NIJEMCI SU JEDNU SVOJU A-BOMBU BACILI KOD KURSKA I CIJELI SOVJETSKI PUK PRETVORILI U PEPEO

Japan uobičajenim ceremonijama obilježava 72-godišnjicu američkog atomskog napada na Hiroshimu i Nagasaki.

Danas su nuklearne bombe i tisuću puta razornije. Međutim, i bačene na japanske gradove bile su više nego dovoljno moćne.

Od samih atomskih eksplozija i njihovih posljedica, u Hirošimi je poginulo 140.000, a u Nagasakiju –74.000 ljudi, uglavnom civili, žene i djeca. Tako je čovječanstvo ušlo u atomsku eru.

Neki su uvjereni da su SAD primijenile atomsko oružje protiv Japana da bi SSSR prodemonstrirale svoju moć – da bi Staljin znao svoje mjesto u novom Američkom svijetu. To je dijelom točno, ali se prešućuje ono što je u svemu interesantnije i strašnije.

“Atomska epopeja” je i danas tajna iza sedam brava.

Zna se da su Nijemci prvi počeli raditi na atomskom oružju, ali da je, zbog nečega, zatajio njihov organizacijski talent i da njihov atomski program nije ničim posebnim rezultirao. Nabacuje se da je za to kriva sama ideologija nacizma koja je Njemačku lišila mozgova židovskih atomskih fizičara.

Američki general – Leslie Groves, koji je rukovodio “projektom Manhattan”, odnosno proizvodnjom atomske bombe – još je dodavao da su Nijemci podbacili i zato što se A-bombom nije bavio Wehrmacht.

Amerikanci naglašavaju da je samo njihova formula bila ispravna. A oni su se odlučili za A-bombu da štede sredstva i da u projekt uključe i strane znanstvenike, uglavnom Židove i ljevičare. A tom im je omogućilo da brzo stignu i prestignu Nijemce i da brzo dođu do bombe i da je primjene.

Međutim, u američkoj službenoj verziji postoji masa nepodudarnosti.

Iako su potrošili mnogo više novca nego Nijemci, njihov projekt “Manhattan” je krajem 1944. bio u slijepoj ulici. Nedostajali su im i punjenje i infracrveni beskontaktni detonator. Drugim riječima: imali su samo prototip prljave bombe neznatne snage. A već 1945. su imali najmanje dvije bombe i neophodne količine urana.

Moguće je da su u to vrijeme već imali još nekoliko A-bombi. Ali, otkud im sve to?

Pa, otuda!

“Poklon” je stigao velikom podmornicom U-234. Ona se s njemačkim i dvojicom japanskih znanstvenika uputila ka Japanu, a prevozila je kontejnere sa uranom-235 kojeg je bilo dovoljno za dvije atomske bombe, plus – one infracrvene detonatore. A i još mnogo što drugo. U podmornici je bio i sam izumitelj tih detonatora.

Sve to je iz utrobe podmornice preuzeo osobno Robert Oppenheimer u čijoj nadležnosti je bio znanstveni dio “Manhattana”.

Otada je Amerikancima sve krenulo kao po loju. Već 16. srpnja 1945. su testirali plutonijski bombu implozivnog tipa u Los Alamosu: “Debeljka” kojeg su 9. kolovoza bacili na Hiroshimu.

Zar vam se u ovome ništa ne čini čudnim? Jer, bombu su prvo testirali, pa potom primijenili. Čudno je, pored ostalog, i to što Amerikanci nisu imali “punjenje” ni za jednu jedinu bombu, a onda odjednom – čak za dvije bačene na Japan i za jednu isprobanu u Los Alamosu. Nije bilo detonatora, a onda se pojavili – niotkud.

“Mališa” – bomba bačena na Hirošimu – bila je uranijumskom bomba topovskog tipa. Takvu bombu je izmislio neki američki kapetan Parsons, ali se Amerikanci njome nisu ozbiljno bavili. Neki tvrde ta bomba ima “englesko porijeklo”, da su njeni “crteži” stigli iz Velike Britanije. Moglo bi se dodati da je do “crteža” došla britanska špijunaža. Ali, gdje?

U Njemačkoj! Ovo je toliko bliže istini što je i sam Oppenheimer jednom prilikom priznao da ta bomba ima “njemačko porijeklo”.

U svemu ipak postoji još jedna tajna.

“Debeljka” su testirali u laboratorijskim uvjetima, a već kroz nekoliko tjedana bacili na Japan. Kakva brzina!

Ovo nije pretjerivanje. Treba samo pažljivo gledati fotografije o tom “proizvodu” testiranom s njemačkim detonatorima u srpnju 1945. u Los Alamosu. Taj “proizvod” je bio tako ogroman da ni danas u svijetu nema bombardera koji bi bio u stanju tu bombu podignuti u zrak. Da nije bilo njemačke “pomoći”, Amerikancima bi bilo potrebno još nekoliko godina da tu bombu usavrše i smanje njene dimenzije.

