Urugvajski predsjednik Jose “Pepe” Mujica, poznat kao “najsiromašniji predsjednik na svijetu”, odbacio je mirovinu koju mu je dala Vlada i obećao nastaviti borbu protiv globalne elite

Mujica, koja se često slavi kao “najponizniji predsjednik svijeta”, je otišao u mirovinu iz službe 2015. godine kada je imao nevjerojatan rating kod građana od 70 posto. U pismu koje je uputio u utorak, g. Mujica se povukao sa novog mjesta kao senatora, tvrdeći kako će biti učinkovitiji u borbi protiv korupcije kao obični član javnosti.

Bivši predsjednik službeno je podnio ostavku u pismu čelniku Senata Luciji Topolansky, koja je također potpredsjednica Urugvaja i supruga g. Mujice već 13 godina.

U njemu je napisao: “Motivi [za ostavku] su osobni, ja bih ih nazvao “umorom nakon dugog putovanja”.”

“Ipak, dok moj um radi, ne mogu odstupiti od solidarnosti i bitke za novim idejama” – nastavio je u pismu.

G. Mujica, koji je poznat po svom izravnom i ponekad životopsinom jeziku, također se ispričao “kolegama koje sam možda osobno uvrijedio u žaru rasprave”.

Godine 2013. morao se ispričati tadašnjoj predsjednici Argentine, Cristini Fernandez de Kirchner, nakon što ju je nazvao “starim ragom”, rekavšti da je njezin suprug i bivši predsjednik Nestor Kirchner, “razrok čovjek”.

Njegovi su komentari zabilježeni na konferenciji za novinare kad nije znao da je mikrofon uključen.

Godine 2016. rekao je kako je predsjednik Venezuele, Nicolas Maduro, “lud kao koza”.

No, njegov životni stil i odbijanje življenja u predsjedničkoj palači tijekom svog mandata u uredu, ga je učinilo slavnim.

Tada i sada, on i njegova supruga, koja je njegov životni partner i koja je bila gerilski borac davno prije nego što su se oženili 2005. godine, žive na skromnoj farmi cvijeća na periferiji Montevideona.

Donirao je većinu svoje plaće u dobrotvorne svrhe kada je bio predsjednik, a jedina njegova imovina koju je imao kada je stupio na dužnost 2010. bio je njegov Volkswagen Buba iz 1987. godine.

Svjetlo plava, stara Buba postala je tako poznata da mu je ponuđeno bilo 1 milijun dolara za nju u 2014. godini, ali je odbio ponudu jer je rekao da neće imati s čim prevoziti njegovog psa s tri noge.

Pismo ostavke gospodina Mujice nije došlo kao iznenađenje jer je najavio da će ga poslati tijekom posljednjeg javnog nastupa u Senatu 3. kolovoza.

Tijekom zasjedanja neki od njegovih političkih suparnika rekli su da nisu sigurni hoće li vjerovati njegovim jamstvima da će on otići iz aktivne politike.

Senator Luis Alberto Heber se osvrnuo na glasine da se gospodin Mujica počeo kandidirati drugi put za predsjednika za izbore 2019. godine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Urugvaj je u srijedu postao prva zemlja u svijetu koja je počela u ljekarnama prodavati kanabis u rekreativne svrhe

Zasad je samo 16 ljekarni počelo prodavati taj laki psihodelik. Država u kojoj živi 3,4 milijuna ljudi nije uspjela postići dogovor s velikim lancima ljekarni.

Kanabis će se prodavati po cijeni od 1,30 dolara za gram svakoj osobi koja se prije toga upiše u registar konzumenata. Takva osoba može kupiti maksimalno 10 grama tjedno.

Zakon o tome donesen je 2013., u vrijeme dok je predsjednik bio Jose Mujica (2010-2015).

Tekstom zakona predviđaju se tri načina na koji se može doći do kanabisa: uzgajanje za osobnu uporabu, pripadnost klubu u kojem se marihuana uzgaja u zadruzi te kupovanje u ljekarnama pod nadzorom države.

Prva dva načina već su ušla u praksu, ali prodaja u ljekarnama već je nekoliko puta odgađana.

Po posljednjim službenim podacima, gotovo 5.000 ljudi upisalo se od 2. svibnja u registar konzumenata.
 
(jutarnji.hr)

Jose Mujica kojeg neki od milja zovu i Pepe, bio je predsjednik Urugvaja od 2010. do 2015., a građani diljem svijeta bivšeg predsjednika zavoljeli su nakon što su se mediji raspisali o njegovim nebrojenim nesebičnim djelima

Primjerice, Mujica je još prošle godine izjavio da će primiti stotinu djece koja su ostala bez domova u Siriji, rekavši kako je to samo “kap u oceanu, no da je svaki trud svake države jako važan”.

Predložio je da se izbjeglice smjeste u predsjedničko ljetovalište, vilu kraj rijeke okruženoj pašnjacima, objavio je tada AP.

Osim sirijskih izbjeglica, Mujica je u Urugvaju odlučio primiti i neke zatvorenike iz Guantanama jer smatra da je Guantanamo sramotna mrlja u američkoj povijesti.

“To nije zatvor, to je kavez pun otetih ljudi. To je sramota”, komentirao je Mujica.

Uglavnom, o njegovim djelima pričali smo mnogo puta, a ovog puta radi se o 47 sekundi dugom isječku u kojem Mujica govori o “pravoj cijeni stvari” i koji je u samo nekoliko dana pogledan više od tri i pol milijuna puta.

Mujica u kratkom videu govori o novcu, a mnoge je njegova izjava natjerala da se zamisle:

“Sami smo stvorili planinu suvišnih potreba. Kupujemo novo, odbacujemo staro. To je traćenje naših života. Kad nešto kupimo, mi to ne plaćamo novcem. Plaćate to satima vašeg života koje ste potratili zarađujući taj novac. Razlika je to da je život jedina stvar koju novac ne može kupiti. Život samo postaje kraći. I žalosno je kad čovjek tako trati život i slobodu”.

Inače, radi se o dijelu većeg intervjua makrodokumentarca redatelja Yanna Arthusa-Bertranda”Human” koji možete pogledati u nastavku, a Mujica je samo jedan od sudionika filma u kojem je sudjelovalo preko 2000 ljudi.

Mujica oko 90 posto svoje plaće daje u humanitarne svrhe, a vozi VW Bubu iz 1987. godine

Kad je ovaj tjedan sudjelovao u proglašenju novog ministra gospodarstva, urugvajski predsjednik Jose Mujica na bosim je nogama nosio samo sandale. Većinu državnika nećete nikad vidjeti u takvoj obući, bar ne u službenim prigodama, no za 78-godišnjeg Mujicu to nije nimalo čudno.

Ovaj bivši pripadnik ljevičarske gerilske organizacije Tupamaros, koji je za vrijeme diktature vojne hunte proveo 14 godina u zatvoru, poznat je po skromnosti i odanosti ljevičarskim uvjerenjima te je zbog svog stila života na glasu kao najsiromašniji predsjednik na svijetu.

Pepe, kako ga neki zovu, kao kandidat koalicije ljevice Široki front osvojio je 53 posto glasova na predsjedničkim izborima 2009. godine. Prije toga bio je senator, a od 2005. do 2008. godine radio je kao ministar poljoprivrede.

Mujica tvrdi da mu je boravak u zatvoru pomogao u oblikovanju životnih nazora. Oslobođen je 1985. godine, s dolaskom demokracije u Urugvaj. Zna da ga mnogi drže za ekscentrika, no on kaže da je to njegovo pravo.

Zovu me najsiromašnijim predsjednikom, no ne osjećam se siromašno. Siromašni su oni koji samo rade kako bi održali skupi stil života i uvijek žele više i više – kaže Mujica.
 

 
(index.hr,vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Marihuana je, za mnoge neočekivano, postala legalna u mnogim zemljama svijeta, makar ona medicinska. Ne sumnjamo u mnogobrojne pozitivne učinke po zdravlje koje ima ulje od cvjetova ove biljke. Postoje i svjedočenja o izlječenju od najtežih bolesti

Sumnjivo je nešto drugo: otkad je to svjetska elita (koja, po svemu sudeći, diktira pravila i zakone brojnih “samostalnih” zemalja) voljna čuvati zdravlje čovječanstva? Eto, zapitali smo se, i malo pretražili Internet, da provjerimo da li je već netko uspio makar nasluti prave ciljeve ove sve prihvaćenije inicijative. Odgovor smo našli na antiglobalističkom sajtu The Daily Bell.

