geipel, otvoreno govoriti o svemu bez obzira koliko to bolno bilo. „Nijemci su naučili svoju lekciju potiskivanja društvenih trauma“, objašnjava Ines Geipel.

A od amoka u Erfurtu prije točno godinu dana se u Njemačkoj i štošta već promijenilo. „Zakon o zabrani posjedovanja oružja je pooštren, policija je razvila nove strategije u slučaju pokušaja novog atentata a neke promjene mogu se primijetiti i u dječjim vrtićima: kvake na vratima postavljaju se od tada samo iznutra, tako da se u najgorem slučaju, odgajateljice s djecom mogu iznutra zaključati, odnosno, zabarikadirati“, navodi u svojoj knjizi autorica.

No, po njezinom mišljenju, to ne samo da nije dovoljno već i neke od ovih novih promjena stvaraju lažni osjećaj sigurnosti. „Najveći i jedini pravi problem leži u demonizaciji tih mladih počinitelja. Umjesto da ih prihvatimo i pružimo im pomoć na vrijeme, odbijamo ih iako su nam bliži nego što to zapravo mislimo“, završava Geipel.
 
 
(dw.de/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8052"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]