Novi Svjetski Poredak » univerzitet

Nevjerojatno saznanje: Ulje kanabisa natjera stanice raka da izvrše samoubojstvo

adminitrix — Thu, 12 Mar 2015 13:11:43 +0000

Ulje kanabisa postiže efekt uništavanja stanica raka u vidu apoptoze (samouništenja), što je i dokazano u testovima na životinjama. Stanice nakon tretiranja kanabinoidi su se uništavale same od sebe

Apoptoza (grčki: απόπτωσις označava opadanje) je oblik programirane stanične smrti koji se javlja u fiziološkim i patološkim procesima u organizmu. Apoptoza je ograničena na pojedinačne stanice, kada sama stanica sprovodi programiranu smrt tj. izvršava samoubojstvo i ne javlja se upalna reakcija.

Za razliku od nje kod nekroze dolazi do smrti velikog broja stanica više različitih tkiva, kao posledica djelovanja stranih faktora, pri čemu se javlja upala.

U patološkim procesima također dolazi do aktivacije programirane stanične smrti. Stanice koje su inficirane virusom npr. stanice jetre – hepatocita inficirane virusom hepatitisa izvrašavaju stanično samoubojstvo (apoptozu).

Kada se uslijed djelovanja nekog štetnog čimbenika kao što su zračenje, infekcija, hipoksija, tumorska mutacija, stanica ošteti u tolikoj mjeri da je popravak nemoguć, a stanica još uvijek živi, pokreće se apoptoza i ovakve stanice izumiru. To je jedan vid obrambene reakcije da bi se spriječio nastanak oštećenja stanica koje mogu npr. dovesti do tumora. Uopće nemogućnost stanica izvršiti apoptozu jedan od bitnijih faktora u nastanku tumora.

KANABIS KAO LIJEK VRŠI APOPTOZU I TJERA STANICE RAKA DA IZVRŠE SAMOUBOJSTVO

Terapeutski potencijal kanabisa je neograničen i seže mnogo dalje od liječenja mučnine i suzbijanja bola.

Kristina Sanchez, molekularni biolog sa Sveučilišta Kompultense u Madridu, Španjolska, proučavala je molekularnu aktivnost kanabinoida više od 10 godina i za to vrijeme su ona i njezini kolege otkrili da tetrahidrokanabinol ili THC, primarna psihoaktivna komponenta kanabisa, uništava stanice tumora ne napadajući zdrave stanice.

Ovo nevjerojatno otkriće je na neki način bilo neočekivano, pošto su Sanchez i njezin tim prvobitno proučavao stanice raka mozga kako bi shvatili način na koji one funkcioniraju.

Međutim, oni su u međuvremenu primijetili da se broj stanica tumora u prisustvu THC znatno smanjuje, kako pri laboratorijskim testovima, tako i u testovima na životinjama.

Sanchez je ovo prvi put navela 1998. godine, objavljujući rad o antikancerogenom djelovanju THC u europskom biokemijskom žurnalu.

“Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, Rafael Mekulam sa Hebrejskog sveučilišta u Izraelu je naveo da primarno spoj u marihuani proizvodi psihoaktivne učinke koji su nam dobro poznati”, objasnila je Sanchez u intervjuu za Cannabis Planet. “Nakon otkrića ovog spojevi koje je nazvano THC, postalo je jasno da ovis pojevi djeluju na razini stanica nekakvim molekularnim mehanizmom”.

Ljudsko tijelo je napravljeno za korištenje kanabinoida, otkrilo je istaživanje

Kasnije istraživanje osamdesetih godina 20. stoljeća, otkrilo je da ljudsko tijelo sadrži dva specifična receptora za THC koji vežu THC i druge kanabionide. Ovi prirodni receptori omogućuju ljudskom tijelu da unosi kanabinoide i ostvari pozitivan učinak na organizam.

“Endokanabionidi, receptori i enzimi koji sintetiziraju i proizvode endokanabinoide, ali i nastaju iz endokanabinoida predstavljaju endokanabinoidni sustav”, dodala je Sanchez.

“Mi sada znamo da endokanabinoidni sustav regulira mnoge biološke značajke: apetit, unos hrane, motoriku, reprodukciju, ali i mnoge druge značajke. Upravo zato marihuana ima tako širok terapeutski potencijal”.

Neki ljudi već koriste ulje od kanabisa pod komercijalnim nazivom “Feniksove suze” kako bi se izliječili od raka. Kada se inhaliraju ili konzumiraju, kanabinoidi dospijevaju u prirodni tjelesni endokanabinoidni sustav, vežući se za specifične receptore na isti način kao i endogeni kanabinoidi. Na taj način se postiže efekt uništavanja stanica raka u vidu apoptoze (samouništenja), što je i dokazano u testovima na životinjama.

“Stanice mogu se uništiti na razne načine, a nakon tretiranja kanabinoidima one su su uništavale same od sebe”, otkrila je Sanchez. “Jedna od prednsti kanabinoida jeste da selektivno napadaju stanice raka. To znači da nemaju nikakav toksični učinak na normalne, netumorske stanice. To je veliki pomak u odnosu na standardnu kemoterapiju koja uništava gotovo sve stanice”.

Upravo takav učinak imaju “Feniksove suze” koje je izmislio kanadski istraživač Rick Simpson, a koje su izliječile mnoge ljude od raka.

“Nije mi jasno zašto kanabis još uvijek nije legaliziran obzirom na svoj široki terapeutski potencijal”, rekla je Sanchez.

RECEPT: KAKO NAPRAVITI ULJE KANABISA – alternative za kemoterapiju (LINK)

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)

PETAR PAN GENERACIJA: Postoji nešto ozbiljno krivo sa mladima u Americi i Svijetu

adminitrix — Fri, 21 Dec 2012 22:11:49 +0000

Kada ćemo napokon priznati da imamo vrlo ozbiljan problem sa ovom generacijom mladih ljudi u Americi i EU? Mi smo ih tako dramatično zanemarili da je teško to pretočiti u riječi. Mi smo podigli cijelu generaciju mladih muškaraca koji ne znaju kako biti čovjek, a mnogi od njih se osjećaju potpuno izgubljeno.

Ponekad se osjećaju tako izgubljeno da “puknu” na vrlo destruktivne načine. Adam Lanza i James Holmes su dva imena koja dolaze u misli. Zašto su masovne ubojice gotovo uvijek mladići?

Zašto se mlade žene ne ponašaju na isti način? Nažalost, Adam Lanza i James Holmes samo su vrh ledenog brijega mnogo većeg problema u našem društvu. Naše mlade žene znatno nadmašuju naše mladiće u gotovo svim važnijim statističkim kategorijama. Mladići su više vjerojatni da će biti slabiji u školi, oni imaju veću vjerojatnost da će imati većih problema u disciplini i više je vjerojatnije da će oni počiniti samoubojstvo.