Ovo znači samo jedno: Amerikanci su isprobali to čime su raspolagali i zaključili da će kroz nekoliko godina imati svoje a-bombe, pa riješili da japanske gradove bace – njemačke bombe!

Amerikanci su “Mališu” bacili na Nagasaki i bez prethodnog testiranja. Nisu ni morali jer su tu bombu prethodno više puta isprobali Nijemci.

Mnogo je indicija da su “Mališe” njemačke bombe. Njihovi originalni crteži su bili najstroža tajna sve do danas. Sa popratnim tekstom na njemačkom.

Nijemci su službeno bili obaviješteni da njihova zemlja radi na “moćnom oružju” koje će osigurati preokret u ratu u korist njihove zemlje i da zato treba još samo malo izdržati.

Hitler je na takvom oružju zaista radio. U Njemačkoj je atomsko oružje ne samo isprobavano, nego i primjenjivano.

Sačuvana su svjedočenja i da su Nijemci upotrijebili atomsko oružje da bi probili pozicije sovjetske armije u bici na Kurskoj dugi. Na tom mjestu je u pepeo pretvoren cijeli streljački puk, zajedno s konjima.

U svezi s njemačkim atomskim udarima spominje se i Krim. Nijemci su svoje bombe u borbi isprobavali i južno od Lübecka i na otoku Rigen.

Mussolini je neposredno prije svoje pogibije pisao da Hitler ima tri atomske bombe i da će ih vrlo brzo primijeniti, što će osigurati prijelom u dotadašnjem ratovanju u korist Njemačke.

Zbog čega ih Hitler nije upotrijebio? Iz čovjekoljublja sigurno nije.

Nedostajalo mu je sasvim malo vremena, a njegovo okruženje se potom možda nije usudilo primjeni novo i strašno oružje protiv neprijatelja koji prema Njemačkoj nisu imali nikakve dobre osjećaje.

U tome je bilo i računice.

Moguće je bilo udariti po Londonu prvom balističkom raketom u svijetu V-2 s atomskom bombom (ili bombama). Tu raketu je bilo nemoguće presresti i uništiti. Moguće je bilo i poslati dalekoletne bombardere s nekoliko bombi na New York (u Norveškoj su Nijemci imali 40 aviona za prelet Atlantika). Moguće je bilo nekoliko bombi baciti i na sovjetske trupe u nadiranju i uništiti nekoliko Staljinovih korpusa, ali Staljina to ne bi zaustavilo.

Sve je to bilo moguće, ali ne bi bilo dovoljno za preokret u ratu. Njemačka bi izgubila, a osveta saveznika bila bi tako strašna da nikakve Njemačke danas ne bi bilo …

Inače, moguće je da se Hitlerovih dviju atomskih bombi negdje na jugu Njemačke domogao “Alsos”, odred komandosa kojima je zapovijedao Boris Paškovski, ruski pravoslavni svećenik koji je bio ljuti antikomunist i pukovnik pod zapovjedništvom Dwighta Eisenhowera koji je slao divizije da pročešljaju i dijelove Njemačke koji je trebao pripasti SSSR-u i Francuzima.

Paš i njegovi suradnici su odatle odvozili sve što je imalo veze s njemačkim atomskim programom: atomske reaktore, opremu, “punjenje” za bombe, znanstvenike i najvažnije stručnjake …

Prema ironiji sudbine, i Japan je bio na pragu atomskog kluba. Svoju prvu atomsku probu izveo je – i to sasvim uspješno – na moru. Samo nekoliko dana nakon tragedije Nagasakija …

Amerikanci su na Japan bacili Hitlerove A-bombe, a onda nastavili raditi na svojima. U suštini, Sjedinjene Države i SSSR su svoje atomske bombe proizveli skoro pa u isto vrijeme.

Amerikanci tek “dlaku” ranije. Zato i nisu mogli ucjenjivati Staljina koji je znao da svoje bombe nemaju, a da su njemačke već upotrijebili …
 
(fakti.org)

Ako ste se počeli pripremati za sudnji dan i ako polako formirate svoje zalihe, ubrzo ćete shvatiti na koje sve stvari niste pomislili prilikom skladištenja

Na početku će vam djelovati kao da je lista vrlo kratka, ali vjerujte da ste mnogo toga propustili.

Možda ne bi bilo loše da provjerite da li ste pripremili sljedeće stvari, pošto će vam one u nekom trenutku sigurno zatrebati:

1. Alkohol
Glavna dva svojstva alkohola koja će nam biti potrebna jesu njegov učinak na naš živčani sustav i sposobnost dezinfekcije. Pomislite samo na sve one ljude koji bi dali sve za bocu svog omiljenog viskija ili piva.