Slučaj Urugvaja

Priča počinje od potpune legalizacije marihuane u Urugvaju – dakle, ne samo medicinske, već i one “rekreacijske”. Krajem prošle godine, kada je ovaj zakon prošao glasovanje, BBC je o ovome pisao: “Urugvaj je postao prva država koja je legalizirala tržište marihuane.

Urugvajska vlada se nada da će legalizacija prodaje marihuane oboriti narko kartele … Urugvaj je prva država na svijetu koja je učinila legalnim uzgoj, prodaju i konzumiranje marihuane. Nakon gotovo 12 sati rasprave, senatori su dali konačno odobrenje.

Ovaj zakon dozvoljava prijavljenim Urugvajcima starijim od 18 godina da kupe do 40 grama droge mjesčno i ne očekuje se da će stupiti na snagu prije travnja (prim.autora: – tekst je iz prosinca 2013). “

Autori teksta na stranici The Daily Bell pitaju se da li je razlog za usvajanje ovog zakona možda povezan s čuvenim agrikulturalnim gigantom Monsantom, poznatim, prije svega, po proizvodnji licenciranog GM sjemena? Napominje se da je “humanista” George Soros, koji je, navodno, veliki dioničar Monsanta, bio značajan pristaša legalizacije marihuane u Urugvaju.

Navodi se dio teksta iz Guardiana, objavljenog neposredno prije usvajanja zakona: “Bogate zemlje raspravljaju o legalizaciji kanabisa i također traže ovakav zakon koji je filantrop George Soros podržavao kao “eksperimet” koji bi mogao osigurati alternativu neuspjeloj američkoj politici u dugom ratovanju protiv droga” .

Monsanto je trenutno u problemima u vezi sa svojim GM usjevima u Južnoj Americi: sve su jače struje protiv genetski modificirane hrane, a ponegdje je ovakvo sjeme i potpuno zabranjeno – recimo, u Peruu. U Peruu je ovaj gigant nedavno izgubio parnicu protiv farmera koje je tužio zato što je na njihovu zemlju palo vjetrom doneseno patentirano sjeme, iz kojeg su porasle – patentirane biljke.

No, da se vratimo na Urugvaj. Autori navode da je Monsanto nedavno potpisao sporazum s tamošnjim Nacionalnim institutom za agrikulturna izraživanja. “Ovo je bilo učinjeno vrlo tiho” – kaže Pablo Galeano iz vodeće nevladine organizacije REDES.

Svoje sumnje autori argumentiraju i tekstom sa stranice ChicagoNow.com:

“Da li je Monsanto spreman ući u rat za medicinsku marihuanu? … Pravna dopuštena medicinska marihuana postaje sve raširenija, pa ne čudi što mnogi shvaćaju da tu postoji legalan novac iz ovog tradicionalno ilegalnog polja gotovine …. Sa toliko znakova dolara koji vise u zraku, spremnih da ih neko ščepa, ne čudi što vidimo da je agrikulturni div Monsanto u startnoj poziciji za prodaju genetski modificirane marihuane …. Monsantovo GM sjemenje je genetski modificirano proizvoditi biljke koje su otporne na kemijske herbicide, poznatije kao RoundUp. Ovi herbicidi ubijaju sve druge biljke, ali genetski izmijenjene biljke su sposobne da se odupru tom herbicidu i mogu se saditi u blizini tradicionalnih usjeva, što dozvoljava poljoprivrednicima da dobiju veće prinose od iste provršine obradivog zemljišta “

Ovo vjerojatno već znate, ali da podsjetimo: poljoprivrednici su u obavezi da kupuju novo sjeme svake godine, pa je bilo i zatvorskih kazni (prvenstveno u SAD) ako se sjeme (ukoliko nije “sterilno”) sačuva iz prethodne sezone i uporabi za sadnju.

“Za najvećeg proizvođača GMO biljaka, prelazak na polje medicinske marihuane je – logičan korak. Američki laboratoriji već koriste sojeve GMO kanabis za testiranje i istraživanje, a sve veća je potražnja za legalno uzgajanom medicinskom marihuanom.”

Investicije već u tijeku

Navodi se da je Monsanto već dobro zabrazdio u istraživanja RNA (RNA) inferferencije, i da je tvrtka već uložila milijune dolara u novu tehnologiju pod nazivom RNAi. Sa RNAi, moguće je manipulirati svime – od boje biljke do toga da se ona učini neprobavljivom za insekte.

“Sa medicinskom marihuanom, RNAi može biti korištena da stvori veće, moćnije biljke koje će preplaviti tržište”.

Navodi se da će, makar u prvo vrijeme, vjerojatno sama Vlada Urugvaja dominirati u proizvodnji marihuane, ali i da će država pratiti svaki aspekt ove nove oblasti privrede: od sjemena do konzumacije. Primjer Urugvaja dokazuje da se marihuana ipak neće slobodno prodavati – samo nitko neće ići u zatvor zato što je konzumira.

A što bi još mogla značiti legalizacija marihuane po čitavom svijetu. Hajde da malo “improviziramo”, pustimo mašti na volju …

Marihuana će uskoro zamjeniti duhan? Antipušačke kampanje sve češće!

Recimo, mogla bi zamijeniti duhan. Duhan je na pragu da bude protjeran iz skoro svih “nazovicivilizovanih” zemalja. Alkohol – nije protjeran. Zašto?

Jer alkohol, za razliku od duhana, mijenja ponašanje ljudi, njihovu psihu, nije malo ubojstava i prometnih nesreća nastalo upravo pod djelovanjem alkohola. A da ne pričamo o štetnosti po zdravlje. Podjednako je štetna i “brza hrana”, ona “uvezena” “preko bare” (eto, baš kako mediji pišu da je McDonalds potvrdio da koristi pileće meso od peradi hranjene GMO sojom – kao da nije dovoljno što takva hrana i bez GMO dodataka – nije baš najzdravija).

Dijabetes, srčana oboljenja, kolesterol, pretilost …. – to su neki od “učinaka” omiljenih “burgera” koji se služe i na dječjim rođendanima. Pa, eto – nitko to još nije zabranio. Duhan je zabranjen i ocrnjen, navodno zato što njegova konzumacija ugrožava i druge, a ne samo pušače. Ako je to razlog. Podsjetimo da pod djelovanjem duhana nitko nije izmijenio svoju osobnost i u afektu (kao što je to moguće pod djelovanjem droga ili alkohola) i, recimo, ubio nekog.

Duhan, naravno, nije blagotvoran po zdravlje, ali, zamislimo što bi se dogodilo s okorjelim pušačem kada bi naša država bila prilježnije po pitanju kontrole zabrane pušenja na javnim mjestima, na radnim mjestima itd. Imate mogućnost da, recimo, pijete sedative i malo se “smirite”. To nije zabranjeno. Bolje i vama i državi. A uskoro ćete možda imati i mogućnost da – popušite džoint (ako tendencija legalizacije marihuane prođe i kod nas). I opet ćete moći lijepo da se smirite. Opet bolje – i vama i državi.

A sada ono najvažnije: kako je mogla početi popularizacija i legalizacija (medicinske i “konzumentske”) marihuane – bez dozvole globalne elite? Teško. Zaključak malog Perice bio bi da je svjetska vlada u sjeni (a i njeni pijuni) zaključila da će jednog lijepog dana prevagnuti pokret da se “trava” legalizira.

A onda je odlučila stvar ubrzati i uključiti se u novu granu gospodarstva – na vrijeme. Prva! To je vrlo zgodna stvar, jer, kako su argumentirali autori koje smo citirali – marihuana se može genetski modificirati, patentirati, skupo prodavati … Genetska modifikacija može stvoriti sasvim drugačije biljke, čije ulje možda i neće biti tako ljekovito, ili će čak biti štetno. Dozvola za proizvodnju može se ekskluzivno dodjeljivati ​​samo probranima.

Možda. Ali ništa ne tvrdimo. Samo nagađamo ….
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube.com/uredio: nsp)

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama?

S obzirom da Hrvatska nema niti jednog metra plodne zemlje, nema ljudi koji bi uzgajali hranu, nema volje za uzgajanje hrane, nema bliske susjede od kojih bi uvozila koliko-toliko provjereno zdravu hranu, odlučili se uvoziti hranu iz ni više ni manje skoro 70% svjetskih država.