U prošlosti, naši su se mladi okupljali na ulicama ili u parkovima igrajući se jedni s drugima nakon škole, ali danas većina njih provodi bezbroj sati hraneći svoju ovisnosti pomoću video igara, filmova i drugih oblika zabave. Kada naši mladi odrastu, mnogi od njih su vrlo neskloni uzimanju odgovornosti. Oni žele imati puno seksa, ali oni nisu zainteresirani za brak.

Oni uživaju u blagodatima života kod kuće, ali oni ne žele ići van i nastaviti ciljeve karijeru tako da si oni mogu pružiti iste stvari za sebe. Naši mladići su trebali biti “vođe za sutra”, ali umjesto toga su mnogi od njih postali veliki teret za društvo. Kad ćemo napokon priznati da je nešto pošlo užasno krivo?

Tu je čak i naziv za za onu generaciju mladih muškaraca koji ne žele odrasti. Oni se zovu “Petar Pan generacija”. Oni žele uživati u blagodatima odrastanja bez uzimanja odgovornosti. Član ove “Petar Pan generacije” nedavno je napisao članak za Daily Mail u kojem je raspravljalo kroz što su on i njegovi prijatelji prolazi …

Još nisam već morao odrasti, nisam još spreman.

Bezobzirno, neodgovorno i nezrelo? Da. Ali barem se mogu tješiti činjenicom da nisam sam.

Prošli tjedan, čitao sam da postoji čak i naziv za ljude poput mene. Mi smo ‘Petar Pan generacija’; oveća skupina od 25 do 40 godina starosti, koji postoje u stanju produžene adolescencije, izbjegavajući zamke odgovornosti – brak, hipoteka, djeca - što je dulje moguće.

‘Naše društvo je puno izgubljenih dječaka i djevojčica koji vise van na rubu odrasle dobi “, kaže profesor Frank Furedi, sociolog koji je proučavao ovaj fenomen, na Sveučilištu u Kentu.

“Druga riječ koja se ponekad koristi za opisivanje tih ljudi je “adultescent” – općenito definira kao netko tko odbija da se smiri i da se obvaveže, a koji bi radije išao na fešte u srednjim godinama. ‘

Mladići u Americi se ne ponašaju uvijek na ovakav način. Prije nekoliko desetljeća, ljudi u Americi su se odselili od kuće, oženili i imali djecu mnogo ranije nego što je to sada. No, mladi ljudi danas čini se da žele odbaciti “markere odrasle dobi” što je dulje moguće.

Pa zašto se sve ovo događa?

Pa, postoji cijeli niz razloga. No, svakako roditelji i naš obrazovni sustav mora snositi veći dio krivnje. U prošlosti, mladi su učili što to znači “biti čovjek”, a moral se učio od strane roditelja i škole. Ali danas, većina mladih ljudi imaju vrlo malo razumijevanja onoga što je “muškost”, a naše društvo ih je učilo da moral zapravo nije važan. Umjesto toga, televizija i filmovi neprestano rade portret mladih ljudi kao seksom-opsjednutim neradnicima koji samo žele tulumariti čitavo vrijeme.

Koliko bolje bi bilo naše društvo bilo ako bi trenirali ovu generaciju mladih za ljubav, čast, zaštitu i voditi brigu o drugima?

Sljedeće su 22 statistike dokazuju da postoji nešto ozbiljno što nije u redu s mladim ljudima u Americi danas …

# 1 Muški čine oko 70 % posto svih najlošijih ocjena u američkim javnim školama.

# 2 Oko dvije trećine svih studenata u “posebnim obrazovnim programima” su dječaci.

# 3 Prosječna američka djevojka provede pet sati tjedno igranja video igara. Prosječni američki dječak potroši 13 sati tjedno igranje video igara.

# 4 Prosječna mladi Amerikanac će potrošiti 10.000 sati igrajući video igre prije dobi od 21.

# 5 Jedna studija je otkrila da 88 % posto svih Amerikanaca u dobi između 8 i 18 igraju video igre, i da je ta ovisnost o video igrama oko četiri puta češća među dečkima nego što je to među djevojkama.

# 6 U ovom trenutku, 15-godišnjaci koji su pohađali američke javne škole uopće ne čine gornju polovicu svih industrijaliziranih zemalja kada je riječ o pismenosti u matematici ili znanosti .

# 7 U 2011. godini, SAT* rezultati za mladiće su najgori u zadnjih 40 godina.

# 8 Prema istraživanju koje je proveo National Geographic Society, samo 37 % posto svih Amerikanaca u dobi između 18 i 24 možete pronaći zemlju Irak na karti.

# 9 Prema New York Timesu, oko 57 % posto svih mladih ljudi koji su upisani na američkim fakultetima su žene.

# 10 Predviđa se da će žene biti 60 % posto od svih prvostupnika američkih sveučilišta do godine 2016.

# 11 Čak i ako oni ne diplomiraju na fakultetu, većina mladih muškaraca još uvijek ne mogu naći pristojan posao. Zapanjujućih 53 % posto svih Amerikanaca mlađih od 25 godina s diplomom ili su bili nezaposleni ili podzaposleni tijekom 2011.

# 12 Ovisnost o pornografiji je veliki problem među našim mladima. Zapanjujućih 30 % posto svog Internet prometa sada ide na pornografske web stranice, a jednao je istraživanje pokazalo da 25 % posto svih zaposlenika koji imaju pristup internetu u Sjedinjenim Državama posjećuju seksualne web stranice, dok su na poslu.

# 13 U Sjedinjenim Američkim Državama danas, 47 % posto svih srednjoškolaca je imalo spolni odnos.

# 14 Sjedinjene Države ima najvišu stopu teen trudnoće na cijelom planetu. Ako bi se naši mladići ponašali drugačije to se ne bi događalo.

# 15 U Sjedinjenim Američkim Državama danas, jedna na svake četiri teen djevojke ima barem jednu spolno prenosivu bolest. Ako naši mladi nisu seks-opsjednuti idioti koji trče okolo stalno u potrazi za “rezultatom” bolesti se ne bi se širi poput ove.

# 16 Upravo sada, oko 53 % posto svih Amerikanaca u dobi 18 do 24 godina starosti živi kod kuće s roditeljima.

# 17 Prema jednom istraživanju, 29 % posto svih Amerikanaca u 25 do 34 godina starosti žive još uvijek s roditeljima .

# 18 Mladići su gotovo dvaput vjerojatniji da žive sa svojim roditeljima, za razliku od mladih žena iste dobi.

# 19 Sveukupno, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima u Sjedinjenim Državama upravo sada prema Time Magazine-u.