2. Sapun
Pored dezinfekcije, zažaliti ćete ako ne budete imali dovoljno sapuna. Bez osnove sanitacije, razbolit ćete se vrlo brzo, a to sigurno ne želite u razdoblju kada lijekovi ne budu dostupni i kada će vam trebati što više energije i snage. Najbolje bi bilo da osigurate sebi velike količine antibakterijskog sapuna kao što je Lisol.

3. Otvarači za konzerve
Većina hrane koju budete skladištili će najvjerojatnije biti u obliku konzervi, što znači da je otvarač za konzerve neizbježna stavka. Međutim, sigurno je da vam neće biti dovoljan samo jedan. Što ako ga slomite?

4. Upaljači i šibice
Upaljača i šibica nikad nije dosta. Točno je da možete zapalite vatru i bez njih ali je suviše teško i komplicirano. Uzmite u obzir da upaljači i šibice nisu skupi, a uštedjet će vam puno vremena.

5. Toalet papir
Razlog za pohranu toalet papira je više nego očigledan. Jeste da je u pitanju jednostavna stvar bez koje se može živjeti, ali sigurno je da vam čini život lakšim. Učinite si uslugu i potrudite se da imate dovoljno toaletnog papira za izvanredne situacije. Možda ne bi bilo loše da imate i dodatne zalihe papirnatih maramica i ubrusa za svaki slučaj.

6. Škare
Možete imati mnoštvo noževa, ali škare su definitivno nezamjenjive. Škare režu kosu, nokte i brojne druge stvari bolje nego išta drugo. Ne bi bilo loše da u kući čuvate bar 5-6 pari škara za svaki slučaj.

7. Vijci, alat i drugi materijal
Sigurno nećete požaliti ako odlučite spremiti veći dio opreme za popravak i pravljenje stvari. Čak ćete poželjeti i da ste spremili više jer su to stvari koje je teško mogu improvizirati.

8. Analgetici
Nabavite jake lijekove protiv bolova, jer vrlo lako može dogoditi da dobijete katastrofalnu zubobolju, a to je nešto što nije baš lako trpjeti. Ne brinite zbog roka trajanja jer ovi lijekovi jedino mogu izgubiti na jačini. Najbolje bi bilo sačuvati jake analgetike poput kodeina.

9. Municija
Ova stavka je sasvim očigledna. Čak i ako imate oružje, ono vam ne znači ništa ako nemate streljivo. Municije nikad nije previše.

Između ostalog, ne bi bilo loše sačuvati i nešto lukova i strijela za svaki slučaj, pošto je vatreno oružje prilično glasno i privlači pažnju.

10. Izbjeljivač (H2O2)
Zamislite da vam se prelije septička jama i da je kontaminirani otpad svuda oko vas. Biti će vam potrebno nešto brzo da dezinficirati vodu tako da je možete sigurno piti. Jedan od jednostavnih načina da se riješe  ova dva problema je izbjeljivač. To je jeftino sredstvo za čišćenje koje pjednostavno morate imati pri ruci.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Kada se radi o hitnom slučaju, ili katastrofi, mnogi pojedinci se nađu nespremni. I većina robnih polica će biti potpuno prazne nedugo nakon kaosa koji bi nastao.

Bolje je biti pripremljen, te da ne završiti u potrebi osnovnih stvari za život i da se nađete u nevolji, žaleći što niste proveli dodatno vrijeme pripremajući neke ključne stvari za vas i vaše najdraže.

Želimo povećati našu sposobnost da ostanemo samodostatni u bilo koje doba krize, što je dulje moguće, tvrdi portal exposingthetruth.com

Iako ne postoje precizni odgovori, obično se vjeruje da ljudsko tijelo ne može preživjeti dulje od dva do tri dana bez vode, u odnosu na četiri do šest tjedana bez hrane. Za razliku od tog konsenzusa, međutim, jedan čovjek je prkosio tom ustaljenom pravilu.

82-godišnji Prahlad Jani, tvrdi da je nije jeo nikakvu hranu ili pio nikakvo piće tijekom 70 godina, a trenutno je proučavan od strane indijskih vojnih znanstvenika. Ako je istina – on vara biologiju. Većina nas, međutim, će trebati pronaći hranu i vodu. Postali smo toliko navikli da imamo takve stvari dostupne svuda oko nas, da kada katastrofa udari svom svojom silinom, svatko tko je nespreman će paničariti.

Tijekom katastrofe možete očekivati ​​smetnje u električnoj mreži, tako da je pametno ulagati u generator struje za svoju obitelj. Također možete očekivati ​​da vidite brzu nestašicu hrane, vode, goriva, baterija, leda, ugljena, i hrane za bebe.