Sva ta hrana niti je podložna analizama (ako državne inspekcije uopće znaju kako napraviti analizu na GMO hranu) niti nema novaca za sve te analize. Znači, hranu koju jedu Hrvati je zdravstveno ispravna, ali pitanje da li je genetski ispravna?!

Gdje su većina GMO usjeva uzgaja?

Prvih deset zemalja koji sade GMO usjeve je povećala više od 1 milijuna hektara u 2011: SAD (69 milijuna hektara), Brazil (30,3 milijuna), Argentina (23,7 milijuna), Indija (10,6 milijuna), Kanada (10,4 milijuna), Kina ( 3,9 milijuna), Paragvaj (2,8 milijuna), Pakistan (2,6 milijuna), Južna Afrika (2,3 milijuna) i Urugvaj (1,3 milijuna).

Brazil, na primjer, je dramatično proširio svoju sadnju GM usjeva. U sezoni 2010-2011, više od tri četvrtine zemlje koji se koristi u brazilu za sadnju soje su zasadili GMO sjeme soje, a to se predvidilo porastom za 13% u sezoni 2011/2012.

GMO hrana u Hrvatskoj

Od parole o spajanju zelene i plave Hrvatske prema kojoj je trebalo osigurati trpeze pune domaće hrane, pogotovo u turističkoj sezoni, nije ostalo gotovo ništa. Jer, u prošloj smo godini imali jedan jedini prehrambeni proizvod koji smo više izvozili nego uvozili – marmeladu!

U prvom tromjesečju ove godine u plusu je i izvoz pića, alkohola i octa. Izvezeno je tako 94.054 tone pića ili dvaput više nego lani u istom razdoblju te žitarica, kojih je izvezeno više od 103 tone, a uvezeno 32 tone, prenosi Slobodna Dalmacija.

Svi ostali prehrambeni proizvodi uvoze se u neusporedivo većim količinama nego što se izvoze. Primjerice, lani smo uvezli preko 29.000 tona krumpira, a izvezli samo tri.

Roba koju mi izvozimo u pravilu je prvoklasna jer drugačiju ne možemo ni prodati na europskom tržištu, ali ona koju uvozimo vrlo često nije takva. Puno je tu smeća koje se nije moglo nigdje prodati pa se našlo na policama naših trgovačkih lanaca. Evo, uzmite samo jabuke, na deklaraciji ne piše kad su ubrane.

Uvozimo jabuke iz hladnjača stare godinu dana, čija je nutritivna vrijednost nula, nemaju ni okusa ni mirisa, a one koje mi izvozimo moraju biti sočne i taj čas ubrane.

Pogledajte samo smrznuto meso. Na njemu piše rok trajanja, ali ne i kad je i zaklano. Sve što je starije od šest mjeseci i što se ne može prodati u razvijenim zemljama EU-a naći ćete na našim policama. To nije otrovno, ali svakako nije svježe ni zdravo – žali se Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

U godinu dana otkako smo članica Europske unije povećali smo uvoz za 240 milijuna dolara. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prva tri mjeseca ove godine uvezeno je poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 685.619.138 dolara, a izvoz je bio težak 377.957.922 dolara.

Meso i klaonički proizvodi financijski su najveća stavka u uvozu hrane. Najviše svinjetine uvozimo iz Nizozemske (5300 tona) i Njemačke (2170 tona), a lani smo uvezli čak iz dalekog Brazila 325 tona smrznutoga goveđeg vrata i plećke.

Zamrznuto meso uvozimo sa svih strana, od susjednih Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, preko Španjolske, Francuske, Poljske, Rumunjske, Litve, Kine, SAD-a, Novog Zelanda, Australije, Urugvaja….

Janjetinu najviše uvozimo iz Makedonije (501 tona), Bugarske (489 tona) i Rumunjske (395 tona), a 17 tona smrznute janjetine stiglo je s Novog Zelanda. Kokošje meso uvozimo također iz cijelog svijeta, najviše od Mađara, Poljaka i Slovenaca, a 5320 tona smrznutih pilića doputovalo je i iz dalekog Brazila.

Iz Belgije, Francuske, Italije i Nizozemske uvozimo žablje batake, iz Italije, Njemačke i Španjolske šparoge, dok su gljive uvoz iz Italije ili Mađarske.

Zanimljivo je svakako da konzervirane masline osim iz Italije, uvozimo i iz zemalja u kojima one ne uspijevaju, ali zato imaju razvijenu prerađivačku industriju, kao što su Češka, Slovačka i Velika Britanija.

Lani smo uvozili iz 125 zemalja, uglavnom je riječ o razvijenim europskim zemljama kao što su Nizozemska, Danska i Njemačke, ali ima i onih dalekih poput Vijetnama, Ugande, Zimbabvea, Barbadosa, Brazila, Perua, Novog Zelanda, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Australije.

Iz Brazila uvozimo kokosov orah, soju, palmino ulje, šećer žvakaće gume, bombone, šljive, duhan…, iz Novog Zelanda zamrznutu ovčetinu, janjetinu, škarpine, lignje, med, iz Perua lignje, grašak, grah, sardine, inćune, sipe, šećer iz šećerne trske. Indijski oraščići, kava, papar, riža, tuna, prženi bademi, pistacije i ananas stižu nam iz Vijetnama.Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uglavnom uvozimo začine – papar, cimet, kardamon, sjeme kumina, đumbir, anis, a iz Irana kurkumu. Grah uvozimo iz Kirgistana, Perua, Urugvaja, Argentine, SAD-a i Kanada, a najviše iz Kine. (većinom GMO grah s obzirom na zemlju podrijetla !!!)

Dvostruko više nego što ih izvozimo, uvozimo crveni luk, češnjak i poriluk. Lani smo ih uvezli 17.637 tona, a izvezli 819 tona. Kapulu najviše uvozimo iz Austrije (preko 7000 tona) i Nizozemske (5500 tona), a bijeli i crveni kupus te krastavce iz susjedne BIH i Makedonije.

Uvozimo 1800 tona češnjaka, a glavni izvoznik jeftinog češnjaka je Kina. Makar kineski češnjak ni po okusu ni po mirisu nije ni sjena šarcu iz Ljubitovice, kao ni onome i zadarskog zaleđa, cijena diktira njegov uvoz.

I s češnjakom je kao i s drugim voćem i povrćem. Nemamo dovoljno kapaciteta ni hladnjača da u njima čuvano naš urod, kao ni kvalitetnog otkupa jer raznim trgovačkim lobijima više odgovara jeftin uvoz. Izvozimo prvoklasno, a uvozimo bofl.

Ako glave na Markovu trgu ne shvate da je proizvodnja hrane strateški interes svake države, pa tako i naše, bez obzira na to što smo sad članica EU-a, ostat ćemo bez proizvodnje i biti ovisni o jeftinom uvozu jer drugu skuplju i kvalitetniju hranu naši građani ne mogu platiti – objašnjava Brlošić za Slobodnu Dalmaciju.

Poražavajuće brojke

686 milijuna dolara – uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prva tri mjeseca

378 milijuna dolara – izvoz u prva tri mjeseca

29.000 tona krumpira – lani uvezeno

1800 tona češnjaka uvezeno, pretežito kineskog

5320 tona smrznutih pilića iz Brazila

125 zemalja prodalo nam je hranu lani

Svakome 30 kg stranog povrća

Svaki je građanin u prosjeku lani pojeo 29,7 kilograma povrća i 43,5 kilograma voća iz uvoza. Uvoznih jabuka i krušaka pojeli smo 6,4 kilograma po stanovniku, a platili smo ih oko 19,5 milijuna dolara ili 39 posto više nego godinu prije.

Goveđeg mesa uvezli smo 20 posto više u 2013. nego u 2012. godini, mesa peradi 23 posto više, a svinjetine 27 posto više u odnosu na 2012.
 
(jutarnji/uredio: nsp)

Globalizacija i novi svjetski poredak ulaze u svoju pomahnitalu razobručenu fazu, kada su realne i sve veće opasnosti od izbijanja trećeg svjetskog rata, koji su globalisti izgleda davno isplanirali kako bi omogućili konačni trijumf svog dugo sanjanog svijeta zla, svijeta bez slobode i prava, koji se drugačije ne bi mogao nametnuti čovječanstvu, ma koliki postotak medijski zombiranih i od realnosti odvojenih ljudi uspijevao proizvesti u sekundi.

Za ovaj rat, u kome će se koristiti ne samo nuklearno već i biološko, kemijska, kao i elektromagnetsko i drugo tajno oružje, treba biti spreman. Naš gost Joel Skousen mnogo je napravio na upućivanju ljudi kako strateški razmišljaju o ovim opasnostima i što je neophodno učiniti kako bi se osposobili za strateško razmišljanje i djelovanje.