# 20 Danas, na najnižim vrijednostim svih vremena 44,2% Amerikanaca u dobi između 25 i 34 su u braku.

# 21 Vratimo se u 1950., 78 % posto svih kućanstava u Sjedinjenim Državama je sadržavalo bračni par. Danas, taj broj je smanjen na 48 % posto.

# 22 Mladići su oko četiri puta vjerojatni da će počiniti samoubojstvo, nego mlade žene.

*SAT (Scholastic Aptitude Test) je test sposobnosti koji se koristi kao prijemni ispit za upis na preddiplomske studije u SAD-u. Polažu ga, kako međunarodni studenti, tako i domaći, američki studenti kao dio upisnog procesa za studij.

NoviSvjetskiPoredak.com

EKSKLUZIVNO: Konačno otkriven identitet autora VIRUSA SIDE !

adminitrix — Wed, 10 Oct 2012 15:26:43 +0000

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Ali, da li je to tako …?

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

On je 1961., u svojim dvadesetim, prekinuo fakultetske studije da bi služio u marincima.

Nakon završene dvije godine staža u marincima, prijavio se u mornaričku školu. Tamo je, vrlo brzo, postao kardiovaskularni tehničar. Kasnije je postao jedan od rukovoditelja medicinskog tima za skrb presedniku Lindonu Johnson-u, nakon njegove operacije, 1966. godine.

Za svoje usluge u timu, koga je napustio 1967. Bijela kuća mu je dodijelila tri pisma pohvale. Nakon napuštanja službe, Wright je završio svoju posljednju godinu koledža, a zatim se zaredio i na kraju postao pastor jedne crkve.

Za više od dva desetljeća, naširoko je pisano o “AIDS-u” kao umjetnoj bolesti i vješto prikrivenom genocidnom programu.

“AIDS” je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, koje je nastavljeno u još mnogim gradovima, sve do 1981. godine, kada je i “službeno” nastala epidemija “AIDS-a”.

Temelj za eksperiment je nastao 1973., kada je zdravstveni projekt za gej muškarce na Manhattanu pravio uzorke krvi za testiranje hepatitisa B, u “New York City krvnom centru”.

Rezultati su bili zapanjujući. Jedan, na svaka dva gay uzorka krvi, su bili pozitivni. Nasuprot tome, samo 5% od uzoraka krvi kod “strejt” muškaraca su bili pozitivni.

Razvijena na Institutu za terapijska istraživanja “Merk” u West Point-u, Pennsylvania, prvo sirovo eksperimentalno cjepivo testirano na čimpanzama, jedinoj životinji osjetljivoj na ljudski virus, hepatitis B. Kasnije, cjepivo je isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva.

***

Kao glavnorukovodeći u “NY Blood Center-u” postavljen je Wolf Zmunes. Zadužen je za sve što je vezano za hepatitis B cjepivo.

Zmunes je židov rođen u Poljskoj 1919 godine. Bio je mladi student medicine u istočnoj Poljskoj, kada su nacisti napali zemlju u ljeto 1939. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Njegova cijela obitelj je ubijena od strane nacista u holokaustu. Njegove godine u egzilu u Sibiru, bile su, kako on kaže, dug i taman period, o kojem je on nerado govorio.

Tijekom zatočeništva u Sibiru, više puta su ga ispitivali i tukli agenti KGB-a, jer je odbijao surađivati zbog radi špijunskih aktivnosti. Nakon puštanja iz pritvora 1946., dozvoljeno mu je da završi medicinski studij u središnjoj Rusiji.

Kao student, oženio se jednom Ruskinjom. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti jetre. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri, da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog u zdravstvenom odjelu.

Prema Erin Kellner-u, osnivaču “NY Blood Center”, komunisti dopuštaju Zmunesu i njegovoj obitelji da prisustvuje znanstvenom skupu u Italiji 1969. godine, godine, gdje je on iskoristio priliku i prebjegao na Zapad.

Intervencijom Walsh Mekdermot-a, profesora javnog zdravlja pri New York-škoj bolnici, Zmunes je dobio poziciju laboratorijskog tehničara u “NY Blood Center-u”. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu .

Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis, kada je bio spreman za svoju najvažniju misiju u životu.

Počeo se polako upoznavati sa gay zajednicom. Dodao je homoseksualne liječnike i aktiviste kao njegovo osoblje. Odvođen je i u gay geto, gdje je pregledao javne WC, barove i diskoteke, izučavajući njihove navike. Promiskuitetni homoseksualci postati će savršeni zamorci.

Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.

Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

Želio je osobe koje su mlade, zdrave, odgovorne i inteligentne, a po mogućnosti bijele. Također, morali su imati adresu i broj telefona, i biti spremni osigurati uzorke krvi tijekom dugog vremenskog perioda. Ovaj eksperiment je bio veoma skup, a Zmunes nije želio nikakvu nekooperativnost.

U preliminarnim eksperimentima, Zmunes je prvo testirao svoje prvo cjepivo na čimpanzama. Također, testirao je dvije stotine gay muškaraca, volontera. U mjesecima prije zvaničnog početka eksperimenta, nije bilo nikakvih problema sa čimpanzama ili volonterima. Sada je bio spreman da podesi datum za svoj konačni eksperiment … eksperiment koji će desetkovati gay zajednicu u New York-u, a zatim se proširiti diljem zemlje.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.

Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladiću iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”.

Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi … s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja .. sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu .. kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

1983. godine, objavljuje se detaljan izvještaj sa novim eksperimentima cjepiva “protiv” hepatitisa B, nazvan Kangvane program, nad crnom južnoafričkom djecom.

Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo.

Nakon smrti, Zmunes je ostao upamćen i poštovan od strane malog kruga “uglednih” američkih znanstvenika i međunarodnih medicinskih moćnika koji vode svjetsku medicinsku znanost, međusobno povezanih zajedničkim interesima.

Potom, 11. svibnja 1984., obilježen je sastanak koji je održan u glavnom gradu američke nacije u čast Volfa Zmunesa. Jedan od sudionika sastanka bio je i Dr. Robert Galo, koji je najavio otkriće AIDS-a tri tjedna ranije, prije nego što je i službeno otkriven.

Također, tu su bili i vrhunski vladini znanstvenici za sidu i rak, izumitelji AIDS virusa, šefovi najprestižnijih biomedicinskih ustanova u zemlji, i glavni rukovoditelji farmaceutskih kompanija indoktriniranih u genetski inženjering, proizvodnju cjepiva kao i u biološko ratovanje.