Ako želite pouzdano imati struju u bilo kojoj situaciji, to također može biti dobra ideja za izgradnju svoje ​​vlastite baterijske centrale.

U nastavku je sastavljen popis prijedloga u koje bi se moglo investirati ili dodati na vlastiti set za hitni ‘opstanak’.

Voda

Imati sredstva za pročišćavanje vode u nuždi, će vam pomoći da zadržite sebe i vašu obitelj hidratiziranom. Kako bi pročistili svoju vodu, potrebne su vam tablete za pročišćavanje vode u vašem setu za opstanak, ili osobna boca sa filterom za vodu koji uklanja bakterije i druge nečistoće.

Ili ste mogli uložiti u svoj obiteljski filter vode. Naravno, filter možete napraviti i vi sami. Vi također morate pripremiti pitku vodu iz zagađenih izvora, možete to učiniti na slijedeće načine: destilacija – prokuhavanje vode, a zatim prikupiti paru koja kaplje i dobiti čistu vodu u posebnu posudu, filtriranje – ulijte vodu kroz proizvedeni ili “filter” sustav kućne izrade, u nastojanju da se uklone kontaminanti.

Upaljač za Vatru

Imati način da ostanete topli, ili da skuhate hranu, ako je potrebno. Dopunite pribor s upaljačem, svijećama, šibicama, ili bar kremenom, ili bilo kakvim gorivom za kuhanje, itd.

Pribor za Prvu Pomoć

Vaša prva pomoć treba uključiti grickalicu za nokte, flastere, gaze, zavoje, bactin ili jod, termometar, rukavice, pincete, knjižicu prve pomoći i sve druge predmete koje pronađete relevantnima. Možda, neki Tylenol za neočekivanu groznicu? Aspirin ili bilo koji drugi lijek koji možda ćete trebati ili poželjeti.

Alati za Preživljavanja

Nož za opstanak se može se koristiti za rezanje mesa i hrane, deranje kože, izgradnju zamki, izgradnju skloništa, rezanje drva, obranu, rezbarenje, lov, i kopanje. Ostale stavke koje se uključuju u pribor alata su: vreće za smeće, Zip-Tip zamrzivač vrećice, ljepljiva traka, pribor za šivanje, aluminijska folije za kuhanje, otvarač, plinski spremink – bombica, ribolovni flaks, baterije, baterijska lampa, pamučne krpe, čekić, odvijač, pila, sjekira, uslužni nož, škare, čavli, vijci, žice, i staklene posude.

Može biti pametno da se nadoda i toaletni papir, papirnati ručnici, i drugih sanitarni predmeti, kao što su sapun, ženski higijenski proizvoda ili pelene. Te stavke mogu biti pohranjene dugo vremena.

Hrana

Med traje gotovo zauvijek, i sol ima razne namjene: konzerviranje mesa i ribe, upija vlagu u posudama,  poboljšava okus, prirodni čistač, ublažuje pčelinje ubode, ublažuje ubode komaraca, služi za četkanje zuba, među ostalim namjenama.

Krumpir, grah i riža mogu biti pohranjeni dugo vremena, možda želite uključiti još na listu: brašno, šećer, mlijeko u prahu, i to sve ćete morati držati na suhom. Možete sačuvati vlastitu hranu da traje duže, inače je vjerojatno dobra ideja da se konzervira povrće kao što su: kukuruz, grašak, zeleni grah, i voće, kao što su breskve i kruške, koje se može lako jesti izravno iz konzerve, bez kuhanja, ako je potrebno.

Federalna Agencija za Krizni Management (FEMA) preporučuje da imate minimalno tri dana zaliha hrane. Oni također preporučuju da jedan galon vode po osobi, po danu. U SAD-u, da posjetimo, ako imate zalihe hrane za više od 7 dana, smatrat će vas se teroristom, a ne preppers-om

A možda i vaš susjed ima nešto što ćete željeti ili će vam biti potrebno, možda vam ponestane WC papira ili trebaju bandaže – dobro imati nešto s čim možete trgovati ili napraviti trampu. U situaciji katastrofe stvari poput alkohola i cigareta će biti visoko tražene i teško će se naći, ističe portal exposingthetruth.co.

Naravno, sami uvelike ćete se pripremiti opskrbljujući se vlastitom hranom, moći identificirati lokalne biljke i bobice, i biti u izravnoj vezi sa svojim susjedima i lokalnim poljoprivrednicima, koraci su koji imaju malo financijskog troška i brojne izravne koristi, bez obzira na to što se događa .

Da li je priprema za preživljavanje (preppers, survivalist) ikad bila loša ideja?
 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković)