Slavni fizičar i kozmolog kaže da su nove teorije učinile stvoritelja svemira “tehnološkim viškom” i da su zakoni fizike dostatni da se dogodi Veliki prasak

Knjiga prof. Stephena Hawkinga “Grand Design” (“Veliki plan”) koju je napisao 2010. godine podigla je pun prašine.

Napisao ju je u suradnji s američkim fizičarom i piscem Leonardom Modinowim, koji je 2005. već bio koautor jedne Hawkingove knjige, “Kraća povijest vremena”. U knjizi Hawking navodi da je otkriće prvog egzoplaneta (planeta u orbiti oko neke druge zvijezde, a ne Sunca) srušilo tvrdnju “oca fizike” Isaac Newtona da svemir nije mogao nastati iz kaosa nego ga je morao stvoriti Bog.

To čini koincidenciju naših planetarnih uvjeta – jedno Sunce, sretna kombinacija udaljenosti Zemlje od Sunca i njegove solarne mase, mnogo manje iznimnom i manje uvjerljivim dokazom da je Zemlja pažljivo stvorena samo da bi udovoljila nama, ljudskim bićima – piše Hawking u knjizi.

Time taj donedavni predavač na katedri Lucasijanskog profesora matematike na Cambridgeu negira tvrdnju svog prethodnika, jer tu istu katedru koju Hawking držao od 1979. do 2009. i Isaac Newton držao je od 1669. do 1702.

Zato što postoji zakon poput zakona gravitacije, univerzum se može stvoriti iz ničega i stvorit će se. Spontano stvaranje je razlog što postoji nešto, a ne ništa, zašto univerzum postoji, zašto mi postojimo. Nije neophodno prizivati Boga da bi se dodirom zapalio plavi papir i pokrenuo univerzum.

Još od 1974. taj genijalni fizičar, koji je zbog neuromuskularnog oboljenja već desetljećima prikovan za kolica i može govoriti samo pomoću sintesajzera glasa, pokušava spojiti dva kamena temeljca moderne fizike, Einsteinovu teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. U svojoj bestseler-knjizi “Kratka povijest vremena” 1988. napisao je:

“Otkrijemo li cjelovitu teoriju, to bi bio vrhunski trijumf ljudskog razuma – jer onda ćemo spoznati um Boga”.

Hawking se deklarirao kao agnostik ili ateist

Hawking se deklarirao kao agnostik ili ateist, a često je isticao da riječ “Bog” u svojim izlaganjima koristi uglavnom metaforično. On kaže da “nije religiozan u običajenom smislu te riječi” i da vjeruje da “univerzumom vladaju znanstveni zakoni. Te zakone je možda postavio Bog, ali Bog ne intervenira niti te zakone krši.”

Kad su Hawkinga 2004. pitali koliki mu je IQ, on je odgovorio: “Nemam pojma. Ljudi koji se hvališu svojim IQ-om su najobičniji luzeri.”
 
(vecernji.hr)

Međutim, to nije prava namjena ovih strojeva. Oni su dizajnirani kako bi otvorili portal u drugu dimenziju

Dr. Edward Mantil, fizičar iz CERN-a u Ženevi u Švicarskoj, koji se specijalizirao za istraživanja o subatomskim česticama i njihovom međusobnom djelovanju, rekao je da CERN ne služi za ono za što mnogi vjeruju da služi.

Sigurno znate da se u CERN-u nalazi Veliki sudarač čestica (LHC), ogromni znanstveni instrument promjera 30 kilometara koji se navodno koristi za istraživanje postanka svemira. Međutim, to nije prava namjena ovog stroja. On je dizajniran kako bi otvorio portal u drugu dimenziju.

Zamislite naš svemir kao stranicu knjige, kao dio mnogo većeg skupa svemira povezanih koricama, odnosno dimenzijama. Svaka od stranica krije svoju posebnu priču i nijedna nije u kontaktu s drugom stranicom kao što tintu s papira ne prelazi na narednu niti bilo koju drugu stranicu. Dakle, svaka stranica je univerzum za sebe.

Istraživanja ovakvog fenomena su započela još šezdesetih godina prošlog stoljeća, a mislilo se da univerzumi ne mogu ostvariti kontakt jedan s drugim sve do osamdesetih godina. Tada je uloženo nekoliko milijardi dolara u istraživanje ideje da dovoljno velika količina energije u malom prostoru može probiti stranicu i omogući nam da virnemo u drugi univerzum.

