Korporacija: patološka težnja za profitom i moći – Nagrađeni Dokumentarni Film!

adminitrix — Tue, 04 Dec 2012 22:57:59 +0000

Joel Bakan želi dokazati da je korporacija patološka institucija, opasan posjednik velike moći nad ljudima i društvom, a to potiče više pitanja s kojima će se podrobnije pozabaviti u svojoj knjizi: Kako je korporacija postala ono što je danas (1. poglavlje)? Kakva je priroda i koje su implikacije njezina patološkog karaktera (2. i 3. poglavlje), te njezine vlasti nad društvom (4. i 5. poglavlje)? Što bi trebalo i što se može učiniti kako bi se smanjio njezin štetni potencijal (6. poglavlje)? … To su središnja pitanja kojima se bavi ova knjiga. Otkrivajući zajedničke institucionalne ciljeve svih korporacija i njihovo značenje za društvo, Bakan nudi ključnu kariku koja nedostaje u pokušajima da se shvati i nešto učini s obzirom na jedno od najhitnijih pitanja našeg vremena.

Peter Drucker, možda najveći svjetski teoretičar menadžmenta, među prvima je 1946. analizirao korporaciju kao instituciju u svojem pionirskom djelu “Concept of the Corporation” (“Pojam korporacije”). Upravo je Druckeru bila značajna činjenica da sve korporacije imaju isti institucionalni ustroj i svrhu. Međutim, većini običnih ljudi svakodnevni detalji poslovanja korporacija zamagljuju cjelokupnu sliku. Kao i Pfizerovu generalnom direktoru, Hanku McKinnellu, »vrlo nam je teško zamisliti korporacije kao institucije«. Umjesto toga, uočavamo uglavnom razlike između pojedinih korporacija ili ih dijelimo na transnacionalne i lokalne, moderne i starinske, progresivne i tradicionalne, fleksibilne i glomazne, solidne i rizične, s markom [brandom) i bez nje, dobre i loše — i gubimo iz vida činjenicu da sve korporacije, u najmanju ruku one koje kotiraju na burzi, imaju isto institucionalno ustrojstvo, odnosno da ima smisla govoriti i o korporaciji i o korporacijama.

Cilj je ove knjige/filma istražiti što je točno korporacija kao institucija. Institucije se, naravno, sastoje od ljudi, i većina sadržaja knjige temelji se na razgovorima s protagonistima korporacijskog svijeta, učenim ljudima koji ih analiziraju i kritičarima koji upozoravaju na opasnosti koje nam prijete od korporacija i predlažu rješenja.

Fascinantan dokumentarac baca pogled na sve veću moć velikih svjetskih tvrtki i utjecaj koje imaju na društvo. Korporacija uključuje razgovore s 40 korporativnih insajdera i kritike – uključujući osobe poput Noam Chomsky, Naomi Klein, Milton Friedman, Howard Zinn, Vandana Shiva i Michael Moore – plus prave ispovijedi, ispitivanja slučajeva i strategije za promjene.

Ovaj 26 puta nagrađivani dokumentarac daje pogled na uspon korporativnog tijela kao što je pravni status “osobe” – iako bez savjesti – i njegovog kolektivnog psihopatskog silovanja ljudi i resursa na planetu zbog pohlepe. Film također dotiče i potiče novije trendove u poslovnom svijetu da se probude moralno i uliju etiku u jednadžbu, kako bi se zaustavila, a zatim preokrenula dosadašnja šteta koju su nanijeli.

(NoviSvjetskiPoredak.com)

Charles Eisenstein o budućnosti: Genetsko modificiranje i patentiranje sjemena nisu odgovor

adminitrix — Sun, 14 Oct 2012 17:07:56 +0000

PISAC, predavač, bloger, esejist Charles Eisenstein jedan je od najzanimljivijih autora za koje smo čuli u posljednje vrijeme. Možda iz razloga jer se mnogo stvari o kojima je pisao u svojim knjigama “Sveta ekonomija” i “Uspon čovječanstva” posljednjih godina ozbiljno počelo obistinjivati.

Pisac David Korten ga je opisao kao “rijeku osobu koja uspješno kombinira filozofske i duhovne dubine s praktičnim uvidima u kulturalno i institucionalno podrijetlo potencijalno ubojite disfunkcije današnjeg društva – ali i njezina rješenja”.

Ubojita disfunkcija današnjeg društva očitava se na svakom koraku i sferi života običnog čovjeka, od pohlepe modernog kapitalizma do pogubnosti, rasprostranjenosti i prihvaćenosti GMO hrane. Knjigu “Sveta ekonomija” možete besplatno skinuti na internetu jer ju je autor, vjeran svojoj filozofiji, postavio dostupnom po principu “platite koliko želite”.

Charles Eisenstein diplomirao je na Yaleu filozofiju i matematiku, nakon života u jugoistočnoj Aziji posvetio se proučavanju i pisanju o najvažnijim temama današnjice – civilizaciji, općoj osviještenosti, novcu i evoluciji ljudske kulture. Na američkom Penn koledžu predavao je o znanosti, tehnologiji i društvu, a zatim i na Goddardu.

Nama je pažnju privukao njegov članak objavljen u internetskom izdanju britanskog The Guardiana u kojemu piše o genetskom modificiranju i patentiranju sjemena te objašnjava zašto to nije odgovor.