Zaista je čudna ta zlokobna veza između raka i AIDS-a, između eksperimentiranja nad životinjama i genetskog inženjeringa, između tehnologije biološkog ratovanja i farmaceutskih kompanija, između gay eksperimenata i HIV-a, programa cijepljenja i kontaminacije donacija ljudske krvi u zdravstvenim objektima.

Kako to da se misteriozna i neizlječiva bolest pojavi niotkuda, i da ciljano pogađa samo gay populaciju i manjine u jednoj društvenoj zajednici.

Čuveni redatelj Spike Lee, izjavio je da je AIDS bolest koju je projektirala američka vlada i da je namijenjena društvenim skupinama koje su predviđene za brisanje …

Prema najnovijim statističkim podacima objavljenim na internetu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta je umrlo od AIDS-a, a 40 milijuna ljudi je zaraženo HIV-om, a najviše u podsaharskoj Africi.

Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo, da je HIV virus zasijan u gay muškarce preko kontaminiranih cjepiva, kao dio hepatitis eksperimenata. Postoje milijuni bijelih ljudi u subsaharskoj Africi.

Ako je HIV bio prisutan desetljećima, kako neki znanstvenici tvrde, zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Zašto je SIDA u SAD-u, prvi put otkrivena među bijelim homoseksualcima, a ne i kod crnih?

Zašto se prvi slučajevi HIV virusa nisu vidjeli među Amerikancima azijskog porijekla, ili Indijanaca?

Zašto nije bilo slučajeva kod žena?

Zašto nije bilo slučajeva kod novorođenčadi, kod starih, kod ljudi s kroničnim bolestima?

Zašto nije postojalo “inkubacijsko razdoblje” za HIV u SAD?

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na “opću populaciju”, zbog njihovog izopačenog, tzv. života “visokog rizika”.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove politički “korektne” i znanstveno “ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.

Koliko je još smrti od HIV-a potrebno, prije nego što ljudi progovore protiv ovog tajnog genocida i očigledne povezanosti eksperimentalnog cjepiva i uvođenja smrtonosnih virusa kod “selektirane” populacije ..?

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(vestinet.rs/uredio:NSP)

Wall Street biznismen, oličenje uspješnosti uz pomoć oštećenog mozga !

adminitrix — Sun, 30 Sep 2012 16:36:28 +0000

Ljudi s određenim vrstama oštećenja mozga mogu napraviti bolje poslovne odluke. Ovo je zaključak najnovijeg istraživanja, u kome je dokazano da ljudi koji upliću emocije u poslovne odluke uvijek dobiju loše rezultate.

Povezivanje znanosti o mozgu s ponašanjem u investicijama, znanstvenici dolaze do zaključka da ljudi s oštećenjima u dijelovima mozga za emocije, zaista donose bolje financijske odluke.

Istraživanje je obavljeno na 15 pojedinaca koji su imali neku vrstu oštećenja mozga, kao moždani udar ili neku bolest. Njima je oštećen dio u mozgu koji izaziva bilo kakvu emociju, kao na primjer, strah ili anksioznost. Pojedinci imaju normalan IQ, a područja u njihovom mozgu koja su određena za logiku i kognitivno razmišljanje su netaknuta.

Istraživanja su pokazala da su ovi pojedinci u prednosti u odnosu na ostale ljude što se tiče poslovnih odluka. Bili su spremni riskirati s visokim sumama jer nisu imali nikakav strah od neuspjeha. Dok su pojedinci s neoštećenim emotivnim područjima ulagali sigurnije, na manje sume, i na kraju dobili manji posao i dobitak.

Neki od neurologa vjeruju da dobri investitori ili poslovni ljudi mogu biti veoma vješti u suzbijanju emocionalnih reakcija. “Ti ljudi su jednostavno naučili kako kontrolirati emocije u poslu i mogu biti potpuno isti kao ljudi s oštećenim mozgovima”, kaže znanstvenik.

Koristeći sofisticirane tehnologije, poput magnetske rezonance, može se vidjeti kako mozak reagira na procjene rizika i pravljenja izbora u vezi posla. Istraživači mjere moždane kemikalije i istražuju kako oštećenja određene regije u mozgu utječu na ekonomska odlučivanja.

U kasnim 1990-tim, kada su uspostavljene čvrste veze između psihologije i neurobiologije, bihevioralni ekonomisti su se počeli okretati i neurolozima, pored psihologa za pomoć oko ljudskog ponašanja. Ideja je bila da ako može objasniti fenomen kao depresija ili poremećaj pažnje, mogu se objasniti i druge psihološke funkcije.

Danijel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je počeo raditi s neurolozima na sveučilištu u Montrealu. U jednom od istraživanja, koristili su igre na sreću da bi vidjeli aktivaciju u mozgu kada pojedinac očekuje pobjedu. Ustanovili su da se u mozgu pokreće ista moždana aktivnost kada dobijete novčanu nagradu kao i kada osjetite dobar okus, ugodnu glazbu ili drogu koja izaziva ovisnost.

Znanstvenici vjeruju da strah ima najveću ulogu u lošim poslovima

Međutim, priča ima i drugu stranu, emocije mogu imati i korisnu ulogu u financijskom odlučivanju, ali to vrijedi van Wall Street-a. Dok su se oštećeni mozgovi pojedinaca dobro pokazali u laboratoriju, u stvarnom svijetu su pali na nekim financijskim odlukama. Tri od četiri pojedinca s oštećenim mozgom su doživjeli stečaj. Njihova nesposobnost osjećaja straha je dovelo do rizičnog ponašanja.

Njihova iskustva su nam pokazala da emocije mogu odigrati ulogu u zaštiti naših interesa, čak i ako ponekad ometaju racionalno odlučivanje.

Ljudi su razvili strah kao odgovor na mehanizam preživljavanja da bi se zaštiti od predatora. Ali u svijetu gdje predatori ne vrebaju iza svakog ugla, taj strah koji je nekada potreban, sada može izazvati preveliku osjetljivost. Reagirajući na strah koji zapravo ne postoji možemo donijeti nelogičan izbor. To je sad situacija koja postoji na burzama. U burzovnom poslovanju strah je veliki minus i ne donosi dobre osobine

“Postoji mnogo mehanizama koji pokreću naše emocije, i ljudska bića nisu baš tako dobro prilagođena suvremenom životu”.

(NoviSvjetskiPoredak.com)

ANTI NWO RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE: Argentinski model oslobađanja od ropstva i kolonijalizma

adminitrix — Sat, 22 Sep 2012 19:06:59 +0000

Stvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

Mari Trigona

Argentinske tvornice kojima upravljaju radnici predstavljaju radnicima širom svijeta dokaz da mogu bolje upravljati tvornicom bez šefa ili vlasnika. Novi fenomen zaposlenih koji preuzimaju svoja radna mjesta počeo je 2000. godine i postao snažniji dok se Argentina suočavala sa najgorom ekonomskom krizom 2001. godine.

Širom zemlje, tisuće tvornica je zatvoreno i milion ljudi tokom poslednjih godina ostalo je bez posla.

Kao najveća oporavljena tvornica u Argentini, okupirana još od 2001. godine, Zenon tvornica za keramiku u patagonijskoj oblasti Neuquén sada zapošljava 470 radnika. Približno 180 oporavljenih poduzeća koja sada posluju osigurava poslove za više od 10.000 argentinskih radnika.

Zenon iskustvo redefiniralo je osnovu proizvodnje: bez radnika gazde ne mogu upravljati poslom; bez gazde radnici to mogu bolje. Iako su ova iskustva primorana da egzistiraju unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju viziju nove radničke kulture.

Dugoročni zahtev u Zenonu je nacionalna eksproprijacija pod radničkom kontrolom. Ipak, radnici su tamo vodili paralelnu borbu na saveznom sudu da pravno priznaju FASINPAT (’’Tvornica bez gazde’’) zadrugu. Sproveli su brojne političke akcije da pritisnu sudove da legaliziraju zadrugu. Vlada je odgovorila nasilno, koristeći različite taktike da istjera radnike iz tvornice.

Pet puta ih je pokušala izbaciti uz pomoć policije. 8. travnja 2003, tokom najskorijeg pokušaja izbacivanja, preko 5.000 članova zajednice iz Neuquéna došlo je da brani tvornicu.

U listopad 2005. godine, FASINPAT je dobio sudsku parnicu, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao legalno tijelo sa pravom na jednogodišnje upravljanje zadrugom. Kako se bližilo isticanje oktobarskog roka, radnička skupština izglasala je intenziviranje akcija i napora zajednice. 20. listopad 2006. radnici su zahtjevali dugotrajnu pravnu bitku za priznavanje FASINPAT-a na saveznom nivou.

Argentinska radnička klasa proslavila je privremenu pobjedu radnika Zenona. Sa pravno riješenim statusom, FASINPAT se može koncentrirati na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i realiziranje projekta zajednice. Kao dio ove proslave, zadruga je pozvala druge radnike da posjete Zenon kako bi naučili da i oni, također, mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Radnička skupština došla je do zaključka da je sada u poziciji da pouči druge o svojim četiri i pol godina funkcioniranja prema samoupravnim principima.

Radnici u Zenonu izgrađuju nacionalnu mrežu solidarnosti koja održava pokret. Radnici Zenona obično putuju širom zemlje kako bi pružili podršku širokom poretku radničkih konflikata. Kao dio ove inicijative, nekoliko FASINPAT predstavnika proputovalo je kroz predgrađa Buenos Aires-a, držeći govore i sastajući se sa lokalnim radničkim organizacijama.

Za razliku od običnih političkih mitinga, ovi se sastanci fokusiraju na stvaranje klasne svjesti i uzajamne solidarnosti među organizacijama zasnovanim na klasnoj borbi.

Javni i tvornički radnici koji žive i organiziraju se u sjevernim predgrađima Buenos Aires-a posjećuju ove sastanke kako bi u Zenonu naučili samoupravljanje. Radnici Zenona ističu da nije samo njihova proizvodnja samoupravna, već da samoupravljaju i svojim lokalnim sindikatom keramičara.

Fraza “samoupravljanje“ koja je potekla iz španjolskog koncepta autogestion, znači da zajednica ili grupa donosi vlastite odluke, posebno odluke o planiranju i upravljanju. Radnici Zenona pokreću novi sustav organizacije, u poslu u kojem radnici učestvuju u donošenju svih odluka.

Borba u Zenonu nije počela preuzimanjem tvornice 2001. godine. Pokret pogonskih radnika kasne 1998. godine pobjedio je na sindikalnim predstavničkim izborima unutar tvornice, smjenjujući delegate starog sindikata koji je bio vezan za birokraciju i poslodavce. 2000. godine delegati iz pokreta običnih ljudi pobjedili su na regionalnim izborima neuquénskog sindikata keramičara. Nedavno, skupština sindikata neuquénskih keramičara izglasala je novi sindikalni statut, oživjevši demokratske principe i smjernice za sindikat.

Argentina je prisustvovala povratku borbe unutar radnog mjesta, koristeći za svoje oslobođenje povijesna sredstva radničke klase: direktnu demokraciju, štrajk, sabotažu, preuzimanje tvornica. Argentinske radničke borbe u podzemnoj željeznici Buenos Airesa, javnim bolnicama, javnim univerzitetima, bankarskom sektoru, i oporavljenim poduzećima rezultirale su novim vizijama i pobjedama radničke klase.

Danas su radnici organizirali unutarnje komisije koje funkcioniraju autonomno od tradicionalnih sindikata kako bi zahtjevali plaće od kojih se može živjeti i poboljšali društvene okolnosti.

Radničke organizacije širom Latinske Amerike dokazuju da se mogu organizirati efektno i demokratski. Argentinski radnici u podzemnoj željeznici zajedno sa zaposlenima u javnim medicinskim ustanovama, učiteljima u javnim školama, telekomunikacionim radnicima, željezničarima i nezaposlenim radničkim organizacijama, formirali su koaliciju grass-roots radničkih organizacija: Movimiento Intersindical Clasista (MIC, ili Pokret Koalicije Sindikata za Klasnu Borbu).

MIC radi na koordiniranju radnika koji se bore širom Argentine. 14. princip MIC-a objavljuje posvećenost demokratskom organiziranju i jedinstvu među radnicima koji se bore protiv eksploatacije. Radnici koji učestvuju u ovoj koaliciji definiraju sebe kao klasno zasnovane, suprotstavljene i kritičke prema sindikalnoj birokratiji. Ova koalicija ide i ka stvaranju dugoročne sindikalne škole u Buenos Aires-u. MIC-ov prvi edukacioni tečaj fokusirao se na strategije kompanije za fleksibilne radničke standarde i sindikate.

Tri Zenon radnika 12. kolovoza posetila su sindikalni prostor za organiziranje u regiji Buenos Aires-a po imenu San Miguel, 30 kilometara sjeverno od Buenos Aires-a. Radnici koji su bili otpušteni zbog svojih aktivnosti oko sindikalnog organiziranja u nekoliko različitih tvornica, uključujući i Pepsi kompaniju. Snacks i Jabon Federal (severnoamerička kemijska kompanija) prisustvovali su događaju. Predstavnici Zenona sa nekih 100 lokalnih radnika podjelili su svoje iskustvo u građenju klasne svjesti kroz samoupravljanje.