Skauzen je teoretičar i analitičar politike, specijalist za filozofiju prava i ustavne teorije, a također i dizajner visokosigurnosnih stanova i skloništa. Skauzen je dizajnirao samoodržive kuće najvećeg stupnja sigurnosti diljem Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Nedavno se pojavilo i treće izdanje Skauzenove knjige Strateška relokacija – Sjevernoamerički vodič na sigurna mjesta, koja razmatra strategije pripreme za opstanak u situacijama krize, kao i u najekstremnijim situacijama, koja je doživjela veliki uspjeh u SAD.

Skauzen je bio pilot vojnih zrakoplovnih snaga SAD tijekom rata u Vijetnamu, a potom je osnovao tvrtku specijaliziranu za projektiranje i izgradnju stanova i skloništa visoke sigurnosti. Tijekom osamdesetih bio je na čelu Konzervativnog nacionalnog komiteta u Washingtonu, a istovremeno i izvršni urednik magazina Conservative Digest.

Trenutno je i glavni urednik i izdavač časopisa World Affairs Brief i glavni urednik časopisa Cogitations, specijaliziranog za pitanja zakona i rada vlade SAD. Autor je velikog broja knjiga, među kojima su i Sigurna kuća – Arhitektura, konstrukcija i izgradnja samodovoljne kuće i skloništa (The Secure Home – Architectural Design, Construction and Remodeling of Self-Sufficient Residences and Retreats); Kako izgraditi sigurno sklonište u kući (How to Implement a High Security Shelter in the Home); Temelji idealne države (Foundations of the IdealState) …

Vaša knjiga Strateško relociranje izašla je do sada u tri izdanja i mnogi Amerikanci i ljudi diljem svijeta smatraju je knjigom od najvećeg značaja, budući da je strateško mišljenje ljudi ono koje bi moglo spasiti brojne živote danas kada se opasnost od trećeg svjetskog rata, koji će , po vašem mišljenju biti nuklearni rat, pokazuje vrlo realnom. Kako ste odlučili napisati ovu knjigu i što sintagma “strateško relociranje” zapravo označava?

“Gotovo četrdeset godina radio sam kao arhitekt za projektiranje visokosigurnosnih rezidencija i skloništa u Sjevernoj i Srednjoj Americi. Tada sam počeo razvijati svijest o tome kakve prijetnje postoje, koje regije su sigurne, koje nisu, a kada je došlo do Y2K računalne krize – takozvane milenijske bube – napisao sam prvo izdanje knjige Strateško relociranje.

U Americi je postojala velika zabrinutost ljudi zbog mogućnosti da ostanu bez struje, vode, hrane i sigurnosti i mnogi su razmišljali da napuste gradove radi odlaska na sigurnija mjesta. To me je motiviralo da napišem Strateško relociranje. Nisam bio zabrinut u vezi s krahom društva 2000. godine i vjerovao sam da će vlada popraviti većinu stvari, kao što i jeste, tako da je došlo samo do pet većih incidenata.

Ipak, knjiga je bila veoma popularna i još uvijek je. Novo, treće izdanje knjige ima ogroman broj mapa u boji i razlikuje se od prvog izdanja i po tome što se u njoj analizira sigurnosna pozicija zemalja u cijelom svijetu. “

Jedna od najopasnijih situacija s kojom se čovječanstvo danas suočava je ona koju nazivate realizacijom nezamislivog – nuklearni rat. Mislite da je nuklearni rat neizbježan?

“Da. Globalistima je taj rat neophodan kako bi ukinuli slobodu u svijetu i realizirali do kraja novi svjetski poredak. Za taj dugoplanirani poredak neophodni su im ratovi, a za ratove – neprijatelji. Moj ujak Skousen, W. Cleon napisao je knjigu koja je izašla početkom pedesetih godina 20. stoljeća. U toj knjizi detaljno je pokazano kako je američka vlada, zajedno s raznim bogatim bankarima, dovela komuniste na vlast u Rusiji i podržala Lenjina u Europi pobijediti belogardejce koji su se borili protiv boljševika.

Također govori io tome kako je ta ista garnitura pomogla da se na vlast u Kini dovede Mao Zedong, ne šaljući vojnu pomoć Chiang Kai-sheku. Dokumentirao je i kako su podržali dolazak komunista na Kubu, uskraćujući vojnu pomoć Batisti, i tako dalje. “

Što je bio cilj uvođenja komunizma? Da li je uništavanje ruske kraljevske obitelji Romanov i pravoslavne kršćanske religije bio jedan od ciljeva koji se želio postići? Kakvi su bili zaključci koje je izveo Vaš ujak Cleon?

“To i jeste bio jedan dio procesa – neki od velikih bankara imali su problem s carem Nikolajem, koji nije prihvaćao njihove zahtjeve o bankama u Rusiji. Ipak, glavni razlog koji je moj ujak video jeste činjenica da je State Department bio pun komunista, komunističkih agenata – ljudi koji su tajno radili za komuniste, što je sabotiralo našu vanjsku politiku.

Ipak, kasnijih godina je uvidio da su zapravo tada u State Departmentu postojali ljudi na višim položajima koji nisu bili komunisti, a koji su komuniste štitili i odbijali ih ukloniti s pozicija koje su zauzimali. On je otkrio da ovi članovi State Departmenta nisu bili komunisti već oni koje mi danas zovemo – globalistima.

Dakle, globalisti nastavljaju s realizacijom cilja uništenja slobode u Americi i zamjeniti je sa globalnom vladom. Da bi im to pošlo za rukom, bili su im, i sada su im potrebni – ratovi. Jedino u stanju jedne tako ekstremne situacije kakav je rat mogu prisiliti ljude da načine izbor koji ni u kojim drugim okolnostima na bi ni uzeli u obzir. I oni su sustavno i planski stvarali neprijatelje SAD kako bi mogli započeti ratove koji bi im omogućili da na rukovodeće pozicije u zemljama postave ljude koje oni kontroliraju.

Sloboda nikad nije bila cilj ovih operacija kojima je trebalo omogućiti da sustav u tim zemljama funkcionira kao nešto tek malo bolje od diktature. Igrali su igru ​​stvaranja neprijatelja, a zatim nametanja rješenja koje nikada nije bilo pravo rješenje. To je dugotrajna agenda koja još uvijek traje. Tako je Anastasio Somos zbačen u Nikaragvi od strane američke vlade, koja ga je prevarila dajući mu lažna obećanja da će biti organizirani izbori, a zatim su ga izdali. Izdali su slobodu u Nikaragvi. I nedavni rat na Balkanu je vođen tako što su globalisti uništavali civilnu infrastrukturu na Balkanu.

Ovo je iznimno važan događaj koji pokazuje metodologiju koju globalisti koriste za postizanje svojih mračnih ciljeva, a jedan od središnjih je pokretanje velikog trećeg svjetskog rata, kako bi im pošlo za rukom da Amerikancima predaju u ruke militarističku globalnu vladu.

U tom cilju oni kontinuirano kreiraju sliku Zapada kao svjetskog nasilnika broj jedan; kao nekog tko sustavno i strateški unosi antagonizme na svim razinama, ko intervenira i okupira zemlje diljem svijeta. To je najdjelotvornija metoda za sijanje mržnje prema Zapadu.

I uspjelo im je. Moje je mišljenje da je pad Sovjetskog Saveza predstavljao brižljivo kreiranu obmanu, da su se komunisti samo pritajili u podzemlju i nipošto nisu zaista predali vlast. Gorbačov i Jeljcin bili su njihove lutke na koncu. Nakon onoga što je predstavljeno kao pad komunizma, slobodno tržište i Amerikanci bili su vrlo popularni u Rusiji. Uživali su dobrodošlicu i bili su prihvaćeni.

Vi u bivšoj Jugoslaviji sigurno znate da je ovaj rat Zapad provocirao i izveo, izazvavši ogromnu mržnju slovenskih naroda prema Zapadu i međusobnu mržnju. Ne radi se tu ni o kakvoj gluposti; to je napravljeno namjerno kako bi se Sloveni otrovali mržnjom prema Zapadu i potom vrlo lako vratili u “dobre, stare” dane komunizma kad Rusija i sovjetska moć očita Zapadu lekciju.