Eisenstein je članak započeo s citatom Lewisa Mumforda koji je patent opisao kao “sredstvo koje dozvoljava jednom čovjeku da prisvoji financijska dobra samo zato što je bio posljednja karika u kompliciranom socijalnom procesu – proizvodnji izuma”. Nadalje objašnjava što to znači: “Do izuma se ne dolazi ex nihilo – iz ničega, već iz ukupnosti izuma i znanja koja su došla prije njega”.

Nije točno da GMO uzgoj povećava prinos po hektaru

Veliki agrokorporacije kroz genetički inženjering dolaze do novih životnih formi, a onda ih patentiraju. Fizičarka Vandana Shiva u kampanji za slobodu sjemenja Seed Savers Exchange ovo naziva suvremenim porobljavanjem i poziva poljoprivrednike i potrošače da se bore protiv ovakve privatizacije.

Dok će mnogi zagovornici GMO uzgoja viknuti da nam je potreban ovakav poticaj s obzirom na svjetsku glad, da se trebamo oprostiti od tradicionalnog uzgoja i prigrliti high-tech agrikulturu koja, zbog genetskog inženjeringa, kemijskih herbicida, pesticida i gnojiva povećava prinos po hektaru.

Eisenstein objašnjava da ova tvrdnja nije točna. Organske agrikulture, naročito permakulture i tradicionalne zemljoradničke kulture se s vremenom prilagođavaju jedinstvenim karakteristikama lokalnog tla i klime. Poljoprivrednik i zemlja zajedno evoluiraju kroz generacije. Brojna istraživanja su pokazala dobro izvedene organske agrikulture kroz godine povećavaju prinose za dva ili tri puta i to sve konvencionalnim tehnikama. Teza da GMO agrikultura povećava prinos po hektaru je čisti mit, tvrdi Eisenstein.

Dalje objašnjava da ono što GMO kulture čine je da povećavaju produktivnost po jedinici rada, što je dobro ako se američki model ekonomskog razvoja primjenjuje na ostatak svijeta. Ako se uzmu osnovni parametri GMO agrikulture (i GMO patentiranih sjemena) koja je u velikoj mjeri potpuno mehanizirana, stav da može nahraniti svjetsku glad je ispravan. Ipak, tim parametrima došli smo pretpostavki koji su se počele pokazivati kao katastrofične, piše Eisenstein.

GMO uzgoj promiče zaduženost i stvara ovisnost o nestabilnim međunarodnim cijenama robe

Zapadnjački (GMO) agrikulturni stil suočava se s ogromnom krizom kroz sve veću upotrebu tehnologije. Nestašica vode, salinizacija, erozija i zbivanje tla ukazuju na neodrživost ovog sustava, objašnjava Eisenstein. Svako tehnološko rješenje rezultira novim, nepredvidivim problemima; primjerice otpor na herbicide i pesticide (superkorovi i supernametnici) znači da je potrebno još tehnologije kako bi se očuvao prinos. Zdravstveni rizici GMO-a su vrlo kontroverzna tema. Uzgoj GM sjemena uz koje dolaze posebni pesticidi i herbicidi je dizajniran tako da naruši ruralni radni reciprocitet, promiče zaduženost i stvara ovisnost o nestabilnim međunarodnim cijenama robe.

Današnja kriza traži povratak ekološkijim metodama uzgoja, onima iz stare agrikulturne tradicije. U te tradicije spada ne samo agronomsko znanje, nego i socijalne strukture koje dozvoljavaju znanju da evoluira i kruži. Danas imamo sistem intelektualnog vlasništva koji potiče inovaciju, ali samo jedne vrste – one koja dovodi do još većeg profita.

Koja je alternativa?

Ona stara praksa čuvanja i dijeljenja sjemena koja dozvoljava biljkama, zemlji i kulturi da organski evoluira, što organizacije poput Seed Savers Exchange imaju za cilj. U posljednjih 20 godina, praksa inovativne permakulture se raširila poput požara i nije patentirana, učinjena rijetkom i onda prodavana. Umjesto toga su je kopirali, dijelili i prilagodili lokalnim uvjetima – slično kao što se geni šire kroz vrste i životne oblike i tako šire kroz planet, slikovito opisuje Eisenstein.

U ekologiji, svaka vrsta doprinosi dobrobiti cjelokupnog života i izvlači korist iz dobrobiti svih životnih oblika. Sad bi se i čovječanstvo moglo priključiti ovom krugu. Tradicionalna agrikulturna društva u kojima poljoprivrednici imaju svoja sjemena i dijele ih međusobno puno su bliža ideji ekološke agrikulture od zapadnjačkog modela. Charles Eisenstein završava svoj članak predlažući da umjesto nametanja zapadnjačke tehnologije tradicionalnim društvima, pokušaju zapadnjaci preuzeti tradicionalno i učiti od njih.

(index.hr, youtube.com/priredio:nsp)

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10992"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Novi Svjetski Poredak » Vandana Shiva

Korporacija: patološka težnja za profitom i moći – Nagrađeni Dokumentarni Film!

Charles Eisenstein o budućnosti: Genetsko modificiranje i patentiranje sjemena nisu odgovor