Omar Villablanca radio je u tvornici devet godina. Nedavno se prebacio iz tvorničkog pogona za proizvodnju keramičkih pločica u FASINPAT-ovu komisiju za tisak, gdje koordinira sve, od saopćnja za medije pa do učeničkih posjeta tvornici. Jedan od ključeva uspeha Zenona bio je uključivanje radničke borbe u zajednicu.

Pored proizvodnje keramike, tvornica se posvetila projektima kao što su doniranje keramike komunalnim centrima, gradnji kuća za porodice iz radničke klase, ugošćavanju studentskih putovanja i štampanju keramičkog alfabeta za škole.

Zenon je postao ono što je danas jer su radnici oporavili tvornički unutrašnji trgovinski sindikat. Da nismo osvojili sindikat, Zenon ne bi funkcionirao pod radničkom kontrolom. Radnici Zenona naučili su iz lekcija unutrašnjeg sindikata i slušajući radnike iz drugih tvornica. Bilo je potrebno puno rada da bi se otklonili svi strahovi. Bilo je potrebno puno rada da bi se presjekla pupčana vrpca koja ih je spajala za šefove. Niti jedan radnik Zenona 2001. godine nije imao ideju o preuzimanju tvornice i pokretanju proizvodnje. Gradnja čvrstog oslonca, razmjenjivanje strategije i diskutiranje je ono što nam je omogućilo da dođemo do FASINPAT-ovih postignuća.

Svaka akcija koja se poduzima u Zenonu razmatrana je na skupštini. Činjenica da se ne oglušujemo na direktive izglasane na skupštini je ono što nas dovodi do onoga gde smo danas. Postoje radnici prijatelji koji su učestvovali u sindikatu keramičara koji smo oporavili 1998. godine. Ali danas oni više ne rade sa nama jer su se prodali šefovima i upravi. Za radnike koji su izdali svoje prijatelje radnike nema mjesta u našoj tvornici.

U tvornici imamo različite ideologije i načine razmišljanja, ali imamo zajednički cilj: braniti naše poslove i nastaviti sa radničkom kontrolom unutar tvornice. Ovo je primarni cilj za 260 radnika koji su okupirali tvornicu i 480 radnika koji sada rade u tvornici. Objašnjavamo svakom novom radniku kako smo zamislili radničko samoupravljanje u Zenonu. Orijentiramo ih u našim ciljevima i upoznajemo ih s činjenicom da rad u Zenonu nije običan posao. Rad u Zenonu nije ograničen samo na ulaganje osam sati svog radnog vremena i odlazak kući. Moramo se također i boriti. Nećemo stati dok ne ostvarimo svoj cilj: definitivnu eksproprijaciju i nacionalizaciju Zenona pod radničkom kontrolom.

Znamo ko su naši neprijatelji: vlada i sudstvo, jer su oni udarili na radnike. Jedini saveznici koje imamo su radnici, oporavljeno delegatsko tijelo i borbeni sindikati koji iskreno brane radnike kao npr. CGT [Nacionalna konfederacija rada, nacionalni sindikalni centar], a ne sindikati koji su nas izdali. Naši saveznici su radnici iz Jabon Federal, podzemne željeznice Buenos Airesa, BAUEN hotela, i ostalih oporavljenih preduzeća. Dio naše borbe je izgradnja saveza i promoviranje naših konflikata. U listopadu, imamo važnu borbu, a cilj je definitivna eksproprijacija za čije ostvarenje smo se borili pet godina.

Villablanca je izjavio da su radnici Zenona nedavno inaugurirali dom koji su izgradili za obitelj koja je svoj dom izgubila u požaru. Rekao je da su radnici, savladani emocijama, plakali na inauguraciji zbog osiguravanja rješenja za radničku klasu. Susedstvo ima samo jedan luksuz: crkvu. Nema popločanih ulica, plinovoda ili zdravstvenih klinika. Zaključio je rekavši da vlada ne želi riješiti nejednakost: radnici moraju riješiti svoj vlastiti problem nezavisno od države, političkih stranaka ili institucija.

Sindikalno organiziranje

Carlos Villamonte ima za sobom dugu povijest u Zenon tvornici, iako ima samo 35 godina. Sudjelovao je u naporima da se za obične radnike osvoji mjesto u sindikatu, organizirajući se tajno kasnih devedesetih. Iako ima dosta iskustva u organiziranju i participaciji u generalnim skupštinama u svojoj tvornici, prije govora u San Miguleu nije se obraćao grupama radnika na javnim događajima.

Radio sam u tvornici 17 godina u pogonu za peći. To je bio moj prvi posao. Bio sam tamo još od kad smo osvojili unutarnji sindikat i ponosan sam što mogu reći da sam ovdje od samog početka. Bilo je veoma teško osvojiti unutarnji sindikat u tvornici jer smo to morali raditi tajno. Kompanija je imala vrlo represivan sistem.

Nisu dozvoljavali da idete u druge sektore, da pričate sa kolegama radnicima ili da koristite toalet. Mnogo puta smo morali da komuniciramo razmjenjivanjem ceduljica pod stolom u kafiću ili idući kroz svaki sektor određujući tajno vrijeme i mjesto za susret. Našli smo način da izbjegnemo kontrolu od strane šefa i birokratskog sindikata.

Kada sam počeo da radim u Zenonu, nikada nisam pomislio da ću imati odgovornost zajedno sa grupom radnika koji vode tvornicu. Nismo nabrzaka donijeli odluku da preuzmemo tvornicu. Okolnosti su nas naterale da donesemo odluku. Dok smo mjesecima kampirali izvan tvornice, razvili smo veze sa zajednicom i drugim grupama radnika. Sudac je presudio da smo mogli prodati zalihe koje su preostale od zatvaranja. tvornice. Kada smo prodali sve zalihe nisu nam ostali nikakvi resursi. Traženje solidarnosti na ulici nas je zamaralo. Računi su samo pristizalia a nije bilo načina da ih platimo. Nisam mogao objasniti kćerki, koja je tada imala 10 godina, da je njezin otac ostao bez posla i da čeka šefa da se vrati.

