S farmaceutskim lijekovima koje navodno liječe usamljenost – stanje koje se nekada smatralo dijelom normalnog ljudskog emocionalnog stanja, je sada uokvireno kao zdravstveni rizik

Ovim novim potezom farmaceutskih kompanija riskiramo da izgubimo sposobnost da budemo uopće sami.

Patologizacija emocija je desetljećima već u provedbi, pogotovo u SAD-u, gdje već šestina odrasle populacije uzima antidepresive ili druge psihijatrijske lijekove.

Sada industrija mentalnog zdravlja ima novi cilj – iskorjenjivanje usamljenosti.

Gotovo polovina Amerikanaca anketirana prošle godine od zdravstvenog osiguravatelja Cigna izjavila je da im nedostaje smislenih odnosa ili zajedništva sa drugim ljudima.

Društvo temeljeno na rješenjima moglo bi ispitati zašto se toliko ljudi osjeća otuđeno od svojih vršnjaka usprkos stalnoj povezanosti preko pametnih telefona i interneta.

Usamljenost je “gora od pretilosti”, navodi se u nizu studija koje su otkrile povezanost emocija s povećanim rizikom od prerane smrti, pa čak i jednako rizična kao i pušenje.

ZA TO NARAVNO POSTOJI TABLETA

Laboratorij University of Chicago’s Brain Dynamics Laboratory u Chicagu nedavno je započeo osmotjedno ispitivanje hormona pregnenolona te je uključio volontere sa značajnim pokazateljima psihološke samoće.

Na temelju studija na životinjama koje sugeriraju da kemikalija može smanjiti pretjerane reakcije prijetnje za koje istraživači kažu da karakteriziraju usamljenost, nadaju se da će normalizirati samoću usamljene osobe te ju natjerati da želi ljudsku povezanost i nosi se s njom.

Istraživači inzistiraju na namjeri da se ne izliječi samoća tabletama, već i da istraživanje postavi presedan za činjenje upravo toga – drugim psihijatrijskim lijekom, ako se pregnenolonom ne riješi usamljenost.

Primjerice, antidepresivi se godinama upotrebljavaju (i zloupotrebljavaju) za liječenje stanja koja nisu depresija, a najveće tužbe protiv farmaceutske industrije usmjerene su na prepisivanje i propisivanje lijekova izvan bolesti i stanja za koja se propisuju.

A za razliku od većine redovnih medicinskih pacijenata, pojedinci koji se smatraju psihički bolesnima skloni su da ostanu na lijekovima godinama, ako ne i cijeli život.

Stručnjaci za mentalno zdravlje koji pišu o epidemiji usamljenosti raspravljaju o intervencijama u ponašanju, programima u zajednici i terapiji, ali uvođenje farmaceutskog rješenja može se pokazati previše primamljivom za profesiju koja je naučila voljeti brzo djelujuću tabletu.

Poput depresije, usamljenost ima bezbroj mogućih uzroka, od kojih su neke prirodne i zdrave reakcije na velike životne promjene. Ostale vrste usamljenosti imaju jasne uzroke ponašanja koji će (barem prije čarobne tablete) zahtijevati jasna rješenja u ponašanju.

Bi li psihijatar posegnuo za liječenjem usamljenosti uz pomoć tableta osobe koja se samo putem Facebooka druži sa ljudima, a ne da ih potakne na razgovor sa stvarnim ljudima?

Studije su pokazale da samo tjedan dana udaljenosti od Facebook platforme može donijeti „značajna“ poboljšanja blagostanja, sugerirajući da u ovom slučaju barem korelacija može biti jednaka uzročno-posljedična povezanost. Ali zašto prisiljavati pacijenta da promijeni svoj život kad će tableta učiniti taj trik?