Mnogi znanstvenici su bili zabrinuti zbog tog projekta, ali su odlučili ustraati s tom idejom u ime znanosti. Tako je nastao CERN, a glavni zadatak je bio da se portal otvori i zatvori čisto da bi se dokazalo da je to moguće.

Pojavila se pohlepa za saznanjem o tome čega sve ima u novom univerzumu i uložene su ogromne sume novca u ovaj projekt. Javnosti je izložena službena priča o “razumijevanju svemira”, dok je prava istina sakrivena.

Skupina znanstvenika koja radi u CERN-u se naziva “obitelj” i mijenja se s vremena na vrijeme pošto neki članovi umiru ili odlaze u mirovinu. Dr. Mantil je član Obitelji i ispričao je što se dogodilo prošlog četvrtka:

“Bio je to običan dan. Bila su zakazana dva sudara u LHC-u, jedan u 9 ujutro i drugi u pola 7 popodne. Oba su prošla odlično i eksperimenti su označeni kao uspješni.”

“Oko 7 popodne, tim je napustio sobu za promatranje, a stroj je stavljena u mod čekanja. Zatim sam dobio poruku na svom pageru u kojoj je pisalo “dnevna soba”. Primijetio sam da je i dr Selin De Akor također dobila poruku. Uputili smo se u ovu posebnu prostoriju u kojoj su se donosile ozbiljnije odluke.”

U sobi je bio čitav tim, a na čelu stola je sjedio Otac, mlada ambiciozna fizičarka po imenu Sandra O Riley. Nju zovemo Otac zato što ona zadaje naređenja čitavom timu Obitelji. Raspoloženje je bilo prilično napeto. Ona je u jednom trenutku rekla “Danas ćemo probati sa 40 tera elektron volti”.

Njene riječi su izazvale potpunu tišinu, a zatim su se uzbunili dr Akava i dr De Akor, rekavši kako stroj ne bi mogla podnijeti toliku energiju. Svi prosvjedi su ignorirani. Otac je rekla: “Sastajemo se u kontrolnoj sobi u 22h”. Napustili smo dnevnu sobu u potpunoj tišini.

Ukoliko stroj ne bude mogao podnijeti toliku energiju, uništit će stroj vrijedan nekoliko milijardi dolara, dok ćemo inače možda konačno uspjeti otvoriti portal. U 22h smo se okupili u kontrolnoj sobi i započeli eksperiment.

Puštena je prva čestica, a zatim i druga. Energija je sve više rasla dok u jednom trenutku nije dosegla 40 TeV. Kada su se oblaci čestica mimoišli, prvo smo primijetili da je temperatura u prostoriji porasla i počeli smo paničariti. Netko je uzviknuo “Zaustavite stroj! Doći će do eksplozije! “. Međutim, Otac je rekla “Čekaj!”. Ona je pokazala na temperaturu jezgre, koja je bila sasvim normalna.

Zatim smo se svi okrenuli i pogledali u termostat prostorije na kom je sada pisalo 35C, iako smo započeli sa 20C. “Započnite sudaranje”, uzviknula je. U trenutku sudara, zasljepljujuća svjetlost je obasjala sobu, a temperatura se vratila na 20C. Nismo mogli vidjeti čak ni prst pred okom. Odjednom smo čuli stravičan vrisak. “Jeste li svi dobro?”, pitala je Selin. Ja sam uzvratio da sam dobro. Svi članovi Obitelji su se počeli javljati dok su se naše oči pokušavale priviknuti na svjetlost.

Uz zvuk pritiska gumba za izvanredne situacije, prostoriju je obasjala crvena svjetlost. Mogli smo razaznavali sjene, ali ne i odlike osobe. Prošlo je 2 minute, a Otac se nije oglasila. Nije joj bilo ni traga ni glasa. Otvorio sam izlaz za izvanredne situacije i izašao do kutije s osiguračima da isključim svjetlo i vratim normalno osvjetljenje.

Otrčao sam natrag u kontrolnu sobu i primijetio sam da ništa u prostoriji ne fali, osim što Otac nije sjedila na svom mjestu. Tamo gdje je sjedila su ostali samo njen nakit i njena odjeća, ali njoj nije bilo ni traga ni glasa. Nestala je”.