Kada su zalihe bile iscrpene, održali smo skupštinu. Odlučili smo da jednoglasno okupiramo tvornicu i pokrenemo proizvodnju. Ušli smo unutra i lagano počeli s radom. Prvog mjeseca smo proizveli 20.000 kvadratnih metara crijepa. Danas, proizvodimo preko 400.000 kvadratnih metara. Oduvek smo imali podršku zajednice. Dok smo kampirali, ljudi iz zajednice su nam donosili hranu i donirali novac za naš štrajkački fond. Čak su i zatvorenici iz zatvora lociranog iza Zenona izrazili solidarnost s nama donirajući svoju hranu Zenon radnicima. Nakon ovog konflikta postao sam zreliji.

Kada završimo s eksproprijacijom tvornice, naša se borba tu neće završiti. Dan svakog radnika Zenona završava se borbom za naš glavni cilj: da radnici preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom tako da nema isključenja ili marginalizacije. Svako bi trebalo imati pravo raditi i donosi kruh u svoj dom.

Zenon: laboratorij za radničke snove

Mnogi radnici Zenona imali su priliku da putuju u inozemstvo i tamo prenesu svoje iskustvo. Radnici u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj eksperimentirajući u radničkim zadružnim modelima su se željno susreli sa radnicima Zenona da bi razmjenili informacije i strategije. Sindikati i društvene organizacije u Europi izrazili su solidarnost s nastavkom rada FASINPAT-a. U ožujku ove godine, Španjolska nacionalna konfederacija rada (CGT), anarhistički sindikat, tvornici je donirala autobus za prevoz radnika.

Alejandro Quiroga, radnik Zenona koji je prošle godine putovao u Italiju, istakao je da je statut demokratskog sindikata fundamentalan za radničku oslobodilačku borbe. Sindikat Neuquén keramičara je prošle godine glasao u korist novog statuta, kojeg Zenonove novine Nuestra Lucha smatraju zaslužnim za revolucioniranje sindikata. Pod novim statutom, sindikalni delegati i obični radnici plaćeni su istom plaćom, generalna skupština je vladajući organ, a pridruživanje je dobrovoljno, uz plaćanje članarine.

Radnički san se transformirao u ono što je FASINPAT danas (tvornica bez šefa). To je bila radikalna i značajna promjena za običnog radnika. Kasnih devedesetih nacionalne i provincijalne vlade provodile su politiku koja je otuđila radnike. Mnogo puta radnici nisu voljni da se bore, uče, osposobljavaju, razmišljaju o pravima koja imamo i razmjenjuju znanja. 1998. godine, kada je unutarnja komisija osvojila unutarnji sindikat, počeli smo da preispitujemo sindikalni statut za tvornicu.

Stari birokratski sindikat u tvornici nije razmjenjivao bilo kakve informacije sa radnicima. Počeli smo otkrivamti svoja prava za koja nismo ni znali da ih imamo. Otkrili smo statut koji je bio arhiviran i kojeg su šefovi uz pomoć delegata starog sindikata sakrili od radnika. Novi unutarnju sindikat podjelio je sve ove informacije sa radnicima.

Tako smo okupili radnike: postali su motiviraniji i počeli su preispitivati rad kompanije i razgovarali su o novim oblicima organiziranja. Imali smo puno uspjeha sa sindikalnim vodstvom koje je bilo jako, predstavničko i šaroliko. Ovaj sindikat običnih radnika u tvornici dao nam je snagu da pobjedimo na regionalnim sindikalnim izborima 2000. godine.

Još od 1998. godine borili smo se protiv plana Zenon preduzeća da zatvore tvornicu u skladu sa vladinom politikom. Plan Luisa Zenona je bio otpustiti radnike, zatvoriti tvornicu i ponovo je otvoriti sa novim radnicima i novim fleksibilnim radnim standardima. Nadao se da će kada radnici budu otpušteni, svaki radnik ili radnica otići svojim putem, i zaposliti se na drugom mjestu. A kada tvornica bude ponovo otvorena, on bi nametnuo nove radne uvjete sa manjim plaćama, nepouzdanim radnim statusom i većim brojem radnih obaveza.

U listopadu 2001. suočili smo se sa odgođenim isplaćivanjima plaće, a zatim i sa masovnim otpuštanjima u studenom. Uvijek smo znali da borba nije laka. Imali smo snažno vodstvo i podršku radnika. Skoro svi originalni Zenon radnici okupirali su tvornicu, izuzimajuči 40 radnika iz vodstva starog birokratskog sindikata. Broj radnika je sa 256 narastao do današnju cifru od 480 aktivnih radnika: to je nešto na šta smo ponosni.

Mi nudimo ogromnu promjenu u načinu upravljanja tvornicom. Tvornica je u našim rukama, i moramo je održati u radu. Dokazujemo da je naš projekt radnika koji upravljaju tvornicom održiv i sklon poboljšanju. Mnoge činjenice dokazuju da smo u stanju postići ono što gazde nisu mogle: stvaranje poslova, povećanje proizvodnje i poboljšanje odnosa između radnika u tvornici i zajednici. Izgradili smo nove društvene odnose u tvornici Izgradili smo saveze sa univerzitetima, sindikatima i nezaposlenim radničkim organizacijama.

Ovo nije izdvojeno iskustvo ili luda ideja kojom se zanijela grupa ljudi. Zenon je konkretno iskustvo koje je grupa radnika pokrenula. Mnogi ljudi govore o Zenonu kao o laboratoriji za eksperimentiranje sa radničkim snovima. Nakon pet godina razvoja, Argentina nije samo laboratorij: ona je pokazala ekonomsku alternativu onoga što nam nudi kapitalistički model. To je nešto za šta sam ja mislio da neće funkcionirati, i ponosan sam što funkcionira.

Radnici širom svijeta gledaju na ono što su radnici u Patagoniji ostvarili. Gledaju na FASINPAT kao model koji bi kopirali u vlastitim zemljama. Očigledno, ovo je posljedica klasne solidarnosti, s obzirom na to da znamo tko su nam neprijatelji, kako da se organiziramo protiv njega i ojačamo našu borbu. Ne radi se samo o tome da znamo odakle naš neprijatelj dolazi, već i o stvaranju zajedničkih strategija za obranu radničke klase.

Mari Trigona (Marie Trigona) je autorica i prevoditeljica. Živi u Buenos Airesu. Dio je Grupo Alavio, video kolektiva. Možete joj pisati na mtrigona@msn.com. Za više informacija o Zenon tvornici posjetite www.obrerosdezanon.org i www.agoratv.org

(vestinet.rs/uredio i preveo: nsp)

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10780"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Amerika na koljenima: MUSLIMANI ĆE OSVOJITI AMERIKU BEZ ORUŽJA

adminitrix — Wed, 19 Sep 2012 15:31:04 +0000

Znate li koja se religija najbrže širi u Americi? Nije kršćanstvo!