U društvu za brzo popravljanje bolesti koje preferira liječenje simptoma, a ignoriranje bolesti, tableta za usamljenost može biti prihvaćena sa svim žarom s kojim su se pozdravljali antidepresivi prije nego što su ljudi počeli shvaćati da izazivaju samoubilačko i nasilno ponašanje, seksualnu disfunkciju, debljanje i niz drugih problema – a zapravo niti ne liječe depresiju.

Tableta za usamljenost također se neće pozabaviti američkim emocionalno nezdravim načinima života digitalne ovisnosti.

Uostalom, ljudski kontakt, uključujući druženje u stvarnom životu, postao je luksuz – tako kaže New York Times, objašnjavajući da su ljudi skupi, ekrani i roboti jeftini.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nedavno objavljeno istraživanje diljem svijeta otkrilo je da zapanjujućih 89 posto Britanaca u dobi od 16 do 29 godina smatra da su njihovi životi besmisleni i bez svrhe

Japanska kompanija Yakult koja je provela anketu otkrila je da 84 posto mladih vjeruje da ne uspijevaju “živjeti svoj najbolji život”, dok 30 posto njih smatra da su zaglavili u besmislu prenosi list Sun.

Istraživanje je također pokazalo da je u svim dobnim skupinama 51 posto ispitanika reklo da vjeruje da su rođeni da budu sretni koliko mogu, dok je 37 posto reklo da smatra da im je glavni zadatak usrećiti druge oko sebe. 31 posto njih smatra da svrha je čovječanstva činiti dobro.

Sveukupni osjećaj očaja i dubokog osjećaja negativnosti o nečijem nečijem životu nije naročito svojstven mlađem stanovništvu.

Odvojeno istraživanje iz 2017. godine koje je provela Jo Cox-ova komisija za usamljenost prije njezina ubojstva otkrilo je da se gotovo tri četvrtine (73 posto) starijih ljudi osjeća usamljeno, a otprilike polovina (49 posto) anketiranih kaže da su se tako osjećali godinama.

Godine 2018. vlada Velike Britanije pokrenula je program koji financira država u okviru “Komisije za usamljenost”, a namijenjen je pomoći usamljenim ljudima da uspostave veze s ljudima oko sebe i stvore prijatelje.

Vladino istraživanje otkrilo je da se oko devet milijuna ljudi „uvijek ili često osjećalo usamljeno“, a oko 200.000 starijih ljudi je prijavilo da nisu razgovarali s prijateljem ili rođakom više od mjesec dana.

Velika je ironija svega toga što su nam rekli da živimo u vremenu u kojem su nam internet i društveni mediji omogućili da budemo povezani više jedni s drugima nego ikad prije u povijesti.

Na površinskoj razini se može činiti tako. Međutim, ako se pogleda dublje, sasvim je jasno da je sve više ljudi izolirano i samo – možda više nego ikad prije.

Jedina je razlika što smo sada sami, ali zajedno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Studija Sveučilišta u Pennsylvaniji dokazala je da smanjenje vremena provedenog na društvenim medijima na samo 10 minuta dnevno (kao da je to čak i moguće) može pomoći u smanjenju depresije i usamljenosti

Osjećate se depresivno, usamljeno ili isključeno? Nova studija sa Sveučilišta u Pennsylvaniji sugerira da bi uzrok tome mogao biti prolongirana izloženost društvenim medijima – što će za neke doći kao iznenađenje, iako se čini da je upravo suprotno onome što društvene mreže trebaju činiti.

Dok su slične studije provedene u prošlosti, istraživači kažu da nitko nije pokušao pokazati na tako sveobuhvatan i realan način kako društvene mreže mogu aktivno štetiti dobrobiti korisnika.

Studija pod naslovom “No More FOMO: Limiting Social Media Decreases Loneliness and Depression” objavljena je u časopisu Journal of Social and Clinical Psychology.

Umjesto da su jednostavno proveli satima duge testove u laboratoriju ili zatražili od sudionika da odbace društvene medije, istraživači sa Sveučilišta u Pennsylvaniji odlučili su iskoristiti podatke o korištenju mobilnih telefona koji su proizašli i automatskog praćenja iPhone telefona.

Svih 143 sudionika su poslali snimke zaslona koji prikazuju njihovo prosječno vrijeme provođenja na tri najpopularnije platforme društvenih medija: Facebook, Instagram i Snapchat.

Sudionici su potom podijeljeni u kontrolnu skupinu koja je zadržala svoje prosječne navike na društvnim mrežama i eksperimentalnu skupinu koja je svaki dan bila ograničena na samo 10 minuta na svakoj od tri platforme društvenih medija.

Studija je predodredila nekoliko ishoda u pogledu dobrobiti korisnika, uključujući strah od gubitka, anksioznost, depresiju i usamljenost.

Tijekom sljedeća tri tjedna sudionici su nastavili dijeliti snimke zaslona svojih društvenih medija. Podaci su zatim uspoređeni s anketama sudionika koji su pratili njihovo raspoloženje i dobrobit osobe.

Zaključci su bili jasni: smanjenje korištenja društvenih medija značajno je poboljšalo oboje – i raspoloženje i dobrobit osobe.

Melissa Hunt, suradnica ravnatelja kliničkog treninga na Pennovom odjelu za psihologiju, izvijestila je da “manje korištenje društvenih medija nego što je inače normalno, je dovelo do značajnog smanjenja depresije i usamljenosti”, te da su “ti učinci osobito izraženi kod ljudi koji su bili depresivni kada su započeli istraživanje” – piše Science Daily .

Društveni mediji postali su žestoko konkurentni u našim životima, s korisnicima koji se očajnički sukobljavaju jedni s drugima zbog lajkova, shareova i sljedbenika, a sada je jasno da to može imati ozbiljne nuspojave.

Dok je studija identificirala problem, izgleda nevjerojatno da svakoga tko propusti najnovije slike kućnih ljubimaca i slike prijateljevog ručka, može značiti jako puno za njegovo mentalno zdravlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U 1923. godini Rudyard Kipling se obratio Kraljevskom Univerzitetu Kirurga u Londonu. U tom poznatom govoru (što većina liječnika danas stvarno treba čitati) Kipling je rekao sljedeće:

Riječi su, naravno, najjači lijek koje koriste čovječanstvu. Ne samo riječi da mogu zaraziti, egoizirati, opiti i paralizirati, već one ulaze u najsitnije stanice u mozgu. . . .

Kipling je shvatio ogromnu moć riječi kako utječu i mijenjaju um i tijelo. Baš poput droge.

U vrijeme kada je Kipling govorio, još jedan vođa bio je na putu prema moći. Adolf Hitler je također shvatio izvanrednu moć riječi, korištenjem hipnotičkog jezika je uvjerio i okrenuo cijelu kulturu prema mržnji, ratu i spremnosti da se gleda na drugu stranu.

Riječi su svako malo izvor nade i ozdravljenja, kao i uništenja i smrti. Razmotrite bezvremenske riječi, izgovorene prije tisuće godina, koje još uvijek odzvanjaju u našim srcima i mislima danas:

Čini drugima ono što bi htio da drugi čine tebi.

Ove riječi, koje su često pripisivane Isusu, su odgovorne za poticanje svijesti nebrojenih milijuna.

Riječi mogu uništiti. Riječi mogu izliječiti.

Neizgovorene riječi mogu dovesti do jada i boli

Riječi zadržavaju svoju moć čak i kada ostaju neizgovorene. Zbog značenja upakiranog u riječima, one mogu promjeniti nečiji život u trenu, morate biti promišljeni u tome kako komunicirati. Odbijati se izražavati kroz riječi, međutim, može stvoriti teret na psihu od kojeg je malo utjehe.

Vaš neizgovorena poruka zvoni u svoj duši dok je neizraženo. Ako je to poruka je jedna od boli, onda patite u izoliranom bijede. Međutim, jer riječi imaju posljedice, to ostaje dilema za mnoge: Govoriti ili ne govoriti?