Bombardiranja i okupacije koje se provode u ime američkog naroda ne odvijaju se na temelju volje i želje američkog naroda, već američke vlade, koju u SAD kontroliraju globalisti, kreatori i sprovodioca ove agende zla. Iz istog razloga oni, kontinuiranim intervencijama i okupacijama, okreću i muslimane protiv Zapada. Vlada SAD financira i kontrolira mnoge terorističke grupe.

Primjenjuje se neprekidno i doktrina stvaranja konflikata uništavanjem vlastitog naroda lažnim napadima koje mi zovemo False Flag operacijama. To je istina s kojom se moramo suočiti i naučiti da je prepoznajemo.

Naša vlada je znala za Pearl Harbor i potaknula je Japance da napadnu kako bi im taj napad poslužio kao okidač za ulazak u rat; odgovorna je dakle za smrt 300 Amerikanaca koji su u tom napadu poginuli. Jedini način da se izjasne za rušenje Svjetskog Trgovačkog centra 11. rujna 2001. godine je da je vlada postavila eksploziv u zgradama.

Avioni nisu uništili zgrade, a teroristi ga nisu mogli postaviti, budući da im je za taj posao bilo potrebno osamdeset do sto eksperata. To je mogla učiniti samo naša vlada. Radi se, dakle, o zloj vladi koja nema nikakvih obzira prema ljudskim životima.

Vlada je nemilosrdna i čak kreira ubojstva putem kontrole uma, hipnoze, što je upotrijebljeno u slučaju ubojstva u školi “Sandy Hook”. Kriminalci ne idu po školama kako bi ubijali ljude. To će učiniti samo onaj koji je pod djelovanjem hipnoze, psihotropnih lijekova koji mijenjaju ponašanje ljudi, i ja mislim da je tako realiziran “Sandy Hook” pokolj, a cilj je bio pomoći ukidanju drugog članka ustava SAD koji osigurava da Amerikanci posjeduju oružje.

Slična stvar je napravljen u Škotskoj kako bi se uvela kontrola oružja u Velikoj Britaniji. Tvrdilo se da je ubojica izvršio samoubojstvo nakon masakra, ali metak u njegovoj glavi nije odgovarao pištolju koji je bio u njegovoj ruci. Dakle, radi se o sustavu čistog zla spiritualnih dimenzija. “

Realizacija ove agende nije moguća bez trećeg razornog nuklearnog rata. Koliko nas godina, po Vašoj procjeni, dijeli od ovih dešavanja?

“Ta agenda uspostavljanja svijeta bez slobode konačno podrazumijeva i vođenje svjetskog atomskog rata. Ne vjerujem da će taj rat biti izazvan napadom na Iran. Ne mislim da će se nuklearno oružje koristiti protiv Irana, ali, čak ako bi se i koristilo, Rusi i Kinezi još nisu spremni napasti Zapad. Mislim da su osam ili deset godina daleko od toga da budu spremni u vojnom smislu, osobito od stvaranja velike moderne mornarice sposobne za svjetski rat …

Mislim da se Sjeverna Koreja čuva kao okidač za Treći svjetski rat. Neophodno je razumjeti razlog zbog kojeg SAD tretiraju Sjevernu Koreju pasivno i popustljivo u usporedbi sa Iranom. Da je, primjera radi, Iran prijetio Americi da će baciti nuklearnu bombu na SAD, kao što je to bio slučaj sa Sjevernom Korejom, Iran bi bio bombardiran istog momenta. Međutim, kada Sjeverna Koreja prijeti da će baciti nuklearnu bombu na Ameriku, mi ništa ne poduzimamo i čak dajemo Sjevernoj Koreji obećanje da nećemo zahtijevati promjenu režima, iako je to najtiranskiji režim na svijetu.

Izjavimo da vojna opcija nije na dnevnom redu, a opet prijetimo vojnim napadom na Iran, koji nam nikad nije prijetio. Zašto je najgori neprijatelj zaštićen, a onome tko nas neusporedivo manje iritira prijetimo svakodnevno? Razlog je taj što je Sjeverna Koreja marionetska država “crvene” Kine i ona bi mogla napasti Zapad kako bi izazvala treći svjetski rat u vrijeme kada Rusija i Kina budu bile spremne da vode taj rat. “

Globalizacijski proces dugog trajanja, kojim se uspostavlja novi svjetski poredak i svjetska vlada, vidite kao realizaciju strategija zla. Kako biste objasnili ovo strateško zlo, sustavno zlo koje se realizira na strateške načine? Koja je bazična strategija, polazna točka zla? Koji su vidljivi i nevidljivi dijelovi sustava novog svjetskog poretka koji radi na realizaciji agende zla?

“To je vrlo dobro pitanje. Jedna stvar koju sam razvio u svojoj analizi ove strateške prijetnje je nešto što se odvija desetljećima i stoljećima. Čak i ukoliko pogledamo modernu povijest komunizma, vidjet ćemo da je naša vlada radila na uspostavljanju komunističkih sila. U pitanju je razdoblje od najmanje 120 godina.

Nijedna pojedinačna zla osoba nije u stanju održati postojanje takve strateške prijetnje, prijetnje koja je toliko konzistentna. Eventualno bi mogla dobiti jednog potčinjenog da nastavi njenu viziju, ili dva, tijekom najviše, recimo, šezdeset godina. Ali ovo što se događa odvija se generacijama i jedini način da se to objasni jeste da postoji neko sustavno zlo u svijetu, koje ima takvu silu da ljude na zemlji vodi i usmjerava, govori im što da rade.

Ja vjerujem u Boga i vjerujem da Bog ima moć inspirirati ljude da rade dobre stvari. Isto tako vjerujem da postoje suprotne sile, zle, luciferijanske, sotonske, koje usmjeravaju jedno dosljedno kretanje prema ovom velikom zlu. Prema tome, mislim da u suštini pakt s vragom, faustovski pakt, zaista jeste pakt s ovim zlim silama, i to ne samo za moć, ne samo za vino, žene, luksuz, već je u pitanju pakt u cilju stjecanja moći imuniteta.

Pod tim podrazumijevam da je vladin sustav moći vrlo atraktivan za ljude koji su se bavili nelegalnim stvarima; koji su bili korumpirani tijekom svojih života, ne samo zbog toga što im je obećan imunitet u ovom životu kontroliranjem sudova, odsustvom bilo kakvog kaznenog progona, već mislim da su im luciferijanske sile obećale imunitet i poslije smrti – da neće morati susresti s Božjim sudom ako im pomognu u uništavanju dobrote na zemlji. To je moja točka gledišta, filozofska ili teološka, ​​i to je ono u što ja vjerujem. “

Vi, za razliku od brojnih drugih analitičara u svijetu, vjerujete da postoje tri predatorska središta, a ne samo zapadni.

“Radi se o velikoj kontroverzi među onima u SAD koji vjeruju u “zavjeru” koja stoji iza oduzimanja slobode ljudima. Većina vjeruje da angloamerički establišment, kao najveći predatorski centar svijeta, što globalizam jeste – kontrolira sve druge. Mnogi vjeruju da oni kontroliraju i Rusiju i Kinu, ali ja ne.

Mnogo od onoga u što vjeruju zasnovano je na razgovoru koji je Norman Dodd vodio s Rowan Gaither, predsjednikom zaklade Ford 1954. godine. Norman Dodd je u to vrijeme bio direktor stožera Specijalnog kongresnog komiteta za istragu rada zaklada koje su oslobođene plaćanja poreza (kakve su Rockefeller, Carnegijeva, Fordova i ostale). Ovaj odbor se često spominje kao Reece odbor, po njegovom predsjedniku, američkom kongresmenu Carol Reece.

Dodd je postavio Gaither pitanje zbog čega ove zaklade daju pomoć komunističkim zemljama, kakva je Rusija, čime zapravo podržavaju tiraniju Staljina … Gaither je odgovorio da imaju naređenje od američke vlade da pokušaju formirati mirnu integraciju komunizma i kapitalizma.

Ali to je bila laž: pravi “zavjerenik” koji pokušava stvoriti neprijatelje nikada ne bi rekao kongresnom istraživaču pravi razlog. Dao mu je logični izgovor, kako bi prikrio pravi razlog. I to je tako formulirao: pokušavamo integrirati dva konfliktna društva mirnim putem. Ali i komunisti i angloamerički establišment su znali da neće biti mirne integracije.

Faktički on je lagao. Zaključak koji su mnogi Amerikanci izvukli iz ovog odgovora je da angloamerički establišment kontrolira Rusiju, te da rata neće biti. No oni se grdno varaju.