Ova priča možda prikazuje realno stanje u kakvom se mogu naći zaposlenici čestičnog ubrzivača CERN u Švicarskoj, no najbitnije je napomenuti da oni NEMAJU POJMA ŠTO RADE!
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Nakon što su pronašli dvije nove subatomske čestice barioni, znanstvenici iz CERN-a su rekli da bi sve što znaju o fizici moglo biti pogrešno

“U narednih par godina ćemo konačno moći u potpunosti razumjeti prirodu ili ćemo se po prvi put suočiti s pitanjima na koja nikako nećemo moći nađemo odgovor”, rekao je Harry Cliff, fizičar iz CERN-a, prenosti businessinsider.com.

Cliff navodi da bi najveće poteškoće u tom razumijevanju mogli biti zakoni fizike.

Cliff kaže da postoje dva najopasnija broja u univerzumu koja predstavljaju srž materije, građe i života diljem svemira.

“Kada bi ova dva broja bila imalo drugačija, svemir bi bio prazno, beživotno mjesto”, smatra Cliff.

1. Opasni broj: Snaga Higsovog polja

Prvi opasni broj je vrijednost koja određuje snagu takozvanog Higsovog polja, nevidljivog energetskog polja koje se razlikuje od ostalih magnetskih polja u svemiru.

Dok se čestice kreću kroz Higgsovo polje, one dobivaju masu i postaju protoni, neutroni ili elektroni koji sačinjavaju atome i sve što se nalazi oko nas.

Bez tog polja mi ne bismo postojali.

Postojanje Higsovog polja je neizravno dokazano preko postojanja elementarne čestice koja je nazvana Higgsov bozon. U teoriji, nemoguće je da postoji Higgsov bozon, a da nema Higgsovog polja.

Međutim, postoji nešto vrlo misteriozno o takozvanom Higgsovom polju.

Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti i kvantne mehanike, Higgsovo polje može se nalaziti u dva stanja.

U prvom bi ono bilo isključeno i imalo vrijednost nula, što znači da ne bi davalo masu česticama. U drugom stanju bi bilo uključeno i stvaralo vrijednost koja je “beskonačno velika”. Međutim, fizičari navode da se ono ne ponaša ni na jedan od ta dva načina.

“U realnosti je Higsovo polje samo malo uključeno”, kaže Cliff. “Njegova vrijednost nije nula, ali je nekoliko tisuća trilijuna puta slabije od pune vrijednosti. Ta vrijednost je ključna. Kada bi ona bila iole drugačija, ne bi postojala nikakva fizička građa u svemiru”.

Znanstvenici ne znaju što definira vrijednost Higsovog polja, ali se nadaju da će doći do tog odgovora kada detektiraju nove čestice u ubrzivaču čestica u CERN-u.

2. Opasni broj: Snaga tamne energije

Drugi broj je vezan za dubine svemira i kompleksni fenomen poznat kao tamna energija.

Tamna energija, odbojna sila koja je odgovorna za ubrzano širenje svemira, prvi put je izmjerena 1998. godine.

Cliff je rekao da još uvijek nije poznato što je točno tamna energija, ali vjeruje se da je to energija praznog prostora ili vakuuma.

Ukoliko je ta teorija točna, moguće je zbrojiti svu energiju praznog prostora i dobiti vrijednost snage tamne energije. Iako su teoretski fizičari to postigli, postoji jedan problem s konačnim odgovorom.

“Tamna materija bi trebao biti 10.120 puta jača od vrijednosti koju dobivamo pomoću astronomije”, rekao je Cliff. “To je broj toliko velik da vam se zavrti u glavi od pomisli na njega … Ta vrijednost je nekoliko tisuća trilijuna trilijuna trilijuna puta veća od broja atoma u svemiru”.

S druge strane, vrijednost tamne energije je manja nego što su teoretičari predvidjeli. Da je odbojna sila tamne energije toliko jaka kao što su teoretičari predvidjeli, ona bi razorila naš svemir. Fundamentalne sile koje drže atome na okupu bi bile nemoćne i ništa ne bi se mogle formirati – ni galaksije, ni zvijezde, ni planeta niti život.

Cliff je rekao da se samo na jedan način može doći do konkretnih odgovora, iako to nikada neće moći sa sigurnošću dokazati.