Vi bi trebali naučiti govoriti i progovoriti, i to raditi kroz zrelost i brigu.

Evo šest razloga da progovorite i četiri razloga zašto morat to učiniti:

1. Neizrečene riječi mogu napravili mjesto za zlo i nepravdu
Dokle god ih uskraćujete, vi se zapravo slažete s onim što se događa. Kada se ne slažete, i šutite, možete sebe prikazati kao netko tko se slaže. Kad drugi rade krivo, a vi ništa ne želite reći, može vas se optužiti da ste u dosluhu s zločincem. Kad ste onaj kojeg maltretiraju, vi zlostavljate sami sebe tako što ne želite progovoriti. Nebrojeni milijuni ljudi dopuštaju da ih koristi ili iskorištava na ovaj način.

2. Neizgovorene riječi uzrokuju da se stare rane gnoje
Stare rane se gnoje kad se čuvaju u sebi, a riječi su vozilo koje prevozi te rane iz vašeg uma i tijela. Zadržavajući svoje osjećaje unutra je upravo to – zarobljavanje u vašem tijelu. Riječi su možda najbolji način da izrazite svoje osjećaje, stavljajući ih u potok društvene svijesti, tako da one mogu biti razvrstane i da se njima može baviti.

3. Ostati tiho: jednosmjerna karta za usamljenost
Riječi omogućavaju povezivanje kao ništa drugo. Kada uskraćujete svoje riječi, vi odbijate dopustiti drugima da daju priliku da se slažu, ne slažu, podržavaju ili odustanu od tebe. Možete misliti da je bolje da radije ne riskirate neslaganje s drugima, što bi uzrokovalo da se oni povuku ili vas čak i odbace. Međutim, ako ste smanjili rizik od odbijanja, također morate eliminirati mogućnost da budete prihvaćeni. Krajnji rezultat je osamljenost. Nitko ne zna tko ste.

4. Šutnja vas drži zarobljenim u lošim situacijama
Mnogi pate od lošeg postupanje prema njima samo zato što oni neće progovoriti. Vrlo često, kad netko ne zna da ste nezadovoljni, on ili ona će promijeniti okolnosti, tako da možete odahnuti. To nije uvijek slučaj, ali ako nikad ne progovorite, nikada nećete znati.

5. Neizgovorene riječi stvaraju emocionalnu udaljenost
Ako se osjećate loše prema drugoj osobi i ne dajete joj do znanja, vjerojatno ćete zadržati svoje bolesne osjećaje i početi se ponašati drugačije prema drugima. Vaši postupci će izdati vašz šutnju, naravno, i eventualno dovesti do pasivnog agresivnog ponašanje s vaše strane.

6. Ostati tiho može biti sebično
Ne sudjelovanje u razgovoru, ne otvarajući se i dijeliti je egoistično i sebično. Naravno, možda imate loša iskustva, jer ste govorili u jednom presudnom trenutku. Čak i da je tako, šutnja nije rješenje, jer vas sprečava od udruživanja s drugima koji bi htjeli čuti što imate za reći.

Četiri stvari koje ćete morati napraviti da otkrijete svoj jedinstveni glas

Pronalaženje vašeg glasa će promijeniti vaš život. Ako ne vjerujete da imate pravo ili povjerenje da progovorite kada znate što bi trebali, vi ćete patiti. Ako ste riješili da razvijete samopouzdanje, to ćete promijeniti kroz svoje riječi. Učenje izražavanja svojeg mišljenja može uključivati:

1. Hrabrost: Možete prokuhati u hrabrosti ako se suočite s ovim pitanjem. Potrebno je vremena kako bi pronašli svoj glas, a hrabrost je gorivo kojim ćete morati održavati svoj govor. Naravno, kada počnete ubirati nagrade koje vaš jedinstveni glas ima za ponuditi, više nećete trebati hrabrost. Govoriti i istupiti će biti očit izbor.

2. Dobre komunikacijske vještine: Naučite kako da dostavite svoje riječi kroz povezanost, simpatiju i jasnoću.

3. Otpuštanju starih boli: Možda imate nedovršen posao iz prošlosti koje utječe na vaš sadašnji život. Naučiti pustiti ta sjećanja i emocije koje vas još uvijek drže, je najvažnije za oslobađanje samog sebe. To se može učiniti, ali će vam možda trebati pomoć.

4. Samokontrola: Neki ljudi ne progovore jer da to naprave, oni bi mogli izgubiti kontrolu nad svojim emocijama. Oni ne žele letjeti u bijesu ili potonuti u boli i očaju koji možda nikada neće završiti. Učenje kako upravljati emocijama, a ne bojati ih se – je ključ. To zahtijeva iskustvo, obrazovanje i praksu u sigurnom okruženju.

Naravno, ako već znate da morate govoriti češće i znate kako to učiniti, ali nekako još uvijek odbijate, vaša šutnja može biti samo-sabotaža.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

• Izraelski znanstvenici pronašli da Facebook može izazvati ‘povredu i iznevjeru’
  

• Nitko od onih pacjenata na kojima su proučavalo nema povijest bilo psihoze ili zloupotrebe droga
• Jedan pacijent je mislio da ga njegov virtualni prijatelj dodiruje iz ekrana
  

Facebook i druge stranice socijalnih mreža zapravo vas mogu napraviti ludima, smatraju znanstvenici u Izraelu.

Istraživači sa sveučilišta u Tel Avivu su povezali psihotične epizode kod bolesnika do ovisnosti o internetu i iluzija uzrokovanih virtualnim odnosima kultiviranim na društvenim mrežama.

Iako su svi sudionici imali temeljni problem samoće, niti jedan nije imao nikakvu povijest psihoze ili zloupotrebe droga, rekao je tim znanstvenika.
Studije slučaja pacijenata u Izraelu su otkrili da koriste Facebook i druge socijalne mreže, mogu dovesti do psihotičnih slučajeva  i zabluda. Usamljeni ljudi su više vjerojatni da će se osloniti na virtualne odnose, a to može dovesti do boli i izdaje

Voditelj istraživanja doktor Uri Nitzan sa Sveučilišta Tel Aviv Sackler Medicinski fakultet i Shalvata Centar Mentalnog Zdravlja  je rekao: “Kako je internet postao sve prisutniji, tako je postao sve više vezan za psihopatologiju.

Kompjutorska komunikacija, kao što je Facebook i chat grupe su važan dio ove priče”.

Slabo obrazovani će najvjerojatnije biti ovisnici o Facebooku

Studija sa Sveučilišta u Gothenberg utvrdila je da osobe s niskim prihodima i nisko obrazovani ljudi provode najviše vremena na Facebooku.

I u ovu skupinu, oni koji su proveli najviše vremena na web stranici su bili manje sretni i manje zadovoljni svojim životima.

Do 85% posto anketiranih korisnika Facebooka prijavljuje se na stranice za društveno umrežavanje na dnevnoj bazi.

A 26% posto njih se osjeća “nelagodno” ako se nisu prijavili redovito.

Žene u prosjeku potroše 81 minutu dnevno na Facebook-u.

Dok muškarci troše 64 minuta dnevno na Facebook-u.

Studija je napravila dubinski pogled na tri pacijenta dr. Nitzana.

Istraživanje je našlo izravnu vezu između psihotičnog ponašanja i njihove internet ili Facebook komunikacije.

Sva trojica pacijenata dr. Nitzan je sklono osamljenom životu i nalaze utjehu u intenzivnim virtualnim odnosima.

Iako su ti odnosi bili pozitivni na prvi pogled, kasnije su doveli do osjećaja povrijeđenosti, izdaje, i zadiranja u privatnost.

Dr. Nitzan naglašava:

“Pacijenti dijeli neke ključne karakteristike, uključujući osamljenosti ili osjetljivosti na gubitak ili odvajanje od voljene osobe, pomanjkanje iskustva s tehnologijom, i to bez prethodne povijesti psihoze ili zlouporabe droga.”

“U svakom slučaju, veza postoji između postupnog razvoja i pogoršanja psihotičnih simptoma, uključujući deluzije, tjeskobe, zbunjenosti, i povećanog korištenja računalnih komunikacija.”

“Dobra vijest je da bi svi pacijenti, koji su svojevoljno potražili liječničku pomoć, mogli biti potpuno oporavljeni uz pravilno liječenje i njegu.”

Istraživanjem u 2012. je utvrđeno da žene troše najviše vremena na Facebooku – 81 minute po danu – u usporedbi s 64 minute za muškarce. Slabo obrazovani će se najvjerojatnije zakačiti na ovisnost o Facebook-u

Dr. Nitzan je dalje naglasio:

“Svi pacijenati su razvili psihotičke simptome koji su povezani na situaciju, uključujući i zablude u svezi osobu iza ekrana i njihove veze putem računala.”

“Dva pacijenta su se počela osjećati ranjivo kao rezultat dijeljenja privatnih podataka, a jedan čak doživio taktilne halucinacije, vjerujući da je osoba iza ekrana fizički dira.”

“Neke od problematičnih značajki interneta odnose na pitanja geografskog i prostornog izobličenja, izostanak neverbalnih znakova, i težnje prema idealizaciji osobe s kojom se komunicira, postajući intimnim bez susreta licem u lice”.

On je dodao da stručnjaci za mentalno zdravlje ne bi trebali zanemariti utjecaj interneta kad razgovaraju sa pacijentima.

“Kada pitate nekoga o njegovom društvenom životu, vrlo je osjetljivo pitati o navikama na Facebook-u i društvenim mrežama, kao i korištenju interneta.”

Jeste li zakačeni? Jednostavna ljestvica od šest stupnjeva koja odvaja zdravog korisnika od FACEBOOK OVISNIKA – Ovo su šest osnovnih izjava. Odaberite sljedeće: 1 = vrlo rijetko, 2 = rijetko, 3 = ponekad, 4 = često i 5 = vrlo često.

• Trošite puno vremena razmišljajući o Facebook-u ili planu korištenja Facebooka?
• Osjećate potrebu da koriste Facebook sve više i više?
• Koristite Facebook kako bi zaboravili osobne probleme?
• Pokušali ste smanjiti korištenje Facebooka bez uspjeha?
• Postajete nemirni ili uznemiri ako vam je zabranjeno korištenje Facebooka?
• Koristite Facebook toliko da ima negativan utjecaj na vaš posao / studij?
• Ako ste odgovorili 4 (često) ili 5 (uvijek) na najmanje četiri od šest pitanja, onda biste mogli biti ovisni o Facebooku.

“Kako se ljudi ponašaju na internetu je vrlo važno kod psihijatara, koji ne bi trebali ignorirati tu dimenziju obrazaca ponašanja svojih pacijenata.”

Dr. Nitzan na kraju kaže:

“Naše istraživanje pokazuje da, dok tehnologija kao što je Facebook ima brojne prednosti, neki pacijenti će biti oštećeni na društvenim mrežama, čime se privlači one koji su usamljeni ili ugrožene u svojim svakodnevnom životu ili djelovati kao platforma za cyber-mobbing i druga agresivna ponašanja.

“Svi ovi čimbenici mogu pridonijeti da pacijent prekine doticaj sa stvarnošću, te razvije psihotično stanje”.

Rad je objavljen u časopisu Israel Journal of Psychiatry and Related Sciences.

Autori planiraju učiniti više dubinskih istraživanja na Facebook-u, proučavajući značajke i aplikacije koje imaju potencijal da naškode emocionalno ili izazvati emocionalnu štetu drugima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,dailymail.co.uk/uredio: nsp)