Živio je jednom stari mudri samuraj. Imao je skupinu učenika, i učio ih mudrostima i ratnim vještinama

Jednog dana, za vrijeme obuke, došao mu je mladi ratnik, poznat po svojoj grubosti i okrutnosti.

Njegova omiljena taktika je bila provokacija: vrijeđao je suparnika i tako je protivnik gubio strpljenje, prihvaćao je izazov, ali u bijesu je pravio grešku za greškom i, naravno, gubio je borbu.

Tako se dogodilo i ovoga puta: ratnik je uzviknuo nekoliko uvreda i počeo promatrati reakciju samuraja. Samuraj je mirno nastavljao sa predavanjem.

Ovo se ponovilo nekoliko puta. Kada samuraj nikako nije odreagirao i treći put, ratnik je ljut otišao s predavanja.

Ostali učenici su pažljivo i sa zanimanjem promatrali ovu situaciju. Nakon odlaska ratnika, jedan nije izdržao:

“Učitelju, zašto ste tolerirali njegove napade i vrijeđanja? Trebali ste ga izazvati na borbu! “

Mudri samuraj je odgovorio:

“Kada vam netko donose poklon i vi ga ne prihvatite, gdje li će poklon završiti?

“Kod svog vlasnika”, odgovorili su učenici.

“Isto vrijedi i za zavist, mržnju, uvrede i zlobu. Sve dok ih ne prihvatite, oni pripadaju osobi koja ih je donijela “, zaključio je mudri učitelj.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)