Prema posljednjem popisu, koji je napravljen 2012. godine, religija koja se najbrže širi u Americi je islam. Od 2000. godine, do 2010. godine, popis je utvrdio da je broj Muslimana koji žive u Americi, porastao za oko 1 do 2,6 milijuna. Veliki porast od 66.7%. Naravno, da je to zapanjujuća stopa rasta.

U međuvremenu, većina kršćanskih denominacija imale su stope rasta koje su bile vrlo male, a neke su čak gubile članove.

Kada je Barack Obama izjavio “Mi nismo više kršćanska nacija”, nije bio daleko od istine.

Kršćani ubrzano gube utjecaj, a druge religije, kao Islam, rapidno dobivaju članove i grade nova mjesta obožavanja ili bogomolje. Ako Islam nastavi rasti ovim tempom u Americi, neminovno je da će preoblikovati zemlju na razne načine u narednim godinama.

Dakle, što je s drugim vjerskim skupinama?

Kako su one prošle na posljednjem popisu u Americi?

Pa, u narednim redovima navedene su neke od najvećih stopa rasta vjerskih organizacija od 2000. godine do 2010. godine …

Mormoni +45.5%

Evanđeliski Protestanti +1.7% (daleko iza rasta stope stanovništva)

Katolici -5.0%

Meinlin Protestanti -12.8% (zapanjujući pad)

Ali, Islam je doživio eksplozivni rast.

Prema profesoru islamskih studija, na sveučilištu u Kentuckyju, davne 2000. godine, u Americi je bilo oko 1.200 džamija. Prema najnovijem popisu, ima ih 2106.

Širom Amerike viđamo “mega-džamije”, koje se grade ili su sagrađene, a u mnogim slučajevima, financiranje dolazi iz inozemstva. A ove “mega-džamije” uopće ne stoje neiskorištene ….

Predsjednik islamskog društva za središnju Floridu, primijetio je eksplozivni rast od nevjerojatnih 473 posto, u i okolo Orlando Orange okruga. Prema njegovom mišljenju porast se udvostručio, jer je prijavljeno 10.000 novih članova.

Izjavio je i to da je rast muslimanskog stanovništva potaknut nakon događaja 9/11. Rođenje djece imigranata u Americi i zapošljavanje i eto rasta stanovništva. U središnjoj Floridi, muslimani su pratili sve ostale, u potrazi za “boljim uvjetima, jeftinijim cijenama i pogodnijim kućama”.

Dobar dio tog porasta stanovništva je potaknut imigracijama.

Istraživanje koje je provedeno davne 2007. godine, otkrilo je da 39% posto odraslih muslimana, koji žive u Americi, stigli su kao imigranti poslije 1990. godine.

Ovaj rapidan priljev muslimana, preoblikovao je zajednice diljem Amerike. Primjerice, muslimani koji su studenti u Americi čine 10 posto od ukupnog broja učenika u New York-škom školskom okrugu.

A diljem zemlje, mnoge škole moraju mijenjati kalendare za nove školske godine, da bi ispoštovali sve islamske praznike.

U Michiganu nogometni treninzi se planiraju oko muslimanskog praznika Ramazana …

U malom gradu, u Michiganu, gdje su škole zatvorene dan prije i na dan muslimanskih praznika, sada su rasporedili i nogometne treninge. Trajati će od 11 navečer do 4 ujutro, tijekom Ramazana. To je sve zbog muslimanskih igrača koji ne žele da treniraju bez pitke vode tijekom dana u skladu sa religijom.

Dearborn se nalazi u neposrednoj blizini Detroita, i ima jednu od najgušće naseljenih zajednica muslimana. Svaki dan, sa lokalne džamije, čuje se poziv na molitvu u cijelom gradu. Ovaj grad je jasan primjer zbog čega više ne možemo Ameriku zvati “kršćanskom nacijom”.

Ali islam nije samo nekršćanskim religija koja ubrzano raste u Americi.

Najnoviji popis u Americi, u vezi religija je objavio da su nekršćanske grupe porasle za 32 posto u roku od deset godina. U međuvremenu, pad kršćanstva u Americi se ubrzava.

Davne 1990. godine, jedna od anketa je pokazala da 86% posto svih Amerikanaca je sebe identificiralo kao “kršćane”. Do 2008. godine 76% posto Amerikanaca je sebe identificiralo kao “kršćane”.

U međuvremenu, i ateizam, koji “nije vjerski” doživljava ogroman porast. Primjerice, američki ured za popis je između 1990. I 2008. godine, pokazao da se broj Amerikanaca “bez religije” udvostručio.

Čak i oni koji sebe i dalje nazivaju “kršćanima” nisu toliko posvećeni svojoj vjeri.

Najnovije istraživanje pokazuje da 150 milijuna Amerikanaca nije aktivno angažirano u bilo kojoj vjerskoj zajednici. To je gotovo polovica stanovništva.

Dakle, Amerika se mijenja. Postaje manje kršćanska i sve više muslimanska.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(vestinet.rs/uredio:NSP)

Novi Svjetski Poredak » univerzitet

Nevjerojatno saznanje: Ulje kanabisa natjera stanice raka da izvrše samoubojstvo

Ulje kanabisa postiže efekt uništavanja stanica raka u vidu apoptoze (samouništenja), što je i dokazano u testovima na životinjama. Stanice nakon tretiranja kanabinoidi su se uništavale same od sebe

KANABIS KAO LIJEK VRŠI APOPTOZU I TJERA STANICE RAKA DA IZVRŠE SAMOUBOJSTVO

PETAR PAN GENERACIJA: Postoji nešto ozbiljno krivo sa mladima u Americi i Svijetu

Sljedeće su 22 statistike dokazuju da postoji nešto ozbiljno što nije u redu s mladim ljudima u Americi danas …

EKSKLUZIVNO: Konačno otkriven identitet autora VIRUSA SIDE !

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

***

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

Wall Street biznismen, oličenje uspješnosti uz pomoć oštećenog mozga !

Ljudi s određenim vrstama oštećenja mozga mogu napraviti bolje poslovne odluke. Ovo je zaključak najnovijeg istraživanja, u kome je dokazano da ljudi koji upliću emocije u poslovne odluke uvijek dobiju loše rezultate.

Znanstvenici vjeruju da strah ima najveću ulogu u lošim poslovima

ANTI NWO RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE: Argentinski model oslobađanja od ropstva i kolonijalizma

Stvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

Mari Trigona

Sindikalno organiziranje

Zenon: laboratorij za radničke snove

Amerika na koljenima: MUSLIMANI ĆE OSVOJITI AMERIKU BEZ ORUŽJA

Znate li koja se religija najbrže širi u Americi? Nije kršćanstvo!