Postoji razlika između kontrole i pomaganja neprijatelju a da ga ne kontrolirati. Iz “Venona” transkripata (“Venona projekt” je naziv za dugotrajnu tajnu suradnju obavještajnih agencija Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva na Kriptoanaliza poruka poslanih od obavještajnih službi Sovjetskog Saveza) vidimo kako lideri u Sovjetskom Savezu kažu: “Nismo mogli povjerovati da su Amerikanci toliko glupi da su nam dozvolili da se tako lako infiltriramo u njihove redove “.

I, nakon pada Sovjetskog saveza, ljudi uz KGB su razgovarali s ljudima iz CIA koji su preplavili Europu i u tim razgovorima nisu propuštali kazati kako je bilo nevjerojatno lako prodrijeti na Zapad. Ono što ljudi iz KGB nisu razumjeli bilo je to da je američka vlada pomagala i olakšavala taj prodor kako bi omogućila da Rusi izvedu pripreme za rat, kako bi osigurali da Rusija stekne veće samopouzdanje i napadne Zapad.

Globalistima je neophodno da Rusija napadne Zapad jer ne žele snositi odgovornost za izbijanje rata. No, s druge strane, infiltracija špijuna KGB omogućila je da Rusi shvate da SAD posjeduje vrlo naprednu tajnu tehnologiju i vrlo opasno tajno oružje, i danas imaju bojazan da postoje neki novi sustavi i da bi mnogo riskirali ukoliko bi napali Zapad prerano. Rusija i Kina su trenutno u privremenom savezu protiv Zapada. Globalisti na Zapadu će pokušati navesti Rusiju i Kinu da prve napadnu, a nuklearni rat će početi pošto Sjeverna Koreja napadne Južnu Koreju.

Zapad će morati uporabiti taktičko nuklearno oružje da bi zaustavio ogromnu vojnu silu koju Sjeverna Koreja ima. U pitanju je deset puta veća vojna sila nego što je ima Južna Koreja, zajedno s trupama SAD na jugu. Kina bi mogla to iskoristiti kao izgovor za uporabu nuklearnog oružja da bi osujetila “svjetskog nasilnika”.

Tako će početi treći svjetski rat. Mislim da SAD želi apsorbirati prvi nuklearni napad na vojne ciljeve u SAD, tako da, kada globalisti izađu iz svojih bunkera, poslije napada (a izgradili su mnogo dubokih bunkera, i to ne kao zaštitu od terorizma, već od nuklearnog rata), tvrdit da su ih Rusi i Kinezi prevarili i pozvati će ljude da se priključe militarnoj Ligi za demokraciju novog svjetskog poretka, kako bi vodili rat. Tijekom ovog rata Kina će napasti i okupirati cijeli Daleki istok, Od Japana do Australije, da bi napravila zaštitnicu ruskom napadu Zapada.

Vjerujem da će u jednom trenutku tijekom rata Zapad napraviti dogovor s Kinom da napadne Rusiju s leđa. To je ono što predatori rade. To je ono što diktatori rade. Oni izdaju jedni druge na kraju. Mislim da bi Zapad mogao pobijediti u ratu ako bi Kina izdala Rusiju, i korist za Kinu bila bi u tome što bi Rusija bila eliminirana, što je glavni cilj trećeg svjetskog rata za globaliste sa Zapada. Nakon toga, postojala bi samo dva predatorska središta. Angloamerički establišment želi da Kina ostane neprijatelj jer bi to opravdalo njihovo istrajavanje u militarizaciji novog svjetskog poretka i trajno oduzimanje suvereniteta državama. “

Pređimo sada na strateško relociranje. Kako u perspektivi nuklearnog rata razmišljati strateški? Kakva je pozicija Europe i svijeta danas, iz kuta neophodnog strateškog relociranja? Što predlažete nama u bivšoj Jugoslaviji?

“U Europi je vrlo teško pripremiti se za strateško relociranje zbog velike gustoće naseljenosti. Knjiga Strateška relokacija je vodič za ljude koji žive na prostoru Sjeverne Amerike. U Europi je situacija u tom smislu vrlo nepovoljna: mnogo ljudi živi u prenapučenim gradovima, ima vrlo mnogo visokih zgrada. U prosjeku u Europi živi oko 2.000 stanovnika po četvornom kilometru u najvećim gradovima.

U takvim uvjetima nemoguće je preživjeti bez stalnog dotoka hrane, električne energije, vode, tako da, ukoliko ne živite u seoskim sredinama, ne možete osigurati osnovne životne potrebe. U uvjetima krize, rata, nuklearnog udara, udara elektromagnetskog pulsa koji automatski uništava dotok električne energije, u gradovima je nemoguće opstati. Dakle, strateško relociranje podrazumijeva napuštanje velikih gradova i gradova uopće, i odlazak u seoska područja. To u Europi nije moguće zbog nedostatka zemljišta. “

Na području Balkana je suprotna situacija: naše planine, naša sela su ispražnjena i svi su pohrlili u gradove, dakle u garantiranu propast u slučaju globalnog rata. Politika preseljenja bila su snažno poticana i promovirana u vrijeme socijalističkog razdoblja, ali su se nastavila i nakon “demokratskog” porobljavanja koje je otpočelo 5. listopada 2000. godine.

“Znate, globalisti, socijalisti i komunisti obožavaju urbanizaciju. Oni žude da sve ljude drže u gradovima kako bi ih lako kontrolirali i gdje bi ljudi bili držani kao taoci gospodarske politike, taoci svog posla, taoci opskrbe hranom. Držani su tu kako ne bi mogli da pobjegnu i kako bi bili pijuni u rukama svojih vlada.

Pošto je u vašoj zemlji dosta praznog seoskog i planinskog prostora, savjetujem svima da obavezno napuste gradove i kupe imanje. Dovoljno je posjedovati hektar zemlje i mogu biti potpuno ekonomski samostalni, uzgajati vlastitu hranu, nabaviti nekoliko pilića i koza. Postoje prirodni načini za vrlo učinkovito korištenje zemlje. Važno je imati zalihe vode i to je primarna i najvažnija strategija. To je osnova strateškog planiranja. Važno je ne kupovati zemlju blizu prometnica koje će postati kanal za one koji se nisu strateški relocirali.

Masa će u panici napuštati gradove i ljudi će se pomicati cestama i pljačkati zbog gladi sve što im se nađe na putu. To su Nijemci radili kada su Rusi ušli u Njemačku: pljačkali su farme kilometar-dva pored puta, i to se u pravilu događa u uvjetima krize i pometnje. Dakle, nemojte kupovati imanja oko glavnih prometnica, pošto će one biti meta napada mase izbjeglica koje će pokuljati iz gradova. Neophodno je izgraditi i sigurnu kuću …

Predlažem da ljudi razviju neformalne mreže s ljudima prosvijetljenog duha koji bi mogli da im pomognu. Povijest nas uči da je neophodno u uvjetima krize i progona imati prijatelje koji vas mogu sakriti ili koje vi možete sakriti. Neophodno je biti izuzetno oprezan u današnjem svijetu sveopćeg nadzora zato što će u slučaju bilo kakve opasnosti vlade pratiti i nadzirati disidente i sve one koji se ne uklapaju u politiku stada.

Ukoliko budete bili prinuđeni razmišljati o napuštanja zemlje, savjetovao bih vam da idete u Španjolsku, koja je tradicionalno točka izlaska za Europu u svim prethodnim velikim ratovima. Pošto je Španjolska daleko od Balkana, savjetovao bih vam i razmišljati o odlasku južnije, u Grčku ili Tursku, kako bi se preko Mediterana mogli kretati ka drugim mjestima. Ljudi u Americi razmišljaju mnogo o relociranja i mnogi mi se javljaju s idejom da napuste SAD zbog toga što su globalisti tamo locirani, ljudi su pod neprekidnom su prismotrom, tu su izgrađeni najveći koncentracijski kampovi – FEMA kampovi.

Ja sam proučavao Međunarodna aspekt preseljenja iz svih potrebnih kutova: sa stanovišta ekonomskih sloboda, političkih sloboda: Čile je najbolja zemlja u Latinskoj Americi ukoliko želite tamo migrirati, Urugvaj je sljedeći – mala zemlja, ne tako korumpirana kao Argentina, koja je restriktivna na više načina i većina stanovništva živi na obali koja je prenaseljena. Cijene su u dolarima, ali u unutrašnjosti zemlje, gdje sam živio nekoliko godina, situacija je mnogo bolja: jeftino vlasništvo, divni ljudi, sasvim drugačije od preskupe, prenaseljene obale.

U Africi nema nijedna zemlja koju preporučujem, Australija bi mogla biti dobar izbor sa stanovišta mogućnosti i ekonomskog prosperiteta, ali i Australija i Novi Zeland su daleko, teško je dobiti prebivalište, a ove zemlje su prodane kineskim interesima. Kanada je druga zemlja koju preporučujem, poslije SAD, koje su na prvom mjestu samo zbog toga zbog toga što se tamo naselio najveći broj najobrazovanijih i najslobodoljubivijih ljudi u cijelom svijetu.

Jedina prednost Kanade nad SAD su ogromna nenaseljena prostranstva: tisuće kvadratnih milja na sjeveru gdje je klima surovija, a najbolja mjesta za relociranje su na granici Kanade i SAD. Nipošto ne bih preporučio istočnu obalu na kojoj živi 90 posto Kanađana. Ukoliko se odlučite za SAD, u mojoj knjizi ćete naći vrlo precizne i opsežne analize stanja u svim državama.

Colorado treba odmah odbaciti zbog Denvera koji je najveći centar Novog svjetskog poretka, tamo je pripremljen najveći koncentracijski kamp, ​​izgrađen je tajni sustav podzemnih bunkera ispod aerodroma, najveća baza crnih helikoptera je tamo locirana, baza Buckley se također tamo nalazi. Predsjednik George Bush, Warren Buffett i svi izvršni direktori Svjetskog Trgovačkog centra su se 11. rujna nalazili u vojnoj bazi u Omahi, Nebraska. Eto vam jedan primjer što znači strateški se dobro relocirati, ukoliko raspolažete pravovremenim informacijama. “

Za strateško relociranje potrebno je imati i sigurnu kuću. Vaša osnovna djelatnost je gradnja sigurnih kuća i skloništa. Što podrazumijeva sigurna kuća?

“Sigurna kuća” je tema koju sam razradio u jednoj mojoj knjizi koja se bavi problemom osiguranja kuće koja treba biti samodostatan u smislu opskrbe električnom energijom putem generatora ili solarnih panela, ali mora i da posjeduje skrivenu sobu visoke sigurnosti.

Mislim da je od velike važnosti osigurati ove sigurne sobe u svojim domovima ma kolikih dimenzija one bile. Ukoliko se jednog dana morate sakriti od neprijatelja, neophodno je da imate tajnu sobu i tajni izlaz kako biste napustili kuću. Sve ove stvari treba pripremiti unaprijed jer ljudi su već pod nadzorom i nemoguće je početi s izgradnjom ako stvari niste počeli raditi na vrijeme.

Opis materijala, tehnika, načini izgradnje i strategija zaštite opisani su detaljno u mojoj knjizi. “
 
DOKUMENTARNI FILM – materijali pod nazivom Streteško relociranje, bazirano na knjizi
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)

‘Preporučujemo ponovno osnivanje Judeje kao nezavisne države, i to na način da kupimo makabejska mjesta u Palestini, čime bismo zapravo započeli uspostavljanje židovske kolonije i židovskog poljoprivrednog sveučilišta u području’.

Radikalni cionisti su još 1899. godine na Konferenciji cionista s izvještajem objavljenim u NY Timesu izrazili namjeru za ‘kolonizacijom Palestine’.

U članku se objašnjava kako se na konferenciji raspravljalo o dokumentu iz Engleske Cionističke Federacije: “Preporučujemo ponovno osnivanje Judeje kao nezavisne države, i to na način da kupimo makabejska mjesta u Palestini, čime bismo zapravo započeli uspostavljanje židovske kolonije i židovskog poljoprivrednog sveučilišta u području.

To dodatno pojašnjava da “zemljište koje će biti kupljeno obuhvaća pedesetak hektara, 10 kilometara udaljeno od željezničke stanice na pruzi između Jappa i Jeruzalema i nadomak mora i palestinske obale koja se proteže.”

Daljnji planovi su uključivali područje između Jappe i Jeruzalema s većim udjelom na palestinskoj obali. Na skupu su se počele skupljati i prve donacije za tu akciju. Cijeli memorandum kasnije je proslijeđen svim židovskim društvima i pojedincima diljem svijeta, sa željom za daljnjim preinakama. Jesu li židovi kasnije ostvarili ideju, i danas je povijesno pitanje.

Naglašava se da su engleski Cionsti skupili 2500 u valuti tog vremena koliko su zahtjevali Američki Cionisti.

Jednostavan i udoban način s kojim se kolonizacija slijedila dobro je pokazala kako se, prije nego što su se bavili likom i djelom cionizma i odnosa s javnošću, cionistički vođe prikazali njihov pokret kao kolonijalnu misiju tijekom vremena u kojem su europski narodi bili kolonijalna sila.

Judaizam mrzi cionizam. Objašnjeno kroz video u nastavku.

Kako su cionisti osnovali državu Izrael? – 1948.

1948. godine proglašena je Deklaracija nezavisnosti države Izrael. Proglasio ju je David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije. Deklaracija je svečano proglašena u jednom muzeju u Tel-Avivu, pri čemu je na zidu dvorane visio veliki portret osnivača cionizma Theodora Herzla.

Deklaraciju je potpisalo 37 cionista, među njima i kasnija premijerka Golda Meir, te židovski komunist Meir Vilner. Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države priznale Izrael samo 11 minuta nakon stupanja na snagu Deklaracije nezavisnosti. S priznanjima su uslijedili Iran (Muhamed Reza-šah Pahlavi), Gvatemala, Island, Nikaragva, Rumunjska, Urugvaj, pa zatim SSSR, Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.

Kod sastavljanja Deklaracije nezavisnosti cionisti su morali odlučiti koje će ime dobiti nova država. Predložena su imena Cion, Judeja, Herzlija (po Herzlu), Ciona, Ivrija itd., no na kraju je prihvaćen prijedlog Davida Ben-Guriona da se uzme ime Izrael, koje se spominje kao Obećana zemlja u Starom Zavjetu. Već sljedećeg dana nakon proglašenja nezavisnosti okolne arapske države izvršile su invaziju na teritorij Izraela.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(the-tap.blogspot.co.uk, dnevno.hr, youtube.com/uredio:nsp)

James Petras umirovljeni profesor sociologije, počasni član Sveučilišta Binghamton u New York-u i honorarni profesor na Sveučilištu Saint Mary u Halifaxu, te jedan od najboljih poznavalaca prilika u Latinskoj Americi i na Bliskom Istoku, u ponedjeljak je za urugvajski Radio Centenario dao intervju u kojem je govorio o francuskoj vojnoj intervenciji u Maliju i ključnim događajima koji su obilježili 2012.

Radio Cenetenario: Započeli smo razgovor o tome koje su zemlje uključene u vojnu intervenciju u Maliju, tj. kako je to bila ideja Francuske, kojoj su se pridružile Velika Britanija i Sjedinjene Države.

James Petras: To je prvo što sam danas pročitao u vijestima. Moramo priznati kako je euro-socijalizam uvijek blisko surađivao s kolonijalizmom. Socijalizam u Europi uopće nema antiimperijalističke karakteristike i godinama provode iste kolonijalne metode. U ovom slučaju predsjednik Hollande, koji šalje borbene zrakoplove i bombardira gradove ubija civile, u stvari brani francuske ekonomske interese u susjednim zemljama, pogotovo u Nigeru.

No, moramo analizirati kako su islamistički pobunjenici, koji su dobro organizirani i naoružani, uspjeli zauzeti većinu teritorija na sjeveru Malija. Te skupine, koje sada napada Francuska i druge zemlje, financirane su i naoružane od strane zapada za vrijeme agresije na Libiju. Francuska, Engleska i SAD su im dali svoje oružje kako bi svrgnuli Gaddafija, a te iste snage su se nakon obavljenog posla uputile u Mali. Dakle, radi se o bumerang-efektu; Europa je poticala islamiste da unište sekularnu i neovisnu Libiju, a sada se bori protiv njih. Još bi napomenuo jednu stvar. Hollande sada govori o mjerama štednje, tj. kako je potrebno smanjiti izdvajanja za socijalne programe, a troši milijune eura na rat u Africi.