“Kada bismo na neki način mogli potvrditi da je naš svemir samo jedan u sklopu milijardi drugih svemira, onda bismo mogli shvatiti zašto su ove vrijednosti podešene na točno određene opasne brojke”, rekao je Cliff.

Da bi to dokazali, fizičari bi morali otkriti nove čestice koje bi podržale radikalne teorije poput teorije struna, koja predviđa postojanje više svemira. Samo na jednom mjestu u svijetu trenutno mogu otkriti te čestice, a to je veliki sudarač čestica u CERN-u.

Također, fizičari imaju samo tri godine prije nego što se Veliki sudarač čestica isključi zbog nadogradnje.

“Ulazimo u eru fizike u kojoj se javljaju čudna svojstva svemira koja ne možemo objasniti, u eru u kojoj postoji mogućnost da živimo u jednom od mnoštva svemira iako to ne možemo dokazati, u eru u kojoj nikada nećemo uspjeti odgovoriti zašto postoji nešto umjesto da nema ništa”, rekao je Cliff.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Samo u zadnje vrijeme je bilo 13 potresa jačine preko 6 Richtera. Neki od njih su bili prilično jaki, kao recimo onaj u Nepalu koji je bio jačine između 6,6 i 7,8 Richtera

Šteta je bila ogromna, da ne spominjemo broj stradalih od nekoliko tisuća. Posljednji potres jačine 7,1 do 7,5 Richtera je pogodio Papua Novu Gvineju, ali srećom nije uzrokovao veću štetu.

Ono što se sasvim slučajno poklapa s ovom tektonskom aktivnošću jeste da je CERN u Ženevi, Švicarska, nedavno ponovno pokrenuo svoj Veliki sudarač čestica (LHC), baš prije nego što su počeli ovi potresi.

LHC je najjači i najveći sudarač-ubrzivač čestica na planeti, a dok ga većina znanstvenika smatra ključnim za daljnja otkrića o univerzumu, neki poput Stephena Hawkinga upozoravaju na štetu koju on može nanijeti planeti, čovječanstvu i vremensko-prostornom kontinuumu.

Samo par mjeseci nakon otkrića Higsovog bozona ili takozvane “Božje čestice” u srpnju 2012. godine, CERN je završio svoj prvi kontinuirani rad tijekom kojeg je izvršeno oko 5 milijardi sudara energijom od 8 teravolti. Samo 400 od svih ovih sudara je proizvelo neke rezultate.

Danas su skoro udvostručili energiju sudara na 13 teravolti. Plan je izvršiti još jedan kontinualan rad od tri godine, a CERN je ovoga puta najavio da je cilj “hvatanje tamne tvari” i “otkriće drugih dimenzija”.

Iako bi bilo lijepo da saznamo pravu istinu o univerzumu i nama samima, sigurno ne bi trebalo to raditi po cijenu našeg planeta.

Jednostavno rečeno, LHC u CERN-u stvara najveće magnetsko polje na čitavoj planeti, veće i od onog koje stvara sama planeta. Možda se povezivanje LHC-a sa seizmičkom aktivnošću promatra samo kao spekulacija, ali se mora uzeti u obzir djelovanje magnetizma na slojeve Zemlje.

Svaki put kada se u CERN-u napravi sudar, energija koja se oslobodi uzrokuje ogromne magnetske vibracije na Zemlji, zbog čega postoji velika vjerojatnost da ti sudari na neki način utječu na nedavne potrese.

Interesantno je da je nakon veće aktivnosti LHC-a 2010. godine nastao potres jačine 8,8 Richtera u Čileu, koji je bio jedan od 6 najrazornijih u povijesti.

Nadajmo se samo da nas želja za znanjem neće rasturiti u paramparčad ili dovesti do toga da nas proguta neka crna rupa.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Stvarnost nije tako očita i jednostavna kao što mi to mislimo, neke od stvari koje smo prihvatili kao istinite zapravo to nisu. Znanstvenici i filozofi su uložili veliki trud da promijene našu percepciju, kao što je to vidljivo u nastavku

Ovih 10 primjera u nastavku pokazuju na što se misli

1. Velika glacijacija
Velika glacijacija je teorija o konačnom stanju svemira. Prema toj teoriji, svemir ima ograničenu opskrbu energijom, a kada te energije konačno nestane, svemir će se naći u smrznutom stanju. Gibanja čestica će se postupno usporiti i na kraju prestati gibati čime će nestati toplinske energije proizvedene gibanjem čestica i nastat će stanje apsolutne nule, koju do sada nitko nije uspio postići.

3. Subjektivni idealizam
George Berkeley, otac idealizma, tvrdi da sve postoji kao ideja u nečijoj glavi, da postojimo samo ako smo opaženi. Jedan od njegovih kritičara je udario kamen sa zatvorenim očima i rekao: “Evo, demantirao sam tvoju teoriju!” Potkrijepio je to objašnjenjem da kada bi kamen stvarno postojao samo u njegovoj mašti, on ga ne bi mogao udariti sa zatvorenim očima.

4. Platon i Logos
Platon je tvrdio da izvan naše percipirane stvarnosti leži svijet “savršenog” oblika, da je sve što vidimo samo imitacija stvari kakve one doista jesu. Tvrdio je da jedino putem filozofije imamo šanse uvidjeti kakve stvari doista jesu, otkriti savršeni oblik svega što percipiramo. Također, Platon tvrdi da je sve što postoji nastalo od jedne tvari, po njemu su i dijamanti i zlato i izmet psa svi od iste osnovne materije, samo u drugačijem obliku, što je otkrićem atoma i molekula zapravo i dokazano kao točno.

5. Prezentizam
Vrijeme je nešto što percipiramo i dijelimo na prošlost, sadašnjost i budućnost. Prezentizam tvrdi da su prošlost i budućnost izmišljeni koncepti, a samo je sadašnjost prisutna i stvarna. Drugim riječima, sve riječi iz ovog članka će prestati postojati nakon što ih pročitamo, sve dok ih ponovno ne pročitamo.

6. Eternalizam
Enternalizam je upravo suprotno od prezentizma, to je filozofska teorija koja kaže da je vrijeme višeslojno. Teorija je da svo vrijeme postoji istodobno, ali mjerenje je određeno promatračem. Ono što on vidi ovisi o točki gledišta. To znači da dinosauri, Drugi svjetski rat i Justin Bieber svi postoje istovremeno, ali se može promatrati samo s određenog mjesta. Ako se ovako promatra stvarnost, onda je budućnost beznadna i deterministička je slobodna volja iluzija.

7. Mozak u staklenci
“Mozak u staklenci” misaoni pokus je pitanje o kojem raspravljaju mislioci i znanstvenici, koji kao i većina ljudi, vjeruju da razumijevanje čovjekove stvarnosti ovisi isključivo o njegovim subjektivnim osjećajima. Dakle, koja je debata? Zamislite da ste samo mozak u staklenci kojeg pokreću vanzemaljci i ludi znanstvenici. Kako bi to uopće znali i možete li doista poricati da postoji mogućnost da je to vaša stvarnost? Ovo je moderna interpretacija problema kartezijanskog zlog demona. Ovaj misaoni eksperiment dovodi do istog zaključka: ne možemo potvrditi stvarno postojanje bilo čega, osim naše svijesti.

8. Teorija multiverzuma
Multiverzumi ili paralelni univerzumi je teorija da postoje paralelni svijetovi, vrlo slični našima, s malim (ili u nekim slučajevima, velikim) promjenama ili razlikama. Ova teorija nagađa da bi mogao postojati beskonačan broj tih alternativnih stvarnosti.

9. Fikcionalni realizam
To je najfascinantnija grana teorije multiverzuma. Na primjer, Superman stvarno postoji, ili Harry Potter, u nekom od paralelnih svjetova. Ova grana teorije tvrdi da zbog beskonačnog broja univerzuma, sve mora negdje postojati. Dakle, sve naše omiljene fikcije i fantazije mogu biti dio nekog alternativnog univerzuma.

10. Fenomenalizam
Sve zanima što se događa sa stvarima kada ih ne promatramo. Znanstvenici su pomno proučavali ovaj problem, a neki od njih su došli do jednostavnog zaključka – oni nestaju. Filozofi fenomenalizma vjeruju da predmeti postoje samo kao fenomen svijesti. Dakle, vaš kompjuter postoji samo dok ste ga svjesni i dok vjerujete u njegovo postojanje. No, kada se okrenete od njega, on prestaje postojati dok vi ili netko drugi ne stupi u interakciju s njim. Nema postojanja bez percepcije.

 
(nexus-svjetlost.com/uredio: nsp)