Tu se radi o velikom proturječju. Smanjivati prava radnika i nastaviti politiku manjih socijalnih izdvajanja, a trošiti novac na invaziju jedne zemlje u Africi koja ima korumpiranu vladu i koja uopće nije neovisna. Vlada u Maliju je toliko korumpirana i nesposobna, da je morala zvati Francusku u pomoć. Kao što je uvijek bilo u povijesti, marionetske vlade uvijek ovise o imperijalnim silama, kako bi zadržale vlast.
Opet naglašavam, kako se ne može vjerovati onome što se zove ‘europski socijalizam’, budući da on uvijek ima dva lica. Kada je u pitanju unutarnja politika, možemo i razgovarati o nekakvom socijalizmu, sve dok ne zaglavi u vojnim intervencijama protiv stranih zemalja. U to smo se mogli uvjeriti sada kada su se morali suočiti sa zahtjevima moćnika koji upravljaju vanjskom politikom.

Radio Cenetenario: Da li ova intervencija može utjecati na susjedne narode i zemlje koje graniče s Malijem?

James Petras: Da, to je činjenica. Islamisti igraju vodeću ulogu u agresiji na Siriju, a oni koji su srušili vlasti u Tripoliju sada sudjeluju u agresiji na Mali. Drugim riječima, ako bi islamisti kojim slučajem preuzeli vlast u Siriji, odmah bi napali svoje susjede; Libanon, Jordan i Irak, a možda i druge zemlje. Ne postoji razlika između onoga što se dogodilo u Libiji i onoga što se sada događa u Maliju, i što bi bilo sa Sirijom ako se dogodi nešto slično.

Ovdje se radi o destruktivnoj viziji imperijalizma. Sve što se dogodilo u Afganistanu, dogodilo se i u Iraku, te sad u Siriji, a kada islamski ekstremisti dovoljno ojačaju, oni se okrenu protiv zapada. Tako se ponašaju u svim zemljama u kojima su sudjelovali u rušenju bivših režima, jer žele ojačati svoju poziciju u regiji.

Još bih spomenuo jednu stvar. Hollande je upozorio francuske sigurnosne službe da budu oprezne i da pooštre sve sigurnosne mjere, obzirom da Francuska može biti meta terorističkih napada zbog intervencije u Maliju. Dakle, na agresiju bi se moglo odgovoriti terorističkim napadima, ali ne samo u Francuskoj, nego u cijeloj Europi.

Radio Cenetenario: Porazgovarajmo malo o našem kontinentu (Latinska Amerika). Prošlog četvrtka su u Venezueli održani masovni skupovi u znak potpore predsjedniku Chavezu, tj. na dan kada je morao položiti predsjedničku prisegu. Što mislite o tome?

James Petras: Iz Venezuele stižu oprečne vijesti. Iako je zemlja stabilna i stopa inflacije je u padu, govori se kako nema ulaganja, rasta proizvodnje… I u politici je u tijeku velika mobilizacija zbog Chavezovog stanja. Skupština je donijela odluku o odgodi inauguracije, a oporba govori kako je zemlja nestabilna i da se ne poštuje ustavni poredak. Dakle, u Venezueli postoje dvije stvarnosti. Mediji šire propagandu o problemima, neizvjesnosti, nelegalnih tranzicijskih procesa u zemlji, itd.
Drugim riječima, imamo kontrast onoga što se stvarno događa u Venezueli i onoga što prenosi buržoaski tisak. On nastoji stvoriti sliku bezakonja u Venezueli i stvoriti osjećaj neizvjesnosti i kaosa, koji nisu realni.
Osobno, mislim da se ne može govoriti o nikakvoj krizi u Venezueli. Svi mi želimo da se Chavez oporavi i da zauzme svoje mjesto predsjednika, a u međuvremenu ne bi smjeli pridavati važnost glasinama koje širi oporbeni tisak.

Radio Cenetenario: Što kažete o novim ljudima u Obaminoj administraciji?

James Petras: Ono što možemo vidjeti je da ne postoji neki veliki zaokret. Imenovanja čelnika CIA-e, i državne riznice su obavljena po željama Wall Streeta i Pentagona. Dakle, financijski sektor će i dalje biti potčinjen Wall Streetu, a za obavještajnu politiku je odabran John Brennan, koji se služio torturom u ispitivanju zarobljenika.

Odabir lopova i mučitelja ukazuje na kontinuitet u politici. Ima samo jedan problem, a to je gospodin Hagel, koji je imenovan za ministra obrane, a koji će imati veliki utjecaj na vanjsku politiku. On se suočio s napadima cionista i njihovih prijatelja u Kongresu i to bi moglo stvoriti velike probleme zbog utjecaja američkih židovskih organizacija u Izraelu. No sve te kontroverze neće donijeti prevagu cionistima, unatoč ogromnom utjecaju kojeg imaju u gospodarskom životu zemlje.

Radio Cenetenario: Imate li još nešto o čemu bi htijeli razgovarati?

James Petras: Imam, o tri stvari. Ovdje imam podatke o nezakonitim novčanim transakcijama u svijetu. Iz zemalja Trećeg svijeta, ponajprije onih iz Afrike i Latinske Amerike, je u američke banke i na off-shore račune u Europi i SAD-u kriomice uplaćeno 5,8 trilijuna dolara, i to u deset godina (2001.-2010.). Zemlja koja je najviše izgubila je Kina, 274 milijarde dolara godišnje. Da li su Kinezi toliko bogati da mogu poslati toliko novca? Meksiko je druga zemlja, kada se radi o ilegalnim transakcijama, s 47 milijardi dolara. Te dvije zemlje prednjače, no imamo i Venezuelu, s 3,8 milijardi dolara koji su izašli iz zemlje, umjesto da su uloženi u gospodarstvo ili da se na taj novac plati porez.

Urugvaj je na 61. mjestu na toj listi. Svake godine se iz Urugvaja kriomice iznese 736 milijuna dolara i položi na strane račune. Ako uzmemo u obzir da Urugvaju treba novac na socijalnu projekte, očuvanje okoliša itd., onda se radi o ogromnoj šteti koja je učinjena.
No, moramo reći odakle uglavnom dolazi taj novac. Od trgovine drogom, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje tim ljudima omogućavaju dobit. I nema smisla oporezovati radnike i zaposlenike, ako protuzakonito iz zemlje izlaze ovako velika sredstva.

Moraju se pojačati kontrole, uvesti strože mjere kada je utaja poreza, na ovako velike iznose, u pitanju. Drugo, o čemu sam htio govoriti, je onečišćenje i zagađenje u Kini. Ono je ovoga vikenda je u Pekingu bilo 36 puta veće od granice dozvoljenog. Ljudi u Pekingu hodaju s maskama po ulici, jer je nemoguće udisati zrak s tolikom razinom kontaminacije. I što se događa? Vlasti u Kini nisu voljne provoditi zakone koji postoje. Kina ima zakone koji štite okoliš, ali nitko za njih ne mari, jer je to u suprotnosti s interesima kapitala. Multinacionalne korporacije su toliko utjecajne da mogu vršiti pritisak na kinesku vladu da ne provodi zakone koje je sama donijela. Onda se Kina krivi za sve, a pravi krivac je negdje drugdje. U Kini je na vlasti radnička i narodna partija, ali ne dozvoljava radničkoj klasi da provodi zakone o zaštiti okoliša.

I na kraju zadnja tema o kojoj želim razgovarati je rudarska industrija, na granici Čilea i Argentine. Ogromna ulaganja su samo pripreme za iskorištavanje resursa. No, u procesu proizvodnje će se koristiti arsen i druge kemikalije, koje su potrebne u procesu kod zlata, srebra i bakra. To će zagaditi rijeke i kontaminirati polja, osobito ona pod vinovom lozom, a da ne spominjem devastaciju koja će se dogoditi.

Svakoga dana će se koristiti 36 tisuća tona dinamita.Cijele planine će biti uništene. To će promijeniti slivove voda, a snijeg koji se otopi neće imati kamo otjecati. Sve to će imati štetan utjecaj. Vidim da niti Piñera u Čileu, ali ni predsjednica Kirchner ne spominju ovaj problem.

Radio Cenetenario: To je stvarno kompletna analiza. Hvala Vam, nadam se da ćete se zabaviti na odmoru u Kaliforniji. Malo je vruće, ali globalno zatopljenje je činjenica.

James Petras: Da to se nabolje vidi u Australiji, gdje se smjenjuju požari i poplave, jedno za drugim. No, što da se radi? Vlade slušaju diktat velikih kapitalističkih magnata. Istinski socijalizam je jedini način da se spasi, ne samo društveni život, već i cijela planeta.
 
 
izvor: advance.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12510"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]